PR / Broj 36 / Ožujak / 2011.

Metalci su uvijek imali najbolje laganice!

Piše: m®VA

Lako je bilo prošli broj pisati o voblerima! Svi vole voblere. Liče na ribicu, šareni su i imaju lijepe oči. Još kad su mali i cukreni pa još iz Japana, nema onoga tko bi im odolio! A kako ljude “navući” da koriste metalne varalice? Jednostavno, tako da im se objasne prednosti ove stvarno univerzalne obitelji varalica!

Željezno doba

Metal je, uz drvo, bio prvi materijal za izradu varalica. Sami odsjaj ravne metalne površine je dočaravao odbljesak ribljih ljuski i to je odlika svih metalnih varalica do dana današnjeg. Sve imaju neku ravnu plohu većih ili manjih dimenzija koje dočaravaju odbljesak riblje ljuske. A zašto bi se i odrekli tog nasljeđa ako ono funkcionira, zar ne? Znam dosta novopečenih špinera koji zaziru od uporabe metalnih varalica, jer to nije IN. Ali na sreću generacije podravskih, karlovačkih i slavonskih ribolovaca ne daju da se ta tradicija ugasi! Em što su metalne varalice vrlo pristupačne po cijeni, em što jako dobro love! Neprijeporna je njihova efikasnost u ribolovu štuke i pastrve, mnogi ih koriste i za soma i bolena, ali tu većinom prestaje nabrajanje ribljih vrsta koje se efikasno love na željezo. Ali ako pristup ribolovu i veličinu mamca prilagodite veličini očekivane lovine, onda ćete vidjeti da je metal odličan i za smuđa, ostriža, jeza, bassa i druge grabljivice.

Fly like, a butterfly, sting like a bee!

Leptiraste varalice ili spineri su varalice koje na oko ne djeluju kao ribica, ali u vodi svojim radom odašilju vibraciju i vizualno poprimaju siluetu ribice. Ova silueta ovisi o vrsti krilca koje je na spineru tako da izduženiji oblik, tzv “vrbin list” ili Willow Leaf imitira ribice užeg tijela kao što je uklija, a Coloroado krilce imitira zdepastije ribice poput deverikice ili babuške. To moramo imati na umu dok razmišljamo kojom vrstom hrane se hrane grabljivice u toj vodi gdje ih želimo loviti. Oblik krila uvjetuje i vibraciju pa tako vrbin list (zbog samog otpora krila i udarne površine vode na njega) ima u mnogo čemu sitniju i finiju vibraciju od Colorado krilca iste veličine i može se brže voditi ili koristiti u jačoj struji. Nasuprot toga, Colorado krilce možemo voditi polagano u mirnoj vodi, a tako se i u prirodi ponašaju i ribice koje ova dva krilca imitiraju, uklije plivaju brže od babuškica većinu vremena, zar ne? Zamislimo situaciju, lovimo ostriže na Drniću, recimo. Ispred nas na nekih 10 tak metara je sprud, a lijevo je trstina. Sprud je na dubini oko metar. A ostriži su uz trstinu. Koju bi varalicu ovdje najradije koristili? Pa naravno leptir i to IDRA Standard veličine 1 sa crvenom kićankom. Zafitiljimo ga preko ruba trske gdje počinje duboka voda i furamo ga tik uz trsku vodeći ga ravnomjerno na konstantnoj dubini. Ostriži nisu vrhunski plivači tako da im treba malko pomoći da bolje roknu varalicu, otud konstantno povlačenje, a i crvena kićanka na trokuki, dodatni vizualni fiksir gdje udariti varalicu.

Bez kićanke se često desi da gađaju krilce varalice (također vizualni fiksir jer daje odbljesak) pa često bude fulanih grizeva. To većinom važi za manje primjerke, tata i mama ga spakiraju samo tako! Ako vidimo da nam ostriži prate varku i neće lupiti onda moramo nekaj mjenjati! Najčešće promjenim boju spinera (ako su pratili srebrni stavim zlatni ili bakreni) ili ako nemam drugog spinera onda promjenim način prezentacije. Zabac je ostao isti (preko spruda u dubinu), putanja vođenja ista samo ponekad ubrzam malko s rolom ili lagano odignem štap prema gore. Na taj način dam dodatno ubrzanje leptiru i nepravilnost u njegovom radu koje često dovede do griza! Ako se ni nakon par ispravnih zabaca ne dogodi ništa to može značiti dvije stvari. Ili ostriži nisu tu iz nekog drugog razloga (doba dana, aktivnost sitne ribe na drugom mjestu, prehladna/pretopla voda, prejaka svjetlost…) ili se oko spruda vrti štuka. Onda ostavljam svoj Light komplet i prelazimo na varijantu za štuke, ali o tome drugi puta jer u njoj nema ništa laganoga!

