PR / Broj 37 / Travanj / 2011.

Vjerujem da nema ozbiljnijeg ribolovca koji se nikad nije zapitao zbog čega neke arome i neki mamci u proljeće rade bolje, a neke lošije. Međutim, malo je onih koji su pokušali proniknuti malo dublje u vodeni svijet šarana i odgonetnuti neke od dobro čuvanih tajni u vezi s pH vrijednosti vode, mamaca i njihovoj međusobnoj interakciji

Piše: KREŠIMIR KURI

Što je zapravo pH?

Koncentracija vodikovih iona nazvana je aktivnom reakcijom vodene sredine, a izražava se pH pokazateljem. Voda, koja je neutralna, ima jednaku koncentraciju vodikovih (H+) i hidroksilnih (OH-) iona. Kratica za pH vrijednost zapravo je nastala od latinskih pojmova «potentia hydrogenii», što u grubom prijevodu znači snaga vodika. Kako bi se ljudi što lakše snalazili oko pojma pH vrijednosti, stručnjaci su definirali međunarodnu skalu. Sredinu te skale čini broj 7 i to je neutralna točka. Vrijednosti ispod sedam spadaju u kiselu reakciju, a vrijednosti iznad sedam u lužnatu. Prirodne vode vrlo rijetko imaju baš neutralnu pH reakciju, jer je zbog prisutnosti elektrolita kiselog i alkalnog karaktera ravnoteža obično uvijek, manje ili više, na jednu stranu narušena.

Kakva reakcija vode odgovara šaranima?

Optimalni uvjeti vode po pitanju pH faktora za život šarana su od 7 do 8. Iako šaran može podnijeti i puno širi raspon, preživjet će u vodi pH vrijednosti od 6 do 9. Međutim, sve situacije, osim one za njega idealne (manje od 7 i više od 8) ostavit će traga na njegovu životu. U jednom slučaju će samo slabije jesti, drugi put sporije prirastati, treći put mu preniski pH vode može spriječiti mrijest i najgore od svega, ako su promjene drastične, može oboljeti i uginuti. Kritične granice za njegov život su pH ispod 5 i preko 10.8.

O čemu ovisi pH faktor u vodama?

Veličina pH pokazatelja u vodi ovisi o fizičko-kemijskim i biološkim faktorima. Od kemijskih faktora najvažniji su ugljični dioksid (CO2) i soli ugljične kiseline koji u stvari u vodi reguliraju aktivnu reakciju vode. Otapanjem CO2 u vodi nastaje ugljična kiselina koja se raspada na H+ ione i HCO3- ione. Vodikovi ioni zakiseljavaju vodu, a soli ugljične kiseline (karbonati i bikarbonati) se u otopini vode raspadaju (disociraju) i otpuštaju hidroksilne (OH-) ione, koji imaju za posljedicu povećanje alkaliteta vode. pH vode nikako nije postojana veličina jer se ona tijekom godine znatno mijenja. Postoje uobičajena sezonska kolebanja (zimska i ljetna), pa dnevna, koja su posebno velika u vodama s jako razvijenom biljnom vodenom vegetacijom. Promjena pH može biti velika i u dubokim jezerima, a ovisi o velikom broju raznovrsnih faktora.

Kako promjena pH faktora djeluje na ribe?

Ribi je voda životna sredina i u životu riba pH vode je izuzetno važan. Sve su ribe izuzetno osjetljive na nagle promjene pH vrijednosti u većim razmjerima. U kiseloj sredini riba smanjuje mogućnost iskorištavanja hrane, a u jako alkalnoj smanjuje se propusnost vanjskog epitela za prolaz plinova i soli, pa se na taj način i smanjuje otpornost prema bolestima. O visini pH vrijednosti u vodi može direktno ovisiti mogućnost mrijesta šarana. Šarani se rijetko mrijeste u vodama koje imaju pH ispod 6.5.

O čemu ovisi promjena pH faktora u jezerima za ribolov?

Svaka voda ima neke svoje osobitosti vezane za njen pH-faktor, a on se mijenja kako tijekom godine (sezonske promjene), tako i tijekom dana. Na promjenu pH faktora vode može utjecati velika količina pale kiše, bujanje planktonskog svijeta, rast raznovrsne vodene vegetacije, raspadanje lišća u vodi i slično. Šumski izvori u pravilu uvijek imaju niski pH i slabo su bogati kisikom. Sve češće smo pogođeni raznim zagađenjima atmosfere i zbog toga kiše koje padaju mogu biti kisele. Nekoliko dana s obilnim padalinama na nekom području gdje se na primjer nalazi neko osrednje ili manje jezero, može imati za posljedicu promjenu pH vrijednosti vode istog prema kiseloj strani. S drveća oko jezera ujesen otpada lišće koje se vrlo često nakuplja u jezerima i tamo se raspada. Raspad lišća obično uvjetuje sniženje pH jezera. Smanjenje pH vrijednosti jezera, osim na ribe, negativno utječe i na reprodukciju mnogih raznovrsnih manjih vodenih organizama. Za posljedicu imamo smanjivanje njihove brojnosti i pad količine prirodne hrane za šarane. Daljnjim zakiseljavanjem vode se bistre radi ugibanja živih starih i prestanka razmnožavanja novih sitnih vodenih organizama. Ako pH padne ispod 5 i 6, iz vode nestaju račići gamarusi i male kozice, a ako voda padne ispod 5, dolazi ne samo do potpunog poremećaja razmnožavanja riba, već i do mogućeg uginuća.

Šarani vole blago lužnate vode

Bujanju i rastu sitnog životinjskog svijeta posebno pogoduje kretanje pH vode prema lužnatoj strani. Šaranima kao vodenim životinjama to također odgovara, ali im uz to pašu i velike količine prirodne hrane. Ribama općenito puno više odgovaraju blago lužnate vode, jer su one pogodne za razvoj cijelog niza raznih sitnih vodenih životinja kojima se mnoge od njih hrane. Obilje prirodne hrane jedna je od najvažnijih pretpostavki svih najboljih jezera za kvalitetan život i brzi rast riba. Zbog toga se na velikom broju uzgojnih ribnjaka kod nas i u svijetu, ali i na mnogim komercijalnim ribolovnim vodama s velikim brojem velikih riba na relativno malom životnom prostoru, jednom godišnje provodi vapnjenje, odnosno, tretiranje vode gašenim vapnom. U jesen se voda počinje hladiti i lišće koje je sa strane u nju doletjelo nošeno vjetrom ili palo s drveća s njenih obala se raspada i tako ju polako i sustavno zakiseljava. Tome doprinosi i naglo ugibanje sitnog biljnog i životinjskog svijeta. Malo pomalo dodavanjem gašenog vapna u vodu jezera, u točno određenim količinama, kroz tri do sedam dana polagano se povećava pH, neutralizira se kisela sredina i cijela masa vode polako prelazi u blago lužnatu. Time se u vodi oslobađa dodatni kisik i ona automatski postaje šaranima mnogo ugodniji životni prostor. Šarani iz blago lužnatih voda s obiljem prirodne hrane su puno zdraviji, odnosno, imunološki stabilniji, bolje jedu i brže rastu.

PVA + predvez za lopoče

Dnevne varijacije

Dnevne varijacije pH vrijednosti posebno su znatne u manjim jezerima s brojnom populacijom vodenog bilja. Tako na primjer snažna fotosintetska aktivnost biljaka može u samo jednom danu povećati pH vrijednost vode od 6 ujutro sve do 9 navečer, što za nas ribolovce mogu biti dragocjene informacije, pogotovo kad je u pitanju izbor mamaca za neku vodu. Često sam od nekih ribolovaca čuo za dnevne i noćne mamce. Nisu znali zbog čega se to događa, ali su se zaklinjali da na nekim vodama, na primjer, šaran puno bolje po noći prima na mamce s aromom jagode, a po danu na one s aromom lignje i hobotnice.

Na koji način šarani prepoznaju promjenu pH?

Šarani, kao i sve ciprinidne ribe, po svojim ustima iznutra, ali i na tijelu izvana, imaju velik broj vrlo preciznih detektora za promjenu čak i onih najmanjih varijacija pH vrijednosti. To dobre poznavatelje biologije riba uopće pretjerano ne čudi, jer je poznato da šarani baš pomoću tih kemoreceptora traže i vrlo vješto pronalaze svoju prirodnu ili umjetnu (od strane ljudi im ponuđenu hranu). Prirodna hrana šarana se, ovisno o godišnjem dobu, obično sastoji od školjki, puževa, rakova, krvnih crva, vodenih kukaca, raznih ličinki, riblje mlađi, manjih riba, ikre žaba i riba i još puno drugih stvari, a za sve je te organizme ili njihove razvojne stadije karakteristično da se oni svojim pH faktorom snažno razlikuju od onog pH faktora vode. Upravo je ta razlika glavni ključ po kojem ove ribe mogu i u najmutnijoj vodi pomoću svojih finih receptora u ustima i na koži bez problema otkriti velike kolonije ovih životinja, bez potrebe da ih uopće vide.

Predvez za lopoče

Kako u ribolovu iskoristiti poznavanje pH reakcije određene vode ili mamca?

Ribolovna industrija mamaca odavno zna jako mnogo o pH reakcijama određenih mamaca, aroma, pripravaka ili proizvoda, ali se o tome rijetko piše. Nije više nikakva tajna da je N-butrična kiselina, koja doduše strašno smrdi, izvanredan atraktor za šarane već i u minimalnim dozama. Ona je po pitanju pH vrijednosti drastično drugačija od okoline (kiselija) tijekom cijele godine i zbog toga se kroz cijelu godinu može uspješno koristiti. Ako znate trenutnu situaciju pH vrijednosti vaše vode (izmjerili ste ju prije ribolova) i ona je na primjer oko 8, sigurno je onda odličan trenutak posegnuti za njom, jer je njezin pH sasvim sigurno jako nizak (kiseo) i šarani će ju zbog toga moći detektirati s vrlo velikih daljina te tako mnogo lakše i brže pronaći vaš mamac. Vrlo je zanimljivo kako različite arome također imaju svoje karakteristične pH vrijednosti. Iako se one međusobno razlikuju od proizvođača do proizvođača, odavno je poznato kako aroma jagode ima najniži pH od svih (negdje je oko 2.2) i zbog toga je jagoda uvijek odličan proljetni miris. Najveći pH (negdje oko 10) ima aroma lignje i hobotnice i zbog toga ona uvijek jako dobro radi na vodama s kiselom pH reakcijom. Mene je dugo zbunjivalo zbog čega mi ova aroma nije nikad na Kupi odradila posao, dok je na Šumbaru, pogotovo u proljeće, nekako uvijek odlično radila. Kasnije, kad sam se malo više počeo zanimati nekim kemijskim pokazateljima vode na kojoj lovim i počeo mjeriti njen pH, sve sam brzo shvatio. Dok je u proljeće na Šumbaru voda hladna i s malo životinjskog svijeta u sebi, često je bila neutralna do blago kisela. A kako sam na Kupu obično kretao u ljeto (krajem lipnja ili u kolovozu), kad je razvoj biljnog i životinjskog svijeta maksimalan, a pH alkalan, ova se aroma jednostavno izgubila u velikoj masi različitih hranidbenih poruka i signala. Uglavnom, kombinacije većeg broja određenih različitih kiselina (aminokiseline i njihove kombinacije) koje se u prirodi nalaze u prirodnoj hrani šarana, izvanredni su atraktori u rano proljeće, dok su vode bistre i hladne i dok se još njihova prirodna konkurencija uopće nije razmahala. Kasnije u sezoni, kad sav živi životinjski svijet naglo bukne, njihovi se signali miješaju s prirodnima i zbog toga naši mamci šaranima tad nisu tako atraktivni, odnosno, istaknuti i teže ih pronalaze. Dobrim poznavanjem trenutnog pH faktora vode i našeg mamca ili možda samo neke određene arome, u mnogo se situacija može izborom one prave maksimalno naglasiti naš mamac i katkad puno brže nego inače uloviti koja riba više.

Trik pH-šokova

Jedna od brojnih mogućnosti za naglo variranje pH mamca je odavno poznati trik s octom. Mnogi su ribolovci ponekad u svoje umake za boile znali dodati kap, dvije jabučnog octa ili, još bolje, u boile dok se još rade i puno veće količine (na primjer 50 ml/ kg smjese), a da uopće nisu znali zbog čega to rade. Oni su zapravo na taj način snižavali mamcu pH i ako je voda gdje su lovili bila prepuna različitog živog svijeta i blago alkalna, kemijskim jezikom ga naglašavali. Taj je mali trik isticanja mamca sa sasvim suprotnim pH faktorom od okoline u pravilu gotovo uvijek i na velikoj većini voda palio. Ja sam često na Šumbaru za vrijeme lova šarana, uz često hranjenje raketiranjem, imao situacija kad je riba znala stati. Dodatkom 5 ml rižinog octa u kantu od 5 kg kukuruza, konoplje i peleta, šarani su u sekundi osjetili promjenu i u velikom broju situacija odjednom naglo došli na hranilište. Neko sam vrijeme sustavno mjerio pH svih vrsta sladila koje sam u ribolovu koristio i primijetio kako je većina njih uvijek bila negdje oko neutralnih vrijednosti, dok je samo jedno bilo znatno kiselo (negdje oko 5) i naravno da sam ga najradije od svih ostalih koristio, jer je uvijek davalo malo bolje rezultate.

Saznajte pH vode

Iskustvo i mjera

Međutim, kao i u svemu drugom, i u variranju pH mamaca u odnosu na vodu, treba imati mjeru i ne treba pretjerivati. Stara narodna poslovica kaže da u čemu god pretjerivali, prije ili kasnije će vam se vratit u glavu. Velike mogućnosti varijacija pH faktora u našim mamcima i umacima tijekom sezona na različitim vodama, pa i u istoj vodi tijekom samo jednog dana (od jutra do večeri) ne ostavljaju nam previše prostora za generalne zaključke. Jedino stalno mjerenje pH faktora vode, uz dobro poznavanje trenutnog statusa vaših mamaca ili pH faktora aroma kojim raspolažete, ponekad nas može postaviti pred drugima u prednost. Najviše, kao i uvijek, i ovdje vrijedi osobno iskustvo na nekoj vodi. Ako imate dobro pamćenje i iza sebe velik broj ribolova i različitih ribolovnih situacija, onda sigurno znate što je na njoj nekad dobro radilo. Možda je zbog česte uporabe određenih aroma za trenutak voda prestala na njih dobro reagirati, međutim, za četiri do pet godina, kad među ribolovcima ponovo zavlada neka nova moda vezana za mamce, možete biti sigurni kako oni stari provjereni trikovi koji su nekad dobro radili, ponovo love. Ako ste možda neka zanimljiva iskustva kroz cijeli niz godina sakupljali i zapisivali, sigurno ste uočili neka ponavljanja određenih uzoraka, ali i neka pravila. Jedno je vrijeme na Šumbaru bilo moderno (i učinkovito) loviti sa što većim brojem različitih vrsta boili različitih aroma. Oni koji su znali na kojem principu ta taktika radi, birali su mamce s aromama različitog pH i onda sustavnim ispitivanjem jednog po jednog u ribolovu tražili mamac koji trenutno radi. Kad bi ga našli, bili su «na konju». Lovili su do besvijesti, dok su ih oni drugi samo tupo promatrali i pokušali saznati tajnu informaciju. Ti drugi, koji o aromama baš i nisu previše znali, uglavnom su samo osluškivali priče drugih ribolovaca i napamet, bez nekog reda, odnosno, po nekom svom nahođenju odabirali arome i mamce. Velik je užitak kad sa svojim razmišljanjem dođete do nekih pretpostavki koje vam se kasnije i potvrde u praksi. A kad vam jedno takvo iskustvo pomogne da u ribolovu znate kako treba u pravi trenutak reagirati i zbog toga se lijepo nalovite riba, onda je užitak dvostruk. Kad vam se to jednom dogodi, što prije ćete poželjeti reprizu. Odličan ribolov mi je za sobom uvijek ostavljao duge tragove sjajnih sjećanja i jako dobre osjećaje snažnog emocionalnog zadovoljstva. I zbog toga sam radi njega uvijek bio spreman na sve potrebne i ponekad ne pretjerano ugodne napore, od izrade velikih količina različitih vrsta boili do višednevnog prethodnog prihranjivanja mjesta, čestog i ponekad jako dugog mukotrpnog hranjenja raketom i palicom tijekom ribolova, pa ako je potrebno i do ponovnog proučavanja biologije riba i kemije. Kažu naši ljudi da dobar cilj uvijek opravdava sredstvo, trebalo bi im to vjerovati…

Kemoreceptori –senzori šarana

Senzori šarana po građi su bjelančevine s enzimskom konstrukcijom. Glavni princip pomoću kojeg oni prepoznaju svoju hranu je zapravo sistem ključa i brave. Ako to znate, onda je za očekivati da će puno lakše prepoznati dobro poznatu hranu od one koju prvi put vide. Najbolji i najučinkovitiji mamci su napravljeni tako da vrlo vješto oponašaju prirodnu hranu šarana. Što bolje i lakše «ključ» s mamca upadne u «bravu» receptora, šaran će bolje reagirati na poruku iz mamca i prihvatiti ga. To je ustvari glavni razlog zbog čega su neki mamci puno učinkovitiji u ribolovu od drugih.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana