Kupari – Izvor Kupe
6 min readPR / Broj 16 / Srpanj / 2009.
„Nad izvorom uzdigla se silna, osovna vapnena pećina, kao da su je Titani sagradili. Cio izvor obrubljuju visoki vrhovi, to kamenitiji, to šumovitiji, obrasli na podnožju vrbom, lieskom, jalšom i jasenom. Kud pogledaš brig do briga, nigdje izgleda na seoce ili priselak, nigdje žive duše, nigdje ljudskog glasa. Uho razabire samo šum te milotni romon vode. Priroda ti je tu jedina družica, ona je ovdje samovlasnica, nitko je od nas ne okrni. Među tim vrhovima, u toj samoći razlilo se liepo Kupeško jezero oko 200 metara dugo, a poprilično 30 metara široko, uzdignuv se 397 metara nad površinu morsku. Ono je po prilici tako veliko kao Crno jezero na Plitvicama, samo što je šire. S lieve strane dade se na dvije trećine obaći, no s desne je nepristupno, jer obronci visokih vrhova baš u samo jezero padaju. Obala je obrubljena sitnogoricom, a s pećina visi duga i tanka trava poput svilenih niti isprepletena modrim cvietcima kameničnice. Mahovina je na pedalj visoka i kad legneš, kao da si se spustio na mehkane dušeke. Ah, kako je u toj samoći liepo i ugodno. Nije to stan ljudske zlobe, podlosti, mržnje, nesloge nezavisti, već stan mirnih duhova, stan, gdje po prići vile planinkinje svoje kolo vode. Čovjek bi ostavio sviet, da mu moguće, tu se nastanio, blaženo živio i mirno upokojio. Voda je u jezeru tamno-zelena, slabovidna i posve mirna. Samo kad koji lipen frulji ili praćne, da mušicu ili podvodnog konjica uhvati, tad tamno-zeleno površje nježno zatitra. Voda je još i ledena, za pastrve preljuta s toga se one dalje u Kupi nastaniše.“ Tako je ovu ljepotu opisao naš putopisac Dragutin Hirc u knjizi „Gorski kotar“.
Piše: Marko Petrušić
Mi smo se na ovaj put odlučili zbog lipljana koji se spominje na kraju isječka ovoga putopisa. U nadi da će lipljan biti raspoložen da mušicu ili podvodnog konjica uhvati, navezao sam brdo suhih mušica i pozvao Marija da mi se pridruži u ovoj avanturi. Marija nije trebalo puno nagovarati i već prvi slobodan dan jurimo autoputom prema Delnicama, prolazimo Gerovo i spuštamo se serpentinama u kanjon Kupe. Na samom izvoru nećete moći loviti jer je ribolov zabranjen, ali mi vas zato vodimo u malo mjesto Kupare. Kupari su naime vrata Nacionalnog parka Risnjak i tu su najbolji tereni za ribolov. Od Kupara uzvodno možete loviti još kojih kilometar i pol do prvih vikendica poslije mosta. A da biste pogledali sami izvor, morat ćete prošetati još nekih pola sata uređenom stazom koja vrluda desnom stranom Kupe. Svakako nađite vremena i prošećite jer se riječima ne da baš sve opisati.
Autor sa lipljanom
Parkiramo automobil na parkiralištu podno drvene kuće od gospodina Josipa Turka. Bez Jože ovo mjesto ne bi bilo isto, svi smo se već toliko sprijateljili sa Jožom da čim parkiramo auto, hitamo stepenicama da stisnemo ruku uvijek raspoloženom domaćinu koji će vam odmah skuhati kavicu i ponuditi vas rakijicom koju ni mi nismo odbili. Sjedamo pod sjenicu i u razgovoru saznajemo sve potrebne informacije o vodostaju i ribolovu. Kod Jože kupujemo i ribolovne dozvole. Vodim Marija uzvodno do same granice revira pa ćemo se lagano spuštati nizvodno i loviti, nadam se, zainteresirane lipljane. Plan je bio da probamo cijeli dan loviti suhom muhom, na što je Mario bio jako skeptičan. Otvaram kutiju i naoružavam svog gosta sitnim miđevima, crnim mravcima i red tagovima, sve mušice sam opremio krilima od cdc-a, ne toliko zbog plovnosti nego zbog dobre vidljivosti u brzacima Kupe.
Mario sa jednim od prvih lipljana tog dana. Siguran sam da i vi želite biti ovako sretni…
Ulazimo u vodu podno vikendica, na ovome dijelu rijeka je mirna, spora i lipljani imaju dosta vremena da prouče kvalitetu naših muha. Mali crni mravac nije prošao inspekciju omanjeg lipljana, dojurio je do površine punom brzinom, naglo zastao, pogledom ispratio moju kreaciju i odustao od napada. To sam i očekivao, baš u toj mirnoj vodi se trebalo vraški potruditi u odabiru prave muhe Vežemo Red tagove na udicama veličine 22 i već nakon par zabačaja sitna mušica nestaje u malom kolobaru, kontra i lipljan od tridesetak centimetara juri nizvodno koristeći struju u želji da se oslobodi, još par bijegova i završava u podmetaču. Nije velik, ali čovjeka veseli. Nakon što je i Mario zategnuo svog prvog lipljana, spuštamo se nizvodno u brzake, a u brzacima show . Na ovom dijelu je rijeka puno brža i plića pa lukavi lipljani nemaju toliko vremena proučavati kreaciju prije nego je pojedu. Iako je bilo deset sati ujutro, lipljani su se dizali na suhu mušicu, jednostavno nisu mogli odoljeti crvenoj boji repića po kojemu je ova lovna mušica i dobila ime. Spuštamo se još nekih pedesetak metara nizvodno, tu u vodi ima nekoliko velikih kamenih gromada. Zauzimamo svaki jedan kamen i bacamo mušice pod drugu obalu. Pod drugom obalom je voda nešto plića i baš u tim plićacima su patrolirali lijepi lipljani, a u svakom brzaku je bilo po desetak riba koje su se hranile sitnim miđevima sa površine. Svaka dobro plasirana mušica bila je nagrađena grizom. Bilo je trenutaka kada jednostavno nismo mogli slikati ulovljenu ribu jer bismo obojica u istom trenutku imali lipljana na udici. Nakon dva sata ovako ludog ribolova prekidamo i odlazimo na ručak. Kod Jože smo prije ribolova dogovorili da nam baci na roštilj par svježih pastrva. Naime, Joža ima potok u kojemu plivaju pastrve, tako da je svaka pastrva koja završi na roštilju friška, netom izvađena iz vode. Kada on tako frišku pastrvu napuni nadjevom i ispeče, to se, kao i ljepota izvora Kupe, riječima ne da opisati.
Nakon ručka nastavljamo sa ribolovom u brzacima ispod Jožine kuće. Kada budete lovili u Kuparima, nemojte izbjegavati te brzake, jer se iza svakoga kamena u uzburkanoj vodi skriva kapitalni lipljan i ako ste izabrali pravu suhu mušicu ili nimfu, ulov ne bi smio izostati. Čitavo poslijepodne smo dobro lovili na Red tagove i malog crnog mrava, a u sumrak se na vodi počela pojavljivati žuta kamenjarka. Vežemo male žute mušice na koje nisu ostali ravnodušni ni lipljani, a ni potočare koje su sa dolaskom mraka bile sve aktivnije. Završavamo ribolov sa smiješkom na licu, posebno Mario kojemu je ovo bio jedan od boljih ribolova jer nigdje u Hrvatskoj nećete doživjeti da možete tako dobro loviti lipljane na suhu mušicu kao na izvoru Kupe.
Kako do izvora
Do izvora Kupe možete doći autoputom Zagreb-Rijeka, izlaz za Delnice. Vozite prema Crnome lugu i tamo skrenete desno prema Gerovu (Gerovski kraj) i u Malom lugu skrenete desno iza spomenika. Cesta vas vodi u dolinu Kupe. Ali pazite, nakon kilometar je skretanje desno za Kupare (lako se promaši). Ako promašite, doći ćete do graničnog prijelaza u Osilnici. Kada vidite granicu znači da ste fulali i da morate natrag. Drugi put je preko Slovenije. Prijeđete granicu u Brodu na Kupi, skrenete odmah lijevo i vozite se uz Kupu do Osilnice. Prijeđete granicu i skrenete lijevo, nakon 500 metara skrenete desno uz brijeg i nakon par kilometara serpentina skrenete lijevo za Kupare ( izvor Kupe ) i vozite se serpentinama do kraja, odnosno do prve kuće ispred koje je veliki parking. Nemojte produžiti dalje jer je to ulazak u nacionalni park i dalje mogu samo stanari. Ovaj put preko Slovenije je nešto bolji. Svakako uzmite sitnih eura jer će vam na granici naplatiti nekakvu pograničnu pristojbu od par eura.
Ribolov na samom izvoru nije dozvoljen, a najbolje se lovi ispod Jožine kuće pa sve do prvih vikendica iznad mosta cca 1 kilometar. Nizvodno od Kupara su isto krasni tereni ali treba malo duže pješačiti. Ako volite loviti u iskonskom miru i tišini i ako želite uhvatiti kapitalnog lipljana koji nikada nije vidio udicu, onda su nizvodno tereni kao stvoreni za vas. Dnevna karta za ribolov u ovome raju će vas koštati 150 kuna. A ako ste zainteresirani za noćenje i duži ribolov, možete prespavati kod Josipa Turka i to će vas koštati stotinjak kuna po osobi. Za sve informacije o smještaju i vodostaju rijeke, možete nazvati Jožu na broj 051-825-674. Bistro!