Situacija druga. Rano proljeće na Staroj Šoderici, čak se sjećam i datuma, 17.ožujak. Vjetar već par dana puše fino u uvalu na najsjevernijem dijelu jezera i na taj način dofurava najtopliju vodu iz jezera u najpliću uvalu. U turbo bistroj vodi se naziru ostatci trave na polovici uvale na dubini od 1,5-2 metra. Idealan teren za mrijest velikih basseva. I oni to znaju i ovdje dolaze godinama da produže vrstu. Uspješno ih lovimo (i puštamo, barem većina mada je mesara uvijek bilo i bit će) na male voblere tipa Rapala Countdown 7 cm, ali danas je specijalan dan. Vjetar je odlučio da mi obrije bradu, kape lete na sve strane, oni ribolovci manjih gabarita (kao Kuzmić, npr.) moraju džepove napuniti kamenjem ili barem prsluk sa par kila jig glava ili metalnih varalica da zadrže mjesto na kojem su odlučili stajati. Uglavnom, vjetar je tako jak da Countdown zabacujem iz sve snage ali mi često padne i iza mene, samo ponekad u vodu ispred mene. Ako uspijem zabaciti 10 metara je premija. A bassevi u staroj travi na 30-tak metara čame čekajući. Desna pozicija s koje bih i možda mogao dobaciti u zonu udarca (trava je paralelna s tim rtom tako da bih morao bacati koso u vjetar što je izvodivo) je zauzeta, a ekipa koja je tamo em što nije zaslužila da im se objasni, a da im i crtam ne vjerujem da bi razumjeli (riba je za njih SAMO meso, a taj put su doma jeli konzerve!). Još od Sarulestija mi je ostao u dobrom sjećanju jedan Profi Blinkerov leptir, model Prolex veličine 3. Odlika ovih leptira je da su ekstremno teški za svoje dimenzije (uspoređujući ih sa konkurencijom) pa rekoh sam sebi, ajd da probam! Bacam direktno u vjetar sa svojom Daiwom Powermash Phantom 2,70 10-40 grama (to je inače pastrvski štap ali ja sve lovim s njim!), a na špuli sam imao 6 lbs Fireline (stari, smoke boje). Varalica fino probija vjetar i leti dovoljno daleko mada vjetar radi trbuh na špagi u desno.

Taj trbuh koji mi je vjetar napravio je i bio ključ uspjeha! Varalica pada dosta iza polja stare trave i malo ju puštam da tone i sporo ju počinjem namotavati. Zbog trbuha, spiner ide prvo desno od mene prema suprotnoj obali i onda kad stigne trbuh zaokreće paralelno sa mojom obalom i prolazi direktno po duljini kroz polje stare trave. A tu ga čekaju gladna usta! Svaki, ali baš svaki od narednih desetak zabaca su bili uspješni! I sve veliki bassevi, kao kruna na kraju je bila velika debela ženka sigurno teža od 3 kilograma koju nisam htio vagati da ju ne oštetim, već sam ju čim prije oslobodio udice i pustio. Za uspomenu mi je ostalo par slika. Poslje te ribe nisam više htio bacati taj dan, gledao sam ostale kako se bezuspješno trude nešto uloviti. Jednom sam čitao negdje kako je netko nakon neke fantastične ribe prestao sa ribolovom taj dan iako je riba radila ko mutava i nisam mogao vjerovati da je takvo nešto moguće, mislio sam da se to meni neće nikada desiti, jer bez obzira kakvu ribu ulovio glupo je prestati loviti u najvećoj aktivnosti ribe. No, nakon ove gromade i njezinog uspjelog puštanja u potpunosti sam razumio kolegu! To je to! Šta sam daje mogao očekivati? Još deset riba? Nema veze! Još veću ribu? To nek ostane za drugi dan! Meni je duša bila puna i prestanak ribolova se sam nametao kao logičan zaključak. Tako mi je “seljačka varalica” tipa leptir donjela najljepši ulov bassovske karijere. I naravno da sam si kupio jednog krasnog Prolexa kad sam zadnji put bio u Carpisti. Nek se nađe!

A kad smo već kod Sarulestija, Klapna mi je tamo održao lekciju sa mojom vrstom ribe, smuđem! Putovali smo busem 30-tak sati i mrtvi umorni došli na jezero. Dok su se šaranaši razmjestili po sobama, Klapna, Kajman i ja smo se sjurili lijevo od hotela direktno prema potopljenim vinogradima (naravno da smo prije puta do detalja “ispitali” sva izgledna mjesta za smuđolov). Kajmana gubimo usput u nekoj uvali (ipak je on stariji čovjek i neda mu se puno hodat, hehe), a mi odlazimo direktno na stepenice. Na obali je 7 štengi sa voćkama, u vodi isto toliko sa panjevima od voćki, idealna trpezarija za smuđa. Vjetar puše direktno u nas i muti vodu u širini nekih dva metra od obale. Naravno da prvo stavljam Atraktora i vučem kontra nego što bih trebao, iz dubljeg u pliće jer smo na obali, ali ovo je ipak mjesto za ribolov iz čamca. Nema veze, bitno je da probamo bez obzira što nemamo griz, tko će dočekati jutro i isplovljavanje s čamcima. Klapna, koji do tada nikad nije ulovio smuđa, koji je odrastao na leptiru i brzim pastrvskim vodama mi govori da bi on tu probao na leptira. Nije mi se to činilo ko dobra ideja, ali sad vidim da je situacija bila i više nego idealna! Mutna voda u obali je digla smuđa od dna, a leptir u mutnoj vodi je puno “uočljiviji” i lakši za locirati od silikonca. Još je taj Vibraxov leptir na koji je Klapna lovio imao fluo narandžasto tjelo i crno krilce,a smuđevi (a i jedna štuka od ravno 80 cm!) su ga fino lupali. Tad sam opet naučio nešto novo! Isto kao i onda kad me je Klapna na Trepetovim oprao na bassevima sa običnim Velticom veličline 4. Ja sam uspio uloviti jednog sljepog bassa koji mi je lupio Rebelov poper dok je mirovo. Ali i tu sam nešto naučio pa mi je rekord sa Trepetovih bajera došao na maloga Vibraxa. Čovjek se uči dok je živ! A naučio je i Pero iz Belišća kad je jednom prilikom bio u gostima kod nas na Jegenišu i Posavec Dejan ga je vodio da špinaju iz čamca. Pratili su ogromno jato crvenperki oko kojeg je stalno nešto raubalo i oni su pokušavali da ulove te “štuke” koje raubaju, ali su im se na njihove leptire i žlice zalijetale samo velike crvenperke. Trebalo im je neko vrijeme da skuže da to ustvari one same raubaju. A nije im smetala niti sajlica koju njih dvojica nisu skinuli očekujući da ipak neka štuka napadne varku, hehe.

