Taktika jednog mamca – ribolov opreznih riba

PR / Broj 62 / Svibanj / 2013.

Moja početna ideja za ovakav ribolov nije bila ta da se odmorim, jer sam lijen i ne da mi se hraniti (to je bio samo bonus u ovom pristupu) već ta da ulovim velike ribe koje se inače ne love na hranilištima, a znamo da su u jezeru

Piše: Mihovil Vudrag

U današnje vrijeme ljudi imaju sve manje slobodnog vremena za ribolov i ribolovi dulji od dvije noći su sve rjeđi zbog raznih obaveza. Kako sam se i sam našao u takvoj situaciji želio sam naći taktiku kojom bi mogao u relativno kratko vrijeme uloviti velike kapitalne ribe. Nakon dugo razmišljanja odlučio sam na popularnim ribolovnim destinacijama loviti potpuno drugačije od većine ribiča i pokušati ciljano uloviti velike ribe. Krenuo sam u ribolov „single mamcem“ za koji sad nakon par godina prakticiranja vjerujem da na nekim vodama može biti dobitna kombinacija za lov velikih i opreznih riba. Iako sam lovio ovom taktikom na više voda najviše sam vremena u ovakvom ribolovu proveo na Finzuli tako da ću vam prenijeti svoja iskustva sa te vode no ona su mi koristila i na drugim vodama. Naravno da ova taktika nije za svaku vodu i neću ovako loviti na velikim „divljim“ vodama, ali za vode tipa Finzule i ostale popularne ribolovne destinacije jako bogate ribom ova taktika može biti pun pogodak ako želite uloviti velike ribe u kratkom vremenskom roku. Većina ljudi se u ribolov dolazi odmoriti i nema preveliku želju to kratko vrijeme u ribolovu potrošiti na neprestano spodiranje već se želi opustiti i uloviti po mogućnosti koju ljepšu ribu, a ova taktika to i omogućuje.

Kao i svaki put kod novih i drugačijih stvari najveći je problem napraviti nešto drugačije od drugih i od samog sebe u ribolovu na koji smo do sada naviknuli. Vjerujte mi nije nimalo lako doći i zabaciti tri štapa bez da i jednom bacite raketu tj. barem malo nahranite. Znam to, jer mi je i samom bilo tako, a vidim i prijatelje koji žele tako loviti, ali jednostavno nemaju povjerenja u to. No kao i u svakom ribolovu najvažnije je da vjeruješ u ono što radiš i u svoje mamce te će nakon prve ulovljene ribe sve već biti lakše.
Kad sam planirao ovako loviti nije mi bilo niti na kraj pameti koliko bi se riba na ovakav način moglo uloviti u tako kratkom ribolovu. Mislio sam da se može dobiti par riba, ali nisam uopće slutio da se može loviti dobro, a ponekad i bolje nego sa hranjenjem. Stvar je u tome što su vode poput Finzule bogate ribom i puno je ribolovaca koji hrane tako da je riba navikla i na boile i na hranu koja se nalazi svagdje po jezeru. Zamislite samo koliko boila ispadne iz rakete, ili ih samo bacite u vodu kad ih skidate s dlake. Vrlo veliku većinu tih mamca ribe nađu i pojedu. Također svi ti ribiči obilno hrane i dosta tih mamaca ostane iza njih kad odu doma. Tako da bih se usudio reći da je cijelo jezero jedno veliko hranjeno područje do daljine gdje u prosjeku ribiči zabacuju.

No moja početna ideja za ovakav ribolov nije bila ta da se odmorim, jer sam lijen i ne da mi se hraniti (to je bio samo bonus u ovom pristupu) već ta da ulovim velike ribe koje se inače ne love na hranilištima, a znamo da su unutra. Tu prvenstveno mislim da prekrasne ljuskaše koji su velikom većinom ulovljeni samo jednom i to na štapove zabačene van hranilišta (to se odnosi na Finzulu). Naravno uz te koji su ulovljeni samo jednom su i one ribe koje nisu nikad ulovljene, a sigurno se hrane našim mamcima. Te ribe koje su ulovljene van hranilišta nisu ulovljene par metara od hranilišta nego uglavnom dvadeset i više metara od hranilišta što po mome mišljenju u vrlo velik dio tih ulovljenih riba nije imao nikakve veze sa hranilištem. To je isto kao kad par pozicija oko vas hrani sa raketom dok Vi samo bacate solo mamce i između ostalih riba lovite i ribe koje su se hranile na hranilištima vaših susjeda samo ih oni nisu ulovili iz tko zna kojih razloga. Zanimljivo je to da sam ulovio vrlo velik dio ljuskaša koji u ustima nisu imali nikakav ožiljak od udice ili išta što bi moglo dati do znanja da su bili uhvaćeni barem u neko skorije vrijeme. To je poprilično zanimljiv podatak, jer takve ribe ne lovim dok hranim sa raketom iako sam siguran da i one također dolaze na naša hranilišta i jedu naše mamce. To znam zbog toga što sam gotovo iz svake od tih riba istisnuo ostatke boila ili partikla kroz analni otovor, a ja nisam bacio ništa od hrane što dokazuje da se hrane na hranilištima. Mislim da je to zbog toga što su neke ribe očigledno pametnije od drugih i jednostavno se ne daju uloviti na hranilištima ma kako to većini ribiča bilo čudno. Ljudi jednostavno ne shvaćaju, a ni ne razmišljaju o tome koliko puta je šaran uzeo naš mamac u usta, a da ga pritom nismo ulovili. Isto tako kao što vjerujem da neke ribe nikad nećemo uloviti, jer se hrane isključivo prirodnom hranom koju nađu u vodi mislim da neke ribe nikad nećemo uloviti jednim pristupom tj. ribolovom na hranilištu. Zbog toga trebamo razmišljati dok smo u ribolovu i što želim o postići te naš ribolov prilagoditi cilju koji želimo postići.

Vjerujem da je velika većina gledala filmiće koje prikazuju kako se šaran hrani na hranilištu i koliko puta se zna dogoditi da uzmu mamac u usta i jednostavno ga ispljunu van iz usta. Mislim da se to između ostalog događa i zbog načina na koji šarani uzimaju mamce na hranilištu, a pogotovo oni oprezniji. Na dnu je „tepih“ mamaca i šaran se ne koncentrira na jedan mamac već spusti glavu i usisava mamce redom dok ne naleti na mamac na udici. Kako je šaran u tom periodu konstanto okrenut prema dnu pod nekim kutem on često i dalje ostane u tom položaju kad usisa naš mamac to mu omogućuje da ga bez problema i ispljune ako se radi o opreznoj i inteligentnoj ribi koja primijeti da nešto nije u redu sa hranom koju je usisala. Isto tako vjerujem da ribe koje su već bile uhvaćene prepoznaju hranilišta kao potencijalno opasna mjesta i hrane se opreznije nego što pokupe neki mamac koji je ispao iz rakete prilikom hranjenja i stoji sam na dnu. Ta riba koja je oprezna na hranilištu pokupi jedan sami (single) mamac sa puno više povjerenja što se vidi i po dubljim ubodima u ustima. Kod single mamca je razlika u tome što ih nema puno na dnu i riba se ciljano spušta da uzme baš taj mamac i kreće dalje što nije slučaj i na hranilištu. Riba ga uzima bez puno razmišljanja i kreće dalje i upravo u tom trenutku udica se zabija u njena usta. Na hranilištu su često grizovi samo par bipova na indikatoru dok u ribolovu single mamcem su to uglavnom „runnovi“. Upravo zbog toga mislim da se na ovakav način ribolova bolje love te opreznije ribe i one koje su već imale negativnih iskustava na hranilištu. Te ribe uglavnom nemaju uboda u usti i prema statistici nisu ribe koje se love na hranilištima.

Mamci, sistemi i predvezi

Mamci se u ovakvom ribolovu po meni ne bi trebali razlikovati od onih koje koristimo na hranilištu ako želimo uhvatiti velike ribe. Cilj našeg mamca je da ne predstavlja „opasnost“ ribi već da imitira mamce koji usput padnu iz rakete prilikom hranjenja i koje takva riba sa puno više povjerenja uzima. Naravno da možete koristiti nadipane mamce, ali svakako bih preporučio da ih samo umočite u dip prije zabacivanja, jer dugo držanje u dipu postaje kontra produktivno za lov ovakvih riba. Prema mom iskustvu na mamce koje sam držao u dipu uglavnom sa lovio manje ribe i po ožiljcima u ustima iste ribe koje se love i na hranilištima. Uglavnom će te dobiti prije griz na takve mamce, ali ribe kakve očekujete ovakvim ribolovom teško da će te uloviti. Najveću ribu ovakvim ribolovom od 26kg sam dobio na boilu koju sam predhodno 12h držao u jezerskoj vodi, a onda zabacio.

Isto kao i u drugim ribolovima ponekad trebamo potaknuti znatiželju kod riba ne bi li je natjerali da proba naš mamac makar i nije gladna. Pop up boile u fluorescentnim bojama su po meni idealan mamac za ovakav pristup montirane na chod sistemu. Takva istaknuta boila može potaknuti šarana da je uzme iako i nije gladan, ali je znatiželjan, a jedini način da ispita o čemu se radi je da uzme boilu u usta pošto ribe nemaju ruke da opipaju. To je naša šansa i zbog toga sistemi moraju biti savršeno složeni i udice moraju biti savršeno oštre. Taj sistem se može jako daleko zabaciti, ne petlja se što je vrlo bitno, jer ponekad držim štapove i više od 24h u vodi. Za slaganje „chod“ sistema koristim Prologic Spectrum V2 florocarbon, udice Prologic XC3 i Prologic leadcore Metal core 35lb. Ovaj fluorocarbon mi je odličan zbog toga što je izrazito krut i otporan na habanje tako da odlično prezentira kratke chod rigove 5-7cm. XC3 udice su jako lagane i jako oštre tko da se puno lakše zabijaju u šaranova usta. Na kraju vežem D-rig na kojeg stavljam Prologic-ovu fluo pop up boilu 16 ili 20mm bez mirisa koju možete namirisati po želji. U kutijici su pop-upice različitih boja što je jako dobro ,jer neke boje rade bolje ili lošije u nekim uvjetima i vodama. Također mislim da je bitno imati veće i manje pop-up boile za određene uvjete na vodi. Iako većina ribolovaca izbjegava koristiti samostalno pop-up boilu od 20 mm ja mislim da je to odlično, jer što je veća ta fluo boila samim time je i uočljivija ribi.

Fluorocarbinski predvez

Za tonuče boile uglavnom koristim predveze od florocarbona Spectrum V2 0.41mm sa Prologic udicama C2 i C4 i mekanom dlakom od Desert Vipera ili Viper NS. Udice ovakvog oblika slabije drže ribu od udica širokog luka, ali se definitivno se prije zabadaju i zbog toga daju više realiziranih grizeva. Kako se ne radi o hranilištu moguće je da će šaran samo jednom probati uzeti naš mamac pa je vrlo bitno da ga taj put udica zakači i zbog toga lovim sa takvim udicama i stiff predvezima.

Za takav ribolov koristim isključivo helikopter i runn rig sisteme, jer su mi se najbolje pokazali, lete najdalje, ne petljaju se i mogu ih plasirati sa PVA stickom na jako velike daljine. PVA stick navlačim na lead core i udicu zabijam u vrh sticka što mi osigurava dalji let i sigurnost da se predvez ne zapetlja. Stick koristim uglavnom u kombinaciji sa running rigom dok helikopter sistemom najčešće zabacujem jednu ili dvije boile 18mm.PVA stick je definitivno dobar i daje dodatnu atrakciju kako bi riba locirala naš mamac no imam neki osječaj da sam najveće ribe ulovio na mamce bez ikakvog sticka tj. čista tonuća boila 18-20mm.

Iako se ovakav ribolov čini opuštajući ne bih se baš složio, ako ga ozbiljno shvatite. Uvijek ostavljam jedan štap jako dugo u vodi, a ostala dva češće prezabacujem ne bi li time povećao šansu da kapitalna riba prije nađe moju mamac. Osim prezabacivti dobro je i mjenjati mamce, jer i sami znate da ne rade svi mamci i prezentacije jednako u svako vrijeme. Samim time ovaj ribolov postaje dinamičan i zanimljiviji.
Uglavnom nadam se da sam Vas potaknuo na razmišljanje i dao Vam neku novu ideju i smjernicu u ribolovu. Nadam se da će te se okušati u ovoj zanimljivoj taktici i vidimo se na vodi. Bistro