DUGINO JEZERO (RAINBOW LAKE)

11 min read

PR / Broj 36 / Ožujak / 2011.

Englezi ga zovu Rainbow Lake, a Francuzi Lac de Curton. Jednostavnije rečeno, danas je ovo jezero trenutno možda najveća meka modernog šaranskog ribolova. Leži na obali Atlanskog oceana, nedaleko od Bordeaouxa. Jezero, kojeg ljudskom pogledu skrivaju brojni borovi, na neki način je san svakog ozbiljnog lovca na šarane. Brojni mali otoci i u vodi potopljeno drveće daju mu pomalo tajanstven i poseban ugođaj. A jezero je zbilja po jednoj stvari posebno. Danas u sebi skriva najveći broj kapitalnih šarana na svijetu. Moji su se snovi prošle godine konačno ostvarili, jer sam skupa s Emirom i Nerminom tamo otišao na sedam dana ribolova.

PIŠE: KRIŠTOF CUDERMAN / DYNAMITE BAITS TEAM
Sa slovenskog preveo: Krešimir Kuri

Osjećaj divljine

Krajem kolovoza prošle godine krenuo sam na 1650 kilometara dugi put i konačno po prvi puta stupio na obalu Duginog jezera. Nalazi se usred šume, a od prvog manjeg sela udaljeno je četiri kilometra. U brojnim člancima, koje sam dosad pročitao o tom ribolovcima omiljenom jezeru, svi su opisali njegovu posebnu atmosferu, koju sam i sam vrlo brzo osjetio. Ono je, već i na prvi pogled, posve drugačije od nama svih drugih poznatih jezera. Osvojio me je osjećaj divljine, jer su po svuda uokolo bili brojni borovi, vladao je mir, i u zraku se je osjećao miris smole drveta, koju je osušilo jako sunce. Brojni otoci na jezeru, ribolovcu koji je prvi puta ovdje, predstavljaju velike nepoznanice, a potopljeno drveće pruža šaranima odličan zaklon i mir. Na zidovima ribičkog doma vise slike brojnih kapitalnih šarana, među kojima su mnogi bivši svjetski rekordi. Za velikim stolom, gdje smo sjeli, su do danas sjedila skoro sva velika imena modernog ribolova šarana. To su bili moji prvi utisci o jezeru koje sam dobio nakon samo nekoliko minuta nakon što sam stao na njegovu obalu. Odmah sam osjetio da mi je priraslo srcu i spram njega osjetio veliko poštovanje.

Osobna karta jezera

Jezero ima površinu od 49 hektara i ima negdje oko 30 otoka. Ribolovcima mogu loviti na osamnaest ribolovnih pozicija, tako da ribolovni pritisak na šarane praktično nikad nije prevelik. Sam ribolov je zbog razvedene obale jezera i posebnosti ribolovnih pozicija nešto posebno. U prošlosti je to nekad bio rudnik ugljena. Kasnije su u njega pustili vodu, i nastalo je jezero. Kupio ga je današnji vlasnik, gospodin Pascal, i naravno namijenio ga ribolovu šarana. U samom početku nitko se nije nadao da će jednom u njemu živjeti šarani preko 30 kilograma, pa niti da će neki od njih preći i onu čarobnu granicu od 40 kg. Što je najzanimljivije, ono uopće nije bogato prirodnom hranom koja bi šaranima osiguravala brzi rast. Jedina potencijalna hrana takve vrste su bile malene školjke kojih je u jezeru zbilja bilo jako puno.

Kapitalni šarani koji brzo rastu

Što je najzanimljivije, nitko nije potpuno siguran zbog čega su šarani u njemu tako brzo dostigli kapitalne veličine. Godine 2002 su tamo prva dva šarana prešla čarobnu težinu od 30 kg. Taj je podatak ovoj vodi u vrlo kratkom vremenu donio slavu, i ona je po cijelom svijetu brzo postala poznata. Sve veći broj ribolovaca iz cijelog svijeta je iz godine u godinu vršio sve veći pritisak na ove lijepe i velike ribe. Veliki poznavatelji uzgoja i života šarana su bili sigurni da je s tim brzi rast šarana završena priča, a dogodilo se upravo suprotno. Šarani su zahvaljujući kvalitetnoj hrani s kojom su ih ribolovci učestalo hranili sve brže počeli dobivati na težini. Najbolji primjer toga je šaran po imenu «Briggsy Fish», koji je u godini dana znao «natući» i po šest kilograma. Već je više puta postavljao svjetski rekord, a zadnji puta u ljeto 2010. godine, kad je bio ulovljena s 42.6 kg. Riba, koje su tako brzo rasle, iz godine u godinu je bilo sve više. Danas rekord jezera još uvijek drži ista riba s 42.6 kg. Prema procjenama vlasnika u jezeru danas živi preko 30 šarana težih od 30 kilograma. Točan im je broj praktično nemoguće procijeniti, jer se neki od velikih šarana ponekad ne ulove dulje od dvije godine. Posljednjih je godina jezero okupirano ribolovcima kroz cijelu godinu, a rezervacije se upisuju i po nekoliko godina unaprijed.

Dolazak na mjesto

Cesta koja vodi oko jezera omogućuje pristup automobilom na sve pozicije na jezeru, osim na jednu koja se nalazi na otoku. Po toj cesti smo došli na poziciju broj 18, koju sam s Nerminom izvukao u internom dvoboju između nas, te Emira i Danna. Oni su se otputili na mjesto broj 16. Između nas je ostala pozicija broj 17, koju smo ostavili praznu, kako bi međusobno imali više mjesta za ribolov.

Najbolja i najteža pozicija

Naše se mjesto uvrštavalo među pet najboljih na jezeru, ali ujedno i jedno od najtežih. Ribolov na njemu otežava veliki broj u vodi potopljenih borova, što je posljedica snažnog nevremena koje se je dogodilo ljeta 2008. Pravu sliku potopljenih trupaca s krošnjama u vodi sam dobio nakon što sam s Nerminom u čamcu obavio sondiranje i napravio mapu pozicije. Ostali smo bez riječi, jer si tako nešto nikako unaprijed nismo mogli predočiti. Zato nismo gubili vrijeme, i odmah smo s Garmin ehosonderom počeli tražiti potencijalna mjesta za ribolov. Za postavljanje šest markera trebalo nam je točno četiri sata. Dozvoljeno je loviti sa četiri štapa po osobi, a razvlačiti svakog od njih na svoje mjesto zapravo je veliki posao.

Poseban pribor

Posebno težak ribolov zahtjeva i posebno izabranu opremu. Kao osnovnu nit sam koristio upredenu špagu promjera 0.25 mm, na koju sam zavezao dvadeset metara najlona 0.60 mm. Najlon mi je za vrijeme zamaranja osiguravao nešto rastezanja, tako da pritisak na udicu ne bude prevelik. Sistem za lov sam napravio od metar dugog Score Gold Leadcorea od Krystona i Safety Bolt Riga skupa s 250 g teškim olovom Extra Heavy od Carp Systema. Neka vas ne čudi težina, jer je na ovom jezeru sasvim normalno koristiti vrlo teška olova. Prije svega to je zbog jakog vjetra koji stalno puše s Atlantika i koji stalno nosi i pomiče naše špage u vodi. Teška olova, zapravo su jedini način da bi se spriječilo pomicanje špaga i cijelog u vodu postavljenog sistema. Odličnom nam se pokazala nova Krystonova upredenica Jackal od 30 lb, koju smo imali na testu. Posebno me impresionirala njena snaga, koja se pokazala u svim teškim situacijama s brojnim preprekama u vodi. Najviše problema sam imao kod izbora odgovarajuće udice. Prva dva šarana koje smo Nermin i ja ulovili, su nam odmah na početku izravnali udice. Međutim i povrh savijenih udica, sve se je za nas sretno završilo. Kasnije smo koristili udice Arma Point SSBP od Foxa veličine 1, s kojima nije bilo nikakvih problema.