No ipak najprirodnii odabir leptirastih varalica manjih dimenzija i light ribolova je ribolov pastrva. Gorski potoci su puni prepreka za koje se može zapeti, brzi su sa vrlo promjenjivom dubinom i smjerom strujanja vode i treba nam varalica koja je univerzalna za tako različite uvjete. A upravo metalne varalice su jeftine tako da nećemo puno plakati ako i ostavimo par komada na raslinju i u vodi, dosta su teške da ih možemo spustiti i u dublji vir, a ako im nedamo da tonu i odignemo štap možemo ih voditi dosta plitko, možemo ih voditi i uzvodno i nizvodno i iz jače u slabiju struju i obratno, uvijek rade. Ako su kvalitetne naravno! Zato kupujem samo provjerene: Mepps, Rublex, Panther Martin, Myran… i naravno domaću IDRU! IDRA-ine varalice po kvaliteti ne zaostaju ni sekunde iza najrenomiranijih proizvođača, čak se usudim reći da su od mnogih i bolje (neću imenovati kojih, da se gospoda ne uvrijede, hehe) i što je najbitnije, rađene su specifično za naše uvjete! Gospodin Ilijanić je saslušao želje i potrebe naših reprezentativaca u lovu pastrva na umjetne mamce i u suradnji s njima napravio leptiraste varalice po njihovim potrebama! A tko bolje zna o leptirastim varalicama od reprezentativaca koji brane boje naše države baš u toj disciplini! Tako su nastali modeli Čabranka, Boras, Vitunj, Dobra… Iako ima puno kompetentnijih od mene o ovoj temi, usudiću se napisati par riječi o ribolvu pastrve leptirastim varalicama. U principu postoje dvije taktike ribolva, a to su s obale i iz vode, gdje je to moguće. Ribolov iz vode je jednostavniji oblik što se same tehnike tiče, ali daleko učinkovitiji. Lagano se hoda uzvodno u visokim čizmama i zabacuje uzvodno na izgledna mjesta i povlači niz vodu. Bitne su dvije stvari, a to je preciznost zabaca i leptir koji se lako pobudi na rotiranje. Kod zabaca nema mjesta za promašaj jer svako zapinjanje najčešće znači da morate dohodati do mjesta da oslobodite varalicu i tako poplašite ribu koja se tu nalazila. Kako morate zabacivati uzvodno, što je dobro jer na taj način varalica najprirodnije dolazi pastrvi u vidokrug i ona nema previše vremena za razmišljanje da li će zagristi ili ne, jako je bitno da nam varalica što prije proradi nakon pada u vodu. Nekad pastrva napadne i leptira koji se ne vrti, ali ja nebih trošio svoje ribolovno vrijeme na takve trenutke i varalice koje ne rade. Premalo ga imam (ribolovnog vremena, jel). Gađajte SVA izgledna mjesta i uspjeh neće izostati. Ovo je odlična tehnika za riječice tipa Bregana, Ričica, Gornja Dobra, Kupčina i slične. A šta kad dođemo na kanal Donja Dubrava?

Onda lovimo s obale, naravno. Na kanalu imamo sreće da možemo dohvatiti sva izgledna mjesta tako da ribolov s obale i nije hendikep, ali recimo na Dobri gdje su obale zarasle u šikaru to i nije slučaj. Najidealnije bi bilo da se baca uzvodno i povlači nizvodno (najprirodnija putanja plijena, zapamtili?), ali nekada možemo zabaciti samo nizvodno prema prepreki. U tom slučaju ako odmah povlačimo mamac onda ga vučemo dosta iznad glave pastrvi i teško da će se ona dići premam mamcu! Naravno da tu ima dubine, jer da nema hodali bi uzvodno po vodi i zabacili pod idealnim kutem u tu rupu, zar ne? Riješenje je da pustimo leptira da malko potone, tj. koliko nam to dubina i granje dozvoljavaju. Tok rijeke će nam za to vrijeme napraviti trbuh na najlonu što je odlično jer ako riba ne zagrize onda varalicu povlačimo na otvorenu vodu, a ne u granje. A ako riba zagrize, onda ide onamo kamo hoće, hehe. Jednako tako lovimo s leptirima na umjetnim špornjićima koje su napravili na kanalu DD. To je bila odlična ideja s kojom su dodali još dosta izglednih mjesta na poprilično sterilnom kanalu. Stanemo paralelno ili malo uzvodno od špornjića, taman da nas pastrve ne skuže. Leptira zabacimo u mirnjak iza špornjića i pustimo da potone skoro do dna. Voda napravi trbuh i prilikom povlačenja varalica prvo krene nizvodno par metara i radi polukrug pri kraju mirnog djela. Taj zaokret je često okidač da pastrva napadne varalicu. Tako se ponašaju i male ribice u prirodi, čim ulete u struju okreću se glavom uzvodno jer da se puste po struji mogli bi samo naletjeti na neka gladna usta. A i grabljivice obožavaju napadati male ribice kad one prelaze iz zone slabije struje u jaču struju jer tada su male ribice najneopreznije i najlakše za uloviti jer su zaokupljene drugim stvarima, hehe. No, ponekad pastrve jenostavno slabo reagiraju na naše leptire i drže se dna kupeći tu i tamo nekakve kukce. Onda je najbolje nimfariti sa leptirom. Ovo mi je također pokazao Klapna, doktor za leptire. Myranovog Panthera od 7 grama sa zlatnim krilcem zabacimo dosta uzvodno i pustimo da potone do dna i da ga voda kotura po dnu. Pratimo ga tako da rolom skupljamo višak strune i navodimo na pastrvu koju želimo uloviti. Desetak centimetara prije nego što varalica dođe do pastrve lagano odignemo štap tako da se varalica odlijepi od dna, okrene u struji i počne raditi pastrvi tik pred nosom. Ako smo sve pravilno napravili pastrva reagira instinktivno i grabi varalicu. Malo je problem kontrirati jer nam je štap ionako već visoko u zraku, no kontrirajte rolom, ili još bolje – naučite se rolom odići varalicu od dna. Treba malo vježbe i doziranja brzine okretanja ručice ali nije ni to znanost. Treba imati osjećaja za feeling, hehe! Zašto baš Myranov Panther? Zato što ima valjkasto tijelo i jako lagano krilce koje zbog lakoće ali i oblika odmah lovi struju i počne raditi kako treba. Nema smisla da ovo izvodimo s nekim kinezom koji se vrti tek pri 50 km/h (ili 27 čvorova) jer pastrva neće reagirati. Naravno da ovo možete probati i sa drugim leptirima koji također dobro rade, a koji su to, to ću Vama ostaviti da otkrijete sami!

Ja volim sve sa žlicom!

A ako ne otkrijete koji leptiri još mogu ovo (tko je rekao neofarbana Idra Čabranka?) onda nekto isto proba sa žlicom! Genijalne malene Altima TJ Spoon su kao izmišljene upravo za ovakve aplikacije. Zabacimo ju uzvodno, napeljamo pastrvi pred ćubu i samo odignemo. Istu sekundu kad se otkelji sa dna, žličica zatitra i pastrva je rokne. U idealnim uvjetima. Ali uz malo sreće i vježbe sve češće ćete sami stvarati idealne uvjete. Maleni TJ Spoon je odlična varalica i za nizvodno povlačenje. Krenete na kanalu od mosta kod one šoderice gdje se kupaju i plašite pastrve ispred sebe u onom plićaku i one idu uzvodno. Nakon nekih 50tak metara dođete do jedne male dubinice i malog proširenja u koju su se smjestile sve pastrve koje ste poplašili putem! Prvo pustite Kuzmića da se izreda sa svojim favoritima i ulovi šta je mislio i kad on kaže da je to – to, onda na TJ-a maznete još par komada! I naravno da mu nedate tu žlicu, nek se malko pati, hehe. Tehnika je vrlo jednostavna, zabacite po pola kanala uzvodno, pustite da potone do dna i onda uskladite brzinu namatanja sa tokom vode i cimate špicom da date dodatnu akciju žlici koja putuje nizvodno tik do dna. To je bio ključ za tih par extra riba, što pravi natjecatelj sigurno zna cijeniti! A i u Kuzminu obranu, ovo se desilo prije par godina, teško da bih ja sad imao nešto njega naučiti o ribolovu pastrva. Al se zato on ove godine natječe u bass ligi također, hehe! Nije samo Altima TJ Spoon odlična varka za pastrve, u Japanu postoji kult ribolova pastrva na žlice i milioni modela i dekora, mnoge žlice su skuplje od normalnih voblera, a mnoge su i napravljene bolje od mnogih voblera! Ali, ne treba nam Japan i mi žlicu imamo. Tko ima doma starog Podravkinog Krvoloka, ima žlicu za sve vrste riba tako i pastrve! Daleko se baca, fenomenalno radi a lovi i iznad očekivanja s obzirom na dimenzije. Najčešće su mi stradali od većih štuka prilikom ribolova na ostriže, mada su ga klepali i somovi dok sam lovio bolene. Hvala još jednom IDRI i gosponu Ilijaniću što je omogućio da legenda živi i dalje i ovu varalicu je ovjekovječio u svojem modelu Bolen-k. 3,5 cm i 8,5 grama čistog zadovoljstva i nostalgije u nikal i zlatnoj boji!

Rijetki love smuđa na žlice, neki misle da je to nemoguće pripisujući baronu nadnaravna svojstva i superinteligenciju da ne pada na takve “seljačke mamce”. Guma i vobler i nikaj drugo! A voblera, a pogotovo guma prije 1990-te nije bilo kod nas u tragovima! A smuđ se lovio! I to na žlice! Ja sam prvi put kad sam ušao u Špin Shop (legendarni zagrebački dućan specijaliziran za varaličarenje) došao kupiti dobre leptire za klena i žlice za smuđa. Naravno da je silikonom lakše loviti smuđa i univerzalniji je što se terena tiče jer, istini za volju, da bi lovili smuđa na žlice mora se poklopiti nekoliko činjenica. Prva stavka je da voda nije preduboka i da je dno ravnomjerno bez većih oscilacija. A druga pretpostavka je da ima smuđa u dobroj količini! Idealna su jezera u ravnici koja su nastala izgradnjom brane i poplavljivanjem udolinice oko riječice koja se pregradila. Primjer su Jošava, Kutas To u Mađarskoj, Tresetište u Vojvodini i mnoga druga. Odlični su i dunavci i stare Drave tipa Erdutski dunavac i stara Drava u Donjem Miholjcu. Bitno je da smuđa ima! Tehnika je vrlo jednostavna, uzmete DAM Effzeta od 16 grama (najdraži mi je s unutarnje strane zlatni, a izvana tučeni nikal) ili jednako teški Altima TJ Spoon, zabacite što dalje, pustite da potone i lagano ravnomjerno vučete blizu dna. Udice moraju biti jake i oštre jer neznam zašto, ali ovi smuđevi (tj. iz ovih voda) imaju jako tvrda usta tako da se dosta često događaju spadanja bez obzira na jačinu kontre koju damo, a ja lupam momačke kontre! Možete mi vjerovati na riječ! I to nisu spadanja kao kad bassa lovimo na žlicu pa on iskoči van i otrese žlicu koja se zbog svoje težine jednostavno oslobodi, već jednostavno se oslobode varalice i dok je štap pod opterećenjem i struna je zategnuta. Probao sam i brzo kurblati i sporo i štap gore i štap dolje, ali ova otkvačivanja jednostavno moramo uzeti kao nešto normalno i (barem još za sada dok ne prokužimo) neizbježno. Do štapa nije jer i za taj ribolov koristim Daiwu Powermash Phantom 2,70 10-40 grama koji sve maksimalno korektno odradi i s kojim inače nemam problema sa smuđevima na tekućoj vodi ili na druge mamce. Ako pak u vodi imamo pješčane dine nastale povremenim proticanjem vode kroz dunavac ili ima nekoliko zanimljivih prepreka u vidu panjeva za koje znamo, kao na Erdutskom dunavcu, onda pored normalnog povlačenja moramo i iskoristiti i te izgledne mikro lokacije. Budući da je na Erdutskom dunavcu voda mutnjikava bolje i efikasnije je jigati žlicom oko panja ili u dinama nego sa silikoncem. Odličan izbor je bio Podravkin Filepar u veličini 2, ko ga ima, ili 16 gramski DAM Effzet. Gutali su ih do ždrijela. Nisu to bili veliki smuđevi, ali bilo je i puno nerealiziranih grizeva jer žlica ipak dok tone ne tone tako uniformno i predvidljivo kao silikonski shad ili twister. Ali su bez obzira na fulavanja žlice odnjele pobjedu sa velikom razlikom nad silikoncima taj dan.

Ima još milion primjera kako možete koristiti žlice, jer postoji toliko modela i veličina da žlice s pravom možemo smatrati najuniverzalnijom vralicom. Odlična strana ovih varalica je što su jeftine tako da možete nedjeljom (ili nekim drugim danom) otići na plac i kupiti za par kuna hrpu interesantnih starih žlica i isprobati ih na vašoj vodi. Neke od njih će biti loše definitivno, ali neke od njih će se pokazati kao pravi Terminatori za ribe. A vi se pokažite kao pravi gentleman i puštajte ribe!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana