PR / Broj 16 / Srpanj / 2009.

Srpanj u pravilu donosi još malo komplikacija u vječito neizvjestan svijet varaličarenja – različiti naraštaji kedera grupirani su po različitim dijelovima riječnog toka što grabežljivce čini pomalo nepredvidljivima. Sada je potrebno malo bolje opipati situaciju na vodi kako bi se ostvarili dobri rezultati. Ako srpanjsku priču usmjerimo na smuđa, dodamo oscilacije vodostaja i vječno diskutabilne mjesečeve mijene, cijela stvar može se prilično zakomplicirati. Uostalom, ribolov je oduvijek bio sport za optimiste…

Piše: Kristijan Pongerajter

TriČetiriSad

Smuđ je općenito poznat kao noćni lovac i većina ribolovaca ‘rezervira’ upravo noćne sate kako bi se okušala u ribolovu ‘hrapavog vampira’. Iako se u hladnije doba godine smuđevi odlično love tijekom dana, ljeti je to daleko nezahvalniji posao barem što se ribolova sa obale tiče. Uostalom, određena konstitucijska obilježja ove vrste itekako ukazuju na smuđeve lovne navike i prioritete – krupne oči iznimno velikih zjenica zasigurno sakupljaju za riblji svijet natprosječno veliku količinu svjetlosti čime smuđa dodatno osposobljavaju za noćni lov. Oči su smještene pri samom vrhu glave, praktično na sama usta ribe što pak ukazuje na veliku preciznost pri hvatanju plijena. Spomenutu preciznost potvrđuju i mnoga varaličarska iskustva koja svjedoče o iznimno velikom broju nepogrešivih smuđevskih napada u području oko ‘glave’ varalice gdje riba najčešće ostavlja tragove svojih izraženih ‘očnjaka’. Ipak, ovi prepoznatljivi tragovi smuđevskog griza ponešto se prorjeđuju tijekom standardnih srpanjskih uvjeta obilježenih niskim vodostajima dobro zagrijanih rijeka, budući da se dobar dio varaličara prebacuje na lov neke druge grabeži pod izlikom da smuđ ne grize. Naravno da je u gomili kedera malo teže ‘nagovoriti’ smuđa da zgrabi ponuđenu varalicu, ali to je daleko od neostvarivog i ponekad se baš za velikih ljetnih vrućina mogu ostvariti odlični rezultati.

Nizak vodostaj

U slučaju niskog vodostaja i ‘povoljnog’ (prva četvrt, mlađak, zadnja četvrt) mjeseca smuđevi u pravilu solidno primaju, samo je pitanje kada i kako ih uloviti. Za iznimno toplih i vedrih dana lako je moguće naići na situaciju u kojoj smuđevi kao da ‘preskoče’ standardno razdoblje aktivnosti koje očekujemo u sumrak – ovo je u pravilu najčešći uzrok mnogim odustajanjima od ribolova smuđa. Naime, čest je slučaj u kojem ribiči dolaze na vodu u smiraj dana i odrade ribolov u prvih sat ili dva mraka nakon čega razočarani odlaze sa ribolova. Smuđevi za ljetnih vrućina često započinju kolektivni lov tek duboko u noći i najbolje što za početak kvalitetnog ribolova čovjek može učiniti je strpljivo pričekati taj početak riblje aktivnosti koji nerijetko počinje tek iza ponoći. Jednom kada dočekate ovaj trenutak blagostanja, ukoliko se uvjeti (vodostaj + mjesec) značajno ne promijene možete i sljedećih nekoliko dana očekivati sličan režim riblje aktivnosti i u pravilu nema potrebe za ranijim dolaskom na vodu. Ipak, činjenica da se smuđ aktivno hrani ne znači nužno i odlične rezultate, a da bi se ipak nešto iščeprkalo potrebno je imati na umu nekoliko važnih ljetnih zakonitosti. Poznata priča o smuđevoj osjetljivosti na nedostatak kisika na prvo mjesto stavlja ribolov u jačoj struji koja je u toploj, kisikom osiromašenoj vodi, lokacijski prioritet većini slatkovodnih vrsta. Uz standardne lovne lokacije poput špornjeva koji u svako doba godine predstavljaju dobre ribolovne pozicije, sada se otvara mogućnost ribolova na nešto monotonijim terenima obilježenim ravnom obalom bez očitih ‘zicer’ pozicija. Naime, i ravni kameniti dijelovi toka u pravilu skrivaju poneki diskretno istaknut kamen koji ribiču nije uopće vidljiv ili mu na prvi pogled ne predstavlja ništa značajno, ali smuđu itekako može poslužiti kao dobro mjesto za zasjedu. Što se samog ribolova tiče, ljeti je posebno važno posvetiti dodatnu pozornost odabiru varalica i njihovoj prezentaciji. U opisanim uvjetima niskog vodostaja i ‘povoljnog’ mjeseca, ukoliko se odlučite doći na vodu u smiraj dana, preporučio bih uporabu suspending ili dubokoronećih voblera. Kako je već spomenuto u tekstu, smuđevi ljeti nerijetko ‘preskaču’ ovaj termin, no to ne znači da nisu ovdje i da ponekad nisu spremni prihvatiti usputni obrok u obliku dobro prezentirane varalice, posebice za nešto oblačnijih dana.

Iskustva sa Save idu u prilog srednjem i donjem sloju vode kojim smuđevi obično patroliraju dok prilaze obali i traže potencijalnu poziciju za večernji lov. Dok sunce u potpunosti ne zađe uglavnom prakticiram lov sa dubokoroncima, a potom okušavam sreću sa suspendima. Za razliku od zimskog, relativno kratkg zabacivanja, voblere ljeti u pravilu bacam što dalje od obale budući da očekujem daleko pokretljivije smuđeve čije je rute sada teže predvidjeti. Dubokoronci i suspendi su u ovoj situaciji osim sloja vode koji pretražuju, u prednosti i zbog prezentacijskih sposobnosti. Naime, udarac kljuna dubokoronca o kamen ili kakav jerk pokret suspend voblerom mogu u neodlučnom smuđu itekako pokrenuti okidač i potaknuti ga na napad. Što se tiče spomenutog ribolova u sitne noćne sate, aktivnost smuđa svodi se na dvije verzije. Prva verzija je tipično smuđevsko ‘cmoktanje’ po površini koje nepogrešivo ukazuje na aktivnog smuđa i ovdje u obzir dolaze isključivo plitkoroneće varalice. Naime, poznata je priča kako riba u normalnim uvjetima (čitaj: bistra voda) bolje reagira na varalicu povučenu pri samoj površini. Donekle logično objašnjenje tome možemo pronaći u činjenici da riba plijen vreba odozdo, budući da sva svjetlost u vodu dolazi izvana što omogućava grabežljivcima da se iz dubine prikradu lako uočljivim ‘siluetama’ pri površini. Kederima je s druge strane gornji sloj vode iznimno zanimljiv zbog nešto bržeg protoka koji osigurava konstantnu dostavu koje kakve sitne hrane. Sve u svemu, vjerojatno će vam trebati neko vrijeme da pronađete lovnu kombinaciju varalice i prezentacije, budući da se na različitim pozicijama skupljaju različiti naraštaji kedera i potrebno je pronaći varalicu odgovarajuće dimenzije i vibracije kako bi se ona uspješno uklopila u jato i postala atraktivna smuđu. Nažalost, ova ‘atraktivnost’ je u ljetnom ribolovu smuđa vrlo relativan pojam i može značiti kojekakve besmislene varijante prezentacija. Naravno, naglasak je najčešće na laganom povlačenju, budući je smuđ poznati ‘lovac na sigurno’ i lagano titrajuća varalica smuđu bi trebala biti prioritet, no ljeti je to daleko od pravila.

U nekim situacijama vam se čini da sve radite kako treba – mali plitkoroneći vobler koji se polaaako šulja pri površini skupa sa bandom ‘originalnih’ kedera, a smuđ udara sve osim varalice – fuj! Sada je vrijeme za malo kemijanja i osobno mi je prva na listi favorita fora koju sam pokupio promatrajući ribe na bistrim šodericama. Naime, mnogo puta sam imao prilike vidjeti jato kedera kojima se nenadano približi kakav amur – kederi uoče amura, naprave nekoliko jačih zamaha perajom kako bi se iz ‘sporohodnog’ geganja prebacili u višu brzinu i nakon što se odmaknu od ‘uljeza’ koji ih ni najmanje ne doživljava, nastave opet laganim tempom. S druge strane, ukoliko se jatu približio kakav bass, kederi bi napravili istu stvar, ali bi nakon onog vraćanja u normalni tempo opet počeli bježati ukoliko bi bassonja imalo ozbiljnije krenuo u njihovom smjeru. Kada se ovaj slučaj pretvori u prezentaciju varalice dobije se lagano povlačenje ili čak duže zadržavanje varalice u mjestu, nakon čega slijedi umjereno ubrzanje iste vrhom štapa, zatim lagano smirivanje pa opet ubrzavanje vrhom štapa što sve skupa predstavlja kedera koji je uočio potencijalnu opasnost i pokušava se odmaknuti, a smuđ ponekad baš takve voli zaustaviti u bijegu. Druga varijanta vezana na noćnu smuđevsku aktivnost je situacija u kojoj smuđevi ne ‘cmokću’ po površini, ali se njihova aktivnost može uočiti u vidu povremenog ‘kuhanja’ vode, nešto slično onim sramežljivim ranoproljetnim bolenskim raubovima. Ovo je prilično čest slučaj za oblačnih dana eventualno praćenih laganom kišom. U ovoj varijanti uz plitkoronce u igru ulaze i suspend vobleri kojima je opet potrebno pogoditi dimenziju i način prezentacija baš kao u prethodno opisanom slučaju kada smuđevi rade pri samoj površini.

Što se tiče ‘nepovoljnog’ mjeseca, ovaj termin u pravilu označava razdoblje oko uštapa (puni mjesec) tj. od prve do zadnje četvrti kada se čini da mjesec donekle nepovoljno utječe na ribolov smuđa, barem kada je normalan vodostaj u pitanju. Ipak, i ovdje postoji nekoliko varijanti koje mogu utjecati na razvoj situacije. Naime, ukoliko postoji dio noći tijekom kojeg mjesec nije vidljiv ili je riječ o oblačnoj noći sakrivenog mjeseca, možemo reći da su tada šanse za ulov nešto veće. Loveći smuđeve na Savi imali smo iskustva tijekom kojih je mjesec izlazio kasnije u noći i do tada je riba sasvim solidno radila, a po izlasku mjeseca na vodu bi se doselili mir i tišina. Ukoliko pak mjesec uporno svijetli od sumraka do zore, najbolje šanse za ulov su upravo u sumrak i rano jutro. Ovdje termin sumraka označava razdoblje od čak sat i pol vremena prije samog mraka kada definitivno treba biti na vodi i varalicama pretraživati izgledne lokacije, budući da su u ovim uvjetima smuđevska razdoblja aktivnosti (‘cugovi’) izrazito kratka (traju) desetak minuta zakašnjeli dolazak na vodu može rezultirati potpunim izostankom rezultata. Dobra strana navedenih kratkih ‘cugova’ je činjenica kako je smuđ sada iz nekog razloga prilično lako uhvatljiv budući da će u svojih deset, dvadeset minuta lova mahnito ganjati sve što iole liči na njemu prihvatljiv obrok.

Visok vodostaj

Što se tiče ljetnih osvježenja u vidu porasta vodostaja i zamućenja vode, ona u pravilu predstavljaju pomalo varljivu situaciju. Naime, riba sada traži utočište od nabujale vode na lokacijama uz samu obalu, a posebice u uvalama kamenih špornjeva koji su izgrađeni upravo u svrhu štopanja jake riječne matice. Ipak, nije svaki porast vodostaja jednako povoljan za ribolov. Varijanta u kojoj vodostaj naglo naraste i jednako naglo padne u pravilu označava dobre preduvjete za lošu ribolovnu statistiku. S druge strane, lagani porast i pad vodostaja praktično su sinonim za kvalitetan ribolov budući da je većina ribe i dalje u priobalnom području, a lagano zamućena voda osigurava ribolovcima jednostavnije uvjete za prijevaru većih i sumnjičavih riba. Ipak, ne bi ribolov bio zanimljiv da je sve tako jednostavno pa i za visokih vodostaja postoje negativni elementi poput priobalne vegetacije koja se sada nalazi u vodi i jedno krivo provlačenje varalice može rezultirati čupanjem kakvog busena trave ili grane uz obalu što nikako ne ide u prilog diskretnosti pri ribolovu. Ribolov za visokih vodostaja omogućava ipak malo više slobode barem što se taktike tiče.

Osobno, ukoliko u ribolov krećem strogo u namjeri varaličarenja smuđa, radije na vodu dolazim po noći. Nekako mi se to čini kao dolazak za već postavljen stol i vjerujem da tako imam više šanse za dobar ribolov. Pojam koji bih ovdje posebno istaknuo je definitivno diskrecija koju smatram najvažnijim preduvjetom za dobar priobalni ribolov. Osim tihog prilaska vodi i bez upotrebe naglavne lampe, ovdje diskretnom smatram i proceduru pretraživanja vode tijekom koje prvo koristim površince, zatim suspende, a tek na kraju dubokoronce te samo eventualno i silikonce. Ovaj postupak koristim čisto kako bih smanjio vjerojatnost kojekakvih zapinjanja varalicom i stvaranja nepotrebne buke u vidu ranije spomenutog čupanja raslinja iz vode ili domišljatih fraza iz vlastitog grla ukoliko varalica ostane u zadjevu. Što se tiče mjesečevog utjecaja na ribolovne rezultate za visokih vodostaja, rekao bih da je sada mjesec ipak nešto manji faktor ili čak faktor obrnutog predznaka. Naime, prošla godina bila je obilježena visokim vodostajima i u nekoliko smo navrata na poprilično (pre)mutnoj Savi ostvarivali ulove za noći gotovo punog mjeseca. Zanimljivo je u cijeloj priči da smo smuđeve lovili isključivo na plitkoroneće varalice iako smo eventualne rezultate očekivali na dubokoronce ili gume prezentirane pri samom dnu što je inače redovit slučaj za ribolova u zamućenoj rijeci kada na vodu dolazimo još za dana. S druge strane, dešavalo nam se da iz visoke Save nismo izvadili ni ljuske iako je mjesec bio daleko sramežljiviji, a ribiči puni entuzijazma u očekivanju dobrog ribolova.

Sve u svemu, mjesečev utjecaj na ribolovne rezultate oduvijek je bio popularna tema ribičkim raspravama i jamačno će tako ostati dok je voda i njihovih stanovnika. U ovom tekstu opisani slučajevi predstavljaju iskustvom prikupljene podatke, a odnose se uglavnom na Savu oko Zagreba. Jedan dio ribiča koji love na drugim terenima ili drugačijim pristupom i tehnikama bilježe potpuno drugačije ponašanje smuđeva u ovisnosti o mjesečevim mijenama. Ipak, sve teorije i statistike vezane uz ovu tematiku imaju jedan zajednički element, a to su iznimke. To bi otprilike značilo da ukoliko si to možete priuštiti, potrudite se ići na vodu i u situacijama koje vam se nisu pokazale nimalo povoljnima za ostvarivanje dobrih rezultata jer možda baš taj dan unese iznimku u vaš ribički dosje i razveseli vas nekim lijepim ulovom…

