Divlji šarani rijeke Save

11 min read

PR / Broj 40 / Srpanj / 2011.

Piše: Marko Jeren

U svibanjskom broju (broj 38), imali ste priliku čitati o savskim torpedima – amurima. Tadašnji tekst sam započeo riječima “Tako plaha, a skriva čudesa“. Da je rijeka Sava doista takva, u ovom broju ću Vam predstaviti divlje šarane rijeke Save.

Rijeka Sava je na prvi pogled mistična, dok ju ne upoznate kao i svaka voda. To je rijeka koja u svome toku skriva mnogo sprudova, otoka, limana, zavoja, dubina, pličina, lovnih i nelovnih pozicija, potopljenih krošnji, grmova nad vodom, dotoka otpadnih voda, ušća s drugim kanalima i rijekama… Sve te “skrivene tajne“ leže u rijeci Savi, koja je prirodni dom vodenih lisica – divljeg šarana. Ribolov divljeg riječnog šarana spada u ekstreman ribolov i često puta je to izbor ribolovnih fanatika koji svoju dozu traže u tim trenucima sreće. Osobno jako cijenim ulovljene divlje šarane s bilo koje rijeke te ukoliko su još vraćeni natrag u svoj dom, tim ribolovcima skidam kapu do poda.
Divljeg šarana smatram posebnom vrstom jer se iz dana u dan suočava s borbom za život i svoj opstanak. To je osnovna vrsta šarana od koje je sve krenulo još početkom novog doba povijesti naše Zemlje (“tercijara“). Divlji šaran se prilagodio životu u rijeci što vidimo iz oblika njegova tijela. Tijelo je zlatno žućkaste boje, izduženog vretenastog oblika i bočno spljošteno. Iz ulova primjećujemo da je dužina tijela vretenastog šarana i do 4 puta veća od širine tijela. Na vretenasto tijelo se nadovezuje široka glava. Na glavi ima dva manja oka s intenzivnom žutom šarenicom. Posjeduje dva para brčića s kojima opipava hranu na dnu. Jedan par brčića je kraći, dok je drugi duži. Trup tijela je prekriven ljuskama koje plitko leže jedna do druge u koži i tako čine tijelo savršeno prekriveno. Osim po tijelu, divljeg šarana ćemo prepoznati i po perajama.

Na leđima ponosno nosi dugačku peraju koja broji 3 tvrde nerazgranate i 17 mekih razgranatih šipčica. Podrepna peraja je manja dok su trbušne peraje usađene u mišiće za razliku od prsnih peraja koje su vezane za kostur. Često puta repna peraja sve ribolovce ostavlja bez teksta. Divlji šarani (vretenci) imaju golem rep u obliku polumjeseca. Taj golem “rep“ omogućuje šaranu brzo i snažno kretanje niz i uz maticu rijeke.
Šaran vretenac se veći dio dana nalazi u matici rijeke te manji dio u uvalama ili iza potopljenih krošanja gdje skuplja snagu za daljnje hranjenje ili proces mrijesta. Svoju prirodnu hranu (školjke, ličinke, crviće te sve žive mikroorganizme) pronalazi u matici rijeke stoga se mora stalno održavati u njoj.

Mrijest šarana na rijekama

Mnogo puta sam se sam pitao “Gdje se skrivaju oni ekstremni primjerci vretenastoga šarana i ima li ih uopće?“ Naravno da ih ima na pozicijama koje ću Vam uskoro opisati. Cijela priča počinje na početku kada se počinje stvarati nov život. To je vrijeme mrijesta iliti kad se ženka upušta u ljubavne igre i nagonski izbacuje ikru koja se lijepi za vodeno raslinje, a mužjak izbacuje mliječ kojom pokušava oploditi ikru i tako započeti novi život. Uvjet da mrijest uspije ovise o temperaturi vode koja mora biti iznad 15ºC. Jata šarana se odvajaju i formiraju mala jata od par ženki i nekoliko mužjaka. Mužjaci su spolno zreli u trećoj godini života dok ženke spolno sazrijevaju u četvrtoj godini. Tako formirana manja jata traže pliće i mirne dijelove rijeke kako bi uspješno obavili serijal stvaranja novog života. Kako ih nagon tjera na mjesta gdje su i prijašnjih godina uspješno ili manje uspješno obavljali mrijest, spremni su po većim vodostajima izaći iz rijeke na poplavljena polja ili kanale te ženke izbacuju svoju ikru koja se lijepi o vegetaciju u istoj.
Istraživanja su pokazala kako na jedan kilogram težine ženka razvije od 200.000 do 250.000 komada ikre, što bi u prijevodu značilo da jedinka od 8 kilograma stvori preko 1840000 komada ikre, što je fascinantna brojka. E, da toliko šarana ostane na životu, nitko sretniji od mene samoga.

Sam proces mrijesta uvijek (ili gotovo uvijek) ima tužan kraj. Sve što je dobro kratko traje, tako i ove brojke od maloprije. U tom stadiju zaluđenosti i ljubavnoj igri, šarani postaju krajnje neoprezni te svojim udvaranjem ženkama odaju svoju prisutnost (ovdje mislim na lupanje perajama o površini vode, bacanjem po granju i travi). Takve stvari privlače nesvjesne ljude koji ih nabadaju vilama, zaokružuju mrežama te hvataju kantama te na taj način dovode u pitanje njihovo potomstvo. Osim tih vanjskih čimbenika, oplođena ikra ima još neprijatelja, a to su organizmi i životinje koji se hrane ribljom ikrom. Organizmi koji ugrožavaju ikru su razne gljivice te mnoge bakterije koje napadaju ikru i ličinke. Također, podvodni neprijatelji su ličinke velikih vodenih kukaca, grabežljivi kukci, žabe, vodenjaci, ribe, pijavice te ptice močvarice, bjelouške i sisavci koji žive uz rub rijeke. Tužna priča je da od onih 184000 ostane i malen broj jedinki koje uspiju preživjeti.

Mamci za Savu

Gdje i kada tražiti šarane na rijeci Savi?

Rijeka Sava je čudesna rijeka. Skriva puno, a onim najupornijima daje malo kao nagradu za svoj trud. Riječne šarane je najbolje potražiti rano ujutro kada se otkrivaju svojim karakterističnim skokovima van vode. Pretraživanje toka rijeke možete najlakše obaviti čamcem te odmah izmjeriti dubinu rijeke na određenom dijelu kao i saznati konfiguraciju dna. Pretraživanje možete obaviti i pješice samo što Vam je rijeka malo otežala posao pošto je niz svoju obalu podignula grmovite zidove koje treba raskrčiti. Ukoliko uočimo iskakanje šarana, nije nužno da ćemo tamo šarana i uhvatiti. Divlji šarani se u velikom postotku hrane u samome toku rijeke. Rijeka im nosi hranu, a njihov je posao da ju samo pokupe prije od drugih stanovnika rijeke.

Pozicije gdje šarane možemo najlakše pronaći su dugi zavoji rijeke, podlokane obale te pozicije gdje smo uočili srušena ili odvaljena stabala. Pozicije gdje su zavoji rijeka lako je uočiti jer nam struja rijeke otkriva gdje treba tražiti. Dio obale gdje rijeka udara o obalu je pravo mjesto za lov. Taj dio će biti nešto više podlokan jer rijeka godinama skida sloj po sloj obale.

Na područjima rijeke gdje nema zavoja ili podlokane obale, nije istina da nema i šarana. Svaki dio rijeke Save skriva jedan dio koji je šaranima zanimljiv, a naš posao je to pronaći. Osim maloprije spomenutih zavoja i obala, veliku pažnju šaranima će privući dugi šljunčani riječni sprudovi pod kojima uvijek ima hrane. Često puta su takvi sprudovi smješteni po sredini rijeke (formirajući otok prilikom nižeg vodostaja). Otkrijemo li sprud moramo biti svjesni da se s jedne ili druge strane nalazi matica rijeke koja nosi hranu. Takav dio rijeke će biti nešto uži pa će i sama snaga toka rijeke biti jača.

Osim sprudova promjene u konstituciji dna će uvelike šaranima privući pažnju, jer struja tamo taloži prirodnu hranu. Takve pozicije se nazivaju “rupe“, gdje je razlika u dubini presudna o taloženju hrane na rubnim dijelovima rupe. U ljetnim mjesecima kada je vodostaj rijeke na minimumu takve pozicije daju odlične rezultate pošto se dio ribe “zavuče“ u takve dijelove kako bi imali komforniji boravak, ali i konstantnu hranu. Kod povišenoga vodostaja (poplava) kada rijeka podivlja, riba se zavlači u rupe i skriva iza babica te tako pronalazi zaštitu od vodenog vala.
Slijedeće mjesto gdje možete potražiti divlje šarane jesu riječne babice. Babice su napravljene u svrhu regulacije riječnoga toka. Na mjestu gdje rijeka “komeša“ vodu (okreće) struja taloži hranu i tako postaje zanimljiva riječnom šaranu.

Na zadnjem mjestu sam ostavio pozicije koje sadrže prirodne prepreke i samim time opravdavaju ekstremni ribolov. Pozicije na kojima su stabala silom prirode (ili umjetnim putem) srušena u vodu uvijek ribi pružaju sigurnost i hranu.

Praktični savjet izrade sistema

Čime, kako i koliko hraniti?

Kako je ribolov na rijeci sam po sebi ekstreman, potrebna nam je ekstremna količina prihrane kako bi naše “hranilište“ uvijek imalo ponešto hrane. Napomenuo bih kako na pozicijama gdje smo locirali šarane nije potrebno puno hrane pošto se “meta“ nalazi nama pred nosom. No, ukoliko odlučimo loviti nekoliko dana u komadu ili nekoliko jutara za redom, pripremite se na povećanu aktivnost ribe iz razloga stalnog prihranjivanja. Moje je stajalište kako dio rijeke koji pokrivamo sa svoja 3 sistema mora stalno imati nešto hrane. Nije bitno natrpati puno hrane i čekati jer riba će doći svejedno, već je bitno da ribi skrenemo pozornost na prihranu koju ona očekuje pošto je naučena da joj rijeka nosi hranu. Financijski najisplativiji mamac je kukuruz. Pošto koristim mnogo prihrane, jednostavno si ne mogu priuštiti tolike količine nekih drugih mamaca (boile većeg promjera) koji bih zasigurno donijeli bolje i kvalitetnije rezultate. Još jedna prednost kukuruza jest da možete u isto vrijeme očekivati poteze amura kojih ima jako puno na rijeci Savi. Ako gajite ljubav prema amurima poput mene, veće količine kuhanoga kukuruza će Vam sigurno donijeti lijepe ribe.
Kukuruz pripremam na jednostavan način.

Namočim sjemenke 1-2 dana, stavljam šećera i kuham 45 minuta. Tako obrađeni kukuruz će riba lakše probaviti i prije će se vratiti na hranilište. Na rijeci Savi volim odrađivati jutarnje ribolove gdje boravim svega nekoliko sati. U tom periodu potrošim do 2 faktorice kukuruza što bi mi na jednom jezeru bilo dovoljno za 4-5 dana. Na početku jutarnjeg ribolova poziciju prihranim sa 60% prihrane, a ostatak prihrane rasporedim na preostalo vrijeme koje planiram boraviti na rijeci. Svaku poziciju koji planiram loviti, prihranjujem nekoliko dana ranije s 3 faktorice ujutro te 3 faktorice predvečer. Neka Vas ne čudi tolika količina prihrane pošto moramo uzeti u obzir koliko bijele ribe pliva rijekom Savom. Osim što “ratujete“ s deverikama (od 2-5kg), jezovima, klenovima, veliku pažnju vašem hranilištu posvećuju i jata amura.

Većinu poteza šarana imao sam u jutarnjim satima od 06 do 10 h, te večernjim satima od 19.oo do 21.oo sati. Očito da u tome dijelu Save se šarani hrane intenzivnije u tim vremenskim periodima, nego u drugim.
Sam čin hranjenja obavljate tiho, bez uporabe raketa. Kako ne lovimo daleko od obale koristite lopate za prihranu. S lopaticom ćete kantu kukuruza izbacati za par minuta,a nećete puno bučiti po obali. Kod prihrane šarana obratite pozornost da mamci ne budu plasirani na isto mjesto već svoje hranilište malo raširite (vodoravno). Kada hranim područje ribolova pokušavam što više raširiti crtu hranjenja kako bih pokrio što veći dio rijeke (naravno, ako mi to rijeka dozvoljava). Nikako nemojte hraniti tamo gdje teoretski ne možete loviti (tipa u samoj matici rijeke). Ukoliko Vam rijeka nosi sistem od 260 grama znajte da vaših zrna kukuruza tamo više nema.

Prezentacija

Pribor i sistemi ribolova

Pošto lovim na pozicijama koje su vrlo zahtjevne i nerijetko koristim olova preko 200grama, morao sam štapove prilagoditi takvom ribolovu. Trenutno koristim Interland spodove od 4.5 lb, te role Shimano AT 12000 XTA. Kombinacija ovog štapa i role pruža mi dovoljno snage da plasiram svoj mamac tamo gdje želim te da umaranje ribe kontroliram kako im usne ne bih “poderao“. Koristim JRC najlon debljine 0.40 mm koji je maslinaste boje i otporan je na habanje što je vrlo bitno pošto se u vodi nalazi veliko kamenje kojim vodoprivreda osigurava obale, potopljena drveća te sprudovi. Moj sistem je izrađen od Krystonovog leadcora 60lb te safy bolt kopče UGO na kojem je zakvačeno olovo od 130 g do 200g, ovisno o potrebi. Predvezi su izrađeni od Kryston upredenice Mantis Gold 25lb, Super Nova 25lb te Climax Trophy koju koristim već duže vrijeme u teškim uvjetima. Od udica koristim Fox SSSP vel.2, Owner K-break vel.2 te Korda Wide Gape vel.2. Na upredenicu stavljam komadić Heavy Metala Rig Putty od Krystona kako bi upredenicu držao za riječno dno. Preporučio bi da u ribolov s sobom ponesete brus za udice (tipa Fox Diamond Hook Sharper) pošto se udice vrlo brzo tupe na kamenitom dnu.

Kao mamac koristim kukuruz, tiger i boile ali i lovne pelete. Šarana ćete uloviti na sve mamce, ako se ona nalazi tamo te ukoliko se hrani. Koristim mješovite lovne sisteme, balansirane i tonuće, ali mi se bolji rezultat pokazao na tonuće. Vjerojatno zato što je riba naučena uzimati hranu s dna. Kako je napast deverika, klenova i jezova golema, na dlaku montiram 5-8 zrna kukuruza, tako da mi je na kraju dlake obavezno silikonsko zrno. Time “riječnim napastima“ onemogućavam da lako skinu sve s dlake. U zadnje vrijeme mi se odlično pokazao tigernut kao lovni mamac. Montiram 3 tigernuta na dlaku i prezentiram ga na dno.

Od boila sam koristio domaće i kupovne, sve na bazi ribljega brašna. Kupovne boile DB Halibut vel. 20mm, DB Spicy Tuna vel. 20mm, Octopus & Black papper vel.20 mm te domaće boile (valjčići) Monster Cab vel 30mm, Tuna vel. 24mm i Shelfish + Squid & O. + Secret A. + Liver vel.20 i 30 mm. Jedino što Vas može spriječiti u ribolovu sa skupim mamcima jest cijena proizvoda te vodostaj na koji ne možete utjecati.
Nastavlja se….

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana