Vertikalno varaličarenje

10 min read

Vertikalno varaličarenje iz čamca i belly boata

PR / Broj 20 / Studeni / 2009.

Jezera ili rijeke, sada je pravo vrijeme za ribolov grabežljivaca iz čamca ili belly boata, sa kojima ćete moći loviti na mjestima, poput panjeva, lomova u vodi i u velikim dubinama, koje su inače nedostupne u ribolovu sa obale. Vertikalnim jigganjem u jesensko – zimskome periodu, na Savi, Dunavu ili Kruščici, možete loviti više i bolje, nego u toplijem periodu godine.

Piše: Predator fishing team

Za uspjeh u vertikalnom – okomitom varaličarenju iz plovila treba ispuniti nekoliko osnovnih preduvjeta, kako biste povećali uspjeh u ribolovu. Savladavanje ribolova iz čamca ili belly boata, tj. priprema i osposobljavanje plovila iz kojega mislimo loviti, samo je jedna od stvari na koje se trebamo pripremiti. Osim pripreme i osposobljavanja plovila, te, prije svega, osiguranja stvari, pribora i ljudi koji će loviti iz plovila, treba misliti i na odjeću i obuću, tj., na elementarne stvari bez kojih se ne smijemo otisnuti na otvorenu vodu rijeka ili jezera i tu stavku ne smijemo zanemariti. Što se ribolova tiče, mnogi vele da je ključ uspjeha u prezentaciji varalice i djelomično bih se složio sa njima, no, iz iskustva se može reći da i najbolje montirana i prezentirana varalica neće uloviti ribu ukoliko je na tome području nema. Jednaku pažnju treba posvetiti pronalasku ribe, kao i pripremi odgovarajućega pribora, te osposobljavanju plovila da dođe do takvih mjesta. Kontrola plovila je od presudne važnosti zbog toga što nam ona određuje gdje ćemo i na koji način prezentirati naš mamac. Tu će nam uvelike pomoći i sonar, koji nam može detaljno opisati strukturu dna, te nam dati smjernice gdje i kako bismo trebali loviti.

Postoji još niz sitnica možemo spomenuti, ali zadržat ćemo se na onom najvažnijem. Vertikalno jigganje iz plovila se po definiciji smatra svako varaličarenje u kojemu ćemo varalice puštati ispod sebe i okomito dizati gore u periodičnim pokretima, tehnikom koju sami odredimo. Možemo loviti i iz usidrenoga plovila, no tu se često gubi dosta vremena na sidrenje i detaljno pretraživanje pozicija. Lovimo li na tekućicama, poput naše Save, Drave ili Dunava, sidrenje je u nekim slučajevima nužno zbog dobre i duboke pozicije, ali, u većini slučajeva, možemo koristiti običnu pentu ili elektro-motor, kojima ćemo usporiti odlazak nizvodno i dati si više vremena za „češljanje“ terena. Na jezerima ne preporučam sidrenje nego lagano spuštanje niz struju koja postoji u svakoj stajaćoj vodi, prouzrokovana utjecajem vjetra ili starim tokom rijeke, a uvijek si možemo pomoći kojim pokretom vesla iz čamca ili perajama iz belly boata. Kada smo i te stvari sredili, možemo se okrenuti odabiru pribora i varalica na koje mislimo loviti. Prije svega, moramo znati za koju ćemo se vrstu ribe opredijeliti.

Iz čamca ili belly boata?

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

I jedno i drugo ima svojih prednosti i mana. Čamcem smo daleko mobilniji i u kraćem vremenskom periodu pokrit ćemo daleko više terena nego sa belly boatom. I što se sigurnosti tiče, čamac je praktičniji i lakše je kontrolirati ga u težim vremenskim uvjetima, a na bržim tekućicama vam ne bih niti preporučio da razmišljate o drugoj opciji, osim čamca sa dobrim motorom. Na čamcu možete koristiti i echo sonder, sa kojim ćete puno lakše locirati ribu i brzo pronaći odgovarajuću konfiguraciju terena, za koju pretpostavljate da bi se riba mogla nalaziti, što će vam uštedjeti puno vremena. Sa druge strane, belly boat vam omogućuje drugačiji pristup ribolovu. Sami ste svoji gazde, ne morate se obazirati na ekipu oko sebe, a u nekim situacijama, pogotovo na manjim stajaćicama, bit ćete puno tiši i efikasniji u približavanju i ribolovu na neke pozicije, do kojih se sa čamcem ne može tako lako doći. I kontakt i borba sa ribom puno su lakši i veći je gušt kada to sve radite sjedeći u plutajućoj fotelji. Mana je što niste toliko mobilni i želite li proći puno terena, namahat ćete se perajama kako biste to uspjeli napraviti. Preporuka je da svakako probate ribolov iz belly boata za koji ne trebate nikakav položeni ispit. Njime je lako naučiti upravljati, a na vodama gdje je dopušteno njegovo korištenje, guštat ćete u interesantnom ribolovu, koji je vrlo zarazan i jedva ćete čekati ponovni odlazak na vodu

Na Savi ili Dunavu, gdje u ulovima prevladavaju smuđevi, boleni ili somovi, nećemo koristiti iste varalice ili pribor, kao na jednoj velikoj akumulaciji, poput Peruče ili Kruščice, gdje su ciljani ulovi štuke ili grgeči. No, i za jednu i za drugu vrstu terena, vrijedi jedno pravilo – koristit ćemo varalice koje će biti dovoljno teške kako bi probile struju rijeke ili potonule na veliku dubinu u jezeru ili akumulaciji gdje lovimo, a da pri tome ne izgube svoje osnovne karakteristike zbog kojih smo ih odabrali. U vertikalnom varaličarenju se obilazi puno terena i aktivno se traži grabežljiva riba. Cilj ove tehnike ribolova je da se nađe aktivna grabežljivica i da joj se ponudi varalica na pozicijama gdje se ta riba inače skriva ili hrani tijekom cijeloga dana. Takva prezentacija sa obale je skoro nemoguća, zbog kuta zabačaja i povlačenja varalice kroz vodu, gdje su česta zapinjanja, ali, što je još važnije, radi prevelike brzine u pretraživanju terena. Na pozicijama gdje postoje potopljeni panjevi, granje, kamenje ili velika dubina, koja naglo počinje u prelasku sa obale i plićeg dijela na duboko, skoro je nemoguće „iščačkati“ grabežljivicu iz takve vrste zaklona. Tu ona provodi dan u najdubljem mogućem lomu i zaklonu, čekajući povoljan trenutak da napadne dostupni plijen.

Kako koristiti belly boat?

Koliko god to izgledalo lagano, ući i pravilno se namjestiti u belly boatu nije nimalo jednostavno, ako ne napravite neke predradnje na obali. Dobro se obucite ispod visokih čizama, sve zategnite, jer kad se jednom nađete u vodi, to više nećete moći napraviti. Peraje također obucite na suhom, jer je to poslije u vodi nemoguća misija. Potrudite se naći dobar ulaz u vodu i zapamtite ga kada se vraćate natrag, kako po završetku ribolova ne biste imali problema.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Nalazimo li se u plovilu, u poziciji smo da joj možemo prezentirati našu varalicu u inače nedostupna mjesta i držati joj ispred nosa, jiggajući u mjestu. To se pogotovo odnosi na štuke ili smuđeve koji su se prilagodili lovu iz zasjede, tj., napadu plijena iz zaklona, a ne aktivnom pretraživanju vode u potrazi za hranom. Tu prije svega do izražaja dolaze silikonske i metalne varalice, ali i neki vobleri koje treba dodatno „ frizirati „ kako bismo ih prilagodili okomitom povlačenju.

Koje varalice koristiti?

Silikonske varalice su možda i najuniverzalniji izbor, zbog svoje niske cijene, dobre lovnosti, te mogućnosti montiranja na različite načine. U obzir dolaze svi oblici i vrste koje su nam dostupne na tržištu. Od ribolikih modela odlično rade Relax Kopito, Slotter shad, Delalande King shad ili Profi blinkerov Attractor. To su sve modeli sa zadebljanim prednjim dijelom tijela, koje se prema repu jako sužava i ponovo širi u repić, koji radi i pri najmanjima pokretima varalice, stvarajući obris i vibraciju ribice plijena. Sa njima možemo loviti sve, krenuvši od proždrljivih grgeča i štuka, pa sve do velikog soma i mladice u dubokim rupama u sedrama. Te silikonce najčešće montiramo direktno na udicu sa jigg glavom – olovnim otežanjem, čiju gramažu biramo ovisno o dubini ili jačini struje rijeke gdje lovimo. Gramaže se kreću od svega 5 pa do 30 i više grama otežanja. Okrugle glave, Erie modeli ili sanjke, u praksi se pokazalo da sve one podjednako uspješno rade, ako ih dobro montiramo i vodimo iznad dna. Osim ribolikih varalica sa velikim repom, mogu se koristiti i varalice sa vrlo malom akcijom, tzv. lastini repovi, poput Fins-a ili Bass Pro Shadee shada, koji posebno dobro rade za grabežljivce, poput smuđa ili bolena.

Njih također montiramo na jigg glave, ali ih vodimo znatno sporije i finijim pokretima štapa i koristimo ih kada riba slabije i opreznije prima, zbog njihove diskretne prezentacije sa vrlo slabom akcijom – vibracijom. Silikonci sa srpolikim repom, poput legendarnog Kalinsovog Mogamba i ostalih inačica, poput Mannsovih ili Stormovih Grubova, isto odlično love, a montiraju se na isti način kao i prethodno nabrojani modeli. Silikonci koji u sebi već sadrže montiranu i zalivenu jigg glavu, predstavljaju malo skuplji izbor, ali su vrlo lovni na većim dubinama. Prije svega, tu mislimo na Stormove i Prologicove modele, poput Wildeye minnova ili Savagear Rattle swimmera, sa dvije trokuke, bez kojih više ne odlazimo na Kruščicu. Osim već standardnih nabrojanih silikonaca, svakako ćemo spomenuti i mekane Yamamotove varalice, kojima smo odlično lovili na mjestima sa puno zadijeva, poput panjeva ili kamenih grota na dnu. Montiraju se na worm udice sa vrhom zabodenim u tijelo silikonca i dodanom bullet olovnom glavom (Texas rig o kojemu smo pisali u prošlim brojevima Praktičnog ribolova). Tu, prije sveg, mislimo na razne inačice Wormova, ali i na stick varalice, poput Yamasenka ili Cut taila u raznim koloracijama.

Kako i sa kojim priborom loviti?

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Za okomiti, vertikalni jigging, obično se koriste kratki štapovi brže akcije, kojima ćemo puno lakše loviti i kontrolirati varalicu iz plovila. Štapovi takve akcije brže i bolje će prenositi svaki kontakt varalice sa dnom ili kvrcaj ribe, koji se na velikim dubinama ne osjeti kao jaki udar, nego je vrlo diskretan i treba se kontrirati na svaku sumnjivu radnju. Naravno, u tome će vam uvelike pomoći korištenje upredenih struna, koje zbog svoje strukture materijala nemaju skoro nikakvog istezanja i puno direktnije će vam prenijeti informaciju o kontaktu varalice sa nekom preprekom ili eventualnom napadu ribe. Može se loviti na nekoliko načina, ali najčešći je da jednostavno bacite varalicu par metara ispred sebe i sa otpuštenom rolom ju pustite da propada sve do dna, pa tek onda krenete s jigganjem. Mana takvog načina ribolova je ta što nećete detektirati mogući griz u propadanju, zbog previše opuštene strune. To možete modificirati nakon prvih par zabačaja, tako da pustite varalicu do dna, otpustite par metara špage i stavite ju ispod klipića na roli, kako biste ju fiksirali. U svakom slijedećem zabacu, bacite što dalje od sebe, kako bi špaga došla do klipića i onda pustite da tone u širokom luku do dna, ispod vašeg plovila. Tako ćete imati napetu strunu i pretraživat ćete sve slojeve vode.

Bez željeza se ne može

Metalne varalice – popularne žlice, uspješno možemo koristiti u vertikalnom ribolovu. Lelujavo propadaju prema dnu, radeći vibraciju i odbljesak, koji se dobro vidi i u slabijim svjetlosnim uvjetima, poput visoke i mutne vode. Žlice imaju dosta „grublji“ rad i njima se treba agresivno provocirati grabežljivce, radeći oštrije i češće pokrete vrhom štapa prilikom jigganja. Možemo birati između dva osnovna modela – široke i lelujave žlice, poput Idrinog dvostrukog Miša ili Damovog Efzetta, ili pak jigolikih modela, poput legendarnog Kastmastera, koji je upravo izmišljen za vertikalno jigganje u mjestu. I kod jednih i kod drugih modela, treba obratiti pozornost na dobro odabranu i uvjetima na vodi prilagođenu težinu i veličinu, kako bismo optimalno radili na određenoj dubini ili struji rijeke. Lovimo li štuke, uvijek ćemo prije izabrati široke žlice i dugačkim pokretima štapom držati ih iznad dna, te ponovo puštati da lelujavo propadaju nazad. Za bolene i mrene, ili grgeče i pastrve, odabrat ćemo Kastmastera koji će znatno brže pretraživati teren, okomito propadajući prema dnu.

Njime treba raditi kraće i češće pokrete štapom, aktivno tražeći ribu sve do površine. Voblere smo koristili na dubokim jezerima poput Kruščice i lovili smo vrlo dobro i na više od dvadesetak metara dubine. Kako bismo ih uspjeli potopiti na tu dubinu, koristili smo nekoliko montaža sa olovnim otežanjima. Jedna od najjednostavnijih bila je kada smo montirali olovnu suzu s vrtilicom umjesto prednje trokuke, ali se dobro pokazalo i kada smo fiksirali olovo nekih pola metra do metar ispred voblera na osnovni najlon. Za takav način ribolova birali smo voblere sa jakom akcijom i zvečkom, poput Rapalinog Jointed Shad Rapa, Tail Dancera, ili, što se posebno dobro pokazalo za štuke, Prologicovog 4- playa sa kljunom i više zglobova na tijelu. Voblere smo koristili u pretraživanju terena kada nismo znali na kojoj se dubini riba nalazi, zbog njihovog agresivnog rada i vibracije tijekom cijelog puta prema dnu.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana