Lista želja

PR / Broj 55 / Listopad / 2012.

Piše: Damir Trupković Truli

Kolovoz je kao i svake godine bio izuzetno vruć i sparan, živa je u termometru rijetko padala ispod 35°C. Dnevne temperature su bile konstantne, od 22°C ujutro, do ludo visokih 38°C u popodnevnim satima. Sami boravak vani u prirodi po takvim temperaturama nije za svakoga, mnogi bi rekli: Ma nisam lud da idem po takvom vremenu!. Što onda reći za osobu koja odluči provesti 12 dana na ribolovu u tjednu kada se očekuju najviše temperature u godini, kada za ribolov odabere poziciju na kojoj uopće nema hlada, tada ili je totalno luda ili mora imati nevjerojatno opravdani razlog zbog kojeg se sve to isplati. Svako mjesto na ovom planetu ima lokalitet na kojem se zadržavaju „krupne ribe“, i to pravilo vrijedi za sva živa bića, od ljudi, životinja, sve do riba. Želimo li loviti krupne ribe moramo ih tražiti tamo gdje one jesu, a često puta to su mjesta koja nisu baš gostoljubiva. Po toj logici svako jezero ili rijeka ima lokalitet na kojem se zadržava krupna riba. Želimo li uloviti ciljanu ribu, rekord jezera, tada tu ribu čekamo na poziciji sa koje je najviše puta ulovljena. Jezero Zajarki ima jedno takvo mjesto, ono se naziva Plato. To je veliki otvoreni prostor, površine cca 600 m². Većim dijelom je prekriven šljunkom, te niskim raslinjem. Obala je relativno blaga, dok je dubina na tom dijelu jezera ispred same obale oko 5-7 metara. Hlada ima vrlo malo, tek u kasno popodnevnim satima. Pozicija je dovoljno velika da omogućava lov maksimalno tri ribolovca sa razmakom između hranilišta od 50 metara. Cijelim prostorom dominira centralni sprud koji se nalazi na udaljenosti od 110 metara od obale. Površina spruda je cca 70 m². Iako je relativno velik, na lovni, iskoristivi dio spada tek 2/3 njegove površine. Sprud je prekriven većim dijelom većim kamenjem te okružen sa tri strane sa tri potopljena debla koja mogu biti vrlo veliki problem za ribolov, no i ne mora, sve ovisi koliko sreće imate. Mnogi ribolovci godinama love iza, ispred, sa strane i na samom sprudu. Vrlo rijetko na toj poziciji lovi samo jedan ribolovac. Zbog same blizine otoka ovaj lokalitet je izuzetno atraktivan šaranima i to ponajviše velikim šaranima, to je mjesto gdje su doma tri najteže ribe jezera, Berta (30+ kg), Nemo (29 kg), Mama (27 kg). Pored ove tri nabrojene česti su ulovi ostalih velikih riba čiji broj se vrti oko 20 komada težih od 25 kg. Stoga je pozicija Plato skoro uvijek zauzeta. Plato je najlakše mjesto za uloviti velike ribe. No iako to na papiru izgleda suviše lako, realnost je potpuno drugačija pa ipak cijeloj toj priči daje određenu dozu neizvjesnosti, a zahtjeva od ribiča puno truda, znanja i puno, puno sreće. Prije svega potrebno je znati gdje se riba nalazi ovisno od razine vodostaja. Ponekada je na samom sprudu na svega 1.5 metara dubine, nekada iza samog spruda i tada je ribolov najteži jer najloni često zapinju između velikih kamenja pa su gubici sistema i riba česti. Do lova daleko iza spruda na pola puta do otoka. No malo ljudi zna da je taj dio prepun podvodnih prepreka i da je sreća svaki puta iz tog dijela izvući ribu. Zbog konstantnog pritiska ribolovaca kroz cijelu godinu, gotovo sve ribe iz tog dijela su godišnje ulovljene najmanje po pet puta zbog čega neke imaju potpuno oštećena usta pa su gubljenja ribe češća nego na ijednoj drugoj poziciji na jezeru. No to je cijena ribolova na Platou, tko god se odluči na takav lov mora znati kakvi su ulozi, ali i kakvi mogu biti dobitci.

U vrijeme kada sam ja planirao svoj ribolov od 11 dana, Plato je bio kompletno zauzet. Kako sam planirao ovaj ribolov loviti sa još trojicom prijatelja, Bombekov poziv da zajedno lovimo na kosini morao sam odbiti jer je pozicija premala za takvu vrstu ribolova. Stoga sam se uputio u separaciju, na dobro znano mjesto kraj broda. Postavio kam, nahranio i počeo loviti ribe. Idućeg dana prvo što mi je upalo u oči bio je potpuno prazan plato. Nisam mogao vjerovati, da nikoga nema. Već je bilo podne, dan je bio četvrtak, a najatraktivnija pozicija na jezeru zjapila je prazna. Kao da mi je čitao misli nazvao me Deča koji je lovio sa Bombekom i ponudio se da mi pomogne premjestiti kamp na plato. Zamišljeno, urađeno. Za niti 45 minuta od samog razgovora ja sam imao novu lovnu poziciju. Nisam mogao vjerovati, koliki splet sretnih okolnosti mi je omogućio da dobijem ovu poziciju. Mogao sam birati gdje da lovim. Odlučio sam isprva loviti iza spruda. No zbog niskog vodostaja sam odustao od toga jer sam počeo previše zapinjati za kamenje. Stoga sam za novo hranilište odabrao desnu padinu spruda, daljina 115 metara, dubina 2.5 – 4 metra i ono najvažnije, ne moram mahati kao budala. Jedini problem su lomovi sa desne strane, pa je ribu potrebno zaustaviti da ne ide tamo. To je lakše reći nego sprovesti.

I tako je započela moja nova avantura na platou, dok sam uvečer očekivao dolazak prvog od trojice prijatelja, nisam mogao odoljeti, a da onako ljudski ne sačinim listu želja riba koje bi volio uloviti u ovoj kampanji. Prva je naravno bila Berta, drugi je bio Nemo, potom Demon, Mama, Frank, Gabi i još 5-6 velikih šarana koji se znaju vrtjeti oko ovog dijela jezera. U glavi sam sastavio listu, polako pripremao kamp za sutrašnji novi dan. Lovio sam na silikonski kukuruz, pa sam prihranjivao isključivo samo kukuruzom. Dnevna mjera je bilo 15 kg, no ovisno od količine grizeva to može biti i 20 kg ili manje od 15, sve ovisi od situacije. Uglavnom hranio sam svakih sat vremena po 10 tak raketa ili spombova. Hranjenje bi započeo u jutarnjim satima oko 7 iako sam prve grizeve imao tek oko 8 sati. Pomno sam bilježio vrijeme svakog griza te štap na koji je riba primila. Nakon tri dana imao sam shemu po kojoj sam određivao udarno vrijeme riba te trenutke dodatno pojačavao hranom ili hranio veće količine hrane baš po tim štapovima. Ova taktika je radila savršeno od početka do kraja kampanje, zahvaljujući njoj uspio sam uloviti veliki broj vrlo lijepih riba.

Prvi dan kampanje započeo je ulovima nekoliko riba od 15 kg, ali i neizostavnim otkvačivanjima. Udice nisam mijenjao nakon što bih izgubio ribu, jer to nije imalo nikakve veze sa njima. Riba je bila suviše oštećena i samo je stvar sreće gdje se ubode. I ovog puta ostao sam vjeran svojim favoritima Korda Kurv Shank vel.8 te Mad-ovim Backbone udicama također vel.8. Lovio sam samo na jedno zrno silikonskog kukuruza. Često puta sam se znao nasmijati samome sebi pri pogledu na tako sitnu prezentaciju u ustima tih velikih riba. U predvečer prvog dana imao sam prvi od ukupno tri griza na sva tri štapa odjednom. Ljuskaš Šara 20.300 kg, 15.870 kg i 12.300 kg. Prve dvije ribe sam uspio sam usačiti, ali za treću sam zvao u pomoć Bombeka. Riba je bila toliko nevjerojatno borbena, gotovo divlja da je dril pod samom obalom potrajao minimalno 25 minuta.

Drugog dana ulovio sam 3 ribe preko 19 kg težine, nekoliko od 13 kg, ali i izgubio vrlo veliku ribu pred samim podmetačem te u onim od prije spomenutim lomovima sa desne strane. Taj dan sam imao i ribu koju nažalost nisam vidio, koja mi je izvukla u komadu preko 100 metra najlona u bijegu od obale. Takvo nešto još nikada nisam doživio i bio sam vrlo žalostan kada mi se nakon sat vremena takvog navlačenja otkvačila.

Vrijeme trećega i četvrtog dana bilo je izuzetno vruće, toliko jako da sam dnevno popio i do 6 litara vode. Srećom ovoga puta nisam izgorio kao inače. Moj prijatelj koji mi je trebao praviti društvo nije došao pa sam bio potpuno sam na Platou. Društvo mi je preko dana pravio Ivek, koji je sa mnom dijelio duple grizeve. Tako je imao sreću da izdrila Pompeja 23.125 kg. Iako se njemu nisam nadao, ova visoka kilaža dala mi je lijep osmjeh na lice. Niti 10 minuta nakon slikanja imao sam ribu sa kojom sam se borio doslovce 1 sat i 45 minuta. Srećom nisam u to vrijeme imao neki drugi griz jer me riba odvukla od štapova nekih 30 metra i tu se zadržala dok je nisam usačio. Prva riba sa popisa želja bila je Mama 26.550 kg, najteži ljuskaš jezera, jedna od najborbenijih riba na jezeru. Bio sam vrlo, vrlo sretan kada mi je ušla u podmetač jer sam bio na izmaku snaga. Kada čovjek vidi takvu ribu pred sobom mora joj izraziti poštovanje pred pojavom njene veličine i nevjerojatne borbenosti.

Petoga dana me riba doslovce ubila, imao sam nekoliko duplih grizeva. Zvonko koji je također sam lovio do mene imao je jednake probleme kao i ja. Imao sam situaciju da mi je u duplom grizu riba omotala drugi najlon. Kako su obje vukle kao lude morao sam pažljivo privlačiti da ne bi neki potrgao. Lovio sam na 0.28 mm. Nekako sam uspio obje ribe približiti obali. Pokušajte vizualizirati sliku ribiča koji drži dva štapa u rukama i pri tome pokušava majmunirati sa podmetačem. Zvonko u isto vrijeme ima na sva tri štapa ribu. Taman kad sam podigao ribu na površinu pred podmetač ona druga bi tada povukla cijeli sistem i odvukla ribu pod vodu. Prvu ribu od 19.200 kg sam uspio usačiti dok je najlon na drugom štapu bio toliko isprepleten oko kopče i olova da sam morao ribu privlačiti rukama. Ovaj manevar nije nimalo zanimljiv, pogotovo sa ludim i divljim ribama je totalna katastrofa, tu ribu sam izgubio. Predvečer je do mene navratio i drugi prijatelj koji je također otkazao ribolov, no za utjehu je izdrilao Goldija od 20.500 kg. Ludi dan, jedva sam čekao da legnem. Dobio sam jednog susjeda sa strane samo na jednu noć.

Šestog dana prva riba i bum, Krampus 23.00 kg. Lijep ko slika! Niti njega nisam očekivao tako da me ugodno iznenadio u novoj kilaži, dobro mu stoji. Izgubio sam nekoliko riba, pa onda ulovio dugačkog ljuskaša od 20.500 kg. Baš sam si grijao juhu kad sam dobio griz, riba mi je vukla konstantno udesno do „onog loma“ i tamo se zabetonirala. Ostavio sam štap na rod podu i dobio griz na drugi štap. I dok sam se petljao sa tom ribom, prva je počela jače izvlačiti pa sam ponovo primio taj štap. Pa opet zapne, pa opet drugi štap, i tako nekoliko puta. To mi je malo dojadilo pa sam odlučio malo jače stisnuti prvi štap pa „kud pukne da pukne“. Sve je dobro prošlo i riba je plivala k meni. Pritisak na štapu bio je takav da sam imao osjećaj da pored ribe imam i neku granu na udici, sve je išlo jako teško. Onu drugu ribu sam ostavio u sigurnoj zoni neka malo odmori i odlučio prvo izvaditi ovu ribu. Kada sam „to“ uspio privući k obali shvatio sam da taj teret nije grana već da je riječ o jako teškoj ribi. Tada sam odmah pomislio na Bertu, iskreno, ponadao sam se Berti. Malo po malo podizao sam ribu ka površini ne bi li ugledao na trenutak što to imam na udici. I tada sam na trenutak i ugledao, ogromnu tamnu mrlju širokih leđa. Tada sam znao da je to Berta, ali počela me peglati briga da li se dobro ulovila jer sam natezao ko sivonja da je izvadim iz onog loma. Odlučio sam da ovu priliku ne smijem prokockati i da sve mora biti perfektno. Taj moj perfektni dril trajao je skoro sat vremena, a koštao me živaca. Čim je riba ušla u podmetač kriknuo sam od sreće, više zato što mi se nije otkvačila. Vaga je pokazala 30.400 kg. Mogu vam reći da je jako lijepi osjećaj uloviti ribu od 30 kg, osjećaš se jednako ushićeno kao kad prvi puta uloviš ribu od 20 kg. Riba na drugom štapu imala je 17 kg, a za vrijeme slikanja bio je griz i na treći štap, srećom manji šaran. Nakon ulova Berte taj dan više nisam imao volje dalje hraniti ili loviti. Ulovio sam ciljanu ribu, prvu sa mog popisa želja, a to je jako lijep osjećaj.
Sedmog dana još jedna sa liste želja, ali malo smanjene kilaže, Pingo 21.00 kg te nekoliko komada od 15-16 kg.
Osmog dana opet veselje, stigao je i četvrti sa liste želja, Frank 26.425 kg. Tijekom dana dosta riba od 13 do 18 kg. Vrućine su malo popustile, vrijeme se počinje mijenjati. Zvonko do mene dobiva Nema ima 28.900 kg.

Devetog dana dobivam susjeda sa lijeve strane, a moj treći najavljeni prijatelj također otkazuje ribolov, tako da ostajem sam do kraja. Gubim veliku ribu pred samom obalom, a predvečer dobivam lijepog napucanog šarana od 21.575 kg. Moj susjed padom mraka odlazi i opet sam sam.
Deseti dan je stigla kiša i vjetar. Toliko je puhalo i padalo da mi je otežavalo hranjenje i zabacivanje. Pored svega toga imao sam dva griza i oba izgubio pred samom obalom.
Jedanaesti dan kampanje. Vrijeme se smirilo, razvedrilo, nije više bilo toliko vruće. Riba je primala tako dobro da nisi smio baciti raketu. Dobivam nekoliko riba od 15-16 kg, a onda opet neizvjesnost pred obalom. Teška riba, sivkaste boje, nije li to Nemo? Na trenutak sam pomislio da je, no ovo je bila neka druga, puno borbenija riba. Dril skoro sat vremena i opet veselje. Riba kojoj se uopće nisam nadao na ovom dijelu jezera, a bila je na popisu želja za ovu godinu, veliki golać Faust, 26.200 kg. Izgleda toliko velik da smo mislili da vaga ne valja. Tijekom dana je počelo tako dobro primati da sam morao izvući štapove van da bi se stigao spakirati.

I tako je završila 11-dnevna kampanja na Platou, imao sam nevjerojatnu sreću odloviti taj dio sam, ovakav uspjeh velikim djelom je zaslužan činjenici da nisam imao nikakvu konkurenciju sa strane pa je sva riba sa tog dijela jezera dolazila na moje hranilište. Ukupno sam imao 95 grizeva, 27 riba mi se otkvačilo, a 68 riba sam ulovio. Ukupna težina bila je 1008 kg. Ulovio sam 1 šarana preko 30 kg, 10 preko 20 kg, te 5 preko 19 kg, a 40 šarana bilo je između 13 i 18 kg. Ulovio sam svega 4 šarana od 3-4 kg težine, a potrošio sam 160 kg kuhanog kukuruza.

Silikonski kukuruz

Već dvije sezone lovim na ovaj mamac, najbolje mi se pokazao kukuruz od MAD-a. Na njega lovim najviše preko ljeta. Lovio sam i sa dva zrna te samo sa jednim. Lovnost je gotovo jednaka u oba slučaja. Osim što kod jednog zrna štedimo na mamcima u slučajevima gubljenja sistema. Što se tiče boje sada mi je najbolje radila žuta boja iako sam dobro lovio i kombinaciju zeleno-žuto, bijelo-žuto te narančasto-žuto. Silikonski kukuruz jako dobro upija sve vrste mirisa pa nije na odmet malo nadipati mamac prije uporabe. Ja to sada nisam radio, ali sam nekoliko puta u prijašnjim ribolovima to isprobao sa dobrim uspjehom. Možete koristiti sve vrste aroma iako alkoholne znaju omekšati silikon nakon dužeg namakanja od nekoliko dana. Od predveza sam koristio fluorokarbonski predvez dužine 25 cm, debljine 0,40 mm. Cijela prezentacija bila je balansirana, dakle zrno je na dnu, a ne u zraku. Klasični sistem sa leadcoreom i safety bolt kopčom i olovom od 110 g. Nisam ulovio niti jednog amura iako sam imao dva pregrižena sistema. Noću nisam ulovio na silikonski kukuruz niti jednu ribu.
Što je to toliko lovno u tom komadiću gume doista ne znam, iskreno niti me ne zanima, meni odgovara jer je uvijek savršene žute boje, neutralne težine, mogu ga zabacivati do besvijesti i nikada mi neće pasti sa dlake, ne upija miris i boje dna, ukratko, savršeni mamac. Ne zahtjeva nikakvu dodatnu pripremu niti kemijanja, jedino što ima ograničeni rok lovnosti. Čim voda počinje hladiti on gubi na lovnosti i tada bolje lovi boila, ali u ljetnim mjesecima na Zajarkima ne znam koja se boila može usporediti svojom lovnošću sa ovim mamcem. Izuzetno ga jako vole oni debeli „pajceki“ i to samo 1 malo zrno. Upamtite da sa malim zrnom mora ići i mala udica, a sa malom udicom i blaži drilovi bez natezanja, jer inače ribu nećete vidjeti vani. Puno uspjeha i bistro!

PS

Nadam se da nakon ovog teksta na Zajarkima neće zabraniti i silikonski kukuruz…