Malo o varalicama

Na fotografiji plitkoronećih varalica nalaze se razne varijante i dimenzije voblera namijenjenih lovu pri površini. Što se tiče DLT-ovog jointeda, ovo je varalica koja ni u iznimno jakoj struji neće zaroniti dublje od pedesetak centimetara, a normalna radna dubina joj je tik pod površinom ili čak dijelom van vode kada radi brazdu poput ošamućenog kedera koji ne zna gdje mu je glava, a gdje gu… rep! Rapalin Original još je jedna iznimno lovna varalica koja također roni vrlo plitko i za razliku od jointeda ima vrlo sitnu vibraciju koju smuđ već poslovično preferira. Ipak, varalica je napravljena bez dodatnih otežanja čime je lišena dobrih letačkih sposobnosti, a problem joj stvaraju i područja vodenih vrtloženja koja joj remete rad i prisiljavaju ribiča na brže povlačenje. Shad rap je donekle kompromis između prethodno opisanih varalica, posebice u prikazanoj izvedbi od osam centimetara koja plitko roni, sitno radi, a baca se bolje od Originala i nema toliko izražen problem provlačenja kroz virove. Sve tri varalice su ‘gluhe’, tj. nemaju ugrađene zvečke u tijelo i očito baš takve plitkoronce preferiram, budući sam razvio vlastitu teoriju kojom se uvjeravam kako se smuđ pri površinskom lovu oslanja daleko više na vid negoli na bočnu prugu.

Na fotografiji dubokoronaca imamo Smithwickov Pro Rogue koji je poznati smuđolovac sa Zapada, roni pristojno duboko, a ima vrlo profinjenu, sitnu vibraciju. S druge strane, Cotton Cordellov Wally Demon ima prilično razmetljivu vibraciju, a zbog dodatnog otežanja u samom kljunu varalice, roni stvarno duboko za tako malu varalicu, što je odlična osobina za lov smuđa na terenima koji obiluju manjim kederima. Rapalin Tail Dancer je dubokoronac koji koristim isključivo u prikazanoj varijanti od pet centimetara kada smuđ zahtijeva isključivo male zalogaje, no on je vrlo lagana varalica i zaranja dosta slabije od prethodna dva voblera.

Na fotografiji suspend voblera nalazi se Rapalina legenda u obliku Husky Jerka koji u struji zaroni i preko dva metra gdje svojom finom vibracijom doziva smuđeve. Koristim ga za standardnu ‘lagano vuci i tu i tamo laaagano cimni’ prezentaciju kada smuđ baš nije prenabrijan i potrebno ga je malo zabaviti prije nego se odluči na napad. Megabassov ItoVision 95 jedini je gluhi suspend koji koristim, ali nedostatak ugrađenih kuglica nije jedina osobitost ove varalice. Naime, Ito je varalica koja roni daleko pliće od prosječnog suspenda i zato je ljeti itekako lovan. Koristim ga kao ‘površinsku suspend’ varalicu – zar nismo takvo nešto svi oduvijek priželjkivali?! Osim navedenih osobina, Ito je prokleto savršeno balansirana varalica koja leti jako daleko i usprkos činjenici da malo ‘čudnjikavo radi’, moguće ga je savršeno jerkati pri čemu će varka nakon svakog jerk pokreta još sekundu dvije titrati u mjestu – savršeno! Jedina mana mu je slabo podnošenje prejakog ‘štroma’ koji ga baca na površinu. Rapalin X-Rap osobno mi je najdraža smuđolovna varalica, a na slici prikazana varijanta od šest centimetara, iako u proizvodnju izašla ove godine, već ima nekoliko smuđeva (čitaj: smuđićićića) na grbi. Varalica ima jako uvjerljivu vibraciju u svim dimenzijama i odlično podnosi jaku struju, no problem sa najkraćom varijantom je iznimno sitan rad i mali otpor koji ribolov jačim priborom čine teško izvedivim.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana