ICE FISHING

PR / Broj 34 / Siječanj / 2011.

Piše: Marko Klarić

• 

Ice fishing (ribolov na ledu, tj. kroz rupe u ledu) je kao disciplina ribolova tradicionalno prisutna u zemljama sjeverne hemisfere poput, Rusije, Skandinavije, Kanade, USA i to iz prostog razloga jer su tamošnja jezera (pa i dijelovi mora) zamrznuti tokom većeg dijela godine, ponekad čak i do pet mjeseci godišnje, pa da im ribolovna sezona ne traje tih pola godine kada nema leda, razvili su pribor i tehnike lova raznih vrsta riba kroz rupe u ledu kako bi mogli loviti i u zimskom periodu.

U bogatim državama poput Kanade i USA, za ice fishing postoji cijela paleta posebno razvijenog pribora za ribolov i dodatne opreme za ribolov i boravak na ledu.

Pa tako na Velika jezera (USA) na led debljine 30-60 cm ribolovci odlaze svojim pick-upovima kojima vuku pokretne kućice na saonicama, parkiraju na željenoj poziciji, a u mobilnoj kučici makne se dio poda, te motornim svrdlom izbuši rupa u ledu, kučica je grijana ima sjedala s kojih se na udoban način love kroz rupu razni grabežljivci (od grgeča do musky-a) bilo posebnim varalicama bilo živim ili mrtvim montiranim kederima.

Druga opcija je odlazak motornim sanjkama na led, bušenje nekoliko rupa svrdlom te postavljanje štapova sa kederima kao mamcima, za štapove postoje posebni držači sa postoljem za led, i posebni signalizatori griza tzv. zastavice, koje su kad se postave na najlon u vodoravnom položaju, a nakon griza dignu se uspravno u okomiti položaj, a pošto su fluo crvene boje, na bijeloj podlozi snijega i leda vidljivi su izdaleka.

• 

Ice fishing kod nas

Naša draga Hrvatska nažalost ne spada u taj rang po bogatstvu i razvijenosti, ali debelo ih premašuje u domišljatosti, pa tako i kod nas u nekim krajevima Hrvatske postoji duga tradicija u ribolovu kroz led, prvenstveno u Slavoniji, gdje se zbog korištenja specifičnog „alata“ – pomagala taj oblik ribolova na štuku zove tikvarenje ili tikvičarenje.

• 

Tamo od davnina štuku love na način da na posebno uzgojene tikve s tankim izduženim vratom koje su osušene, očiščene iznutra od koštica i mesa i izuzetno plovne, vežu nekoliko metara najlona sa sajlom i udicom na kraju, montiraju kedera kojeg puste u rupu, a tikva se postavi pored rupe.

Kad štuka uzme kedera i krene, povuče tikvu do rupe, a zbog same veličine i plovnosti tikve ne može povući i tikvu pod vodu (ili nema tako velikih štuka), pa ribolovci imaju vremena uočiti griz i doći do rupe da izvade štuku.

U mojoj Podravini također postoji tradicija lova štuke na ledu, ali nažalost manje slikovita od one Slavonske, tu nisu koristili tikve već komad najlona vezali za deblju granu dulju od promjera rupe, tak da se u slučaju griza grana zaglavi na rupi, a toga se i ja sjećam kao klinac kada su i zime bile puno hladnije i vode dulje pod ledom, pa je bilo i više ribolovaca na ledu.

U današnje vrijeme ovakve tradicionalne metode lova graniče s krivolovom, jer nažalost rijetki su se pridržavali ograničenja pribora (ako ga je i bilo) te umjesto tri tikve postavljali puno više.

Trenutno u HR ribolov na ledu, tj. kroz led nije posebno reguliran zakonom, već je to prepušteno nositeljima gospodarenja (Zajednicama i udrugama), pa tako neki zabranjuju ribolov na ledu, a neki ne. Naravno ribič se mora pridržavati svih drugih pravila u pogledu broja ribolovnih alata, lovostaja, propisanih mjera i količina ulova.

• 

Ako se i vi nakon ovog teksta odlučite oprobati u ribolovu na ledu, provjerite u svojoj udruzi dali je to dozvoljeno kod vas, a pažljivo pročitajte i moja uputstva oko sigurnosti na ledu, i iskustva sa samog ribolova koji je dosta zahtjevniji od ostatka godine.

A moja iskustva se prvenstveno odnose na ribolov štuke živim mamcima u kojem sam imao najviše uspjeha, dok sam ulove smuđa i grgeča smatrao više izuzetkom nego pravilom.

Naravno da oni koji imaju želje mogu se okušati i u ribolovu grabežljivca umjetnim mamcima (prvenstveno grgeča) iako kod nas u trgovinama u ponudi nema varalica dizajniranih baš za tu namjenu (raznih mormiški), mogu se uspješno koristiti mali silikonci na jig glavama, hair jigovi, male žlice i castmasteri i sl., ali ovo preporučujem na vodama za koje znate da su bogate grgečom i da znate otprilike gdje su njihova staništa zimi.

Najpogodnije vode za lov

Po mojem iskustvu to su u biti manje šoder grabe, ili stari riječni rukavci – mrtvice, u pravilu ne prevelike dubine (prije se smrzavaju i deblji je led).

Ja najviše volim loviti na onima koje su zapuštene i zarasle, te zbog toga teško dostupne u ostalom dijelu godine, dok sada zimi nam ne smeta zarasla i nepristupačna obala, jer možemo doći po ledu na svaki dio vode koji nas je uvijek privlačio u ostatku godine.

Vrlo je poželjno poznavati vodu na koju odlazimo loviti, gdje je kakva dubina, gdje ima lomova, lopoča i sl. jer nikako nije svejedno gdje ćemo napraviti rupu i loviti.

• 

Kako i čime napraviti rupe u ledu?

U ranije opisanim državama postoje nimalo jeftina posebna svrdla za bušenje leda, ručna, a i na motorni ili baterijski pogon.

Kod nas je led puno manje debljine nego tamo, pa se rupa bez problema napravi oštrim dijelom sjekire, a može se koristiti i motorna pila ako je led deblji.

Ja uvijek volim napraviti veću rupu barem 30×30 cm, kako bi što lakše izvadio eventualni ulov. Samim pravljenjem rupa u ledu, pogotovo za jačih zima i na manjim i plićim jezerima pomažete i ribama da se voda obogati kisikom.

Sami odabir mjesta gdje ćete napraviti rupu i loviti prepuštam vama, jer svaki poznaje svoju vodu najbolje, a opet nisam kroz godine došao do nekih pravilnosti u ulovima, lovio sam i u plićim dijelovima i u najdubljim, na sredini, uz obalu, jedino neku prednost imaju mjesta s granjem, panjevima, potopljenim deblima i sl.

• 

• 

Osnovne informacije o sigurnosti na ledu

Da bi se uopće uputili na ribolov na ledu, znajte da je to u pravilu moguće krajem prosinca i tokom siječnja, ali opet ovisi od godine do godine, a u zadnje vrijeme su zime sve blaže sa višim prosječnim temperaturama pa su sve rjeđe zime kada je vrijeme barem 15 dana konstantno u debljem minusu. Led, da bi prosječni odrasli muškarac bez straha mogao hodati po njemu mora biti debljine 10-tak cm, s tim da morate znati da led nije na svakom dijelu jezera iste debljine, i da je najopasniji i najtanji uokolo trstike i granja koje strši kroz led.

Kad ste došli na vodu, čak i ako vidite tragove da je neko već hodao po ledu, budite oprezni i provjerite za svaki slučaj debljinu leda. Na ribolov na ledu ne idite nikad sami jer nikad ne znate što se može desiti, najgori scenarij je popuštanje leda i propadanje (tome nisam nikad svjedočio, hvala bogu), ali možete se i okliznuti i nezgodno pasti pa je uvijek dobro da vam netko može pomoći, a u ugodnije je dan u ribolovu provesti s prijateljima nego sam.

• 

• 

Tehnika ribolova

Ja vam preporučam ribolov živim mamcima, možete loviti svojim uobičajenim priborom i sistemima za lov štuke, a još bolje je slušati savjete iz mog iskustva te prilagoditi sisteme i pribor na način koji ću opisati. Ako više ribolovaca ide u ribolov, najbolje je pokriti što više terena, tj. ne napraviti sve rupe i postaviti štapove na hrpu, nego razmjestiti na što većem terenu (jer nema baš gužve na ledu), pa kad imate griz ili ulov na nekoj poziciji, možete postaviti u blizinu još par štapova.

• 

U pravilu na ledu (barem kod mene u Podravini) love se manje štuke do 2 kg, rijetki su veći ulovi i te se štuke redovite drže skupa na nekom dijelu vode, pa ako ste ulovili jednu možete računati na još ulova na tom mjestu ili u blizini.

Štap postavljate na način da ga stavite pod kutem oko 60° u odnosu na led, tako da je špica iznad rupe. Kad ste postavili štap u pravi položaj označite gdje vam je donji dio štapa na ledu i na tom mjestu izbušite malu duguljastu rupu u ledu (duljine oštrice sjekire) i u nju zataknete štap. Postoje i posebni držači za štapove na ledu, i nije ih teško napraviti u kućnoj radinosti, ali oni su pogodni samo za kratke štapove, za duže štapove ili koristite ranije opisanu primitivnu i učinkovitu Podravsku tehniku, ili ako imate iskoristite tripod ili neki slični tronožac. U slučaju griza kod lova s duljim štapovima, udaljite se od rupe tako da vam je špica štapa na samoj rupi i kontrirajte, dalje normalno privlačite i zamarajte štuku, i ne brinite za to što najlon struže po ledu – neće se oštetiti. Kad ste štuku privukli blizu rupe, odmaknite špicu štapa (nemojte štuku privući do vršne vodilice) i sada neka vam prijatelj pomogne i prihvati štuku rukom.

MONTIRANJE – ŠIVANJE KEDERA

• 

• 

• 

• 

• 

Pribor

Postoje specijalni štapovi i role za ice fishing, štapovi su vrlo kratki 50 – 70 cm najčešće izrađeni od punog fibera (poput starih Germina), koriste se s malim multiplikatorima, a postoje izvedbe i za stacionarnu rolu, a upravo takav Robinsonov štap ima u ponudi Varaždinski Interland po cijeni od smiješnih 20-tak kn, ja sam ga iz zezancije kupio 3-godišnjem sinu, a isprobao sam ga u ribolovu i ako ste blizu VŽ svakako ga preporučujem.

Normalno da možete loviti i na klasične duže štapove, ali opet što kraći to praktičniji, a probajte iskoristiti i stare Germine sa tavana i podruma koje su većinom bile duge 1.8 m, a ako ih nemate bit će dobri i svi teleskopi ili dvodijelni do 3 m duljine, a na slikama vidite da i mi lovimo takvim štapovima.

• 

Sistemi

Iako se mogu koristiti sistemi koje koristite i u normalnom štukolovu poput balerine, usidrenog plovka ili ribolova na dnu, kroz godine lova na ledu i bezbroj nerealiziranih grizeva usavršavanjem sam došao do meni najlovnijeg sistema za štuku pod ledom.

Štuka i u periodu prije smrzavanja vode prima kedera iznimno osjetljivo, rijetko napada velike kedere, sumnjičava je i vrlo često ispušta kedera prije nego se zakvači na udicu.

A razlog velikog broja nerealiziranih grizeva je taj što štuka sada plijen ne napada onako agresivno kao u toplijem dijelu godine kada se zalijeće i s desetak metara udaljenosti i guta ga u jednom potezu do ždrijela, već sada polako prilazi kederu i uzima ga vrhom ustiju i udaljava se istovremeno pokušavajući progutati kedera, i ako u tom trenu osjeti otpor sistema, olova ili plovka ili otpor najlona koji se ne odmata slobodno s role bez problema ispljune kedera bez da se zakvači.

• 

Za ovu njenu opreznost postoje razne teorije provjerene i neprovjerene, od pritiskanja želuca od strane ikre koja se razvija, do ispadanja i mijenjanja zubiju (zube štuke zasad dokazano mijenjaju u okolici Siska hehe).

Isto tako realizacija je najbolja kada smo počeli motirati kedere na sajlu tzv. „šivanjem“ iliti montiranjem iglom, na dvokuku udicu ili ryder udicu gdje je jedan krak manji, a jedan veći i nisu u istoj razini, a udica se na kedera montira na način kako je opisano na slikama.

Kako bi si povećali realizaciju griza morali smo modificirati sisteme i došli smo do ovog koji se pokazao najučinkovitiji, a radi se kao sistem s usidrenim plovkom (pater noster) s razlikom da nam ne treba plovak u vodi.

• 

• 

Za izradu sistema koristim, tanke i savitljive sajle koje se mogu vezati poput onih od volframa ili 7×7 niti ili od dynema vlakana, sve u najmanjim nosivostima od 5-7 kg, zatim vam trebaju kvalitetnije trokrake vrtilice, i mala olova u obliku suze s vrtilicom težine max. do 10g. Na bočnom kraku vrtilice postavlja se kopča (obična špinerska ili quick link šaranaška), u nuždi možete staviti i običnu veču kariku (ring) na koju stavljate predvez od sajle duljine 30-50 cm.

Sistem se radi tako da na osnovni najlon (0,30 – 0,35 mm) stavite mali plovak za balerinu (poput ovog na slici, kojeg zarežete kako je prikazano), ili ne treba čak ni to ako ćete koristiti komad stiropora kao signalizator, osnovni najlon vežete za gornji krak vrtilice, na bočnom kraku je kopča s sajlom, a na donji krak vežete najlon (0,18-0,20 mm) 10 cm dulji od sajle s udicom i na kraju vežete malo olovo oblika suze težine max do 10gr.

• 

• 

• 

Kad ste napravili rupu na ledu i postavili štap s špicom iznad rupe na nekom tripodu ili još bolje u manju rupu u ledu na način kao što sam ranije opisao, spuštate sistem s montiranim kederom u vodu tako da olovo dodiruje dno, a najlon je lagano napet do špice štapa, sada ispod špice lagano na najlon zakvačite modificirani plovak ili komad stiropora na kojem ste napravili mali urez, i na kraju obavezno do kraja otpustite kočnicu na roli ili uključite baitruner na najmanju moguću osjetljivost (ako koristite role s baitrunerom).

U ovom slučaju udica je motirana odmah uz glavu kedera, otpor sistema je sveden na minimum pa su šanse za ulov višestruko veće, pogotovo ako sjedite na obali daleko od štapova uz vatricu, ali za taj scenarij je i napravljen ovakav sistem, a signalizatori od stiropora ili plovka jarkih boja vidljivi su i iz velike daljine, pa bez problema uočite griz.

MODIFICIRANI PLOVAK

• 

• 

Kederi – mamci

Sada većina ribičkih trgovina ima u ponudi žive mamce – kedere, i to u pravilu manje babuške koje su dobar mamac jer su vrlo otporne i na promjene u temperaturi vode i otporne su te dugo živahno plivaju montirane na udicu.

Ali ako imate mogućnost uloviti naše autohtone vrste poput uklije, deverike, žutooke, ili crvenperke svakako ih preporučam jer moja su iskustva da su štukama puno draže od babuški, i ne ispuštaju ih iz usta tako rado kao babuške, tako ako znate neke zimovnike na tekućicama gdje se da uloviti keder zimi, svakako se vrijedi potruditi, ali to treba napraviti dan dva prije planiranog ribolova na ledu, nikako isti dan jer smo se ne jednom razočarani bez uspjeha u kederolovu vračali kući.

Kedere je najbolje nositi u duplim kantama poput ove moje na slici, jer ne morate često močiti ruke u vodu i loviti kedera po kanti već samo dignete onu unutarnju rupičastu kantu bez da smočite ruku.

• 

Dodatna oprema

Ja bi ju svrstao i u obveznu opremu, znači osim rezervne tople odječe i obuče, sjekire kojom čete i napraviti rupe u ledu i prirediti drva za ogrjev i žar, mi uvijek nosimo i poneku pljosku s okrepom, termosicu s kuhanim vinom ili čajem s rumom, zatim na hladnoći i ogladnite pa itekako prijaju na šibi ispečene kobasice i špek tako da i to uvrstite u obaveznu opremu.

•