Proljetni bolen

PR / Broj 25 / Travanj / 2010.

Silikonci se također mogu voditi jednolično ili jiganjem, sa većim amplitudama. Ove pokrete je bolje izvoditi bržim i sporijim namatanjem najlona na rolu nego štapom. To je preporučljivo zbog realizacije grizeva, koji se gotovo redovito događaju u podizanju silikonca. Ako silikonac podižemo štapom, često će se dogoditi da će nas griz „zateći“ sa štapom u najvišoj točki, gdje nam je kontra gotovo nikakva…

Piše: Mladen Pavlović

• 

Ribolov bolena u proljeće može biti zabavan i izdašan, dok su mnoge riblje vrste neaktivne i u lovostaju, često je i jedina opcija varaličarskog ribolova. Uvjeti na vodama u ovo vrijeme često su nepredvidljivi, a takav je i ribolov bolena koji je direktno povezan sa svim mogućim i nemogućim promjenama koje nas mogu zateći na vodi. Nije rijetkost da se u samo jednom danu izmijene sva godišnja doba, na što bolen reagira svojom aktivnošću ili neaktivnošću. Pa, krenimo redom…

• 

Bolen kao izraziti grabežljivac i prije svega „sportaš“, zauzima kultno mjesto u mojoj ribičkoj karijeri. Tijekom godina ribolova skupila su se određena zapažanja i iskustva koja uvelike olakšavaju nadmudrivanje sa ovim bezubim razbojnikom. Jedno od zapažanja koje se ponavlja iz godine u godinu je to da u vrijeme mrijesta, bolena jednostavno ne treba ni pokušavati loviti. Tad je totalno nezainteresiran za bilo koju varalicu i za bilo koji način povlačenja, tj. prezentacije varalice. To je tako vjerojatno zato što se sto posto posvećuje ljubavnoj igri, pa na hranu niti ne pomišlja. Prema stručnoj literaturi, bolen bi se trebao mrijestiti od travnja pa sve do kraja svibnja, ali to je samo šablona koja ni približno ne odgovara stvarnim događanjima na vodi. Klima je poremećena, zime su sve toplije, pa se i vrijeme mrijesta pomiče više u zimu nego u proljeće.

• 

Ali, ni to nije neko fiksno pravilo. Na primjer, prošle je godine zima bila blaga i bolen se izmrijestio već u ožujku, dok je ove godine zima bila žestoka, sa puno hladne i snježne vode, te mrijest još nije ni počeo. Kad bolen jednom započne ljubavnu igru, trajanje samog čina ovisi o trenutnim uvjetima na vodi. Jedne godine mrijest traje 2-3 tjedna, dok već slijedeće može potrajati i 6-7 tjedana, ako ga, recimo, prekida hladna snježna voda. Uspjeh ribolova u ovom je periodu različit od godine do godine što ovisi o prethodno navedenim činjenicama. U vrijeme dok mrijest još nije započeo, a voda se počela lagano grijati, bolena tražimo na „zimskim“ mjestima, točnije, u blizini zimovnika bijele ribe ili u samim zimovnicima. To su obično riječni zavoji veće dubine, razne jame nastale iskapanjem šljunka ili bilo koje mjesto koje iz nekog razloga pogoduje bijeloj ribi. Ovakva mjesta možemo otkriti šetnjom uz rijeku u sumrak, kad se bijela riba pokazuje na površni. Budući da su ova mjesta u pravilu dublja, varalice koje ćemo ponuditi bolenu moraju biti teže. U slučaju da koristimo voblere, poželjno je da su tonući i dubokoroneći. Moja iskustva su da bolen sad pozitivno reagira na veće varalice, tipa većeg IDRA miša, legendarnog D.A.M. Effzetta ili pak Leptira petice. U ovom periodu dobro reagira i na silikonce shad oblika u prirodnim dekorima, koji su montirani na srednje teške jigove. Kako je Kupa relativno spora, glave od 5 do 10 grama pokriju većinu situacija. Sad ga nekako najmanje lovim voblerima. Najčešće je razlog tome potreba za daljim izbačajem i većom dubinom, koju varalica mora doseći u kratkom prostoru. Mjesta na kojima je moguće kvalitetno pretraživanje voblerom, posao odrađuju različiti tonući dubokoronci izduženog oblika, u prirodnim dekorima i u veličinama 8-12 centimetara.

• 

• 

Bilo da se radi o voblerima ili „željezu“, prezentacija mora biti vrlo spora. Na brzo povlačenje boleni sad gotovo da ni ne reagiraju, a ako i napadnu brzo-jureću varalicu, česti su promašaji i kačenje sa strane. Razlog tome je hladna voda i bolenova tromost. Znači, varalicu treba voditi sporije i jednolično na željenoj dubini. Ako takvo povlačenje ne rezultira grizom, treba još usporiti i pokušati zastajkivanjem i „cimanjem“ varalice. Silikonci se također mogu voditi jednolično ili jiganjem sa većim amplitudama. Ove pokrete je bolje izvoditi bržim i sporijim namatanjem najlona na rolu nego štapom. To je preporučljivo zbog realizacije grizeva, koji se gotovo redovito događaju u podizanju silikonca. Ako silikonac podižemo štapom, često će se dogoditi da će nas griz „zateći“ sa štapom u najvišoj točki, gdje nam je kontra gotovo nikakva. Ako te iste pokrete radimo rolom, štap nam je uvijek postavljen u odgovarajući položaj za kontriranje i realizaciju, ionako rijetkih grizeva. Ribe ulovljene u ovom periodu u pravilu su dobro uhranjene, ali zbog hladne vode, one su trome i slabo borbene. Međutim, nije rijetkost da se baš sad ulove pravi kapitalci koji će nam priuštiti nezaboravni dril.

Nakon mrijesta

Ribolov bolena nakon produžetka vrste je u potpunosti drugačiji od onog prije mrijesta. Sad su u igri neka druga mjesta, druge varalice i načini povlačenja. Tijekom mrijesta bolen se maksimalno „istroši“, izgubi dobar dio tjelesne mase, a nerijetko se i ozlijedi tijekom samog čina. Sad ulovljene ribe prilično su neugledne, mršave i pune parazita, ali zato gladne i borbene ko nikad. Obilježje proljeća su povišene i mutne vode. U takvim uvjetima bolen se zadržava uz obalu, točnije, uz razne lomove i potopljeno priobalno grmlje. Ovaj zaklon štiti ga od jake riječne struje, a on ga koristi kao čeku za neoprezne kedere. Znači, bolena sad blinkamo slično kao i štuku ili bassa, čačkajući oko grmova. U ovakvom je ribolovu prije svega važno biti tih i neprimjetan. Često se vidi kako kederi pršte oko grmova, ali zbog povišenog vodostaja također se često događa da ne možemo kvalitetno zabaciti. Ako ipak vidimo neku mogućnost, mjestu se treba prišuljati što je moguće tiše i ne zabacivati odmah čim se prišuljamo, već pričekati minutu-dvije da se sve smiri i da bolen ponovi napad. Tad već prije pripremljenu varalicu zabacimo tako da nam ju struja zanosi u zonu udarca. Ako se udarac ne dogodi u 2-3 prolaza, bolen se premjestio ili smo ga prestrašili neopreznim šuljanjem Kako su ovo većinom teška mjesta, puna podvodnog i nadvodnog granja, često se događa da varalicom okitimo neku granu. Tad je ribolov na tom mjestu gotov barem za slijedećih sat vremena. U ovakvom ribolovu zakon su manje i lakše varalice, a najboljima su mi se pokazali plitkoronci Rapala Orginal od 7 centimetara i Shad Rap od 7 centimetara, u prirodnom dekoru. Od željeza posao mogu odraditi sitne žlice i najmanji kastmasteri. Oni su jednako lovni kao i vobleri, a manje bolni za džep ako ostanu kao ukras na nekoj grani. Prezentacija varalice mora se prilagoditi struji i recimo da bi ona trebala biti nešto brža, ali ni približno kao ona ljetna.

• 

Kad se vodostaji počinju stabilizirati, a vrijeme proljepšavati, bolen postaje sve aktivniji i kreće sa otvorenim lovom. U ovakvim uvjetima su najzanimljivija ona mjesta gdje se u rijeku ulijevaju razni potoci ili odvodni kanali. Ove pritoke su u proljeće često mutne i sa sobom nose obilje hrane za kedere. Nerijetko takva mjesta doslovno kipe od mnoštva sitne bijele ribe, a logično je da su tu i boleni. Oni su tu stalno i može se dobro loviti cijelog dana, ali najatraktivniji je sam sumrak, kad počinje pravi „krvavi pir“. U tim trenucima su lovne apsolutno sve varalice iz bolenskog asortimana – kastmasteri, žlice, leptiri, vobleri, razni pilkeri, silikonci, ali najatraktivniji je ribolov površincima, poperima i properima. Možda realizacija grizeva nije najbolja, ali sam doživljaj napada na varalicu je neopisiv. Sad pale svi načini povlačenja, a jedino ograničenje je ribolovčeva mašta. Jedan savjet – ukoliko naletite na ovakvo mjesto, gdje boleni ekipno love kedere, nakon prvog ulovljenog dobro je napraviti stanku od nekoliko minuta. Zašto? Zato jer zamaranjem ulovljenog bolena uznemirimo druge iz plove i oni postaju sumnjičavi. Ako odmah nakon ulovljene ribe nastavimo sa ribolovom, veće ribe se automatski povlače i možda ćemo uloviti još jednog ili dva manja bolena i ribolov je tada završen. Moja taktika je slijedeća: nakon prvog griza (koji se najčešće dogodi u prvom zabačaju), pustim ih nekoliko minuta da se ponovo razigraju. Nakon druge ribe, opet ih pustim nekoliko minuta i obvezno mijenjam varalicu i sve tako dok god se vraćaju. Nakon tri-četiri ribe, obično se počne mračiti i tad neprestano zabacujem i mijenjam varalice. Najčešće sa dolaskom mraka, bolenov lov i ribolov završava.

• 

Predvez od fluorocarbona

U slučaju bistre vode (a ni po mutnoj nije naodmet) poželjan je predvez od fluocarbona zbog manje vidljivosti. Predvez je vrlo jednostavan:

• 

• 

• 

• 

• 

Pribor

O priboru je pisano mnogo, ali svi smo mi različiti i svakom odgovaraju drugačije stvari. Osobno koristim relativno jak pribor, ne toliko zbog samog bolena, koliko zbog (nekad) potrebnih dalekih izbačaja. Štap je brz, 3 metra dužine i do 50 grama bacanja, rola brza sa prijenosnim omjerom 6.2:1, a na špule namotan kvalitetan najlon 0.20 – 0.26 milimetara. Pokušavao sam koristiti i špagu, ali najlon mi nekako bolje „leži“. Ako lovite sa špagom, kočnica na roli mora biti namještena jako mekano. Bolen često napada žestoko pa ako je kočnica pretvrda, česta su odvijanja trokuka u prvim naletima. Ako ribu i ulovimo, često zna biti poprilično oštećena. Još nešto – puštajte bolene! Oni su previše žestoki borci da bi skončali u tavi, gdje su više muka nego uživancija. Uživajte u proljetnom lovu na bolene!

• 

• 

Bistro!