LOV KAPITALNIH ŠARANA NA VELIKIM JEZERIMA

PR / Broj 55 / Listopad / 2012.

Lovim ribe od malih nogu, i od kad znam za sebe oko 95 % svog slobodnog vremena uvijek provodim na vodi. Kad sam sa šesnaest godina prvi puta počeo raditi, od svoje prve zarade kupio sam si čamac za ribolov kako bi konačno mogao početi istraživati moju omiljenu vodu, poznatu Lac du Der akumulaciju u Francuskoj. Zamislite jezero koje je površine 4800 hektara kad je potpuno napunjeno vodom. Pravo slatkovodno more s velikim šaranima! Ovo je moja priča, odnosno kratka kronologija kako sam od potpunog početnika došao na sami vrh, i ulovio ribu svojih snova!

PIŠE: DYLAN PORTE
FOTOGRAFIJE: DYLAN PORTE I MAX NOLLERT
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Inicijacija

Na Lac du Deru sam prvo počeo loviti grabežljivce, ali je nakon godine dana moj početni entuzijazam vrlo brzo pao. Jednu večer dok sam izvlačio čamac na obalu, slučajno sam se počeo razgovarati s dva druga ribolovca. Razgovor je bio vrlo ugodan i zanimljiv, pa su me iste večeri pozvali na čaj na mjesto gdje su lovili šarane. Kad sam posjetio njihov ribolovni kamp i vidio sav ribolovni pribor i svu opremu u njemu, osjećao sam se kao malo dijete u velikoj prodavaonici igračaka. I dok su mi moji novostečeni prijatelji puni sat vremena detaljno objašnjavali što od pribora čemu služi, pili smo čaj i gledali prekrasan zalazak sunca. Odjednom je zasvirao jedan od indikatora, i ja sam prvi puta u životu uživo vidio šarana s Lac duD era, kao i cijelu ceremoniju njegovog zamaranja, slikanja i puštanja. Taj novi ribolovni stil odmah me je osvojio i impresionirao. Koliko sama kvaliteta i tehnologija pribora, toliko i vrlo brižan odnos prema ribi. Odmah sam se s njima dogovorio za ribolov na ovom mjestu slijedeći vikend, i krenuo sakupljati sav potreban pribor i opremu. Sve je za mene bilo strašno novo i strašno zanimljivo.

Prva noć, druga sezona…

Prva noć na ovoj fantastičnoj vodi mi je čvrsto ostala u sjećanju jer sam odmah po dolasku mraka ulovio svoju prvu deveriku. Danas je to za mene postalo nešto kao tradicija, jer deverike redovito lovim u svakom ribolovnom izletu. Čak sam po njima dobio svoj ribički nadimak „Lovac na deverike“. Međutim, drugi dio noći sam imao i potez šarana, doduše manjeg, ali mi je i on pričinio veliko zadovoljstvo. Nažalost, slijedeću noć na tom mjestu više nisam mogao ostati jer se je jezero na tom području zatvaralo za noćni ribolov za tu godinu. Slijedeću sam sezonu (2007. godina) krenuo oštrije i na različitim dijelovima jezera sam proveo velik broj noći. Zapamtio sam sedam dana ribolova u srpnju kad sam lovio na mjestu broj 25, i ulovio svoj novi rekord-šarana od 17 kg. Uz tog šarana ostale su mi u sjećanju i jako velike daljine na kojima sam lovio. Naime, da bi ulovio šarane, razvlačio sam sisteme na oko 400 metara daljine.

