PR / Broj 45 / Prosinac / 2011.

Kad se temperature spuste do nule, pa i niže, velika većina deklariranih ribolovaca šaranaša uopće više ni ne pomišlja na ozbiljan odlazak u ribolov. Šarani se tada najviše „love“ u kafićima, pred televizorom ili za računalom. Mjesec studeni je sa svojom studeni potjerao šarane u svoja zimska obitavališta, a ribolovce u pravilu kao s metlom pomeo s vode. Međutim, za one najupornije sezona još uvijek nije gotova. Ako znate gdje i kako, i uz to još u sebi imate dovoljno ludosti za upustiti se u novu zimsku avanturu, možda baš vas negdje na obali nekog jezera ili rijeke čekaju neki novi nezaboravni trenuci…

PIŠE: KREŠIMIR KURI

Lociranje

Nije tajna da se šarani iz godine u godinu tijekom zime uglavnom nalaze na istim lokacijama. Obično su to centralni dijelovi ili mrtvi uglovi jezera. Nekad su to mjesta do kojih je najteže ,ili ponekad čak i nemoguće zabaciti, dok su to drugi puta lokacije gdje je vrlo lako moguće s obale nahraniti rukom. Zimi ih kao magneti privlače i lomovi svih mogućih vrsta. Bez obzira da li to bile potopljene krošnje drveća,i samo korijenje ili potopljeni panjevi, ali tokom hladnih mjeseci možete biti sigurni kako su šarani negdje u blizini baš takvih lokacija. Na rijekama šarani zimi vole velike zavoje i mjesta s nešto dubljom i sporijom vodom. Dobar vam putokaz mogu biti i mostovi i veliki zimovnici bijele ribe. Lako ih je naći, ali baš i nije uvijek jednostavno i uloviti. Velika jata bijele ribe vrlo dobro znadu kako vam do kraja zakomplicirati plan. Klenovi, deverike, plotice, podusti, nosare i žutooke ne samo da zimuju skupa s njima, već se baš poput njih pomalo i neredovito hrane tijekom čitave zime. Kako je teško uloviti šarana između nekoliko tona ovih riba znadu samo oni koji su ikad pokušali. Ove su godine zbog dugotrajne suše jesenske velike vode na većini naših rijeka podbacile, i nisu počistile riječna korita, koja su još uvijek prepuna stare vodene vegetacije koja truli. Kad je tih polja malo, ona mogu biti dobri putokazi gdje tražiti ove ribe, jer ih šarani vole. Raspadanjem vegetacije oslobađa se nešto topline koju ove ribe u najhladnijem dijelu godine itekako znadu prepoznati i iskoristiti. Međutim, kad je vodene vegetacije u kasnu jesen i zimi puno, tada ona znatno otežava njihovo pronalaženje. Ako vam se posreći, pa ih u njoj i nađete, to vam u ribolovnom smislu neće vrijediti previše. Naime, bez upotrebe čamca velike je šarane iz trave ponekad gotovo nemoguće izvući.

Gdje se nalaze?

Kako najlakše saznati gdje se šarani nalaze? Pa, sigurno ne u kafiću ili pred televizorom. Pravo je rješenje jedino odlazak na vodu. Sa ili bez štapova, posve je svejedno. Nekad već i samo jednodnevna šetnja oko jezera ili uz rijeku s utopljenim rukama u džepu može vam jako puno otkriti o lokaciji i nekim zimskim navikama njihovih vodenih stanovnika. To se posebice odnosi na nekoliko prvih i posljednjih sati dnevnog svjetla. Mnogim ribolovcima se ne ide na zimu niti u sredini dana kad je toplije, i umjesto da su u rano u jutro dignu i odu na vodu, radije spavaju u krevetu. Drugi su „nevjerni Tome“, i pored svih danas dostupnih informacija jednostavno ne vjeruju da se šarana u zimskim uvjetima zbilja može uloviti. U treću kategoriju spadaju fanatici, odnosno zaljubljenici u ove ribe i ribolov, koji ne žale ni truda ni vremena, i kojima nikad nije teško zamijeniti topli krevet za hladne i često zaleđene obale naših jezera i rijeka. Zimovnici šarana obično su godinama na istom mjestu, ali šarani ih mogu, ako za to postoje opravdani razlozi ili neka velika opasnost, svake godine i mijenjati. Uglavnom, bez obzira kako bila jaka zima, onim najupornijima koji su na vodi, šarani će uvijek otkriti neki trag. Tražiti ih je najlakše za najtoplijih zimskih sunčanih dana. Kad zimsko „zubato“sunce tijekom cijelog dana grije površinu vode nekog jezera, najviše će ga zagrijati na dijelovima njegove površine na koje najranije dolazi, i koje najkasnije popodne napušta. Ako se na takvim lokacijama ciljano nađete kraće vrijeme iza sumraka, neka vas ne začudi ukoliko šarane nađete baš na tom mjestu. To je vrlo lako logički objasniti, jer je voda u gornjem sloju najtoplija, i to ove hladno vodne životinje nepogrešivo osjećaju i koriste. Ponudite li im na neki jednostavan i učinkoviti zimski mamac, rezultati bi vas mogli vrlo ugodno iznenaditi.

Izdajnički znakovi

Ono što je za ove ribe karakteristično ljeti: skakanje, preokretanje, mjehurići, virovi… sve jednako vrijedi i zimi. Jedino što se nadam da razumijete kako su zbog hladne vode šaranima „baterije prazne“, i kako je zbog toga sve nepotrebno kretanje svedeno na minimum. To znači da skokovi sigurno neće biti spektakularni kao ljeti , preokretanje rjeđe no u jesen, i mjehurići u manjem broju i površini nego u proljeće. Međutim, uopće nije neobično, kao što neki misle u sred zime u zoru ili sat vremena nakon nje vidjeti ribu koja izranja ili zaranja s površine vode. Šarani se obično prvo, kad se temperature kroz dulje vrijeme spuste ispod nule, nekako primire. Međutim, pošto u vodi „nema minusa“, njena se temperatura i u najhladnijem dijelu godine ispod leda kreće od 1 do 4°C. A šarani, ukoliko ih s jeseni nastavite pomalo hraniti do kasno u zimu, sigurno neće prestati uzimati ponuđenu im hranu. Uzimat će je ali s bitno smanjenim intenzitetom. I baš zbog toga ribolov postaje teži. Hrane će trebati manje, a vrijeme potrebno za dočekati potez i ribu će se znatno produžiti.

Mamci

Mnoge moderne ribolovce su boile i sastojci od kojih se one rade toliko „zaludile“ da su gotovo zaboravili na neke dobre stare mamce koji još uvijek, a pogotovo zimi, odlično rade. Jedan od takvih je kukuruz šećerac. Teško da će mu koji šaran odoljeti ako mu ga tokom zime precizno servirate“ pred nos“. Praćka i kantica šećerca su za šarane još uvijek, vjerovali ili ne, vrlo ubojito oružje. Boile na nekim vodama uopće zimi ne moraju biti najbolji mamac. Međutim, one koje šarani obično u hladnom djelu godine dobro prihvaćaju su na bazi ptičje hrane i mliječnih proteina, a često dolaze u obzir i one s manjom količinom pred probavljenog (predigest) ribljeg brašna. Važno je imati u glavi spoznaju kako šarani zimi manje jedu i zbog toga se tada količina u vodu ubačene hrane treba, poštujući njihove apetite, proporcionalno smanjiti. Na nekim našim vodama se šarani još uvijek gotovo uopće ozbiljno ne love, dok je na drugima pritisak strašan. Jaki ribolovni pritisak na vodu nameće potpuno drugačiji pristup ribolovu, jer su šarani, koji su više puta tokom godine lovljeni, jednako, ako ne i još oprezniji kad se vode ohlade i kad nastupi zima. Jedna ili dvije male dubinske boile na dlaci su već puno puta viđena klasika, i zato ponekad možda nije loša ideja pokušati nešto novo, nekad malo a nekad i potpuno drugačije.

Lov na polovice

Meni se zimi posebno dopada lovi na rastrgane boile ili na njihove polovice. Sama suština ovog trika je u tome, da se mamci koji dugo stoje u vodi nakon nekog vremena raspadaju, najprije na pola, a kasnije i na još više dijelova. Takve zalogaje oprezni jezerski šarani gotovo uvijek u pravilu smatraju odstajalim „sigurnim zalogajima“ i zbog toga ih uzimaju s manje opreza. Dovoljno je uzeti šaku boila, rukama ih istrgati na polovice, jednu od njih staviti na dlaku a ostatak u PVA mrežicu, i jednostavno okačiti na udicu i zabaciti. Kao odličan umak za boile zimi više puta mi se pokazao „sok“ iz netom otvorene kantice kukuruza šećerca. Nije skup, ali radi! Jedino o čemu morate povesti računa je, da nakon umakanja polovice koje koristite dobro osušite, kako vam ne bi prije vremena rastopile PVA mrežicu. Drugi je praktičan trik dodavanje šake soli u jedan decilitar kuhanog kukuruza s vodom. Naime, ako su zrna kukuruza u vrlo slanoj vodi, moći ćete ih bez problema staviti u PVA vrećicu koja se neće prije vremena otopiti. Ako ne vjerujte, isprobajte.

Trik s peletama i betainom

Svi danas znadu kako je betain odličan atratkor za šarana. Kako je ljeti, tako je i zimi. Vrlo je jednostavna i učinkovita metoda staviti šaku peleta (po mogućnosti betainskih) u PVA mrežicu, i nju nakon toga zakvačiti na udicu, i sve skupa umočiti u teglicu s betainom i dobro protresti. Betain se lovi za mamac na dlaci, za mamce u mrežici, i na koncu za samu PVA mrežicu . Kad takav paket lijepo zabacite, velika količina betaina koji padne u vodu automatski se počne otapati i stvara veliki oblak koji tako vrlo snažno privlači ribu.

Balansirani mamci

Bez obzira, da li se radilo o kombinaciji jednog plivajućeg i jednog tonućeg zrna kukuruza, ili o snjegoviću (jednoj plivajućoj i jednoj tonućoj boili), nebrojeno se puta dokazalo kako su to zimi vrlo učinkoviti mamci, kako na rijekama, tako i na jezerima. Šarani ih obično rado i s manjom sumnjom uzimaju, a kasnije relativno teško izbacuju iz usta. Dodate li takvoj kombinaciji još nekoliko izlomljenih mamaca u PVA vrećici ili mrežici i sve skupa zabacite na precizno lociran riblji put u pravi trenutak (pred period hranjenja), uspjeh je obično zagarantiran.

Sistemi

Često sam puta u različitim člancima pročitao savjete kako se zimi zbog puno slabijih i sporijih šarana za vrijeme zamaranja preporučuje korištenje manjih udica , tanjih najlona i finijih predveza. Iako se s time generalno slažem, čini mi se da uz to nikad nisam vidio i upozorenje kako pri tome treba imati mjeru, i uvijek voditi računa o tome da cijeli sistem s kojim lovite bude dovoljno jak da može bez problema izdržati i najtežu ribu u jezeru, koja obično prima kad joj se najmanje nadate. Za materijale za predveze je, baš kao i za najlone s kojima lovite, važno da budu svježi, jer su jedino onda potpuno pouzdani. Stajanjem svi oni mogu dosta izgubiti na nosivosti. A jedini način da to sigurno izbjegnete je dobar stari običaj da se svaki čvor nakon vezanja prije ribolova ručno testira. To je vrlo kratki, ali jako korisni ritual, koji vam za vrijeme zamaranja velikih riba vrlo često može dati dodatno samopouzdanje što je osobito bitno, a nerijetko vas čak i može spasiti od nepotrebnih gubitak velike i kapitalne ribe uzrokovanih nepažnjom. Ovo ljeto mi je špaga, na koju sam posljednjih nekoliko godine vrlo sigurno i samouvjereno lovio, odjednom počela pucati. Tek nakon što sam izgubio dvije ili tri velike ribe, sjetio sam se kako je mala špula s koje sam je koristio bila stara barem pet do šest godina. Promijenio sam staru špulu s novom i problemi su odjednom nestali. Danas je u našim trgovinama veliki izbor različitih kvalitetnih materijala za predveze. Oni se razlikuju po boji, nosivosti, debljini, savitljivosti… Za materijal za predvez je vrlo važno da bude dovoljno jak da obavi posao, i da se po mogućnosti bojom i dezenom što bolje uklopi u sredinu, odnosno da bude što sličniji dnu rijeke ili jezera gdje lovimo, i tako što manje primjetan.

Neobični sistemi

Kad se zimi voda ohladi, obično se i izbistri. U bistroj vodi se po danu svi detalji na riječnom dnu puno bolje zamjećuju nego kad je zamućena ili samo „ima blagi štih“. Zbog toga je u takvim uvjetima ponekad dobro posegnuti za nekim od starih dobrih trikova. Jedan od njih je da prilikom ribolova blizu obale umjesto olova s klipom koristite dva do tri metara dug predvez od leadcorea boje što sličnije dnu jezera. Naime, prilikom ribolova balansiranim kukuruzom (jedno zrno običnog i jedno plivajućeg) blizu obale,obično koliko se daleko kukuruz može ispraćati, toliko se može i zabaciti ovaj pomalo neobični sistem. Njegova je glavna prednost što šaran kad uzima mamac gotovo da ne osjeća nikakav otpor i ne vidi nikakvu potencijalnu opasnost (olovo, klip…), pa bez opreza kreće s mamcem u udici, a udica ga pogađa u usta u trenutku kad se najlon napne do role.

Za kraj

Ribolov je po zimi puno pasivniji nego ljeti jer se ribe manje hrane, rjeđe kreću i teže love, pa je i poteza razmjeno manje . Međutim, zbog toga ima i puno prednosti. Obale naših voda su prazne i najbolja mjesta su gotovo uvijek slobodna. I dok je zbog kiše, zime, mraza, magle i snijega nekad zimski ribolov bio ponekad rizičan i vrlo opasan za zdravlje, danas je uz sve prisutnu kvalitetnu opremu (termo odijela, šatore, prekrivke, zimske vreće za spavanje) lako i u najhladnijim zimskim noćima moguće ostati suh i topao i tako koncentriran u očekivanju poteza.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana