SVE O BOILI ( 1. dio)

PR / Broj 20 / Studeni / 2009.

Raditi svoju boilu je uglavnom jeftinije, osim toga, za mnoge je to neizostavni dio šaranolova, no izrada svojih boili nije preduvjet dobrom ulovu šarana. Recimo, da bi netko bio vrhunski vozač trkaćeg auta, nije potrebno da ga zna popravljati i da zna kako svaki dio na njemu funkcionira, dovoljno je poznavati osnove i znati dobro voziti. Tako je i u lovu šarana, treba znati loviti, a boila je samo jedan od elemenata ribolova. Još jednom želim naglasiti da ne postoji čarobna boila.

Piše: Željko Spasić

Za moderni šaranolov se slobodno može reći da je uvjerljivo najpopularniji dio sportskog slatkovodnog ribolova. Pokretači i inovatori takvog šaranolova su Englezi, poznati po fanatičnom pristupu svojim hobijima. Oni su razvili sve osnovne komponente koje šaranolov čine ovakvim kakvoga danas poznajemo. Današnji moderni šaranolov karakteriziraju tri osnove: 1. Boila na dlaci kao mamac, 2. Signalizator ugriza i 3. Puštanje ulovljene ribe. Da bismo mogli govoriti o boilama, vrsti, sastavu i ostaloj problematici, prvo da se podsjetimo kako i kada je ona nastala.

Boila kao mamac nastala je u želji da se napravi mamac koji može dugo vremena biti u vodi, bez rizika da ga malo – pomalo pojede sitna riba ili da se otopi i skine sa udice. Na žalost, nije poznato tko je prvi stavio jaja u svoju pastu za ribolov (koje su do 70-tih bile jako popularne) i lagano prokuhao kuglice, tako da su dobile tvrdu koricu izvana. Pretpostavke su da je bilo više ribiča koji su to radili u ta rana vremena, no sigurno se radilo o samo nekoliko kuglica koje su služile kao mamac. Fred Wilton je ribič za kojega slikovito možemo reći da je otac boile, iako uz njega svakako treba spomenuti i Jima Gibbinsona, koji je dao doprinos kod osmišljavanja mixa. Još daleke 1967. godine Wilton je napisao i objavio da pravi mamac za šarana mora sadržavati sve ono što je šaranu potrebno u prirodnoj prehrani (proteine, masnoće, ugljikohidrate, vitamine i minerale), ali mora biti privlačniji i bolji od prirodne hrane. Prvi mamci na toj osnovi bila su tijesta od mesnog, zobenog i cjelovitog pšeničnog brašna, sa sušenim pivskim kvascem. Kasnije Wilton radi tijesto od mljevene ptičje hrane, caseina, pivskog kvasca i pšeničnih klica, a od 1970. godine uz to koristi i sojino brašno te whet gluten. Konačno, 1972. godine Wilton objavljuje da se mix umijesi sa jajima, a od toga tijesta rolaju se kuglice koje se kuhaju 1-2 minute u kipućoj vodi i tako je službeno nastala prva boila. Tih sedamdesetih godina u prodaji se pojavio prvi gotovi mix, pod nazivom Black Magic, a osnova mu je bila riblje brašno. Godine 1983. pojavile su se i prve gotove boile, proizvod firme Ritchworth, koja za osnovu koristi sojino brašno i pšenični griz.

Slijedeći ključni čimbenik za uspješan ribolov boilom jest dlaka. Tih ranih godina boile su se postavljale na udicu. Time je udica bila vrlo zatvorena i bitno se smanjivala njena lovnost, odnosno, sposobnost ubadanja i sigurnog držanja ribe. Lenny Middleton i Kevin Maddocks promatrali su šarane u velikom akvariju koji su imali, promatrali su kako uzimaju hranu i kako reagiraju na mamac sa udicom. Tada im je na pamet pala briljantna ideja, mamac postaviti na dlaku vezanu za udicu i za to su koristili doslovno dlaku sa glave žene Kevin Maddocksa. Vidjeli su da tada šarani puno sigurnije uzimaju mamac jer ne osjete udicu. Osim toga, tako oslobođena i prazna udica imala je maksimalnu lovnost i učinkovitost. Naravno, sezona koju su odlovili takvim postavljanjem mamca bila je briljantna i zapažena, stoga su 1980. objavili u tisku tekst i započeli eru boile na dlaci. Naravno, boila na dlaci omogućila je i uporabu debljeg osnovnog najlona i manjih udica, a tako je otvoren put ulovima kapitalnih šarana i šaranolovu kakvog danas poznajemo. 10-15 godina kasnije, boila je došla i do nas, još samo da svi šaranaši usvoje i englesku naviku puštanja ulovljenih šarana… U mnogom smo dosegli nivo šaranaša iz Engleske, nadam se da će puštanje ribe uskoro postati normalna pojava za sve šaranaše i za sve vode u Hrvatskoj.