Ništa bez dobrog čamca

Nakon tih velikih daljina cijelu sam zimu razmišljao o novom čamcu, iz kojeg bi cijeli dan, a možda i duže mogao loviti šarane. Čitao sam u šaranskim magazinima kako neki ribolovci vrlo uspješno iz čamca love šarane, a neke od njih sam znao i viđati na jezeru. Jedan od njih bio je i Max Nollert koji je na jezeru iz čamca lovio još od 1998 s velikim uspjehom. Zbog toga sam i ja pokušao loviti i iz svog čamca, ali bez uspjeha. Nije bio niti dovoljno velik niti dovoljno jak za tako nešto. Na kraju sezone sam zaključio da je došlo vrijeme za promjenu čamca. U ožujku 2008, konačno sam svoju ušteđevinu investirao u 370 Aqua Peche čamac, i to mi je bio pun pogodak. Mogao sam konačno ići po jezeru kuda god sam htio, i puno lakše tražiti ribe. To mi je posebno bilo važno u proljeće kad su vodostaji bili jako visoki, i kad je ribolov s obale bio gotovo nemoguć. Po tko zna koji put sam ponovno i još detaljnije otkrivao isto jezero. Početak nove sezone ponovno je bio težak. Uspio sam dočekati nekoliko poteza, od kojih sam sve ribe pogubio u potopljenom drveću, početničko prokletstvo…

Rujanski izlet

U rujnu sam ponovno došao u ribolov na moje omiljeno mjesto i tamo upoznao Fabricea, iskusnog lokalnog ribolovca koji na ovom jezeru lovi već godinama. Nekoliko dana ribolova zajedno s njim, zahvaljujući njegovim savjetima, strašno je promijenilo moj pristup ribolovu. Počeo sam redovito dobivati lijepe ribe. On mi je već tada rekao svoje prognoze, kako će na ovom jezeru najveće ribe uloviti baš lokalni ribolovci, na primjer netko poput mene, ali ja mu to tada naravno nisam povjerovao… Njegova su se proročanstva već počela ostvarivati u listopadu iste godine. Naime, te sam godine za ribolov u tom mjesecu sačuvao svoj kompletni godišnji odmor. Jedno popodne negdje oko 6 sati zasvirao je moj indikator. Zategnuo sam veliku ribu koja sasvim sigurno nije bila deverika po kojima sam ranije bio poznat. Nakon solidne borbe u mrežu mog podmetača je uplivao šaran težak 24.4 kg. Ulovio sam „jezerskog bizona“ baš zadnjeg dana na vodi, što je bio šlag na tortu moj do tada najduži ribolovni izlet. Voda i riba su me začarale i u vrlo kratko vrijeme postao sam strašno sretan ribolovac.

Na velikim vodama i u blatu

Tokom 2009, 2010 i 2011 moj se ribolov još više promijenio. Naučio sam puno o ribolovu šarana iz čamca. Tokom proljeća sam vodio ratove s velikim vodama na jezeru, a u jesen se „družio s dubokim blatom“. I u jednoj i u drugoj situaciji bez čamca ste nemoćni. Ribolov iz čamca sa sobom, uz sve prednosti, donosi i mnoge opasnosti. Na velikim se jezerima vrijeme u samo pet minuta može iz mirnog pretvoriti u nevrijeme s grmljavinom i velikim valovima. U jednom takvom ribolovu jedva sam sačuvao živu glavu, i ostao bez jednog štapa koji je za vrijeme oluje potonuo na sedam metara dubine. S porastom broja godina mog ribolovnog iskustva na jezeru, počeo sam shvaćati na kojem principu „jezero radi“. Moram priznati kako mi je u tome najviše pomoglo vlastito iskustvo, ali i Fabrice i njegovi savjeti.

Što je sve važno za dobar ulov?

Da bi konstantno dobro lovili ribu, morate pravilno posložiti nekoliko stvari. Moji sistemi su bili vrlo jednostavni, ali provjereni. Oštrina udice je za mene možda i presudni detalj u cijeloj priči. Nju sam uvijek provjeravao dlanom, a ne noktom. Kad god bi i najmanje posumnjao u oštrinu udice, bez razmišljanja bi je promijenio. Novi moderni sistemi me nekako nikad nisu pretjerano privlačili. Uvijek sam se radije oslanjao na staro i provjereno. Sistem mora biti dovoljno jak i funkcionalan. Što god da sam radio, deverike su me i dalje pomalo proganjale. Čak i kad bi lovio na 32 mm širok mamac, dobro osušen na zraku. Deverike sam također shvatio kao sastavni dio ribolova i nikad se na njih nisam ljutio. Čak naprotiv, samo sam im se smijao…

Mamci

Od samog početka mog ribolova na Lac du Deru, tamo nikad nisam lovio gotovim mamcima. Uvijek sam se trudio loviti boilama vlastite izrade napravljenim po mojim osobnim receptima. Nakon nekoliko stotina kilograma napravljenih mamaca u mojoj garaži, konačno sam našao smjesu koja je zadovoljavala sve moje potrebe. Mamci su morali biti tvrdi da mogu što dulje prkositi rakovima i velikom broju bijele ribe u jezeru. To su bile moje idealne boile. Uz to od njih sam očekivao da budu lako probavljive, relativno jeftine i šaranima dovoljno atraktivne. Novac koji sam mogao uložiti u mamce za svoj ribolov na neki način je morao objediniti sve ove potrebe. Zamislite se u klasičnoj jesenskoj situaciji na jezeru. Voda brzo pada, jezero se prazni i šarani se instinktivno grupiraju u velike grupe u određenim dijelovima jezera. Ako ih nađete i želite zadržati na istom mjestu, ponekad će vam za to trebati i do 10 kilograma boili na dan, a ako se ribe intenzivno hrane ponekad i puno više.

Slučajan susret

Tokom 2010 sam doživio za mene vrlo zanimljiv ribolov. Bio je listopad, moje omiljeno vrijeme za ovu vodu, i baš kao svakog listopada u protekle 3 godine, putovao sam po jezeru sa čamcem. Dan je bio na kraju kad me je nazvao prijatelj, koji mi je rekao kako na mjestu gdje sam namjeravao loviti sjedi neki ribolovac. Tu večer razgovarao sam s još dvojicom prijatelja koji su u blizini lovili, i svi skupa odlučili smo posjetiti novog ribolovca. Jako nas je zanimalo tko tamo lovi, s obzirom da obično u ovo vrijeme na ovom mjestu nikad nije bilo ribolovaca. Kad smo došli na mjesto, tamo nismo zatekli nikoga, pa smo posvijetlili prema šatoru predstavili se i zamolili ga da izađe kako bi se malo mogli porazgovarati. Tek nakon što nam je rekao svoje ime, shvatili smo da je pred nama stajao slavni Max Nollert. U mraku ga odmah nisam ni prepoznao, zbog vrlo slabog „francuskog“ naglaska. Godinama sam čitao njegove ribolovne izvještaje u francuskim ribolovnim novinama, i sad sam ga konačno upoznao uživo. Za vrijeme tog ribolova u nekoliko sam ga navrata posjetio, i od onda smo se sprijateljili i u stalnom smo kontaktu.

Plan za veliku ribu

Cijelu 2011 sam skupljao nova iskustva, i kad sam na početku ove godine osjetio da znam dovoljno, poželio sam uloviti ribu svojih snova, i tome sam podredio sav svoj ribolov, ali i njegovo planiranje. Prvi korak k tom cilju bio je nabavka novog još boljeg čamca, tako da sam se u ožujku ove godine jezerom vozio u novom luksuznom čamcu. Kako se na ovom jezeru relativno često znadu dići jaki valovi, trebao sam čamac s jakim stranicama, i zbog toga mi se čamac za more učinio idealnim izborom. Zapravo bio sam visoko motiviran za ribolov jer mi je jedina želja bila da to proljeće ulovim šarana preko 20 kg. Već je došla sredina proljeća, ali meni baš ništa nije išlo po planu. Iskreno govoreći, baš se nisam nahvatao riba pa sam očigledno nešto ponovno morao promijeniti. Odlučio sam više vremena provoditi u ribolovu, a jedini način da to ostvarim bio je prestati s vlastitom proizvodnjom mamaca. Plan je bio sve vrijeme koje treba za izraditi mamce dodatno provesti na vodi. Jedini mamci koje sam u tom trenutku vidio kao potencijalnu zamjenu za moje boile, bili su oni od Imperial Baitsa. Jedan od najvažnijih razloga za takvu odluku bio je jedan ribolov iz prošle jeseni kad sam lovio skupa Maxom i prisustvovao trenutku kad je ulovio strašno veliku ribu. Tada sam vidio kako je lovio istim onim boilama koje je i prodavao svojim kupcima. Pa, ako su dovoljno dobre za njega, biti će i dovoljno dobre za mene.

Svibanjska avantura

Sredinom svibnja ove godine sam, po tko zna koji put, bio na svojoj omiljenoj vodi, jednom od najvećih jezera za lov šarana u Europi. U svojoj sam glavi već unaprijed isplanirao cijeli izlet, i glavni cilj mog ribolova je bio mali plitki zaljev, a najveća želja da kad tamo dođem u njemu ne bude nikoga. Prije tri do četiri dana bio sam na toj lokaciji skupa s Maxom. Iako smo znali da je mjesto odlično, užasno vrijeme i jaka kiša kroz nekoliko dana, te nedostatak slobodnog vremena su nas potjerali s vode. Kad sam ponovno došao do njega u širem području nije bilo nikoga. Cijeli je zaljev bio isključivo moj. Jea!

Na staroj lokaciji

Usidrio sam čamac i odmah lijevo od njega začuo skok vrlo velikog šarana. Nakon što sam vrlo pažljivo, jednog po jednog, smjestio 4 štapa na poznate pozicije, još sam dodatno sve lokacije prihranio s Imperial Baits Carptrack Fish Boilies u kombinaciji s Carptrack in L i P. S ovom smo kombinacijom boili Max i ja na istom mjestu dobro nahranili šarane u prošlom ribolovu, pa sam se prepun nade krenuo brinuti o kuhanom obroku.

Velika deverika

Tri sata kasnije oglasio se je moj Delkim. Pokupio sam štap i uskočio u iBoat 260, i što sam brže mogao počeo slijediti ribu na štapu. Vrlo brzo sam došao do mjesta gdje sam po smjeru najlona shvatio kako je riba ušla u veliki panj. Kako na štapu više nisam ništa osjećao (nije bilo udaraca), učinilo mi je kako je šaran otišao. Pokušavao sam malo po malo privlačiti svoj shock leader prema površini vode, kad se u jednom trenutku „panj“ počeo micati, i izašao je iz opasne zone. I baš kao što se to u kritičnim trenucima događa meni je na štapu pukla špaga, ali je riba još uvijek bila na udici i sama je izašla iz loma. Našao sam se u ludoj situaciji, u čamcu na otvorenoj vodi s ogromnom ribom na udici. Nakon 15 minuta neobične borbe ogromno tijelo ribe je došlo na površinu, i ja sam ga na svoju veliku sreću iz prvog pokušaja ubacio u podmetač. Trenuci kad je veliko masivno tijelo šarana prešlo preko ruba mreže podmetača i upalo u nju, činili su mi se kao vječnost. Ova me je borba i psihički i fizički posve iscrpila. Riba je bila ogromna s velikim ljuskama i imao sam strašnih problema da je podignem u čamac. Pokretnu stolicu u čamcu sam tako pomaknuo da je cijela riba bez problema stala u njega. Tek kad sam je uspio smireno pogledati mogao sam početi razmišljati o njenoj veličini, ali jedno je bilo sigurno, ovo je bio čudovišno velik šaran. Stavio sam šarana u vreću za vaganje i postavio na vagu. 34.8 kg! Ta je riba vjerojatno „Mobi Dick“. Juhuuu! Uspio sam napraviti nemoguće: naći iglu u stogu sijena. Brzo sam telefonom nazvao neke moje prijatelje, kako bi s njima i s bocom šampanjca podijelio ovaj čarobni trenutak. Ipak je to riba mog života. Max mi je nešto kasnije rekao kako će mi trebati neko vrijeme da shvatim što mi se je zapravo dogodilo. Hvala svima koji ste sa mnom podijelili ove sretne trenutke, bez obzira gdje bili: na nekoj tajnoj ribolovnoj lokaciji ili na facebooku.