Mamci

Pred sam odlazak u ribolov su nam se po glavi motala različita pitanja u vezi mamaca koji bi nam mogli trebati. Znali smo da su se šarani s ovog jezera već dosad sreli sa svim mogućim vrstama boili, i zato smo željeli koristiti nešto novo. Baš u tom trenutku smo od Dynamite Baitsa dobili njihove nove boile Robin Red, koje su bile u fazi zadnjih testiranja prije izlaska na tržište. Kako s njima do sada još nismo imali nikakvih iskustava, za svaki smo slučaj sa sobom uzeli i dvije vrste provjerenih boili. Kad smo riješili pitanje izbora boili, trebalo je smisliti i dobru strategiju hranjenja. Uz boile smo se odlučili sa sobom ponijeti još i pelete, te nešto miješanog partikla. Napravili smo smjesu Dynamite Baits peleta, koju su činili: Marin Halibuts Pellets, The Source Pellets, Monster Tiger Nut Pelets, Robin Red Pellets i Trout Pellets.

Početak ribolova

Od kad smo došli na jezero, tamo nas je dočekalo i nadalje pratilo vruće i sunčano vrijeme. Temperature su se kroz sve dane ribolova kretale od 33 do 38 °C. Kako na našoj poziciji uopće nije bilo nikakve sjene, puno smo vremena provodili hladeći se u vodi. To baš i nije bilo praktično, jer je zbog osobitosti same pozicije trebalo biti što bliže štapovima. Šarani su odmah po ulovu bili pravi majstori u pronalaženju spasa u potopljenom drveću. U prvi dan i pol nismo ništa ulovili, pa su nam se po glavi počela motati različita pitanja, što raditi dalje, što treba mijenjati… Baš u tom kritičnom trenutku do nas je u goste došao jedan engleski ribolovac koji tu vrlo često lovi. Pitao nas je kako nam ide. Kad smo mu rekli da još nismo ništa ulovili, jako se je začudio. Pričali smo mu gdje smo postavili svoje sisteme, na što je on samo počeo odmahivati glavom. Većina naših štapova je bila postavljena na metar do dva od potopljenih borova u vodi. On nas je savjetovao da moramo loviti neposredno ispod potopljenog drveća. Sada nam tek više ništa nije bilo jasno-trebamo loviti u potopljenom drveću? Svejedno smo se odlučili potražiti četiri potpuno nove pozicije. Koliko je to teško, vjerojatno znadu samo oni koji su to na ovoj poziciji i pokušali učiniti. Ipak, nije bilo važno što je bila sredina dana. Napokon smo, po paklenoj vrućini, tek negdje oko pet popodne našli četiri nove pozicije. Nikako nismo vjerovali da će nam u slučaju poteza poći za rukom zadržati velikog šarana da ne ode u borove. Oko mikro pozicije koje smo izabrali, bilo je jedva dva metra čistoga.

Prva riba

Izmučeni od cjelodnevnog posla na suncu, sjeli smo za stol koji je od štapova bio jedva udaljen koji metar. Za prvi je potez bio zadužen Nermin. Nas dvojica, kad god lovimo zajedno, međusobno naizmjenično dijelimo poteze, i nikad se ne gleda na čiji je štap šaran u stvari primio. Prvi šaran je bio težak 15.8 kg i bio nam je dobro došao kao punjač samopouzdanja za nastavak ribolova. Bili smo sretni što je naš velik trud konačno urodio plodom. Sjeli smo u čamac i ponovno razvukli sretan štap. Dogovorili smo se da ćemo svaki puta zajedno u čamac, zbog mogućih komplikacija prilikom postavljanja sistema s mamcem na tako maleno mjesto. Ta se je odluka na kraju pokazala vrlo lošom, jer još dok smo se još vraćali obali, začuo sam zvuk mog RX alarma. Jurili smo brzo, koliko je god to bilo moguće, prema obali. Šaran je na moje veliko čuđenje prvo zaplivao prema otvorenoj vodi, a onda se naglo okrenuo, i krenuo prema potopljenim borovima. Čim sam zgrabio štap u ruke, osjetio sam kako se već uspio zapetljati među borove. Ponovno smo ušli u čamac i krenuli u smjeru špage, kako bi pokušali spasiti ribu i sistem. Međutim, kad smo stigli točno iznad mjesta gdje se riba zaplela u granje, osjetio sam kako je šaran još gore. Polako da ga ne bi preplašili, smo kruženjem čamcem oslobađali zapetljani sistem. Nekako smo ga ipak uspjeli izvući iz granja i ubaciti u podmetač. Radilo se o krasnom ljuskašu teškom 21.1 kg. Sad sam već bio strašno umoran i odlučio sam malo otići na spavanje. I tako je Nermin bio na redu za kontriranje. Dogovorili smo se kako ćemo cijelu noć dežurati nad štapovima. Slijedeća tri dana bili smo vrlo uspješni, i ulovili smo čak sedam šarana do 18.8 kg. Dva su se poteza na žalost završila s trganjem sistema u jednom od brojnih borova potopljenih u vodi. Emir je na susjednoj poziciji također dobro lovio. Uspio je uloviti pet šarana, od kojih je najveći bio ljuskaš dug preko metra i težak oko 21.5 kg. Većina poteza događala se je na nove Robin Red boile od Dynamite Baitsa, koje su svakako ispunile sva naša očekivanja. Najbolje je radila kombinacija «snjegović», skupa s Robin Red Fluro Pop-Up mamcem. Sve mamce smo prije ribolova namakali u Robin Red Hookbait Dip.

Nevjerojatna slučajnost

S Nerminom sam na Duginom jezeru doživio nevjerojatnu slučajnost. Kod spuštanja jednog od sistema Nermin je zakvačio nešto vrlo neobično. Svoj je sistem položio na odabrano mjesto i počeo se čamcem voziti prema obali. Odjednom mi je rekao kako ima neki loš osjećaj i da želi ponoviti polaganje sistema. Vratili smo se da Nermin izvuče sistem. Kad ga je izvukao, nemalo smo se iznenadili, jer su na njemu bila dva olova od 250 g od Carp Systema. Jedan je tamo bio normalno, a drugi se je s predvezom zamotao oko udice. Dogodilo se nešto nevjerojatno. Zapeo je za svoje olovo koje mu je tamo otpalo prilikom prošlog poteza. Planuli smo u smjeh. Tako nešto nitko od nas dvojice još nije doživio, a vjerojatno niti neće.

Predzadnji dan

Predzadnje jutro su se ponovno ostvarili moji snovi. Nakon skoro pola sata borbe, uspio sam navesti u podmetač kapitalnog golog šarana. Pozvao sam Emira da dođe napraviti par lijepih slika. Dok smo ga čekali izvagali smo ribu. Vaga je pokazala 25.7 kg. Nermin je snimio kratki film, a Emir napravio nekoliko lijepih slika. Veselje oko ove lijepe ribe još se nije smirilo, kad se ponovno oglasio indikator. Nermin je bio na redu, i kad je sve završilo s još jednim šaranom od 21.1 kg na prostirki, veselje je doseglo kulminaciju. Sad smo svi trojica ulovili šarane preko 21 kg s Duginog jezera. Iako je u konačnici ribolov mogao završiti još bolje, i ovako mi smo bili vrlo zadovoljni.

Zadnji dan

Zadnje jutro za mene baš nije počelo najbolje, jer sam pod nogama izgubio vrlo velikog šarana. Zbog vrlo velikog broja podvodnih prepreka u vodi, nisam mu smio previše popuštati. Nisam jednostavno mogao vjerovati da mi se može potrgati špaga promjera 0.25 mm. Ipak, na ovom jezeru sve je moguće. Emir me je malo primirio utješnim riječima, tako da mi je samo na tren bilo lakše. Na kraju smo se ipak dobre volje i potpuno zadovoljni odvezli do ribičkog doma, pozdravili s gospodinom Pascalom, i zahvalili mu na njegovoj gostoljubivosti.

Zaključak

Jezero skriveno među borovima, lijepa i potpuno nedirnuta priroda, kapitalni i prefrigani šarani, te vrlo gostoljubivi domaćini svakako su zaslužni da je Dugino jezero nepovratno osvojilo dio mog srca. Iskreno se nadam kako ću se uskoro ponovno tamo vratiti kako bi na njemu doživio nove ribolovne pustolovine.

S Emirom i Nerminom sam dalje otputovao na Murphy jezero, no o tome malo više u jednom od sljedećih brojeva Praktičnog ribolova.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana