INTERVJU – STEVE BRIGGSINTERVJU

16 min read

PR / Broj 51 / Lipanj / 2012.

Steve Briggs danas sigurno spada među pet najpopularnijih šaranskih ribolovca svijeta. Već godinama mu je glavna preokupacija u životu lov velikih šarana. O tome piše članke za sve najpopularnije specijalizirane šaranske magazine, napisao je knjigu, snimio nekoliko vrlo uspješnih DVD-ova, osvojio nekoliko svjetski popularnih šaranskih natjecanja (World Carp Cup) i bio urednik nekoliko vrhunskih ribolovnih magazina… Kad netko već nepunih četrdeset godina lovi šarane i od toga je preko 30 godina u samom vrhu svjetske šaranske scene i uz to je godinama konzultant najvećih svjetskih proizvođača pribora i mamaca poput Nash Tackla, Solara i Rod Hutchinsona, vrijedi poslušati što on ima za reći. Postavili smo mu naš uobičajeni set pitanja pa pročitajte što nam je odgovorio.

PIŠE: KREŠIMIR KURI

PR: Kad si počeo loviti ribe i kako si prešao samo na šarane?
SB: Za sve je kriv moj otac. On me je još kao dijete s možda šest ili sedam godina uveo u svijet ribolova. Prvo smo lovili na malim rijekama male ribe što je bilo lagano. Kasnije smo lovili štuke i druge ribe i malo po malo došli do većih jezera koje su vodili lokalni ribolovni klubovi. Tamo sam prvi put vidio druge ribolovce kako ciljano love šarane. Onda to još nisam znao, ali moje lokalne vode iz Darenth Valley okruga su tada bile među najpoznatijim šaranskim vodama u zemlji i onda su na njima lovili neki od najpoznatijih engleskih ribolovaca tog vremena. Danas mi je drago što su se na mojim lokalnim vodama dogodila prva ribolovna istraživanja o mamcima, i što su na njima postavljene teorije o mamcima s visokim postotkom proteina. U ono vrijeme nisam o tome ništa znao, ali je i samo promatranje svih tih ribolovaca toliko jako utjecalo na moj ribolovni put da sam i sam vrlo brzo snažno poželio uloviti svog prvog šarana. Tada sam imao 12 godina i to mi nije bio nimalo lagan zadatak utoliko više što sam se morao „natjecati“ s tada najpopularnijim ribolovnim imenima. Trebale su mi pune dvije godine da ulovim svog prvog šarana i to se dogodilo u ožujku 1974. Šaran je imao 4 kg, a ulovio sam ga na Brooklands Lake jezeru. Za mene je to bio vrlo značajan trenutak u životu, toliko važan da se i danas sjećam gotovo svih detalja. Nažalost, nemam nikakvu sliku te ribe i to mi je strašno žao.

PR: Kako se obično pripremaš za ribolov šarana na nekoj novoj vodi na kojoj dosad još nisi lovio?
SB: Šarani su jednaki svugdje na svijetu, ali vode mogu biti vrlo različite i moje taktike ponajviše ovise o tipu vode na kojoj namjeravam loviti. Tu jako mnogo znači „domaća zadaća“ koju treba napraviti prije ribolova. Što više informacija saznaš o rijeci ili jezeru na kojima planiraš loviti, bolje ćeš znati kako se trebaš za takav ribolov pripremiti. Moja je sreća što sam u svom životu do sada lovio na velikom broju voda i prijašnja iskustva u takvim situacijama jako puno znače. Sljedeća važna stvar je da nikad nepotrebno ne komplicirate stvari. Ja imam neke svoje sisteme i mamce na koje se uvijek mogu osloniti, jer znam da su mi dosad ulovili jako velik broj lijepih i velikih riba. Zbog toga u njih imam vrlo veliko povjerenje i znam da su oni pravi „alat“ za dobro napraviti „posao“. Ako s njima lovim i ništa ne ulovim, znam da problem nije u njima, već leži negdje drugdje.

PR: Koja je tvoja omiljena taktika za lov velikih riba?
SB: Za velike ribe uvijek koristim boile najbolje kvalitete. Ne mogu ni sebi objasniti zbog čega je tako, ali primijetio sam promatrajući kako svoju evidenciju tako i druge dugogodišnje statistike ulova velikih riba, da se najveće ribe u pravilu uvijek love na najkvalitetnije boile. I zato, kad mogu birati, uvijek ću radije loviti na svježe ili smrznute mamce nego na gotove tvorničke. Previše sam puta bio svjedok situaciji da su veliki šarani prije pokupili kvalitetne mamce. U pravilu, što je u ribolovnom smislu voda pod većim pritiskom to bolji mamci prije isplivaju na vrh. Svaka je voda na neki način drugačija u nekom pogledu, ali kad god mogu ja volim unaprijed prihraniti poziciju ako je to ikako moguće. Druga je taktika da dok na nekom mjestu lovim ribe, paralelno s njim hranim i drugo mjesto gdje u nekoj skoroj budućnosti namjeravam loviti. Na većini voda gdje danas lovim to vrlo često nije izvedivo jer je na njima gužva ili ribolovna pravila jednostavno to ne dozvoljavaju. Međutim, nahraniti neku poziciju i pustiti šarane da se tamo neko vrijeme mirno hrane bez udica djeluje na njih opuštajuće i puno su veće šanse da će drugi put kad vi budete tamo lovili napraviti grešku i pokupiti mamac s udicom. Lov onih najvećih riba često je duga i iscrpljujuća igra i mnogi ribolovci nekad ne ulove kapitalne ribe samo zato što nemaju dovoljno strpljenja i što odustaju već u prvim ribolovima ako rezultati ne dođu odmah. Najveći dobici u životu su obično oni koji se najteže postignu i to se pravilo vrlo često može prenijeti na lov šarana. Ponekad samo treba biti uporan i strpljiv.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Koji je tvoj omiljeni mamac za lov velikih riba?
SB: Ima ih nekoliko, pa mi je teško istaknuti neki određeni. Za početak moram spomenuti boile koje sam koristio dok sam bio u Rod Hutchinson Dream Teamu. To su bile MC/Addicted boile s Monster Crab aromom i Shellfish Sense Appeal. Taj mi je mamac radio gdje god sam s njim lovio. Kad sam prešao u Solar, počeo sam loviti s Club Mixom i Squid and Octopus aromom što se pokazalo jednako dobrom kombinacijom. Na njega sam ulovio velik broj velikih riba u raznim zemljama svijeta. Danas vrlo često lovim na Nashove boile. Bez obzira da li su to Monster Squid ili Scopex Squid Liver, u sve njih imam vrlo veliko povjerenje jer sam se osobno uvjerio da rade i sa zadovoljstvom ih koristim u ribolovu.

PR: Da li bi našim čitaocima želio otkriti svojih pet najboljih atraktora za šarane?
SB: Pa, već sam ranije spomenuo Monster Crab, Shellfih Sense Appeal i Squid and Octopus. Iako sam njih prvotno uspješno koristio dok sam bio u Hutchinsonovom timu, obje arome ima u svojoj ponudi danas i Nash i jednako su dobre, ali se do njih zbog bolje organizacije ove druge firme danas ipak nešto lakše dolazi. Još ima odličnih tekućih atraktora, od kojih bih svakako spomenuo Belachan od Solara. Tu komponentu proizvode i mnoge druge kompanije, međutim, meni je Solarov najbolji. Peti i još jedan od odličnih pomalo zapostavljenih atraktora je Crustacean Extract od Nasha. Puno mi je ribolovaca reklo da je jako dobar i prije nego što sam ga osobno iskušao, a kad sam ga konačno testirao na vodi, uvjerio sam se da je to doista tako.

PR: Kada i gdje si ulovio svoje najveće (gole i ljuskave) i najdraže šarane?
SB: Svog najvećeg šarana sam ulovio nedavno, odnosno, u travnju ove godine na jezeru Rainbow u Francuskoj. Bio je to šaran težak 32.25 kg. I moj najveći ljuskavi šaran također je ulovljen na istom jezeru i imao je 30.7 kg. I premda su mi ove dvije ribe pružile vrlo lijepa sjećanja i drage uspomene, nedvojbeno je moja najdraža riba šaran iz Engleske poznat po imenu „Crni špigl“ (The Black Mirror) ulovljen 2010. Ulov te ribe je vrlo duga priča i u ovom našem razgovoru nemam dovoljno vremena i prostora da ju detaljno ispričam. Međutim, to je sigurno jedan od najtežih ribolova u cijelom mom životu. Iako nije najveći, u mojoj zemlji je to sigurno bio najpoželjniji šaran. Ta je riba u Engleskoj, svakom tko ju ulovi, donosila najveće moguće poštovanje šaranskog ribolovnog puka. Živjela je u jezeru veličine oko 20 hektara zajedno s još 19 drugih šarana. Jezero je vrlo teško za ribolov jer je bilo prepuno vodene vegetacije i prirodne hrane, tako da ga se velika većina ribolovaca iz strahopoštovanja prema težini ribolova i straha od neuspjeha klonila. Izazov je za njih bio prevelik. Za uloviti svog prvog šarana na toj vodi potrošio sam 63 noći i dana. Bio je to ljuskavi šaran od 10 kg. U ribolovu na tom jezeru često su mi se izmjenjivale različite misli, od onih da sam tu bez veze i da nemam nikakvih šansi pa sve do onog dobrog osjećaja da sam privilegiran što sam ikad imao šansu doći na takvo jezero. Ono što mi se kod njega najviše sviđalo je da je bilo divlje i cijelo zaraslo u bujnu vegetaciju, okruženo brojnim divljim životinjama, što je za engleska jezera vrlo rijetko. Tamo sam ulovio i druge lijepe šarane, uglavnom ljuskave do 17 kg, ali uvijek mi se činilo kako „Crni špigl“ nikad neće doći u moj podmetač. Onda sam jednom sasvim slučajno u lipnju 2010. vidio velikog ljuskaša koji se hrani mamcima koje sam tamo bacio prije dva dana. Izvadio sam i zabacio tamo štap i po mjestu svuda uokolo razbacao manji broj slobodnih mamaca. Najneobičnije od svega bilo je to što sam veliku ribu vidio na samo dva metra od obale. Naravno da sam tu spustio sistem s mamcem i za samo jednu minutu štap je oživio. Divlji i neočekivan potez dao mi je naslutiti kako bi to mogao biti upravo taj ljuskaš. Najveće je iznenađenje ipak uslijedilo kad sam nakon vrlo jake borbe u svom podmetaču prepoznao „Crnog špigla“. Bio je težak 24.3 kg. Da ga ulovim, trebalo mi je 146 dana i noći i to sam pokušavao punih pet godina. Međutim, osjećaj koji me je obuzeo kad sam ga ulovio bio je stvarno neponovljiv. U životu sam se zbilja nalovio velikih riba, ali je taj trenutak sigurno moja najsjajnija točka u cijeloj ribolovnoj karijeri. Najgore od svega je bilo to što je samo dva mjeseca kasnije zbog smanjene količine kisika u cijelom jezeru kompletna populacija riba uginula. Moj ulov te ribe zapravo je bio posljednji šaranski potez na jezeru i s tom katastrofom je još više dobio na težini. Često puta razmišljam koliku sam sreću imao što sam uopće došao do prilike da ulovim tako lijepu, veliku i značajnu ribu u tako teškim okolnostima i onda se uvijek nekako osjetim privilegiran.

PR: Da li bi čitaocima Praktičnog ribolova htio pokazati svoj omiljeni sistem za vode na kojima se često lovi i sistem kojim najradije loviš na divljim i rjeđe posjećenim vodama?
SB: Iskreno govoreći, danas više uopće ne koristim puno različitih sistema, jer za to nemam neke posebne potrebe. Mojih prvih dvadeset godina ribolova bilo mi je sasvim dovoljno da se u glavi potpuno oslobodim sveg nepotrebnog „reklamnog šljama“ čime nas razne reklame i magazini svakodnevno bombardiraju i koncentriram u ribolovu samo na ono što je zbilja važno. Prvi je takav sistem ovaj na slici kojeg zovem „svuda radi“ jer s njim lovim gdje god išao u ribolov. S njim sam ulovio „Crnog špigla“, kao i sve moje najveće šarane na jezera Rainbow. Vrlo je jednostavan, a u isto vrijeme i vrlo učinkovit. I što je najbolje, mogu ga napraviti samo za minutu do dvije. Jedino što na njemu mogu mijenjati je prema potrebi veličina udice ili ovisno o situaciji uzeti drugi materijal za predveze. Kako bih ti to zorno opisao, „Crnog špigla“ sam na primjer ulovio na udicu broj 6 i Solar Easy Strip špagu s omotačem nosivosti 25 lb, dok sam sve velike ribe na jezeru Rainbow lovio s udicama veličine 2 i predvezom od Solar Unleaded nosivosti 40 lb (teška artiljerija). S ovim sistemom uvijek koristim udicu dugog vrata (long shank) jer dobro ide s njim i jer u nju strašno vjerujem.
Kad lovim plivajućim mamcima, koristim neke malo kompliciranije sisteme, samo iz razloga što tako mogu bolje prezentirati svoj mamac i učinkovito njima uloviti šarana. Ovo je jedna verzija krute montaže koja je u Engleskoj već neko vrijeme naširoko poznata i meni dobro radi. S njom sam na puno engleskih voda jako dobro lovio pa vjerujem da dobro radi i drugdje. Sistem se radi od fluorocarbonskog najlona nosivosti 20 lb. Prvi dio (do olova) je obično dugačak oko 15 cm i treba biti što je moguće ravniji. Drugi dio (do udice) je kraći i obično je dug od 5 do 7 cm. Međutim, on je malo zavijen i zbog toga bolje ubada i drži šarana na udici. Za ovaj sistem koristim udice kratkog vrata. Najbolja mi se pokazala Fang Gaper od Nasha koja s ovim sistemom odlično radi.

PR: Koje bi vrste mamaca našim čitateljima preporučio za rano ljeto za jezera, a koje za rijeke i zašto?
SB: Čim se i malo osjeti dolazak ljeta, ja se svake godine okrećem mamcima na bazi ribljeg brašna s vrlo snažnim atraktorima baziranim također na takvim mamcima. Moj je prvi izbor Solar Club Mix ili Nash Monster Squid. Što je voda toplija, ribe sve lakše probavljaju proizvode od ribljeg brašna i čini mi se da su zato takvi proizvodi za šarane puno prihvatljiviji ljeti nego u hladnijem dijelu godine. Za hladnije dane meni se boljim čine mamci na bazi ptičje hrane u kombinaciji s voćnim mirisima. Boile su moj izbor mamaca tijekom cijele godine, a po ljeti uz njih i pelete. Po ljeti posebno volim pelete na bazi iverka (halibut), jer sam se već puno puta uvjerio kako je ulje koje one otpuštaju strašno privlačno za šarane.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Da li bi nam htio reći kakav pribor (štap, rolu, najlon…) koristiš ovih dana kad planiraš ići u ribolov na neku svoju omiljenu vodu?
SB: Ja danas jako puno lovim ribe i moj se ribolov od uobičajenog ribolova dosta razlikuje. To sam riješio na način da imam nekoliko različitih kompleta ribolovnog pribora. Da ti to zorno objasnim, prijeći ću na praktične primjere. Ako jedan tjedan planiram loviti na nekom od naših malih jezera u Engleskoj i odmah nakon toga odletjeti na neko drugo jezero u Francusku, promjena pribora mi nije praktična. Zbog toga se u tom slučaju odlučujem na Nash Entity 12′ (3.60 m) akcije 3 lbs s Fox Stratos 12000 rolama na koje namotam najlon jakosti 15 lb. Za engleske vode to je optimalno, jer špage niti na jednoj od njih uglavnom nisu dozvoljene. Najlon je, međutim, odličan izbor za sav ribolov na relativno kraćim daljinama.
Ako idem na teža jezera tipa Rainbow ili Cassien, tada obavezno koristim teže i jače štapove kao što su Nash NXRD 13′ (3.90 m) sa Shimano Big Baitrunner rolama i normalno na njih stavljam špagu nosivosti 15 do 20 kg. Za ribolov na većim vodama, pogotovo ako se na njima smije koristiti čamac, puno više volim koristiti upredene špage koje su vrlo jake, jer s njima imam veću snagu i bolju kontrolu za vrijeme zamaranja riba.

PR: Jesi li dosad napisao koju knjigu ili snimio neki film o ribolovu šarana?
SB: Da, učinio sam oboje. U životu sam napisao jako puno poglavlja za mnoge knjige mojih prijatelja, a 2009. sam napisao i svoju prvu samostalnu knjigu koja se zove „Cassien i daleke vode“ (Cassien and Beyond) koja najviše opisuje moj ribolov na ovom poznatom i popularnom jezeru u Francuskoj kroz godine, ali se dotiče i nekih mojih ribolova iz udaljenih voda poput Rumunjske i Afrike, priču o mojoj prvoj pobjedi na World Carp Cupu kao i nekih priča s ribolova po Engleskoj. Danas pišem i skoro sam pri kraju svoje druge knjige koja će se također uskoro naći u trgovinama.
O jezeru Cassien sam snimio film koji je bio prodavan kao video i DVD, ali se jednako tako prikazivao i na mnogim programima SKy TV-a. Moj dobar prijatelj Simon Crow uvijek sa sobom nosi video kameru i kad god lovimo zajedno uvijek snimimo puno malih zgodnih filmića koje on zna postaviti na You Tube. Ima ih iz ribolova iz Maroka, Francuske, Engleske…

PR: Ima li neka anegdota iz ribolova koju bi želio podijeliti s našim čitateljima?
SB: Naravno. Vraćamo se na pitanje o metodama za lov velikih riba. Prije nekoliko godina smo Rob Hughes i ja posjetili Rumunjsku s namjerom da tamo idemo kao prezenteri pribora na šaranski sajam, i što je najgore, taj je sajam trajao čitavih pet dana što me strašno izmorilo. Nikad nisam bio na tako dugačkom sajmu i nakon što su prezentacije završile, odmah smo otišli dva dana na jedno lokalno jezero u ribolov. Bio sam strašno umoran i jedino što sam želio bilo je puno sna. Zbog toga sam na udice montirao velike snjegoviće, oko njih pobacao pet do šest slobodnih mamaca i sve postavio u mali zaljev blizu kampa nadajući se da ću tako, ako ništa drugo, imati dovoljno vremena za dobro se naspavati. Moj prijatelj Rob koji je bio sa mnom, uvijek je pun energije i od prvog trenutka dolaska na vodu je radio kao lud. Svako malo je hranio, zabacivao svakih dvadeset minuta i na male rascijepane komade boile je ulovio velik broj manjih šarana sa čime je na naše mjesto privukao jako puno pažnje lokalnih ljudi i okolnih ribolovaca koji su se skupili na našem mjestu.
Ja sam se dobro odmarao i bio sam izrazito zadovoljan što Robu dobro ide i što sve ribolovce oko sebe dobro zabavlja, sve dok nije zasvirao moj alarm. Bio je to ljuskaš težak 18 kg, naša daleko najveća riba. Rob me tada upitao: „Pa kako ti to uspijevaš? Uloviš samo jednu ribu i baš je ta ona najveća!“
Malo kasnije oglasio se i drugi senzor i ubrzo nakon njega na obali se našao još jedan ljuskaš, ovaj put od 19 kg! Najveća riba od svih koji su tada lovili na tom jezeru. Svi su tada mislili kako ja znam neku posebnu taktiku za uloviti samo one najveće ribe u jezeru i naglo se pozornost svih ribolovaca na obali okrenula prema meni. Svi su htjeli znati kako mi je to uspjelo. Međutim, jedino što sam ja želio bilo je dobro se naspavati… Međutim, to je ribolov. Nekad se strašno trudiš nešto postići i to ti nikako ne polazi za rukom. Drugom prilikom te ribolov tako krene da svi misle kao da ti je netko nešto poklonio. Ja sam za onu situaciju mogao reći kako sam imao tajni plan kojeg nikom ne smijem otkriti, ali nisam, jer bi to bila laž.

PR: Na koliko si voda dosad i u koliko zemalja ulovio šarane?
SB: Zbilja ne znam na koliko voda, jer šarane intenzivno lovim svoj cijeli život, još od 1974, ali ih je sigurno bilo jako puno. Međutim, znam sigurno da sam šarane ulovio u 16 različitih zemalja i da sam prva osoba u ribolovnom svijetu koja je ulovila šarane preko 50 funti (22.5 kg) u šest različitih zemalja. Iskreno se nadam da ću u skoroj budućnosti tome dodati još zemalja. Strašno volim putovati po svijetu i loviti ribe na različitim tipovima voda i na različitim mjestima. To uvijek nosi sa sobom okus avanture, ali i nova poznanstva s ljudima iz tih krajeva. Ljudi iz različitih zemalja su drugačiji, govore različitim jezikom, ali ako svi volimo loviti šarane, zgodno kako se u mnogim stvarima vrlo brzo možemo složiti i sprijateljiti.

PR: Što znaš o ribolovu šarana u Hrvatskoj i jesi li ikad ovdje lovio?
SB: Ne znam pretjerano puno o ribolovu šarana u Hrvatskoj, ali sve ono što znam naučio sam čitajući članke i knjige Krešimira Kurija, što mi je uvijek bilo vrlo informativno i zabavno. U Hrvatskoj sam jednom prilikom čak i lovio. Bio sam pozvan kao gost na jedno natjecanje na Šumbaru. To je bilo sjajno natjecanje, ali i jedan ribolov u kojem sam jako puno naučio. Na njemu sam ulovio prvog šarana natjecanja, ali nažalost, ne i nakon njega. Strašno me je iznenadilo koliko su mamaca drugi ribolovci na jezeru koristili za hranjenje. Makar si me ti prije natjecanja na to upozorio, ja to u svom ribolovnom stažu dosada nikad nisam vidio. Prvo me prilično začudilo kad je jedan ribolovac do mene raketirao punih šest sati, međutim, kako je natjecanje odmicalo, shvatio sam kako je to ipak najbolja taktika za to jezero. Tada sam o ribolovu naučio još jednu dobru lekciju i jako mi je žao što nisam puno bolje napravio „domaću zadaću“ o jezeru prije nego što sam otišao tamo u ribolov. Međutim, bez obzira na sve, jezero mi je ostalo u jako lijepom sjećanju kao i ribe koje sam tamo vidio.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

PR: Hvala ti na ovom vrlo zanimljivom razgovoru.
SB: Hvala i tebi.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana