LAGANO POD PRITISKOM

PR / Broj 43 / Listopad / 2011.

Navike šarana počinju se mijenjati onog trenutka kad ih ribolovci počnu loviti. Što je jači ribolovni pritisak na neku vodu, šarani u njoj brže uče izbjegavati vaše udice (i mamce). To automatski znači da je na takvim mjestima puno teže biti uspješan s našim klasičnim i standardnim taktikama i pristupima ribolovu. Međutim, ako smo toga svjesni, mi smo još uvijek u prednosti. Već i samo razumijevanje ponašanja šarana dozvoljava nam da uvijek budemo korak ispred njih…

PIŠE: RONNY DE GROOTE
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

• 

Kad je idealno…

U idealnom svijetu šarana, riba dolazi na vaše hranjeno mjesto, usisava vaš mamac s udicom, i sekundu kasnije odlazi s njega u panici. Kao što rekoh ranije, tako je u idealnom scenariju. Međutim, u stvarnom svijetu, šarani koji su ulovljeni jednom ili više puta vrlo brzo pronalaze rješenje da izbjegnu ubadanje udicom, i to obično na način da prije uzimanja, dobro ispitaju mamce na mjestu lova.

Hajdemo malo iz bližeg razmotriti standardnu situaciju. Mislim da će većina ribolovaca prepoznati ovaj sistem kao standardnu metodu prezentacije mamca kod lova šarana: normalna udica (sami uzorak ovdje nije važan), oko 15 do 25 cm dugi materijal za predveze, polu fiksno 120 grama teško olovo. Šaran usiše vaš mamac s udicom, i u onom trenutku kad se materijal za predveze skupi, vrh udice zabija se ribi u usta. Glavni pokretač udici da penetrira u usta je težina samog olova. Kad se to dogodi prvi put, šaran će ponesen panikom jurnuti u suprotnom smjeru od ribolovca, i pritisak na udicu će se povećati zbog otpora najlona u vodi, kao i same kočnice na roli. Posljedica svega je da će šaran biti perfektno zakvačen. A ribolovac na obali jedino treba polako s držača pokupiti štap i početi zamarati ribu.

Sumnjivi signali

Nakon nekog vremena, sa čestim ribolovom suočena populacija šarana će početi prepoznavati određene signale. Jedna od «školovanih» reakcija velikih riba je da u trenutku kad u ustima osjeti nešto oštro, odmah prestane paničariti. Možete biti sigurni kako će takve ribe vrlo brzo shvatiti da ako umjesto paničnog bijega u smjeru suprotnom od ribolovca, ostanu na mjestu i krenu samo centimetar prema olovu i ostatku sistema, sav pritisak na udicu nestati baš kao i kasno proljetni snijeg na suncu. Glavni razlog tome je materijal za predveze koji se ne rasteže. I ako u tom trenutku udica na šarana ne čini nikakav pritisak, šaran će se vrlo lako osloboditi udice, i to bi mogao biti početak vaše ribolovne katastrofe, odnosno serije ribolova bez poteza. Provjereno je kako neki od tako «školovanih» šarana ponekad mogu bez problema podići 120 gramsko olovo i pomaknuti ga metar do dva dalje, a da uopće ne budu ulovljeni. I što mi ribolovci možemo iz toga naučiti? Koje bi moglo biti moguće rješenje da u ribolovu koji slijedi ponovno imamo normalne poteze?

• 

Rješenja

Prvo rješenje može biti korištenje težih olova. Promjena na primjer 100 gramskog olova u 250 gramskog će sasvim sigurno za kratko vrijeme ponovno povećati broj poteza. Šarani koji ispituju vaše mamce uče kako identificirati one problematične, ili mamce s udicom, i zbog toga teža olova mogu stvoriti malo više snage da se udica zabije ribi dublje u meso, i ta jača penetracija može ponovno kod šarana stvoriti paniku, i plus za nas. Ponovno smo dobili partiju. Makar to svi vjerojatno dobro znate, ali važno je ako treba i sto puta ponoviti kako će se oštra udica zabiti ribi lakše i brže u usta od one tupe. Neko vrijeme ćete tako dobro loviti, ali neće proći dugo kad će oni od najnaprednijih šarana iz populacije vašeg jezera pronaći svoje rješenje i za taj problem. I opet smo na početku. Treba naći novo rješenje kako bi pokrili i ovu situaciju. Ono što sigurno znam je da dok god je na udici pritisak, šaran je ne može samo tako izbaciti iz usta, i to je postavka koju ćemo pokušati do maksimuma iskoristiti u slijedećem sistemu.

Staro iskustvo

Kad sam bio mlad, i tek počinjao loviti šarane, barem nekoliko puta tjedno sam posjećivao ribolovnu trgovinu u mom gradu. Vjerojatno će se mnogi od vas zapitati pa što tu ima tako posebno? Vjerojatno sam to činio oduvijek. E, pa nisam. U to vrijeme tu je trgovinu vodio Johan Jannens, i on je bio jedan od ribolovaca koji su u to vrijeme najviše «razmišljali», a on osobo onaj koji je na sve nas mlađe koji smo tada lovili, imao najveći utjecaj. U ono vrijeme još to uopće nismo razumjeli, ali bilo je točno tako. Nakon što je završio karijeru trgovca, Johan je kasnije vrlo uspješno vodio svoju vlastitu kompaniju za izradu mamaca, i tada je bio svojim idejama i proizvodima barem desetak godina ispred ostalih kompanije koje su u ono vrijeme proizvodile i prodavale mamce. On je koristio neke sastojke daleko prije nego što su tadašnji «gurui» za mamce uopće čuli za njih. Međutim, nakon nekog vremena on je svoju kompaniju prodao jednoj većoj europskoj kompaniji, i od onda sam ja s njim potpuno izgubio kontakt. To mi je bilo strašno žao jer sam baš svake minute, koju sam proveo s njim u društvu, istinski uživao. Od njega sam u kratko vrijeme naučio jako puno o mamcima, i nekako sam siguran kad bi se on ponovno priključio lovcima na šarane, automatski bi odmah upao u svjetsku «kremu». Danas on živi u Belgiji i uglavnom se bavi lovom pastrva mušicom. Međutim, nije on bio samo «navudren» za mamce. I u izradi sistema je uvijek bio korak ispred svih. Sjećam se kako je svaku sitnicu u sistemu kojeg bi koristio, ma kako on bio jednostavan, uvijek vrlo fino prilagodio situaciji. On je još u ono vrijeme bio prvi ribolovac koji je shvatio razliku između 100% i 0% pritiska na udicu, odnosno da za uspješan sistem pritisak na udicu jednostavno mora biti stalan. On je u to vrijeme napisao jedan odličan članak o toj temi, i svi mi iz toga vremena znamo kako je taj njegov članak bio baza za izradu čudotvornog «Wonder Riga» Svena Hoebeeka. A baš taj Svenov sistem je bio prethodnica slavnog «Recoil ili prvog Bungy sistema». Baš taj Bungy sistem je danas dio glavnog oružja ribolovaca koji i na onim najtežim vodama bez problema love «školovane» šarane.

Bungy sistem

O ovom je sistemu u Europskim ribolovnim časopisima već jako puno napisano. Ja sam ga osobno posljednjih nekoliko godina vrlo intenzivno promovirao na ribolovnim sajmovima po cijeloj Europi. Meni je ovaj sistem vrlo lako zavezati, ali ribolovcima koji kratko love šarane vrlo često baš i nije. U svojim su mi komentarima priznali da im izrada samo jednog sistema obično uzme od pola sata do četrdeset pet minuta. To mi je, moram priznati, zazvučalo vrlo neobično, pogotovo kad znam da ga ja od trenutka kad izvadim udicu iz paketića do gotovog sistema zavežem za samo 5 do 6 minuta. To vrijeme uključuje i navlačenje termo tube preko udice, savijanje na vrućoj pari čajnika, i stavljanje «bungy» elastične tube preko vrtila i stopera. Međutim, moram biti iskren i priznati kako sam ja u posljednjih desetak godina zavezao barem nekoliko stotina ovih sistema, tako da ništa od brzine i spretnosti nije došlo preko noći.

• 

Problemi u startu

Mnogi ribolovci imaju puno problema već u samom startu prilikom nabave bungy lastike, ali i specifične igle, pa nakon toga kod provođenja njihove špage kroz elastičnu tubu. Duljina predveza ne mora biti preduga u usporedbi s bungy tubom. Uz to, izgled i promjer špage su također vrlo važni, jer ovalni promjer špage u kombinaciji s predugim predvezom također može deformirati konačni sistem. Još jedan problem koji se ribolovcima ovdje često događa je kako fiksirati obadva kraja elastične tube… Kao što rekoh, ja s time nemam baš nikakvih problema, ali sam to ovdje spomenuo jer sam najviše takvih pritužbi baš čuo od ribolovaca na sajmovima.

• 

Znači, kad bi našli adekvatnu zamjenu za «zadržati taj stalan pritisak na udicu», mnogi bi ribolovci mogli zadovoljiti svoju žudnju da love ovakvim sistemom. Kevin Nashov Triggalink, međutim, je baš ta poveznica koja dozvoljava stalni pritisak na udicu i to od samog početka kad je šaran na nju ulovljen. Na kraju, puno ga je lakše koristiti nego sve druge bungy komponente, i još uz to ima isti efekt kao Bungy sistem. Lagana upotreba je svakako veliki plus za ovaj proizvod.

• 

• 

Kako zavezati triggalink?

Započnite vezanjem omče na dlaci (slika 2) od mekane upredenice. Ja najviše volim koristiti Armourbraid (također od Nasha), ali bilo koji drugi mekani materijal, ili bilo koja mekana upredenica ili špaga omotana krutim omotačem pa oguljena može dobro poslužiti za tu svrhu.

Nakon toga navucite manji kuglicu (bužir) preko te mekane upredenice (slika 3). Funkcija tog bužira je da drži dlaku u donjem dijelu zavoja udice (slika 4). Težina boile u kombinaciji s ovako zavezanim uzorkom udice (udica širokog luka, dugi ravan oštar vrh, udica dugog vrata) će svaku udicu pretvoriti u vrlo agresivnu. I zbog toga će svakom šaranu biti vrlo teško izbjeći ubadanje nakon trenutka kad je usisao mamac s udicom. Naravno, da to ne znači kako će svaki ubodeni šaran odmah biti u panici i jurnuti s mjesta događaja, pa tako samo potvrditi ubadanje i zadržavanje na udici. Kod ovog detalja mi se svi još uvijek nalazimo u «sivoj zoni» gdje moderni «školovani» šarani uvijek traže neko novo rješenje kako bi se, ako je ikako moguće, oslobodili udice.

• 

• 

Čvor bez čvora i «line-agliner»

Zahvaljujući čvoru bez čvora, možemo udicu zavezati na mekanu špagu (slika 5), počevši s montažom «line- aglinera» (slika 6). Nakon toga se podrazumijeva kako termo tubu nakon što je navučena na udicu treba oprezno tretirati vrućom parom i saviti u željeni položaj kako bi se ukrutila. Osobno su mi još uvijek nekako draže one staromodne tube naspram ovih modernih koje su već gotove. Glavni razlog je zbog toga što kad sam radim kut mogu napraviti što god poželim, a kod gotovih već savijenih tuba mogu koristiti samo ono što mi je ponuđeno.

• 

Na drugi kraj mekane upredenice zavežem ovalni prsten (slika 7). Upredenica se također može direktno zavezati i za Trigglink, ali meni se nekako više sviđa koristiti mali ovalni prsten, jer na taj način mogu koristiti Triggalink dio sistema više puta. Kad mi se na primjer dogodi da je udica nakon izvlačenja sistema tupa, umjesto da promijenim cijeli sistem, ja samo zavežem na mali ovalni prsten špagu s udicom i ponovno zabacim. Nisam po prirodi škrt, ali čemu da bacam dio pribora koji se još tako dobro može iskoristiti i koji je dobar. Potpuna duljina tog prvog dijela sistema s Triggalinkom je oko 5 do 6 cm (slika 8).

• 

Ovalni prstenčić i masa za otežanje

Konačno smo došli do dijela zbog kojeg je i sam sistem dobio ime (slika 9). Tada zavežem Triggalink za ovalni prstenčić (slika 10) s «grinner» čvorom s pet okretaja. I «krvavi» čvor može proći, ako ga više volite. Uglavnom, potrebno je koristiti oko 20 cm Triggalinka i jednim od gore navedenih čvorova (slika 11). Triggalink sistem koji ja obično koristim izgleda poput onog na slici 12. I kako bi još fino dovršio sistem, na prsten dodam Total (masu za otežavanje-slika 13). Da li baš to potrebno, vjerojatno će se pitati neki od vas? Možda i ne, jer Trigglink je sam po sebi materijal koji dobro tone, međutim ono malo dodatno otežanje na sistemu predstavlja i još malo dodatno otežanje na udicu nakon što je riba ubodena. A meni svaki, pa i najmanji detalj koji pomaže da prvo udicom ubodem, izmorim i ulovim šarana je i više nego dobro došao. Moram ovdje biti potpuno iskren, i priznati kako je ovo meni možda više služi kao jedno dodatno mentalno samopouzdanje nego što objektivno ima učinak na mehaniku samog sistema, međutim u situacijama kad lovite plivajućim mamcima dodatno otežanje prstena je nužda.

• 

• 

Rastezanje i stezanje

Slika 14 pokazuje dva skoro identična triggalink sistema u suhim situacijama. Odmah nakon što se triggalink potopi pod vodu, on se skupi za oko 35% svoje duljine (slika 15). U vlažnim uvjetima njegov se promjer širi (slika 16), i to je potpuno normalno jer još uvijek imamo materijal jednake kakvoće, ali je malo kraći.

• 

• 

• 

Na slici 17 se vidi mokri kraći Triggalink sistem, suhi malo dulji. Na slici 18 možete vidjeti elastične mogućnosti Triggalink sistema. Kad se jednom šaran ulovi, ovaj se materijal rasteže, i tako se stvara onaj toliko željeni pritisak na udicu, odnosno njen vrh. Pritisak je zbroj akcije elasticiteta materijala i težine olova. Tu smo došli ponovno do početka ove priče, jer više nema situacije 100-0%, i šaran više ne može prepoznati situaciju i izbjeći opasnost.

• 

• 

Stalni pritisak

Pošto ovaj sistem omogućuje stalni pritisak na udicu, šaran će zapravo uvijek imati nerješive probleme kako da se je riješi. Ono što je zanimljivo u ovom slučaju, da vrijeme radi za ribolovca. Jer što dulje ta za ribu nezgodna situacija traje, ona postaje nervoznija, sklonija panici i zbog toga prije dobiva želju i bježi ubodena udicom s mjesta lova (što nam odgovara). Od trenutka kad je Triggalink odradio posao, i zario udicu šaranu u usta, dalje se ponaša kao i svaka standardna špaga s kojom bez problema možete zamarati ribu.

• 

• 

• 

Ribolovci koji jako vole maskirati svoj sistem, mogu ga dodatno obojiti s nekom bojom (slika 19), ili samo dobro zamazati lokalnim blatom što ovaj materijal jako dobro prihvaća. Stvaranje i zadržavanje stalnog pritiska na vrh udice od momenta kad je ona šaranu u ustima je ključni faktor uspjeha svakog Trigglink ili Bungy sistema, ali Triggalink sistem je daleko najjednostavniji za vezanje. Naravno, da će svatko sam odlučiti što mu je najbolje za koristiti ponajviše ovisno o uvjetima vode na kojoj lovite.

•