Boila

Za nove šaranaše koji tek dolaze pripremio sam seriju tekstova koji će im otkriti osnovna znanja o boili kao mamcu i olakšati im put do uspjeha. Oni iskusni mogu u njima usporediti svoje znanje i iskustvo, možda nalete na neku sitnicu za koju nisu znali.

Naziv boila i dolazi od engleske riječi boil = vrenje, ključanje. Sastoji se od mixa i atraktora, a jaja imaju ulogu trajnog povezivanja koje se događa prilikom kuhanja.

Mix je mješavina različitih vrsta brašna, fine ili grube granulacije, ovisno o tome da li želimo brže ili sporije otpuštanje atraktora u vodu. Da biste složili dobar mix, trebate znati nekoliko stvari o prehrani šarana. Energija je glavna potreba i poticaj u hrani šarana, a tek poslije toga proteini. Proteini su najvrjedniji sastojak u hrani jer služe za rast, kao i za stvaranje ikre, ali same ne znače mnogo jer se slabo i teško koriste u energetske svrhe. Masnoće su glavni izvor energije, a najkvalitetnije su iz ribljeg brašna, raznih oraščića i sjemenki, te iz raznih ulja. Ugljikohidrati nemaju velikog značaja jer šaran nema inzulin koji je neophodan za razgradnju, no oni zbog niske cijene i dobrog vezivanja imaju značajan udio u skoro svakoj boili. Dakle, za dobar mix važno je dobro uskladiti ova tri elementa:

Atraktori za ribolov

Atraktori – daju miris i okus boili, a neki poboljšavaju balans bjelančevina i notu prirodnosti. Nabrojat ću ih, uz neke osnovne karakteristike.

Aromati za boilu

Aromati – daju osnovni miris i okus boili, a svrstavamo ih u nekoliko grupa.

Arome u boilama

Arome – razlikujemo ih po kemijskom nosaču koji može biti glycol, glycerol ili alkohol. Ponašanje arome u vodi ovisi o karakteristikama nosača, recimo, alkohol se najbrže oslobađa, a glycol i glycerol su sporiji i ne otapaju se u vodi.

Esteri za boile

Esteri su prirodni ekstrakti razblaženi alkoholom ili glycolom, vrlo su snažni i učinkoviti na svim temperaturama.

Eterična ulja za boile

Esencijalna ili eterična ulja su posebna priča, po mnogima su privlačnija od aroma i estera, jer su potpuno prirodni destilati. Osnovna karakteristika svih ovih aromata je u brzini otpuštanja u vodu. Alkoholne arome koristimo u hladnoj vodi ili u kratkim ribolovima, kada želimo ubrzati reakciju šarana. Glycol, glycerol arome i posebno esencijalna ulja polako i dugo otpuštaju aromu, pa su odlične u toplim vodama te u dugim ribolovnim kampanjama. Možda su ipak najbolje rješenje kombiniranje aroma i esencijalnih ulja. Kako god bilo, najvažnije je uvijek se držati preporučenih doza, čak i kada vam se čini da boila slabo miriše. Preporučene doze dobivene su nakon dugih testiranja proizvođača i nemojte misliti da to znate bolje od njih jer oni od toga žive. Pretjerivanje sa aromatima može izazvati nepovjerenje šarana ili čak odbojnost, a u najboljem slučaju samo će otežati pronalaženje boile.

Aminokiseline

Aminokiseline su, pojednostavljeno rečeno, dijelovi od kojih se sastoje proteini. Profesor Hara iz Japana (jedan od najvećih umova na području istraživanja šarana) je dokazao da šaran nekim receptorima osjeća aminokiseline i u vrlo malim količinama, te da ga one neodoljivo privlače. Neizostavni su dio kvalitetnih boili, a osim što pojačavaju atraktivnost boile, popravljaju i njenu hranjivu, tj. proteinsku vrijednost.

Betain HCL

Betain HCL – po mnogima je najbolji atraktor za šarane, osim toga, odličan je stimulator apetita. Upotrebljava se u svim vrstama boili, kristalni 1-10 gr, a tekući 5-15 ml na 0.5 kg mixa.

Prirodni ekstrakti i dodaci

Prirodni extrakti – školjaka, rakova, liganja, škampa ili jetre… daju boilama dodatnu privlačnost zbog prirodnog mirisa i okusa, te lako probavljivih proteina. Načelna preporuka za korištenje je 2-5 gr na 0.5 kg mixa, no treba reći da se sa njima zapravo ne može pretjerati, jer su potpuno prirodnog porijekla i pravo ograničenje je zapravo njihova visoka cijena.

Kelp

Kelp – fino mljevena morska alga, koja ima široku primjenu u prehrani visoko-muznih krava, sportskih konja i pasa, pa i ljudi. Daje prirodni okus boili, izuzetno je atraktivna za šarane, a prebogata je aminokiselinama, vitaminima i mineralima. Može se upotrebljavati u svim vrstama mixeva, u količini 5-10% od mixa.

Stimulatori za boile

Apetit Stimulatori – razna su kemijska ili prirodna sredstva koja trebaju pojačati osjećaj gladi i navesti šarana da uzimaju što više boili.

Ulja za boile

Ulja se mogu upotrebljavati u svim vrstama boili, pojačavaju atraktivnost i hranjivu vrijednost, sjetite se – masnoće su glavni izvor energije za šarane. U boilama se koriste gotovo sve vrste ribljih i biljnih ulja. Za hladnu vodu upotrebljavaju se posebna ulja (u imenu sadrže riječ winterised), koja se ne zgušnjavaju na niskim temperaturama.

Sladila za boile

Sladila su vrlo važna u boili jer je poznato da šarani vole slatko, a ponekad su važna da korigiraju neki nepoželjni okus. Ona mogu biti tekuća ili u prahu, tekuća su vrlo koncentrirana i doziraju se uglavnom 1-2 ml na 0.5 kg mixa. Možete uporabiti fruktozu ili laktozu u prahu, a možete uzeti i Liquid Molasses, prirodno sladilo koje je zapravo talog u proizvodnji šećera.

Boje za boile

Boje nemaju veliki značaj, zapravo, više privlače ribiče nego šarane. Posebno nemaju značaja u dubokoj i mutnoj vodi ili u noćnom ribolovu. Mogu biti korisne za ribolov na velikim bistrim vodama, gdje se šarani puno više kreću. Tada uporabite boju koja najviše odudara od boje dna, kako biste privukli pažnju šarana koji obilaze vodu u potrazi za hranom.

Naravno, danas je sve više raznih dodataka boili, no ja sam pokušao nabrojati one najvažnije koje želim u svakoj svojoj boili. Boile prema sastavu mixa u osnovi dijelimo na:

Birdfood boila

-Birdfood boile – kojima su osnova mixa razne ptičje hrane

Fishmeal boila

-Fishmeal boile – kojima su osnova različita riblja brašna

HNV boila

-H N V boile – kojima su osnova nutritivno visokovrijedna brašna, sa velikim postotkom proteina, vitamina i minerala

50/50 boila

-50/50 boile – kojima je osnova soja i griz

Detaljnije o svakoj pojedinoj vrsti boile, te o tome kako odabrati boilu, više čitajte u slijedećim brojevima Praktičnog ribolova.

U Hrvatskoj i svijetu među šaranolovcima već godinama nema zanimljivije teme od teme boile, njenog sastava i njene lovnosti. Mnogi pokušavaju i trude se napraviti vrhunsku učinkovitu boilu, koja će uz to zadovoljiti i visoke nutritivne vrijednosti. Drugi pak vjeruju da mogu postići odlične lovne rezultate, praveći jednostavnu i vrlo jeftinu boilu. Slična podjela može se napraviti i među proizvođačima gotovih boili. Dosadašnja iskustva govore nam da ipak bolju lovnost i bolje rezultate postižu boile koje imaju veću nutritivnu vrijednost. Naravno, jeftine i jednostavne boile također love šarane, ponekad ostvare i pokoji kapitalni ulov. Ipak, na vodama koje su pod velikim pritiskom šaranolovaca, kao što su Finzula, Zajarki ili Šumbar, kvaliteta boile dolazi do izražaja. Bolja učinkovitost posebno je izražena u dužim ribolovima sa jačim prihranjivanjem, a upravo tako se love kapitalni šarani. Osobno ne zastupam niti jednu od ove dvije grupacije, nastojim pomiriti ove dvije suprotne struje, a na to me davno prisilila naša slaba kupovna moć. Trudim se napraviti što jeftiniju i jednostavniju boilu, koja će ipak zadovoljiti barem osnovne principe visoko nutritivne boile, koje je davno zacrtao Fred Wilton. Mnogi s pravom primjećuju da je za razumijevanje i kreiranje svoje boile potrebno sve više i više znanja. Pa i sami u razgovoru kažemo «malo sam kemijao neku novu boilu», a stari ribiči često u šali kažu da smo više kemičari nego ribiči. Neki šaranolovci ipak pomalo pretjeruju (po mom mišljenju) i odlaze u drugu krajnost, silno se opterećuju raznim formulama i podacima.

Mnogi od tih podataka su beskorisni ili neprikladni, jer su namijenjeni čovjeku i ljudskoj probavi, koja je, naravno, potpuno drugačija od probave i potreba šarana. Postoje određene tablice i podaci koji su vezani uz šarane, ali su gotovo sve namijenjene uzgoju i brzom prirastu šarana u ribnjacima. Naravno, tamo su potpuno drugačiji uvjeti prehrane, a nema niti pritiska ribolovaca sa različitim oblicima „hrane“, uz to, radi se uvijek o mladim i malim šaranima. Mene nikada nije zanimao uzgoj ribe, ja nemam ribnjak i ne uzgajam šarane. Ribolovac sam i želim uloviti što veće i starije šarane, to je izazov, a mamac je prilagođen lovu, a ne uzgoju. Kod uzgoja šarana jedan od najvažnijih faktora za hranu je cijena i brzi prirast ribe. Nama je cijena prilično važna, ali ne i previše, svi znamo koliko smo puno spremni izdvojiti za svoje boile, a naravno nije nam prioritet niti prirast. Znam, sada će mnogi pomisliti da imam zle i krive stavove, no ja pazim i nastojim napraviti boilu koja ničim i nikako neće naškoditi šaranu, ali će ih brzo zavarati i privući ih da ju jedu sa povjerenjem i zadovoljstvom. Nas neće privući jelu tanjur pun zobenih pahuljica ili sirovog povrća, privući će nas vruća janjetina, odojak, baklava, kulen i slična nezdrava hrana. Naravno da od toga nećemo poumirati ili zakržljati, no takva hrana može loše utjecati na zdravlje ako se pretjeruje. Misli li netko da su količine boili koje bacamo u vodu prevelike?

Tvrdim da količine boili (i ostale hrane) koje ubacujemo (dakle svi ribolovci ukupno) ne prelaze 10% dnevnih potreba šarana i ostale ribe koju tu hranu jedu (a i tih 10% je rijetko i samo na nekoliko voda), što se lako može izračunati. Da bismo napravili svoju boilu, a i da bismo o tome mogli kvalitetno diskutirati, pa i suprotstavljati mišljenja, trebamo znati osnove. Kako rekoh, dva su osnovna razmišljanja. Prvo podržava HNV (High Nutritional Value) boilu. To nije visoko proteinska boila, već boila koja nastoji šaranu dati pravi balans proteina, masnoća, ugljikohidrata, vitamina i minerala.. Ona bi trebala zadovoljiti sve prirodne potrebe šarana i nadomjestiti mu prirodnu hranu. Drugo mišljenje je da boila treba samo atraktivnost, tek toliko da namami šarana da ju uzme u usta kao hranu. Za pripadnike te struje je hranjiva vrijednost nevažna stvar i ne razmišljaju da bi svojim boilama mogli zamijenili prirodnu hranu.

Kod kreiranja i izrade boile postoje tri osnovna pravca. Prvi i najskuplji je onaj koji preferira skupe, visoko nutritivne sastojke, poput mliječnih proteina, biljnih proteina i proteina životinjskog porijekla. Drugi pravac je izrada boila sa visokim postotkom masnoće, jer su masnoće poznate kao snažan atraktor i signal dobre hrane. Zašto i kako dobre hrane? Vrlo jednostavno, razlog je to što je šaranu osnovni izvor energije upravo masnoća. Što su potrebe za energijom veće, veća je i atraktivnost masnoća. U tu svrhu kod izrade boila koriste se punomasno mlijeko u prahu i različite ptičje hrane, posebno one za kanarince te za kondicioniranje natjecateljskih golubova. Naravno, tu spada i neizostavna konoplja, te, općenito, sjemenke i orašasti plodovi, koji su prepuni masnoća. Treći pravac kod izrade boila je i najjeftiniji, jer kao osnovu koristi sojino brašno, pšeničnu i kukuruznu krupicu.

Takve boile imaju vrlo nisku hranjivu vrijednost i zapravo love snagom atraktora, prvenstveno tekućih aroma i sladila. Ovaj pravac je idealan kada se želi napraviti atraktor boila za brzi ribolov. Te osnovne stvari treba znati ako se želi raditi boila koja će uspješno loviti. Nikada to nije samo jedna boila, niti samo jedno usmjerenje. Izbor boile ovisi o godišnjem dobu i o dužini ribolova, a tek onda o vodi na kojoj mislimo loviti. Za brze i kratke ribolove često jeftinija atraktor boila odradi bolje svoj zadatak, nego neka skupa balansirana. Naravno, uvijek naglašavam i činjenicu da šarane lovi ribolovac, a ne boila ili pribor. U ribolovu treba raditi promišljeno i uložiti dosta truda, tek tada dolaze i rezultati. Sama boila je važna karika u lancu uspješnosti, ali ona je ipak samo karika i sama ne može odraditi ništa.

Na kraju zapamtite, ako želite biti pravi moderni šaranaš, budite nježni prema ulovljenoj ribi, zahvalite joj na užitku koji vam je pružila i pustite ju da biste sutra mogli ulovili veću.

Koja je boila najlovnija?

Pokušavam objasniti da se kod izrade vlastitih boili rijetko koristi samo jedan pravac, jer on ne pokriva sve naše potrebe i ribolove u svim godišnjim dobima. Česte su kombinacije ovih osnovnih pravaca i rijetki su oni koji se pridržavaju samo jednoga pravca. Moj osobni ideal za većinu ribolova u punoj sezoni je mješavina sva tri pravca – napraviti boilu koja barem dobrim dijelom zadovoljava nutritivne vrijednosti, koja ima dobru energetsku vrijednost i koja, uz to, dobro nosi priličnu količinu atraktora. Naravno, ovisno o potrebama šarana, kroz godišnja doba radim i male korekcije u smjeru više proteina ili više masnoća.

Moram naglasiti jednu važnu stvar, a vezana je za gotove, kupovne boile. Kod nas se uglavnom misli da one nisu dobre ili da nisu dovoljno dobre, te da obvezno treba raditi svoje vlastite boile. Raditi svoju boilu je uglavnom jeftinije, osim toga, za mnoge je to neizostavni dio šaranolova. Često je mišljenje da – onaj tko sam ne radi boile, taj nije niti pravi šaranaš. Naravno da to nije točno i da izrada boila nije preduvjet dobrom ulovu šarana. Recimo, da bi netko bio vrhunski vozač trkaćeg auta, nije potrebno da ga zna popravljati i da zna kako svaki dio na njemu funkcionira, dovoljno je poznavati osnove i znati dobro voziti. Tako je i u lovu šarana, treba znati loviti, a boila je samo jedan od elemenata ribolova. Još jednom ću naglasiti da ne postoji čarobna boila. Na kupovne boile u svijetu, pa i kod nas, ulovljeni su mnogi šarani, a među njima je bilo i pravih kapitalaca. Smiješno je i pomisliti da bi ugledne firme koje su dugo na tržištu (i tu žele ostati) stavile u prodaju boile koje njihovi testeri nisu višestruko isprobali i koje ne love šarane. Takve bi brzo nestale sa tržišta, propale bi u prvoj sezoni. Treba biti svjestan činjenice da nitko ne može za male novce napraviti i prodavati vrhunsku boilu. Vrhunske gotove boile su skupe, ali imaju svoje prednosti i love šarane. Štede nam vrijeme koje onda možemo koristiti u ribolovu. Nema muke oko skupljanja materijala za boile i mučenja sa izradom. Nije potreban zamrzivač kod kuće (posebno za boile), a nisu potrebne niti termo-torbe za transport i čuvanje. Tko si ih financijski može priuštiti, neka ih koristi sa povjerenjem, jer imaju dobru nutritivnu vrijednost i visoku atraktivnost. Mi ostali i dalje ćemo se „mučiti“ i raditi boile, po svojim ili po tuđim receptima.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana