Neretva i grad Konjic
7 min readPR / Broj 43 / Listopad / 2011.
Piše: Marko Petrušić
Jedinstvena rijeka jadranskog sliva koja je uz pomoć svojih pritoka uspjela svladati moćne planinske masive Bjelašnicu, Visočicu, Prenj i Crvan i uspjela doći do Jadranskog mora. To je rijeka Neretva, kako bi tamošnji ljudi rekli, vrelo života Hercegovine. Tako veličanstvena, smaragdno zelene boje, izvire u planinskom dijelu Hercegovine ispod planine Jabuke. Najvećim dijelom toka ima odlike planinske rijeke koja se usjekla u kamene masive. Izvor rijeke Neretve izvire na 1000 metara nadmorske visine i kao malen planinski potok kreće prema moru. Na njenom putu u gornjem toku pridružuju joj se rijeke Rapešnica, Rakitnica i Ljuta s desne strane te Ladanica, Župski Krupac, Bukovica i Bijela s lijeve strane. Čitav je niz obilnih vrela i rječica kratkog toka, a neke se kao Šištica s 20 metara visokim vodopadom obrušavaju u maticu. Vrelo Krupac toliko je obilno vodom da od njegovog utoka Neretva iz planinskog potoka prerasta u pravu rijeku. Dužina rijeke Neretve je 225 kilometara, 203 kilometra protječe kroz Bosnu i Hercegovinu, a 22 kilometra kroz Hrvatsku gdje se i ulijeva u more. Zbog jakog i brzog toka, na njoj su izgrađene hidrocentrale Jablanica, Grabvica, Salakovac i Mostar. Rijeka na svom putu protječe kroz neke od najljepših bosanskohercegovačkih gradova, kao što su Konjic, Jablanica, Mostar, Čapljina i Počitelj.
Baš zbog te ljepote, ali i zbog smještaja, odlučili smo se za ribolov u gradu Konjicu i na uzvodnom toku rijeke Neretve koji je i najimpresivniji zbog dubokih i nepristupačnih kanjona. Naime, prijatelj Dobroslav Vidačković ima roditelje koji žive uz rijeku Bijelu u mjestu Bijela koje je dobilo ime po istoimenoj rijeci. Smještaj je doista impresivan, kuća je zadnja u mjestu i nalazi se na nekih 700 metara nadmorske visine te kad izađete iz nje puca prekrasan pogled na planinu Prenj koju sačinjava 12 vrhova, a kojima visina prelazi impozantnih 2000 metara. Kako sam stigao u Konjic kasno navečer uz par pića razrađujemo plan ribolova za idući dan. Iako je bilo već daleko iza ponoći u gradu dosta kafića radi kao da ste na Jadranu. Još bi mi dugo pričali o ribolovu, ali umor uzrokovan dugim putem nas je potjerao u krevet. Kako se kuća nalazi na velikoj nadmorskoj visini okružena gustom šumom spavali smo kao bebe. Buđenje oko sedam, brzinska kava i pravac Konjic gdje nas je čekao gospodin Samir Bilanović Uje s kojim smo dogovorili da nam pokaže revir. Naime, gosp. Samir je cijeli svoj život podredio prirodi tako da mu je ribolov, lov i općenito boravak u prirodi na prvom mjestu. Svi poslovi su mu vezani uz prirodu, tako je i vlasnik dućana za lov i ribolov u Konjicu te veliki zaljubljenik i poznavalac mušičarskog sporta, od opreme do vezanja lovnih muha za rijeku Neretvu. Svu tu ljubav je pretočio u osnivanje kluba mušičara (Mekousna Konjic) a puno vremena je posvetio i radu s najmlađima. Osnivač je škole za mušičarenje u kojoj djecu uči mušičarenju, vezanju muha, etici i ponašanju na vodi. Kako on kaže, u gradu ima malo mušičara te mu je san stvoriti iskusne ribolovce i poznavaoce rijeke kojima je prvo razmišljanje kako uloviti i pustiti ribu te tako dobiti u narednim godinama iskusne vodiče koji bi mogli raditi s turistima i promicati ljepote grada i rijeke uz koju žive. Mislim da u Konjicu nema boljeg čovjeka koji bi vas dočekao srdačnije od njega, iako je imao obaveza, sve je odgodio kako bi nam pokazao vodu te gdje, kako i s kojim muhama loviti.
Revir u gradu je smješten u samom centru između tri mosta od kojih je najljepši onaj u sredini. Most je sagrađen davne 1682. godine i spada u najljepše mostove izgrađene u Osmanskom periodu u Bosni i Hercegovini. Gornji dio revira je mahom brza rijeka s dubinom podno gornjeg mosta, zbog brzine i dubine rijeke prezentacija muha je dosta zahtjevna. Ti duboki i brzi jazovi skrivaju neke od najljepših riba u reviru kojima veličina rijetko prelazi 50 centimetara. Baš zbog teškog terena valja se potruditi doći do dna nekom teškom nimfom ili strimerom. Trud će vam sigurno biti nagrađen nekom od neretvanskih kapitalnih pastrva. Dalje nizvodno prema starom mostu je potez brzaka koji skrivaju lijepe lipljane i manje potočare do 40 centimetara. Podno velike stijene na desnoj strani rijeke, ako gledate nizvodno, započinje velika dubina koja skriva kapitalne potočare, glavatice i mekousne pastrve. Zbog velike dubine teško ćete ih primijetiti za dana. Sumrak je već druga priča i sami smo bili prisutni lovu ogromne potočare ili glavatice koja je iza sebe ostavila uskovitlanu i zapjenjenu površinu Neretve, a nas sa velikim upitnikom iznad glave. Malo iznad starog mosta dubina se smanjuje i možete pregaziti rijeku koja je na tom mjestu mirna, što je idealno za lov i prezentaciju suhe muhe. Kako je dan ribolova bio popraćen čestim pljuskovima a večer hladna, večernji skok je izostao. Kako nas to nije obeshrabrilo, ipak smo probali loviti na suhu muhu i naravno ulovili par krasnih potočara. Još jedna interesantna stvar je da sa starog kamenog mosta puca predivan pogled na rijeku i na plitki mirni dio uzvodno gdje nerijetko možete vidjeti veliku glavaticu koja izađe u plitku vodu loviti male pastrve. Most je nerijetko popunjen ljudima koji vole pogledati mušičare pod njim, pa će vaš ribolov često biti popraćen šaljivim savjetima. Čak smo i mi dobili par uputa s mosta, kao na primjer: „Ribar, ribar, hej ribar, tu su ti dolje, ima ih dvadeset komada ispod mosta“! Nakon starog mosta počinju brzaci i tereni stvoreni za lipljana i mekousnu pastrvu. Cijeli teren možete pregaziti u neoprenkama i praktički nema mjesta gdje ne možete prezentirati svoju nimfu ili suhu mušicu u sumrak. Nadomak trećeg mosta i donje granice revira na lijevoj strani se nalazi potez savršeno bijelih kamenih ploha koje su obitavalište kapitalnih lipljana i mekousnih pastrva. Tu na kraju revira i mi završavamo ribolov ulovom krasnog lipljana kojeg nismo uspjeli slikati, nakon duže borbe još je imao snage za koprcanje u rukama i nije baš bio oduševljen slikanjem te je zbrisao prije poziranja za Praktični Ribolov.
NIMFA S PERLICOM
Veličina udice 16-18
Glava – tungsten perlica zlatne boje
Prsa – plastična perlica narančaste boje
Tijelo- fazanovo pero porebrano tankom bakrenom žicom
Rep- vratno pero pijevca crne boje
Lipljan je na ovom dijelu rijeke sto posto divlji i pravo je umijeće uloviti ga i izvaditi.
Iako ga u rijeci ima dosta, teško ga je naći zbog veličine i širine rijeke, no budite sigurni, kad ga ulovite, čak i samo jednog, bit će vam takav užitak kao da ste ih prevarili 20 u nekom drugom reviru poribljenom uzgojenim lipljanima. Ipak je to rijeka Neretva i neretvanski lipljan.
Drugi dan smo se odlučili za razgledavanje gornjeg dijela Neretve. Kako je Samir – Uje imao takmičenje u lovu ribe na plovak na Jablaničkom jezeru, po nas dolazi Zenaid Krnjić – Zeća, koji, iako nije ribolovac, isto tako voli prirodu i aktivno se bavi lovom i jedan je od cijenjenih lovaca na divokoze. On jako dobro poznaje svoj kraj i kanjon Neretve. Za mjesta koja ne poznaje, ne brinite, osigurat će vam vodiča da možete pogledati svaki kutak kanjona. Tako smo i mi prošetali nekim dijelovima kanjona do kojih smo se mogli spustiti. Kanjon je u velikom dijelu nepristupačan, divlji i sigurno skriva mjesta gdje se skrivaju velike pastrve. Čak iako niste ribolovac, ovaj kanjon vas mora oduševiti, ne mogu naći ni jednu rijeku u Hrvatskoj s kojom bih usporedio ljepotu ove rijeke. Na povratku se zaustavljamo na terenima iznad mjesta Glavatićeva, koje je, pogađate, ime dobilo jer se na ovom dijelu mrijestila glavatica, ali danas zbog izgradnje brana na Neretvi ostalo je samo ime mjesta. Glavatićevo je danas isto revir i dobro je čuvan tako da pastrve ima u velikom broju. Mi nismo lovili u reviru nego iznad njega i uz malo truda ulovili nekoliko krasnih riba. Lovili bismo mi čitavo poslije podne, ali se vrijeme pokvarilo i ostatak dana je padala kiša koja je zamutila rijeku i ribolov je bio nemoguć. U dan i pol ribolova ulovili smo pedesetak pastrva od kojih su najveće bile 45 i 47 centimetara i sve su bile potočne. Većinom smo lovili na teške nimfe jer je voda na dosta mjesta jako brza i duboka. Sve vrste nimfi vrijedi probati no sa dobro otežanom fazankom ili zečjim uhom nećete pogriješiti. Dobro su nam radili i strimeri bijele boje koje smo koristili u najdubljim dijelovima rijeke. Sve informacije i dogovor oko ribolova možete dobiti na broj telefona – Samir Bilanavić 00387 6115 4094. Bistro!
KUĆICA TULARA
Veličina udice 16-12
Osnovni konac crne boje
Tijelo- olovna žica prekrivena fazanovim perom
Rebra – bakrena žica
