Heh, čari riječnog ribolova!

9 min read

PR / Broj 46 / Siječanj / 2012.

Krajem prosinca Sava je pošteno nabujala – smuđevi su do tada fino grizli, a nakon visoke vode u najhladnijem dijelu godine teško je išta pametno prognozirati, barem na zagrebačkom dijelu Save. Jednostavno, varalica mora u vodu…

Piše: Kristijan Pongerajter

Ribolov na suhom

U debelom ‘plusu’ zagrebačke mjerne postaje, Sava je uz standardno granje i smeće, nosila i svakojake ribičke priče, prognoze i očekivanja vezana uz razvoj situacije po vraćanju vodostaja u normalu. Svatko ima nekakvu teoriju za sebe – riba će otići uzvodno, riba će otići nizvodno, trebat će mjesec dana da se riba vrati, voda je prehladna, sezona je gotova, bla bla bla… Naravno, i sam sam se bavio ‘gruntanjem’ o mogućem razvoju situacije, tj. potencijalnim migracijama ribe, promjeni hranidbenih navika i ostalim misaonim procesima kakvi se odvijaju u glavi ribiča koji je zbog nepovoljnog vodostaja primoran sjediti u toplini svog skromnog doma, gledati televizor, glodati rebarce kakvog nesretnog odojka, stisnuti se uz toplo žensko du… Uglavnom, trebalo je pregrmiti nekoliko teških dana i ponovo krenuti na vodu!

Klasika

Tipična mjesta na koja će se zaputiti savski špiner u potrazi za smuđem su pozicije poput podlokanih obala, (polu)potopljenog granja i naravno – kamenih babica izlizanih od džonova ribičkih čizama… Razlog velike posjećenosti ovih mjesta ne treba posebno objašnjavati – riječ je o školskim pozicijama za ribolov smuđa i ovdje će se kad tad pojaviti poneki smuđ u potrazi za obrokom. Ipak, daleko od toga da će riba primiti varalicu svaki put kad se nađe na mjestu na kojem mu se varalica prezentira. Boja, vibracija i prezentacija čine već sasvim dovoljan skup faktora koji uspješan ribolov dijele od neuspješnog, a kad se tu još uključe i vremenski uvjeti, doba dana, bistrina vode, temperatura vode, mjesečeve mijene i ostali ribički (ne)prijatelji, lako je doći do zaključka kako i nije previše teško otići u neuspješan ribolov ili se pak satima nabacivati po Savi radi jednog jedinog griza u 734. zabacu.

Ipak, ove se zime na Savi kod Zagreba jako lijepo love smuđevi i doslovno ne poznam špinera koji nije ponešto ulovio. Nažalost, velik je broj stvarno malih smuđeva, no redovito se ulovi i nekadašnji prosjek od 2.5-3.5kg, a tu i tamo po gubici dobije i pokoja ‘petarda’ – na ovim terenima, to je već stvarno lijep ulov!

Chris standing up holding his daughter Elva

Strme i podlokane obale uglavnom su noćne pozicije i ovdje stvarno volim bacati voblere, osim ako je riječ o pristojnoj dubini gdje se smuđa može prevariti i danju, a taj se zadatak lijepo obavlja silikoncima ili pak tonućim i dubokoronećim voblerima, ovisno o jačini štroma…

Babice su također standardna priča: treba ‘snimiti’ poziciju, baciti varalicu u smjeru koji omogućava finu, polaganu prezentaciju i uloviti smuđa, ništa lakše ako je smuđ u blizini i diže se na površinu družiti sa kederima, ali ako hrapavi uporno leži pri dnu, pomalo je iritantno konstantno zapinjanje o kamenje uslijed redovito nepovoljnog smjera riječne struje ili naglih prijelaza dubine.

Potopljeno granje, panjevi ili kako god volite nazivati drvene ukrase (redovito ukrašene kojekakvim varalicama) vjerojatno su vaš najbolji pokušaj u proganjanju smuđa. Jedini je problem što su ovi drveni ukrasi svakako razmješteni po riječnom toku i raznoliko postavljeni u odnosu na obalu, a to zahtijeva specifičan pristup za sve moguće slučajeve od kojih će nastavak teksta ponešto reći o tri vrlo česta slučaja.

Pozicija zvana ‘nikad prazno’

Naime, pri ribolovu smuđa iznimno lovne pozicije čine već spomenuti prijelazi i potopljeni panjevi, ali i priobalno drveće krošanja nadvijenih nad vodu koje rade lijepu sjenu (ovo se samo čini nebitnim), često i širokog ‘tabana’ u obliku kakvog komada ili čitavog spleta korijenja koje se ‘šulja’ uz riječno dno, a tu je redovito i poneka deblja grana krošnje djelomično uronjena u vodu koja lagano štopa riječnu struju i čini odličnu poziciju za ribolov smuđa. Ovo je izvanredna pozicija za dnevni i za noćni ribolov, a ovdje ćete također pronaći i aktivnog smuđa baš kao i neodlučnog ili pasivnog zubonju koji je na ovakvoj poziciji itekako ulovljiv – razliku čini samo pristup ribolovu i prezentaciji. Jasna je stvar da će se iole zainteresirana riba dići pod polupotopljenu krošnju koju zatim treba precizno ‘obraditi’ varalicom. Osobno, ovu priču u jačoj riječnoj struji započinjem plitkoroncem kojeg plasiram nekoliko metara od krošnje prema matici i samo držim ili eventualno laaagano cimam varalicu dok ju ‘štrom’ ne podvuče pod krošnju gdje nerijetko u prvom dobrom prolazu smuđ prima varku. Ukoliko je riječ o nešto slabijoj, umjerenoj riječnoj struji, plitkoronca uglavnom mijenjam suspending voblerom koji neće isplivati na površinu uslijed nedostatka ‘štroma’ i moguće ga je stvarno dugo zadržati u lovnoj zoni što će ponekad isprovocirati i manje aktivnu, neodlučnu ili pak oprezniju ribu.

Ukoliko prethodno opisano pretraživanje ne rezultira nikakvim grizom, vrijeme je da varalicu spustite malo dublje prema onom spletu korijenja i sličnih primjesa (čitaj: najlonke, gaće, čarape, kondomi, ulošci…) koji se oko korijenja zapletu, a smuđu predstavljaju ugodan dnevni boravak i spavaću sobu, a uz malo vašeg truda – i kuhinju! Naime, smuđ definitivno ne oprašta kedera tj. varalicu koja se šeće kroz njegovu ‘podvodnu brvnaru’ i stoga je upravo to mjesto gdje varalicu treba provući ukoliko riba nije aktivna. Dakle, spustite varalicu malo dublje, preciznije rečeno: tik iznad opisanog korijenja i slobodno malo ‘čvrknite’ korijen varalicom: ovaj je ‘keder’ toliko drzak da pri ulasku u smuđev dom još i pokuca – počivao u miru! Ovdje je jako bitno precizno pogoditi težinu jig glave kako bi prezentirani silikonac (koji je u ovom slučaju logičan prvi izbor) pedantno odradio opisani zadatak. Naravno da ćete izgubiti brdo varalica dok ne upoznate ovakvo mjesto, ali kad se jednom sprijateljite… Sava će vjerojatno nabujati, promijeniti obalu ili konfiguraciju dna, odnijeti cijelo drvo i opet ste ‘na suhom’ – heh, čari riječnog ribolova!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Teško ‘obradivo’ granje s bonusom

Termin teško obradivog granja uglavnom se odnosi na nakupine granja (ukopano drvo od kojeg se nad površinom vode vidi uglavnom krošnja ili njeni ostaci) koje se nalaze desetak metara od obale u prilično jakoj struji gdje sa obale nije baš lako, ili je čak nemoguće normalno prezentirati varalicu jer je granje taman predaleko od obale, u vodi se nalazi više naredanih nakupina granja između kojih nije moguće provući varalicu ili je jednostavno dio obale nedostupan. Ovaj ‘bonus’ odnosi se na situaciju gdje između vas i opisanog granja postoji ipak nešto dubine i u pravilu umjereniji ‘štrom’ gdje smuđ u sumrak izlazi u lov i prilazi obali, a vi ste u mogućnosti plasirati varalicu u ‘kanal’ između granja i (nedostupne) obale. Ovdje su u prvom planu definitivno vobleri, budući da će se aktivna riba bez problema dići u gornji sloj vode koji se voblerima može na sve načine pretražiti dok će neaktivna riba vjerojatno ionako ostati u granju koje niste u mogućnosti čestito prečešljati. Naravno da je varalicu ionako preporučljivo plasirati blizu granja budući je uvijek moguće da će se poneki smuđ iz granja zainteresirati za varalicu i pratiti ju dok ga neki ‘klik’ ne potakne na napad. I naravno da se ovaj bonus može odraditi i sa silikoncem, ali čemu se gnjaviti sa gumom koja ima samo jednu veliku, pouzdanu udicu koja savršeno kači smuđa, kad vobler sa svoje dvije-tri trokuke uvijek nudi pregršt adrenalina i turpijanja živaca dok razmišljate koliko udica je zakvačilo ribu i hoće li se svaki tren hrapavi zubonja otkvačiti – heh, čari riječnog ribolova!

‘Skoro čamac’ pozicija

Ovdje je riječ o pozicijama obilježenim drvetom položenim paralelno sa obalom – ovakve pozicije obično nisu dugog vijeka jer ih svaka bujica ‘počisti’, ali uredno na nekoj drugoj lokaciji stvori sličnu stvar. Za razliku od ‘standardnog’ potopljenog granja u umjerenom štromu nedaleko od obale, gdje varalicu treba jako precizno plasirati i relativno kratko se prezentira u lovnoj zoni, divota pozicije iz podnaslova je mogućnost prezentacije varalice duž cijelog drveta i njeno duuugo zadržavanje u ‘udarnoj zoni’, a ukoliko je pod drvetom iole pristojna dubina (metar i po’ je sasvim dovoljno) smuđ će se ovdje rado usidriti i tijekom dana pa se možete okušati i u dnevnom smuđolovu. Problematika je uglavnom zastupljena u vidu viška grančica u koje ‘štrom’ jako voli gurati vašu omiljenu varalicu. Ukoliko vas to muči, možete komotno upotrijebiti silikonac na težoj glavi koju će štrom jednako teško gurati u neželjeno područje ili će ju pak podvući ispod drveta, a to je pak jako izgledna varijanta – u svakom slučaju, dobro zategnite kočnicu na roli jer ne želite da vam smuđ primi varalicu nekoliko centimetara od grane ili na dubini ispod nje u štromu koji je ovdje definitino na njegovoj strani – heh, čari riječnog ribolova!

Pokoja o varalicama

Što se omjera voblera i silikonaca tiče, moram primijetiti kako je za ulove za koje znam nakon spomenutog visokog vodostaja, velikom većinom zaslužan neki gumeni ribičak olovne glave što i nije čudno budući je ipak zima (kaže kalendar), a smuđevi bi trebali biti na većoj dubini koncentrirani po zimovnicima i slično. Osobni omjer mi je ipak trenutno još uvijek na strani voblera, no razlog tome je možda i činjenica da sam ove sezone puno više minutaže dao tonućim voblerima. Navučen na mušičarenje, nekako mi je ideja o ostavljanju varalica u vodi postala manje bolnom pa sam ove zime tonućim voblerima počeo pošteno češljati i sasvim pristojno granje, panjeve, kamenje i ostale sakupljače varalica. No dobro, ukoliko dobro poznajete mjesta na kojima lovite ne biste trebali imati većih problema pri ribolovu tonućim alatkama. Ovo podrazumijeva da dobro poznajete lokacije prijelaza dubine, kojekakvih podvodnih prepreka i slično – dakle, ukoliko znate gdje se nalazi kakav krupan kamen, panj ili grana i na koju stranu je okrenuta, ne biste trebali ostavljati puno skupocjenih voblera, a mogli bi se i iznenaditi njihovom efikasnošću – ja definitivno jesam! Ono što me stvarno iznenadilo ove sezone jest njihova lovnost i sposobnost ‘lociranja’ ribe tijekom dana. Ok, naravno da silikonci lijepo love i da im u određenim situacijama nema adekvatne zamijene, ali tonući vobleri itekako imaju svojih prednosti. U bistroj vodi tijekom dana nije rijetkost naići na tvrdoglavu ribu koja ne doživljava ponuđeni mamac – uglavnom silikonac. Budimo iskreni i priznajmo da među silikoncima postoji svakojakih nakaza koje baš i nisu slika i prilika nekog kedera što pak smuđu uglavnom ne smeta (dapače, zainteresira ga), ali očito mu još manje smeta uvjerljiva silueta Rapalinog Countdowna ili Shad rapa.

Evo nekoliko primjera ovosezonskih iskustava sa tonućim voblerima u dnevnom ribolovu: polusatno bacanje raznih silikonaca iza granja bez ikakvih rezultata – prvi zabac Countdowna 9cm i smuđ se uredno kači! Drugi slučaj opet sličan: bacakanje silikona bez ikakvog rezultata – prvi zabac Jointed Countdowna 11cm i smuđarak prati varalicu, prati ju još nekoliko puta i ne udara – nema veze, sad bar znam da je riba sigurno ovdje i u prvi mrak prima suspenda – tako i bješe!

I naravno, da bi stvar bila dosljedna Murphyevim zakonima, moram spomenuti da iz nekog nemogućeg razloga nisam uspio ‘posijati’ niti jedan jedini tonući vobler – heh, čari riječnog ribolova!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana