GDJE I KAKO SE LOVE VELIKE ŠTUKE
9 min readPR / Broj 46 / Siječanj / 2012.
Ove je godine od kraja ljeta nastupila velika suša. Ona se je itekako odrazila na ribolov. Na mnogima našim rijekama još od ljeta nije bilo većeg porasta vodostaja i „svježe vode“. Niski vodostaji, i obilje vodene vegetacije jako loše su djelovali na ribolov uopće. Stoga me je jedno jesensko popodne vrlo ugodno iznenadio telefonski poziv mog prijatelja Mačka. “ Bok, Mačak je. Ajde dođi na Koranu, Majer je dobio krasnu štuku! Tu je negdje oko 10 kg!“ Uzeo sam fotoaparat, i odjurio do prijatelja. Nakon slikanja velike ribe, odlučio sam sa Majerom, koji se je u životu nalovio štuka svih mogućih veličina malo porazgovarao baš o samom lovu velikih štuka. O tome stariji ribolovci baš ne vole često s mlađima previše razgovarati. Pročitajte što mi je Zdravko Majek, među ribolovcima poznatiji kao Majer, ispričao.
Piše: Praktični Ribolov
Majer i njegova najveća štuka: 9.8 kg s Korane.
Ribolovac od djetinjstva
PR: Kako dugo loviš ribe?
ZM: Zapravo još od djetinjstva. Odrastao sam u istom kvartu gdje i ti, na Gazi, i tamo su svi klinci obavezno lovili ribe. U krugu od par stotina metara bile su dvije rijeke Kupa i Korana, koje su tada bile krcate ribama. Počeo sam loviti negdje s deset godina. Odlazio sam često na jedan obližnji zavoj na Kupi gdje smo s zihericama umjesto udica (nismo ih imali) lovili deverike i bruseve (poduste) na pahulju kruha. Riba je bilo puno i sve su bile velike. Gotovo se niti ne sjećam ulova riba ispod kilograma. To je bilo prije 40 godina. Neko vrijeme nakon toga imao sam veću pauzu, ali sam se u posljednjih deset godina, najviše na nagovor mlađeg sina, tome ponovno posve posvetio. Najviše volim loviti na živo velike štuke i somove. Ja sam ratni vojni invalid, i u životu sam prošao kroz mnoge teške trenutke, i mogu ti reći da je baš ribolov taj koji mi je najviše pomogao da nakon svega ostanem normalan.
Velike se štuke najbolje love zimi kad je jako hladno. 
Kad je vodostaj Kupe i Korane jako visok voda prekrije sve slapove i tada velike štuke obično masovno migriraju uzvodno – pogled na potopljeni gradski slap u Karlovcu!
PR: Kako se najlakše love velike štuke?
ZM: Vremenom provedenim na vodi. Jasno da trebaš dobro poznavati vodu, konfiguraciju dna i običaje velikih štuka, ali da bi došao u priliku uloviti one najveće, treba u ribolovu provesti dovoljno vremena. Moje omiljeno vrijeme za lov velikih štuka je kad jako zahladi. Mraz i minus nisu ugodni za ribolov na obali, ali to je vrijeme za štuke najbolje. Ja ako imam mogućnosti, najradije dolazim na vodu u zoru i ostajem što dulje mogu, tako da pokrijem sve vremenske termine hranjenja. Najbolje vrijeme za lov je obično odmah poslije svitanja. I ova velika primila je negdje oko 8 sati i deset minuta ujutro. Bilo je jako hladno (-3°C) i pamtim da sam od guste magle jedva vidio čep u vodi.
Kad vodostaj rijeka raste, bijela riba masovno odlazi u veće i manje zaljeve, a za njima i velike štuke. 
Ribolov štuke na plovak iz čamca: lijevo je „balerina“, a desno „na koljence“. 
Ribolov štuke na plovak je vrlo uzbudljiv i pun adrenalina.
PR: Kako je ova najveća primila?
ZM: Pa, klasično za velike štuke. Nije do kraja potopila plovak, nego samo do pola. Onda ga je polako pokrenula uzvodno nekih pola metra, i tad je čep odjednom potpuno potonuo. Tada sam kontrirao. Imao sam srećom solidan pribor i kvalitetnu i jaku nit, te čvrst i dovoljno jak sistem, pa sam je nakon nekih desetak minuta uspio izvući. Naime, na Korani je ove godine još od ljeta ostalo jako puno trave što je velika štuka znalački koristila. Zabijala se u veće busene, pa iz njih u grmlje. Ipak, iz busena u busen, iz grma u grm, i na sreću sam je na kraju ipak nekako uspio ubaciti u sak. Imao sam veliki problem na kraju jer sam imao mali podmetač. Štuka je bila duga 102 centimetra i kad je ušla u njega rep i dobar dio tijela je još ustao vani. Nikog nije bilo blizu da mi pomogne, pa sam morao preuzeti određeni rizik. Spustio sam na nju podmetač, jednom rukom još uvijek pridržavao štap, da najlon bude napet, a s drugom rukom je prihvatio. Kad je bilo gotovo bio sam sretan kao malo dijete. Sav sam se tresao od adrenalina.
Klenovi duljine pedlja, najbolji su mamci za velike štuke. 
Majerov sistem: trokuka i kopča
PR: Jesi li možda ikad primijetio da se udarac velike štuke na plovku razlikuje od one manje?
ZM: Naravno. Velike su štuke obično malo ljenije i u pravilu kad zagrizu ne potapaju plovak odjednom. Prvo ga samo potope do pola, pa tek kasnije do kraja. Primijetio sam još i to, da ako plovak nakon griza krene nizvodno, tada se rijetko radi o štuki većoj od dva kilograma. Međutim, ako plovak krene uzvodno ili na vodu obično je dobra riba. Nije to možda baš svaki put tako, ali u 95% slučajeva je.
Sistem vezanja sajlice s trokukom na dvostruko vrtilo. 
Plovak za većeg kedera mora biti barem 70 grama, i dvije gumene kuglice: jedan ispred, jedna iza. 
Nekad jedan štoper nije dovoljan za odraditi posao pa treba staviti dva.
PR: Na kakav si mamac ulovio svoju najveću štuku?
ZM: Moja najveća štuka je ova koju si slikao, i imala je 9.80 kg. Žao mi je što nije bila teža 20 dkg, ali doći će jednom i veća. Primila je na malu babušku, dugu možda samo 10 centimetara. To inače nije uobičajeno za velike štuke. One se uglavnom hrane ribama kojih je u toj vodi najviše. U Korani je su to pretežno klenovi i žutooke. I mada sam na drugom štapu u neposrednoj blizini imao lijepu žutooku, ipak je primila na babušku. Na Kupi je situacija slična, ali ipak kad bih morao birati samo jednu vrstu ribe za mamac, to bi svakako bio malo veći klen, recimo duljine pedlja. Takvi su za velike štuke najbolji.
Rola Tica kojom je ulovljena Majerova najveća štuka.
PR: kakve udice za štuke najradije koristiš?
ZM: Prije sam isključivo lovio na „ajnfah“ (jednokuke), dok su me s vremenom prijatelji preobratili na trokuke udice. Veličina je pritom vrlo važna, i treba je prilagoditi veličini ribe mamca i priboru s kojim lovim. Ako na primjer lovim na sistem s plovkom i mamcem koji razvlačim sa čamcem, često volim koristiti i veće udice i veće ribe jer ih ne trebam zabacivati. Ako lovim s obale i zabacujem, koristim manje udice i manje mamce.
PR: Kad je najbolje zategnuti štuku po potezu?
ZM: Ovisi s kakvim se udicama lovi. Ako loviš s jednokukom, slobodno joj se pusti da dulje guta. Ako se lovi s trokukom, onda treba prije da se ne ubode. U pravilu štuka prvo prima kedera poprijeko (prvo potonuće), okreće ga na glavu (plovak malo zateperi), i guta ((riba kreće dalje)-tada treba zategnuti.
Kad zabacuje sisteme s kederom, Majer koristi Cormoranov Tele 170 štap akcije 70-170g, duljine 3.5 metara.
PR: Na kakav sistem na živo najradije loviš? Na „balerinu“ ili „na koljence“ i zašto?
ZM: Moj najdraži sistem je „na koljence“, jer tako mogu fiksirati sistem da se keder ne zavuče u travu. Ako je veća riba, uzmem i veći plovak, recimo oko 70 g, prije njega na najlon navučem dva stopera i dvije gumene kulice (jedna ispred, a jedna iza plovka). Dva stopera su važna da plovak kad ga jednom zabacim ili razvučem ne mijenja dubinu, a kuglice služe da bi stoper uopće mogao funkcionirati, ali i da čuvaju najlon od habanja. Nakon toga se na najlon veže trostruki „virbl“ (vrtilo)ili kombinacija od nekoliko klasičnih vrtila i sajla s jakom kopčom i trokukom. Dobra kopča je važna jer je ona jedna od važnih karika u sistemu, a pomoću nje se lako mogu promijeniti udice kad na primjer imam mamce različitih veličina. Na drugi, donji dio, trostrukog vrtila se veže najon i na kraju stavlja olovo. Ako je keder veći mora i olovo biti veće da ribica cijeli sistem ne odvuče prema travi. Ovisno od visini trave na dnu rijeke se radi duljina najlona na koji se veže olovo. Ja obično koristim olova od 80 grama i od olova do vrtila u prosjeku ostavljam jedan metar niti. Ako je trava na dnu rijeke viša ostavljam i više.
Mjesto gdje je ulovljena velika štuka.
PR: Kada se i gdje se velike štuke u rijeci najčešće nalaze i kako ih najlakše uloviti?
ZM: Postoji dva načina kako ih se može loviti. U zaljevima kada voda raste, ili po niskom vodostaju kad se uglavnom nalaze u blizini većih jama. Tu su negdje uvijek blizu i zimovnici bijele ribe, pa im je na tim mjestima hrana u pravilu uvijek pod nosom. Vodostaj je važan, ali je za svako mjesto pogodniji nešto drugačiji. Na primjer, kad voda nakon dulje suše raste i muti se sve ribe, pa tako za njima i velike štuke obično izlaze iz korita u veće ili manje zaljeve. Kad je voda niska, velike ribe se uglavnom nalaze oko dubljih dijelova i po sredini rijeke. Lokacija je kod lova velikih štuka jako važna, ali je, kao što sam već rekao, jednako tako važno i vrijeme provedeno u ribolovu. Da bi ulovili veliku štuku, obično prije nje treba uloviti puno manjih. Nekad je to stvar sreće, a nekad i upornosti. Zato ja u ribolov sa sobom uvijek nosim svoje sretne rašlje. Imam ih već preko 5 godina. Odrezao sam ih jednom na Kupi, i od onda mi redovito nose sreću. Međutim, nije baš sve uvijek u sreći. Na primjer ako ja procijenim da je dan dobar za ribolov, ostajem na vodi što je dulje moguće bez obzira na vrijeme. Makar baš nisam sjajnog zdravlja, meni za dobru ribu nije problem loviti cijeli dan na minusu, a to se ipak mnogima ne da.
Južina baš i nije neko vrijeme za štuku, ali je Majer svejedno lovio na „svom“ mjestu-nikad ne znaš kad joj se može javiti apetit.
PR: Da li ima bistrina vode kakvu ulogu na ribolov štuke živim mamcem?
ZM: Naravno da ima. Rekao bih, možda ponekad i presudnu. Posve bistra voda je vrlo nezgodna za ribolov. Ribolov je najbolji kad voda ima „štih“, odnosno kad je samo blago zamućena, ali još nije postala niti žuta niti smeđa, već plava ili zelenkasto plava. Tada štuka iz daljine teže vidi sajlicu i slabije prepoznaje sistem. Obično, niti ako je voda jako mutna nije sjajno. Slabija prozirnost vode tjera štuku da iz zaklona izađe van, i traži plijen, i tu je nama ribičima velika prilika.
Štuka od 6 kilograma s Kupe.
PR: Na koji pribor obično loviš štuke, odnosno na koji je ulovljena ova najveća?
ZM: Osnovno je da pribor bude dovoljno jak da izdrži i najveću štuku kojoj se na nekoj vodi nadate. Dugački, jaki i elastični štap i solidna rola te nova nit su nužda, a jednako tako svi dijelovi sistema moraju biti dovoljno jaki. Ne smije biti „najslabije karike“. Udice, vrtila i sajlice obično su kritični dijelovi sistema, i na njih uvijek treba malo obratiti pažnju. Svoju sam najveću štuku ulovio na štap Cormoran Tele 170, duljine 3.5 metara i akcije 70-170 g. Rola koju sam koristio bila je Tica Scepeter GF, dok sam od najlona koristio Prologic promjera 0.40 mm .
PR: Hvala Ti na ovom zanimljivom razgovoru, i želim ti još puno ovako velikih štuka u ribolovnoj karijeri.
ZM: Hvala i tebi.
