ZIMI NOĆU NA VELIKOJ VODI

PREDBADNJAČKI ŠARAN

PR / Broj 34 / Siječanj / 2011.

Uvijek me je zanimalo da li šarani i zimi, po velikoj snježnoj vodi, baš kao i ljeti izlaze iz riječnog korita na poplavljene okolne terene «na pašu» u potrazi za hranom, i da li ih se tada može uloviti. Jedini pravi način da saznate odgovor na to pitanje bio je pričekati prvu veliku snježnu vodu i pokušati uloviti jednog od njih.

Piše: KREŠIMIR KURI

• 

Šarani u velikom zimovniku

U velikom zimovniku bijele ribe na Kupi u Karlovcu kod mosta, koji se nalazi odmah ispod moje kuće jednog sunčanog kasno-jesenskog dana kad je voda bila niža i bistra, između velikog broja plotica, klenova, deverika, bolana i podusta uočio sam jedno malo jato od možda pet šarana teških od jednog do četiri kilograma. Normalno da je u meni proradio ribički nagon i želja da pokušam uloviti barem jednog od njih. Hladnu zimu i snijeg koji je u drugoj polovici prosinca ove godine napadao, naglo je presjekao jedan kratak period toplog vremena. Snijeg se naglo otopio, Kupa je nabujala, blago se zamutila i podigla za oko tri metra. Kako sam taj tjedan baš svaki dan radio do kasno, odnosno debelo do u mrak, kao jedino slobodno vrijeme za ribolov pokazala se je noć.

• 

Gliste ispod snijega

Bilo je oko deset sati navečer, vani je bilo relativno toplo (oko 5°C), rominjala je slaba kišica. Uzeo sam kantu za gliste i lampu, tek toliko da vidim hoću li naći koju kišnu glistu na travnjaku nedaleko od kuće. Makar je zemlja još bila hladna, a tu i tamo je ostala pokoja krpica snijega, kišne su gliste, koje su daleko najbolji mamac za lov raznih vrsta riba po visokoj mutnoj vodi često i zimi znale ispuzati na površinu zemlje. Ulovio sam petnaest lijepih glisti, i zadovoljan ulovom (biti će za tri solidna filanja udice), odjurio kući po štap i rolu, šipku sa senzorom, podmetač i prostirku. Pribor nije mogao biti skromniji, ali za tri do četiri sata ribolova, koliko sam planirao ostati više mi zbilja ništa nije trebalo.

• 

Ribolovna lokacija

O mjestu gdje bih zabacio nisam previše razmišljao. Naime, veliki vodeni virovi koji su se valjali ispod mosta izbacivali su negdje na dvadesetak metara nizvodno uz desnu obalu rijeke veliku količinu vode, koje se je tu dijelila na jednu polovicu koja je otjecala nizvodno, i drugu, koja je odlazila uzvodno i tvorila veliki povratni tok. Između njih je bila jedna mala površina mirne vode, koja se je nalazila točno na malom zatravljenom dijelu platoa, s kojeg se po niskom vodostaju u zimovniku na travu najbolje love plotice i druga bijela riba. Činilo mi se potpuno logičnim da tu gdje se voda smiruje, ostaje sve ono što ta voda sa sobom nosi. Tu na dno pada sva potencijalna prirodna hrana za šarana. Svjetla na obali i na mostu reflektirala su se po površini nabujale rijeke, tako da se po mraku nije bilo teško orijentirati i precizno zabaciti na pravo mjesto. Štap sam postavio u senzor na šipci koji sam zabio na gornjem dijelu zatravljene kosine. Kako je padala kiša, trava je bila klizava, i u cipelama je trebalo vrlo oprezno hodati po strmoj kosini.

• 

Pribor i sistem

Pribor koji sam za ovaj ribolov uzeo sam sobom sastojao se od desetak godina starog Zebco IM6 World Champion II Seajigger štapa akcije do 250 g i duljine 3.60 m, na koji sam postavio preko 30 godina staru Dam Quick 441 N rolu, glavni najlon 0.31 mm, metar leadcorea i plosnato olovo od 120 g. Predvez je bio dug oko 40 cm od fluorokarbona na kraju kojeg je bila zavezana udica Gamakatsu Specialist broj 4. Na udicu sam (jedva) nanizao pet velikih kišnih glista kako bi dobio veliki živi bunt.

• 

Potez za tri sata

Iako se, onako najiskrenije, baš i nisam previše nadao potezu, došao sam se odmoriti, i opuštao sam se sjedeći na šaranskoj podlošci iza štapa, uživajući u neobičnom noćnom prizoru na rijeci. Igra svjetla i sjena u vodi više su odavale dojam da sam na koncertu Pink Floyda, nego u zimskom noćnom ribolovu na Kupi. U jednom se trenutku negdje iza ponoći štap počeo lagano savijati uz glasan zvuk senzora. Nagla kontra i vrlo kratki dril, te šaran možda nešto malo teži od 2 kg se odmah našao u podmetaču. Ne znam jesam li se ikad u životu više razveselio ovako malo šaranu. Dobro je da je bilo kasno i da me nitko nije vidio dok sam skakao sreće po obali, jer bi sigurno pomislio kako je još jedan luđak iskoristio priliku kad se osoblje ludnice malo opusti pred blagdane i pobjegao iz ludnice. I premda je možda već bilo oko dva u noći, odlučio sam otići doma i probuditi suprugu, i zamoliti je da me slika s ovom za mene neobično vrijednom ribom.

• 

Posebno dragi ulov

Veličina ribe mi u ovom slučaju uopće nije bila važna, koliko sama činjenica da sam je ulovio pod ovako neobičnim ribolovnim uvjetima. Najviše od svega me je veselila nova spoznaja, a to je da zimi šarani, baš kao i somovi ponekad po velikoj vodi izlaze na hranjenje, i to po noći kad je na vodi najveći mir. Ranije sam zimi već lovio šarane u zimovniku na glistu, ali ovo je bilo jedno potpuno novo i puno drugačije iskustvo. Ribe žive po svojim pravilima, a ne po onim koje si mi ribolovci u glavi vrlo često zamišljamo. Nakon slikanja sam pustio šarana neka ide natrag kući, i mokar od kiše zadovoljno krenuo na zasluženi kratki počinak u topli krevet (do dizanja zbog odlaska na posao ostalo mi je još samo par sati). Iako još uvijek nisam bio siguran da li me je poslužila sreća, ili sam samo dobro procijenio situaciju na vodi, nakon prvotne erupcije veselja ispunio me je onaj poznati osjećaj mira što ga imaju svi ribolovci nakon dobrog ribolova. Ulovljen sa samo jednim štapom u zimskom noćnom ribolovu gliste po velikoj vodi, ovaj je pred-badnjački šaran za mene svakako bio posebna nagrada i izvrsna prigoda da s njim završim još jednu ribolovnu sezonu.

• 

Šaran ide na glistu…

Na travnjaku sam, takoreći ispod snijega, za desetak minuta uspio uloviti petnaest kišnih glisti.

• 

•