Dinamični ribolov štuke

PR / Broj 56 / Studeni / 2012.

Jesen je vrijeme dobrog ribolova na gotovo sve vrste riba, ali najbolje za štuku. Čest je slučaj da ribolovci (šaranaši, somolovci i ostali), koji tijekom godine love jednu, određenu vrstu ribe, kad „njihova“ riba ispadne iz „igre“, pokušavaju loviti štuke. Neki od njih uspiju, dok drugi nakon nekoliko bezuspješnih izlazaka na vodu odustanu i čekaju proljeće kako bi opet lovili „svoje“ ribe. Baš zbog tih „drugih“ sam se odlučio napisati ovaj tekst.

Piše: Mladen Pavlović

Štuka je ćudljiva riba. Neki put bi netko neupućen brzopleto zaključio da je ona „glupa“ riba koja napada sve živo i mrtvo što se kreće kroz vodu. Dok bi drugi put (isti taj netko neupućeni) opet brzopleto zaključio da štuke nema ili je prepametna i neulovljiva, te odustao od ribolova. Istina je negdje između ova dva „brzopleta“ zaključka. Istina je da katkada napada sve što se ubaci u vodu (u zadnje vrijeme su vrlo rijetke takve pojave), a puno češća pojava je da od nje nema „ni traga ni glasa“… Kad štuka dobro radi, stvarno ju nije neki specijalni problem uloviti. Pod „dobro radi“ mislim na veći broj aktivnih štuka u odnosu na one koje nisu aktivne, tj.ne hrane se. Znatno češća je ona druga situacija, kad tu i tamo koja (rijetka) štuka pokaže interes za naš mamac. I to najčešće „bi-nebi“ interes, kao da se sama sa sobom dogovara hoće li primiti mamac ili ga ostaviti. Kad riba dobro grize, najčešće nema nikakvog eksperimentiranja, udara se na klasiku i tada sve pali. Većina ribiča tada ni ne razmišlja o bilo kakvim promjenama (i ja sam takav), ako igra, jednostavno, čemu komplicirati! Ali kad „neće“… e, onda kreću raznorazne kombinacije i „kemije“. Ako ste bazirani na jednom mjestu (na obali), a štuka tu nije aktivna, malo toga se može napraviti. Recimo, ako čekate na živog kedera na usidrenom sistemu, dobro je između stacionarnih čepova puštati „balerinu“- pomični sistem sa živim kederom kojeg lagano nosi struja. Ili pak možete špinati između plovaka. U oba slučaja sam znao dobivati grizeve, čak i na stacionarne sisteme. Vjerojatno se dogodi to da „polunabrijana“ štuka prati varalicu (ili balerinu) iz veće daljine i iz nekog razloga ne napadne varalicu (ili balerinu), nego mazne kedera na stacionarnom sistemu. Zato se ne ustručavajte provući varalicu tik do zabačenog sistema. U slučaju da se i dalje ništa ne događa, preostaje vam opcija čekanja da štuka eventualno proradi u sumrak. Znači, s obale i nema baš previše mogućnosti. Ali, ako posjedujete čamac, ili ga barem možete posuditi, tad se već može dosta toga „iskemijati“. Čamac pruža bezbroj mogućnosti polazeći od odabira najboljih (čitaj nepristupačnih) pozicija, pa do mobilnosti, tj. brze promjene pozicija. Čamac također pruža mogućnost kombinacije različitih taktika ribolova. Naravno da su sve te kombinacije moguće i s obale, ali puno teže izvedive nego iz čamca. Kombinacija koju ću vam opisati nije revolucionarna novost, već klasika koja (meni) donosi najbolje rezultate. Odlučio sam ju podijeliti s čitateljima Praktičnog ribolova jer nisam susretao ribiče koji tako love.

Ribolov u pokretu

Znači, kombinacija se sastoji od špinanja i puštanja balerine (ili više njih) istovremeno i to dok čamac lagano putuje nošen strujom. Kao što sam već napisao, ništa novo ni revolucionarno. Ako ste dovoljno uporni, često i svaka taktika zasebno donosi rezultate. Ali uparene i primjenjivane istovremeno su „ubitačna“ kombinacija. Na samim počecima kombiniranja sam više iz očaja (zbog lošeg ribolova) nego zbog nekog dubokoumnog razmišljanja, počeo istovremeno puštati balerinu i špinati. Iz početka usidren, a onda sam došao do zaključka da bi sve to skupa bilo još bolje kad bih prošao veći teren. Logično je da, ako ste na nekom određenom terenu usidreni, a tu nema aktivne štuke, rezultat će biti „nula“. No, ako se lagano puštate čamcem niz struju, prelazite puno veći teren i samim time aktivno tražite aktivnu štuku. Veća je vjerojatnost da ćete pronaći aktivnu štuku, ako pređete više terena. U ovom ribolovu je bitno da znate (barem od prilike) preko kakvog terena prolazite. Jer badave vam i špinanje i balerine ako je ispod vas jama od osam ili devet metara. Zato je korisno krajem ljeta provozati se čamcem i upamtiti izgledne pozicije. A što se štuke tiče, znate i sami da su izgledne samo one koje uključuju nekakav zaklon. Znači, treba upamtiti polja lopoča, razne lomove u vodi i na samom rubu vode te grmove koji su (trenutno) na suhom, ali za povišenog vodostaja će biti idealan zaklon štuki tik uz obalu. Također je dobro približno upamtiti i dubine kako bi mogli dobro postaviti balerine. Mada to nije od presudne važnosti jer dubina na rijeci često varira i nemoguće je balerinom doslovno pratiti konfiguraciju dna. Okvirno se držite dubine do pet metara i slabije struje, a balerinu postavljajte ovisno o visini vegetacije iznad koje prolazite. Neka moja teorija je da je bolje da balerina prolazi nešto više iznad vegetacije (možda pola metra do metar) nego da svako malo zapinje u lopoč ili resu. Mada nemojte misliti da kad jednom „uštelate“ balerinu ona više neće zapinjati. Naravno da hoće, samo ne toliko često. Kad ne bi zapinjalo i kad ne bi trebalo konstantno raditi balerinom (skoro kao špinerskiom priborom), ovaj ribolov ne bi bio aktivan, nego pasivan.

Taktika ribolova

Taktika je u biti vrlo jednostavna, samo ako ste sami treba malo uhodanosti. Zato je ovakav ribolov idealan ako imate kompića u čamcu. Tad je sve puno jednostavnije. Recimo, dok jedan špina, drugi „posluje“ s balerinom ili čak dvije i upravlja čamcem. Nakon nekog vremena se mogu zamijeniti uloge ili već po dogovoru. Čamcem bi trebalo upravljati na nekih 10-15 metara od obale, a balerine je dobro voditi jednu prema obali (pliće postavljenu), a drugu s druge strane čamca (dublje postavljenu). Što se špinajnja tiče, nema neke specijalne mudrolije. Slobodno dajte varalici živosti. Ne zaboravite da tražimo aktivne, „nabrijane“ štuke! Doduše, za neko čačkanje i kemijanje nećete imati ni vremena jer se čamac kreće određenom brzinom i ako želite pokriti određeni teren varalicu morate vrlo živo vući. To „nabrijanoj“ štuki nimalo ne smeta, baš suprotno, to joj je kao neki okidač. Balerine se kreću ovisno o veličini i živahnosti kedera, ali obično nakon nekog vremena (kad se kederi umore) počnu zaostajati iza čamca. Tad ih je poželjno prekontrolirati (da se nije nakupila trava) i prezabaciti. Nije loše ni „vući“ balerinu za čamcem, samo tada puno jače kvači travu, a i keder nije na onoj dubini na koju smo ga postavili, nego ga digne prema gore. Sve u svemu, sve kombinacije treba isprobati.

Pribor i mamci

Budući da je čamac u igri, pribor može biti nešto lakši. Ali ne treba biti poseban, već se može iskoristiti neki univerzalni pribor koji posjedujete. Najvažnije od svega je obratiti pažnju na dužinu štapova, pogotovo ako su u istom čamcu dva ili tri ribolovca. Tad može samo trenutak nepažnje značiti totalnu katastrofu po pribor. Kao neku gornju granicu bih stavio štapove od najviše 3 metra. Nije nemoguće loviti i dužim štapovima, ali je puno ugodnije ako su kraći. Za špinanje možete koristiti neki provjeren štap kojim i inače špinate, a za balerinu neki kojim inače lovite na „raub“. Sistem balerine neka bude jednostavan i ne „pretežak“. Puno bolje rezultate sam imao na lagane sisteme (do recimo 25-30 grama), nego na teške. Težinu sistema diktira veličina i vrsta kedera kojeg koristite. Recimo, za babušku veličine dlana, plovak nosivosti 50 grama i olovo 25-30 grama nisu preteški, dok je za klena od 15 do 20 cm sasvim dovoljan plovak od 25 do 30 grama nosivosti i otežanje od nekih petnaestak grama. Na sajli za balerinu nemojte štedjeti, slobodno neka bude duga 40-50 centimetara. Ne zbog toga jer će štuka tako duboko progutati, nego iz razloga da olovo odmaknete što dalje od štukinih očiju. Što se varalica tiče, bacao sam i lovio na sve i svašta. Najbolje rezultate su davale živo obojane varalice koje podnose nešto brže povlačenje. Pod varalicama mislim na metalne varalice i na silikonce. Voblerima nisam ni probao loviti iz jednostavnog razloga – „metalom“ i „gumama“ se vrlo lako i brzo mogu prilagoditi promjenjivim uvjetima, dok sa voblerom to baš i nije slučaj (bez čestog mijenjanja). Znači, srebrne, zlatne i „FT“ žlice, te kričavi i svijetli silikonci na jig glavama od 6-10 grama zadovoljavaju sve potrebe ovakvog ribolova. Naravno, ne zaboravite sajlu. Vidim da dečki u zadnje vrijeme koriste debeli fluorocarbon umjesto sajle (i love krasne ribe), ali ja svejedno najviše vjerujem dobroj staroj sajli od 35 do 40 centimetara.

Ove jesni su nam vodostaji rijeka u „banani“ tako da se, iskreno, nisam nešto silno nalovio do sad. I baš kad sam se spremio snimiti „pokazni“ ribolov za ovaj tekst, Kupa je preko noći skočila na +600! Sreća što takvi nagli porasti kratko traju pa se kroz par dana mogu očekivati već povoljni uvjeti za dobar ribolov. Čim se normalizira vodostaj, mi krećemo. Krenite i vi, i bistro vam bilo!