PR / Broj 14 / Svibanj / 2009.

Kaže Einstein: Sve je relativno! Tako i ja moram putovati 2000 km na sjever – da bi došao na jug! Jug Švedske!

Piše: m®VA

Svi smo čuli za štuke iz Baltičkog mora. Veće su u prosjeku od podravskih i zato im već nekoliko godina obavezno jednom godišnje nudim specijalitete Made in Croatia (i šire). Njima se sviđa što im nudim, meni se sviđaju one, i svi sretni! Vjerujem da ima dosta onih koje zanima kako doći tamo i što mu sve treba da bi uspješno pozirao pored neke debele pjegave šveđanke (a da nije plavuša), pa da vam probam dočarati što i kako, kada, kuda i koliko.

Kuda idu divlje svinje?

Pa di se to točno nalazi? Gledal sam na Google Earth, a sjećam se nekaj i iz škole, Švedska ima dugačku obalu na Baltičkom moru, pa kamo bi to trebao ići da vlovim svoju prvu šveđanku? Štuka sigurno ima po cijeloj obali, no mene svake godine iznova vuče grad Ronneby u pokrajini Blekinge. Krasni mali gradić na obali mora, fina mala rijeka koja protječe kroz grad i ulijeva se u more i jako razvedena obala sa milion uvala i rtova uokvirenih trskom i hrpom otoka i otočića i dubinom mora u prosjeku do dva metra. Vodene trave ima ko u priči tako da sve ovo navodi na odlično mjesto za ribolov štuke. Naravno da ovoliko nepregledno prostranstvo zahtjeva određeno poznavanje terena da ne biste uzaludno trošili vrijeme. Nitko od nas ne može ostati tamo 3 mjeseca da bi nešto skužio. Dakle, treba vam vodič. Vodič nam treba i iz razloga što kod njega možete bukirati i smještaj i čamce. A bez „čamca si bogec“ kak veli stara podravska poslovica.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Dakle, dobar vodič će vam osigurati smještaj, čamce, motore, benzin, karte terena, pokazati vam mjesta i objasniti što sad štuke rade i preporučiti varalice s kojima ćete doći lakše do uspjeha. Pokazat će vam i gdje možete kupiti normalni kruh za doručak da ne bi imali slatko-kisela iznenađenja kao mi prvi put! Nikako prvi put ne bih preporučio da odete tamo na svoju ruku. Ja ni sada ne idem na blef, više volim komociju, ipak treba putovati 24 sata do tamo. Smještaj je više nego zadovoljavajući, obično je to neka stara drvena kuća ili bungalov. Kreveti su dovoljno čvrsti (čak i za mene) tako da nema frke za nikoga. Obavezni su kuhinja i kupaona, dakle sav komfor koji nam treba. A najbitniji su čamci koji moraju biti stabilni i sa motorom koji pali kako treba. Obavezno morate imati dobro sidro sa dovoljno užeta, poželjna je i plastična kanta koja jako korisno dođe ako trebate izvršiti malu nuždu, pored ostalih stvari za koje se može iskoristiti.

Pribor, ili: bez alata, nema zanata

More je ovdje relativno plitko sa milion uvala i zaljeva, prekrasnim poljima podvodne trave i velikim kamenim gromadama koje su odlično stanište za štuku. Voda je naravno bistra, ipak je to more ma koliko boćato bilo. Štuke su tamne boje zbog trave koja nije onako lijepo zelena kao na mojim podravskim grabama i djeluju onako malo zlokobno. Zbog odlične mimikrije često vas iznenade kad prate varalicu, a to skužite tek pod čamcem. Ili gledate svoju varalicu na 20tak metara od sebe i divite se kako radi i onda samo vidite bljesak i varalica nestaje. Prije vidite griz nego ga osjetite na štapu! I naravno kontrirate prerano… Od varalica smo tijekom godina probali svašta. Naravno da sam kao podravec koji drži do sebe probao svakojakim „escajgom“ prevariti koju švedsku „mamu“, ali mi to nije pošlo za rukom. No, ne odustajem i svake godine imam nekoliko žlica i „čambinskih smrti“ sa sobom. Možda mi se jedne godine ipak „otvori“! Ali sam naučio da bez dobrih jerkova bolje da ne idem na ovaj 2000 km dalek put. Voda je zbog svojih karakteristika (plitka, kamenje, trava, lude štuke) idealna za jerk tehniku, a i štuke ovdje obožavaju lude pokrete komada drveta ili plastike. Kad su ribe aktivne, nema boljeg ni zanimljivijeg načina da ih ulovimo nego da na kraj strune stavimo nekog Monarch Doka, genijalnog Bertoxa ili „uvoznog“ Strike Pro Buster jerka kojeg je ovaj dio Švedske i proslavio. I to s pravom, odlična varalica. Ove odlične jerkove možete kupiti tamo u dućanu, ili kod vodiča. Kod nas ih još nema nažalost, mada imamo uvoznika za Strike Pro koji bi mogao uvesti i jerkove. Nadam se da uvoznik čita ovo… Probao sam puno jerkova tamo, no kao favoriti se uvijek iskristaliziraju „domaći“ proizvodi od Monarch Doka i Bertoxa. Bertoxove štukice su nezamjenjivi dio arsenala, model od 20 cm već ima svoj fan klub i poneku sretnu i poneku bolnu uspomenu (bolnu, kad vam se štuka debelo preko metra otkvači pod čamcem kao kolegi Robertu). Salmov Slider zna također ponekad iznenaditi. Buster jerkovi su standardna oprema, Big Bandit Shallow je itekako zanimljiva varalica, Piketime Lucio je dobro igrao prošlo proljeće… Treba napomenuti i ručne radove našeg kolege Turblera koji su sve bolji i bolji. Savršen rad imaju oduvijek, neuništivi su oduvijek, no od ove godine izgledaju i svjetski jer im Piki farba dekore. Naravno da je nosio neke prototipove i ove godine na testiranje i to mu se „osvetilo“ u obliku najveće štuke ekspedicije baš na jedan njegov prototip.

Odlične varke su i swimbaiti. Super realistične imitacije riba koje čak i plivaju realistično. Prologicov 4play Herring Jerk&Swim je odlična i isplativa varalica. Obavezno ponesite bar dvije, jednu u prirodnom dekoru i jednu drečavu (npr Golden Ambulance) za situaciju kad se u Saxemari (jedna genijalna uvala gdje nema malih štuka!) zamuti voda od vjetra… Model bez kljuna je odličan jer se može voditi ultra plitko, a začudili bi se kakve se ribe skrivaju u vodi koja je takve dubine da im jedva pokrije leđa da ne strše van iz nje… Interesantan je jedino normalni model od 19 cm, onaj mali je smiješan. No, nije samo Prologic interesantan, SPRO BBZ 1 imitacija kalifornijske pastrve prvobitno namijenjen debelim Kalifornijskim bassevima je također jedna od uspješnih varalica za velike štuke. Dvodjelni Jackson S Weaver i Jackall Bros Freddy Catwalk 175 možete jednako koristiti kao swimbait, ali i kao jerk. Freddy ima jednu manu, a to je da tvornički ima premale trokuke pa se štuke lošije kače. To se rješava stavljanjem većih trokuka, no onda malko prebrzo tone pa nije baš za super plitka mjesta.

Ponekad, kad je mirno vrijeme i sunčano, štuke jednostavno prate varalice i ne žele zagristi. Vrlo je frustrirajuće kad vam „majkara“ od 120cm+ doprati Prologic 4playa do čamca, jednostavno se okrene i ode. Kad ribolov postane težak, onda prelazimo na finjaka! Titanijum sajlu od 50 lbs za jerk tada zamijenimo s onom finom od 30lbs i na jaku Nešinu kopču stavljam Ito inženjera! To je kodno ima za Megabass Ito Vision 110. Fenomenalna varalica koju možemo i panulati, ali pravu akciju dobiva tek kad ga živčano twitchamo. Dakle, brzi i precizni pokreti iz zgloba ruke ovoj varki će udahnuti život, život koji će htjeti prekinuti svaka štuka u radijusu od 10 metara. Kažu ljudi da je skupa? Meni je skupa varalica za kunu ako ne radi! A ova radi i prekovremeno! No, ne očajavajte ako nemate Ito inženjera, odlična varka za twitch je i Rapalin X Rap, Smitwick Rattlihg Rogue, Storm Suspending Thunderstick, Bomber Long A, Yozuri Crystal Minnow, Team Daiwa Minnow. Da ne zaboravim Rapalin Original Floating, pogotovo 13 i 18! Bitno je samo da radi eratično kad ga se nagli cimne i da ima dovoljno odbljeska da „ulovi“ štujino oko.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Posebna kategorija su silikonci, i to veliki twisteri i soft jerkovi. Problem kod silikonaca je da ih želimo koristiti u najgušćoj travi i ultra plitkoj vodi, tj. tako gdje ne možemo koristiti jerkove i swimbaite. To znači da silikonce (kao velikog Manns dvorepog twistera) moramo montirati na velike (8/0) worm udice. Broj udaraca je povećan, ali je realizacija dosta slaba. No, te ribe ionako nebi mogli dobiti da zagrizu na nikaj drugog, tako da je ovo samo dobitna kombinacija, makar često fulali grizeve. Dakle, velike twistere montirajte na wormicu tako da je weedless i bacajte u najgušću travu i furajte ju u rupe u toj travi. Odložite kontru, tj nemojte odmah kontrirati pri kontaktu s ribom – to povećava postotak realizacije. Soft jerkovi tipa Lunker City Finns, Slug Go, DEPS Deatheader, Megabass X Layer i slični su također vrlo lovni, ali kratkotrajni. Zato ih treba koristiti samo u specijalnim situacijama, kad treba štuku „nagovarati“ na poziranje u čamcu. Često se na ove varke pored worm udice montira i trokuka na sajlici što povećava uspješnost kvačenja, ali jednako kako kvači štuke, bolje kvači i travu. Zato stavite malu trokuku, veličine 4 recimo ili 6. Kompromisno rješenje.

Joj, opet riža!

No štuke, ma kako velike bile, mogu i dosaditi ako ih lovimo tjedan dana svaki dan od 9 ujutro do 9 navečer. Pa da se ne bi vratili „kosih očiju“ kao kinezi u vicu, obavezno odvojite jedan dan za bakalare! Vrijeme vam mora biti bez ili sa minimalno vjetra jer se morate voziti na otvoreno more, a to je skoro neizvodivo i vrlo opasno po velikim valovima. Što manje vjetra znači i da ćete polakše driftati na poziciji gdje su bakalari (obično neki podvodni plato sa nekom preprekom) i dulje ćete biti u poziciji da ulovite ribu. Pozicije za lov bakalara ima vodič snimljene u GPSu tako da se bez problema kad odriftate 300tinjak metara vraćate na početnu poziciju i sve iz početka. Bakalari su zanimljive ribe i love se na pilkere, olovne varalice raznih oblika obojane u svakakve boje. Najviše me podsjeća na klasično jiganje smuđa i čim sam počeo koristiti neke „fore“ iz smuđolova (lerovanje, struganje po dnu, propadanje s pauzama, kratko-dugo…) odmah mi je i uspjeh bio bolji. Dakle, svi koji lovite smuđa na Savi, Dravi, Dunavu, Kupi… svi vi već znate loviti bakalara, mada niste toga ni svjesni, hehe. Bakalare možete i puštati jer su tu dubine oko 25-30 metara i prilikom drila im ne izlete oči i utroba (oči im izlete kad ih mlatnete nečim po glavi!) pa tako male komade obavezno puštajte. One veće obavezno ponesite sa sobom i pripremite za večeru, svježi bakalar je stvarno odlična riba za jelo! Bilo bi idealno kad bi ribe koje namjeravate uzeti za večeru, odmah na licu mjesta usmrtili i izvadili im utrobu! Bakalarev izmet smrdi najstrašnije na svijetu, i ako ih samo usmrtite i stavite u kantu onda taj izmet naravno iscuri i oni se „pacaju“ u njemu. To se ne primijeti nimalo kad jedete filete (jer se odstrani koža), ali oni koji su ga čistili ga osjete i tri dana poslije, tako da su Turbler i Berger odustali od predivnih fileta bakalara za večeru. Robert, Jurgen i ja smo se zato prežderali.

Još jedna odlična riba za jelo je i haringa. Njih nema stalno tamo, no u proljeće dolaze na mrijest blizu obale i onda su u ogromnim jatima. To naravno znaju i štuke pa se hrane ovim ribama i zato su odlični plavkasti i zelenkasti dekori varalica koji podsjećaju na haringu. Haringe se jako jednostavno love, i kad ih prokužite nije nikakav problem uloviti i više nego vam treba. Nije ih neki problem niti pronaći, jer kad krenu haringe na svim dobrim mjestima vidite po nekoliko čamaca gdje ljudi, žene i djeca od 7 do 77 godina mašu štapovima gore-dolje. Obično su to neka suženja između otoka sa strane otvorenog mora, plovni put ili slično. No, Švedi su očito jako vezani na tradiciju ili jednostavno žele svoj boravak u prirodi produljiti što duže pa staju na kriva mjesta i love haringe sporadično.

Globalna lokacija je dobra, tu je još njegov pradjed Jonas Swenderson lovio haringe na bijelo pero iz guzice mladog labuda, zašto ne bi onda i on na tursku panulu Made in China sa Mustad udicama. Kad vidite švede da mašu štapovima gore dolje, vi probajte malo oko njih loviti. Provjerite jel struja ide prema kopnu ili moru, dali ima kakav prijelaz ili rupa, uglavnom tražite gdje se nalazi jato. Odlična metoda da se nađe jato je da se baci „uzvodno“ (u struju) i na napetoj špagi lagano klizimo olovom po dnu dok ne osjetimo prvi griz. U početku smo i mi mahali kao švedi, no bolja metoda je da pustite da vam prva riba zagrize i napravi cijeli posao za vas! Prva riba koja zagrize i počne se otimati tako fino animira ostale mamce na sistemu tako da i druge ribe iz jata odmah grabe. Na taj način smo svako malo vadili „full house“ (haringe na svih pet udica sistema) i na taj način možete za deset minuta uloviti dovoljno za večeru. Haringe ne trebate skladištiti za sutra, jer se bez problema i sutra mogu uloviti na istoj poziciji friške. Ponesite kukuruzno brašno sa sobom jer ga u tjedan dana nisam uspio naći u dućanu.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Pored ovih riba postoje i neke orijaške iglice, morske i kalifornijske pastrve, lososi (oni dođu malo kasnije), jegulje, ostriži, jezovi… no njih ćemo ganjati nekom drugom prilikom. Ipak štuke nisu tako dosadne!

Čisto turistički

Pokrajina Blekinge i jug Švedske su prekrasni, puno zelenila, šuma i vode, što rijeka, potoka i jezera, što mora. Sav taj splet rijeka koje ulaze u Baltičko more je i doveo do toga da je Baltik s ove strane jako malo slan i pogodan za opstanak tipično slatkovodnih vrsta riba. Vidjeli smo linjake, žutooke, deverike, kaže Jurgen (naš njemački vodič) da ima i smuđa, kalifornijske pastrve rastu ovdje kao na germi. No pored mora, odlična destinacija za ribolov je i rijeka Ronnebyann koja protiče kroz sam centar Ronnebya. Podjeljena je u Poolove pa je tako Pool 1 samo mušičarski, a svi ostali su kombinirani, dakle mušičarsko-špinerski. Pool 1 je duljine nekih 100 metara (ni toliko) tako da se može komotno reći da se smije špinati cijelom duljinom rijeke. Voda je tipično crvenkasta i tamna, dno je mračno i jako teško je uočiti ribe i sa najboljim polarizacijskim naočalama. Voda se uredno poribljava kalifornijskom pastrvom, no ima i ostalih vrsta riba kao i u moru. Štuke i u ovoj sporo tekućoj rijeci sa obalama punim trske i lopoča rastu do zavidnih dimenzija. Rijeka me jako podsjeća na Rinžu u Kočevju, dakle idealna je za jerk! Odlični tereni su kod hotela Ronneby Brun i golf igrališta. Obavezno bar jedan dan odvojite za ovu rijeku. Opravdat će povjerenje.

Što ponijeti

Švedska je nepredvidiva što se vremena tiče, u proljeće pogotovo. Zato morate biti spremni na sve extreme. Dobro, snijega više neće biti kad tamo dođete krajem travnja, no može vas dočekati kiša i hladno vrijeme ili sunčano bez oblačka! Dakle, obavezan dio opreme je dobro kišno odijelo jer ćete u najgorem slučaju morati biti u njemu 12 sati dnevno. Kiša nije baš nešto za ribolovca, ali je odlična za štukolov, tako da ćete brzo zaboraviti na nju. Dobre vodonepropusne cipele su važnije od bilo čega, jer ako su vam noge mokre, ribolov je brzo gotov. U Švedskoj u travnju ako i nema oblačka i sunce piči sve u 16 ipak je hladno na čamcu. Ovdje priroda i vegetacija kasni bar mjesec dana (tako da su tulipani procvali tek krajem travnja) pa je vrijeme slično kao kod nas krajem ožujka. Obavezno ponesite kremu za sunčanje sa velikim zaštitnim faktorom da ne prođete kao mi ove godine. Svi smo dobili jako „lovnu“ boju, tongloke, crveno sa smeđim! Roberta su pakistanci u pizzeriji htjeli častiti s klopom jer su mislili da je njihov… Ponesite i dovoljnu količinu varalica u lovnim dekorima. Nećete ih gubiti jer lovite iz čamca, no nekad varijacija u veličini mamca donosi ribu. Udarne boje su plava (imitacija haringe ili skuše), smeđa (imitacija bakalara ili tongloke – neka neugledna riba kojom se štuke hrane) te imitacije ostriža i štuke. U jesen su odlične i Red Head i Fire Tiger, no tad su i štuke agresivnije. Sa istim štapom možete loviti štuke, bakalare i haringe, no ako hoćete probati loviti pastrve trebat ćete i neki lakši štap. Putovnica se podrazumijeva i dovoljno eura koje možete promjeniti u Kronere (švedske krune) jer eure rijetko gdje primaju. Kreditna kartica je uvijek dobro došla, mada smo imali problema sa našim American Expressom. Mastercard je prolazio bez greške svugdje.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Još jedna rijeka koju bar morate vidjeti kad već sigurno nećete loviti na njoj je i legendarni Morrum. Vidjet ćete ga i iz auta jer je uz cestu nekih 30 km prije Ronnebya. Najpopularnija švedska rijeka u kojoj se love ogromni lososi za svakog ribolovca koji se nađe na ovim prostorima je obavezna destinacija. Laxens Hus (Lososova kuća) je ime suvenirnice i malog ribičkog dućana gdje možete kupiti Myran Pantere i Spokete, ali i majicu sa motivom Švedske za gospođu. Ako imate sreće, vidjet ćete i nekog od ribolovaca da drila, jer vjerojatno nećete vi sami loviti ribe s obzirom koliko košta dnevna dozvola i s obzirom da je sve rasprodano unaprijed.

Dva ribička dućana i jedan dobar kebab kod turčina upotpunjavaju sliku ovog gradića. Iz Morruma svakako produljite u Svengstu, dom najpoznatije švedske tvornice ribolovnog pribora. Čisto nostalgije radi, a i nije daleko. Ima i outlet store, Abu Shopen gdje možete kupiti sve što ova grupacija (Pure Fishing) proizvodi. Cijene su podnošljive s obzirom da je ovo ipak Švedska, no ima i stvari na posebnoj ponudi, modeli koji se više ne rade, pa tako možete kupiti Berkley Series One Skeletor za 80 eura.

Put

Postoje dvije varijante puta u Švedsku, a to je s avionom ili automobilom. Avionska varijanta je naravno skuplja, ali ste neusporedivo brže na odredištu. Aerodromi koji ulaze u uži izbor su aerodrom Ronneby i Vaxyo. Ovaj drugi je stotinjak kilometara udaljen, ali bolje povezan sa Svijetom. Iz Vaxya se može vlakom do Ronnebya. Nismo koristili ovaj način prijevoza pa tako i nemamo iskustva s time. Sve se da naći na internetu.

Drugi način je da se ide automobilom, ili kombijem ako vas je više od 4. Sloveniju prođete na dah, za Austriju morate dvaput udahnuti, ali zato Njemačka tttrrraaajjjeeeee! I ovdje imamo dvije opcije, a to je da idemo na Rostock pa trajektom u Treleborg u Švedskoj, ili da idemo na Putgarden pa trajekt za Rodby u Danskoj i onda dalje automobilom kroz Dansku. Vremenski oba puta otprilike traju jednako, samo smo mi došli do zaključka da je isplativija varijanta preko Rostocka, no kao i sve dobre stvari i ovdje postoji jedan ali… ako se ide preko Putgardena, trajektu treba 45 minuta da pređe u Dansku, tako da vozi svakih sat vremena pa nije potrebno rezervirati kartu i unaprijed ju platiti. U najgorem scenariju čekat ćete sat vremena da se ukrcate. A trajekt iz Rostocka vozi 6 sati i ide samo tri puta dnevno. Da ne bi ostali bez mjesta, iako je ogroman, potrebno je rezervirati unaprijed (i platiti naravno) putem interneta. Do Rostocka ima nekih 1300 km od Varaždina tako da svoj dolazak ne možemo tempirati baš u pola sata (uvijek morate ukalkulirati nepredviđene situacije za koje molite Boga da se ne dese) pa tako obavezno dolazite i nekoliko sati prerano. Drugi minus je dosta loš duty free shop na brodu iz Rostocka (nema čak ni Coca Cole, pa sam morao u brodskoj kantini platiti dva eura za bočicu od 0,35l) u usporedbi sa onim iz Putgardena. A i morate obavezno ženi kupiti neki fini parfem što vas je pustila na ribolov – usprkos šveđankama! A obavezno uzmite i neki suvenir sa elkom, zaštitnim znakom Švedske. Pa makar to bio i obični magnet za frižider, dugo će vas podsjećati na drilove prekrasnih štuka! Od znamenitosti u Njemačkoj najviše su nam se dopale Burger King i Vanilla Coke (Coca Cola s aromom vanilije). Ako želite uživati u Whopperu nemojte čekati do zadnje sekunde jer u istočnoj Njemačkoj uz autoput vlada McDonalds. Njega ima i u Varaždinu…

Još jedna prednost puta preko Putgardena je čisto turistička i opće-kulturna. Osim što vidimo i polazimo kroz dobar dio Danske, da bi prešli u Švedsku moramo se u Kopenhagenu koristiti mostom-tunelom Oresund. To je čudo građevine i ljudske umješnosti, sa Danske strane prvo ulazite u tunel pod more i nakon nekoliko kilometara tunel izranja na umjetnom otoku u sred mora i prelazi u most! Prizor je još zanimljiviji kad se vraćate iz Švedske i vozite se po mostu i u jednom trenutku gledate cestu kako nestaje u moru!

Sve u svemu, ova top destinacija nije više nedostupna našim ribolovcima. Ako želite se priključiti nekoj od grupa koje idu odavde tamo sve informacije možete dobiti na e-mail adresama: [email protected] i [email protected] Bistro!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana