PR / Broj 46 / Siječanj / 2012.

Provesti zimski dan na rijeci Dravi i uživati u ribolovu na dijelu rijeke koji je još uvijek potpuno divlji i pun riječnih zavoja, sprudova, brzaka, tišaka, potopljenog drveća i mrtvica užitak je koji se ne propušta…

Piše: Ivo Begović

Na rijeku Dravu sam došao na poziv Ivice i Vanje Vrabeca iz Đurđevca koji su mi javili da se lijepo love velike plotice. Jato je po njihovom pričanju ogromno no zadržava se na relativno plitkom terenu. U priči sam shvatio da to nije uobičajen dravski zimovnik i da se tu nikad zimi nisu zadržavale u većem broju. Zbog obaveza nisam mogao krenuti odmah drugi dan pa smo se za ribolov dogovorili tek četiri dana nakon što su oni lovili. Znao sam da će se jato ribe zbog režima vode na Dravi vjerojatno preseliti no nadao sam se da ćemo ga ipak uspjeti pronaći.

Lijep teren bez ribe

Mjesto gdje su otac i sin Vrabec lovili prije par dana dočekalo nas je bez gužve na vodi. Samo je jedan ribič lovio i tvrdio da su se ribe dizale dok nije bacio tri kugle hrane. Otad kao da su nestale. Vjerovao je da su još tu ali se ne dižu. Nismo s njim ulazili u raspravu ali iskustvo govori da se na ovako plitkom terenu (na sprudu se vidjelo dno) riba mora pokazivati cijeli dan ako je prisutna. Pokušali smo loviti, no bez uspjeha. Nakon što sam u jednom od prvih zamaha potrgao bolognese štap kojim sam lovio (i meni se to zna dogoditi osobito nakon što posuđujem štapove…) imao sam vremena s visoke obale promatrati vodu. I primijetio sam ih! Nešto nizvodno od nas i uz suprotnu obalu riba se digla tri puta u vremenu od desetak minuta. Sprud na kojem je Vanja pokušavao loviti bio je potpuno prazan i to se po suncu lijepo vidjelo kroz polarizacijske naočale. Nakon kratkog dogovora krenuli smo autom preko mosta pa po makadamu kroz šumu. Vidjelo se da Ivica ovaj dio rijeke i njene obale dobro poznaje. Stao je uz makadamski put i poveo nas uzvodno kroz šumu i preko dvije isušene dravske mrtvice. Izbili smo točno na dio toka gdje se riba dizala. Dok sam slagao sistem na drugom bolognesu Vanja je počeo loviti match štapom na kojem je imao fiksni plovak montiran kao na bolognesu. Match štap je koristio zbog mnoštva granja iznad glave koje mu je onemogućavalo dobar zabačaj sa dužim štapom. Sistem je bio vrlo jednostavan. Plovak nosivosti četiri grama, fiksna torpilla s par kuglica olova odmah ispod nje i samo jedna kuglica veličine osam prije dugog predveza.

Objasnio mi je: -„ Kod ribolova na plitkim sprudovima kakav je ovaj vrlo je važno postići prirodno ponašanje mamca. Bez obzira da li lovim na francuski kruh ili na travu važno je postići da je mamac što prirodnije nošen tokom. Samo takav mamac će plotica u ovoj bistroj i plitkoj vodi usisati bez opreza. Na Dravi se kao što vidiš riba vrlo često premješta i u tijeku dana koristeći vodostaj i jačinu struje kako bi boravila na mjestu na kojem joj voda prirodno donosi hranu. Za razliku od ljetnog perioda kad ribe odlično reagiraju na hranjenje kuglama u ovim uvjetima ih to samo plaši kao što smo to imali prilike preko vidjeti. Onaj ribič je bacio kugle na jato koje je bilo pred njim i one su se jednostavno izmakle.“

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

La Sirene Pain Chaillou

Francuski kruh ili kako ga još zovu umjetni kruh je jedan od najboljih zimskih mamaca za plotice i ostalu bijelu ribu. Posebnost mu je što je pahulja izrađena od njega izuzetno meka i prozračna a ni nakon desetaka zabačaja ne pada s udice. Naravno to je moguće ako ga pravilno upotrijebite. Evo kako se to radi.

Vanja je već u drugom prolazu imao griz. Ali tako nježan da je plovak samo lagano zastao i nakosio se kao da je udica strugnula po dnu. Nakon samo trenutka nedoumice Vanja je zategnuo, a savitljivi match se savio u lijepom luku.

Velika je!

Na tren sam pomislio da mi je zapelo no onda sam se sjetio da je plovak u prvom prolazu bez problema prošao tu točku i počeo zapinjati tek desetak metara nizvodno.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Uskoro je prva velika dravska plotica bila u Vanjinim rukama. Kratko slikanje i puštanje.

U zimskom ribolovu na Dravi koristim obično samo tri mamca. Kad je voda nešto mutnija, tj. kad se diže, najbolje se lovi na tanke crvene gliste. No kad je voda niska kao danas rade samo vrlo lagani i pahuljasti mamci. Obično lovim na meku pahulju Pain Chaillou francuskog kruha koja je mnogo mekša od prave i nikad ne pada s udice. A drugi još boji mamac je alga kladofora kojoj plotica ne može odoljeti. Važno je da se oba ova mamca moraju prezentirati na jako dugom predvezu koji omogućava vrlo prirodnu prezentaciju. No kuglica olova prije samog predveza mora biti dovoljno velika da se njeno pomicanje vidi na anteni plovka. Ja sam sistem vrlo dobro istempirao pa mi i ova mala kuglica sve pokazuje no da imam nešto deblju šuplju antenu na plovku morao bih ovu kuglicu povećati na onu veličine šest.

Uskoro sam i sam uz dosta muke uspio zabaciti bolognesom ispod granja. Griz je uslijedio odmah i još jedna plotica se borila u jakoj dravskoj struji. Ribe su se još uvijek dizale ispred nas dajući nam do znanja koliko je u stvari jato veliko.

Trava

Zelena alga kladofora najbolji je zimski mamac za ploticu. Ona je najprirodnija riblja hrana i plotice ju obično usišu bez ikakvog opreza. Najčešće ju se može pronaći na slapovima gdje se voda prelijeva preko kamenja (i betonski su slapovi dobri). Važno je da voda teče kako bi algi nosila mnogo kisika i da voda nije preduboka kako bi mogla rasti osunčana zimskim suncem

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Vanja, reci mi da li se ovdje plotice često love?

Iskreno, na ovom ih mjestu lovim prvi put, vidiš da smo ih prije par dana lovili tamo prijeko ali danas su se premjestile na ovu stranu. Mislim da je za uspješan ribolov vrlo važno biti mobilan. Treba ponijeti dva štapa, jedan match i jedan bolognese i pokušati pronaći gdje se jato pokazuje. Očito je da riba migrira prilagođavajući se toku i usput se sklanjajući od ljudi i kormorana koji kao što vidiš stalno nadlijeću jato i da nema nas na obali već bi se sigurno spustili i počeli loviti.

Nauživali smo se lova tog poslijepodneva no kako se sunce spuštalo iza šume tako se i jato pomicalo prema sredini toka prateći osunčanu liniju i hvatajući zrake sunca kao da se žele ugrijati. Uskoro su nam bile van dometa i završili smo s ribolovom.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana