RIBOLOV BLIZU OBALE: TAKTIKE

PR / Broj 42 / Rujan/ 2011.

Ribolov šarana blizu obale je taktika za koju se mnogi mladi ribolovci vrlo rijetko odlučuju jer za nju jednostavno nemaju hrabrosti. Kako u situaciji kad imate štapove i role s kojima bez problema možete zabaciti preko sto metara od obale, loviti na samo pet, deset ili petnaest metara? Naravno da je ovo hipotetsko pitanje provokacija. Međutim, odrediti najbolju daljinu za lov šarana nije uvijek jednostavno. To uvelike ovisi o konfiguraciji dna mjesta na kojem lovite, ali i o navikama ribolovaca i ponašanju šarana u vašoj lokalnoj vodi… Šarani na različitim vodama različito reagiraju na ribolovni pritisak. Da li na vašoj vodi noću prilaze obali nikad nećete saznati ukoliko ih tamo ozbiljnije ne pokušate loviti…

Piše: KREŠIMIR KURI

• 

Što je blizu?

U vrijeme sredine osamdesetih, kad sam na Šumbaru ozbiljnije počinjao loviti šarane, pod ribolovom blizu obale podrazumijevao se ribolov do deset metara daleko od obale. Tadašnja je glavna taktika bila na slobodni najlon promjera 0.35 mm zavezati kovanu Mustadovu udicu «papagajku» veličine minimum 3/0 i na nju nabosti od 3 do 7 zrna kuhanog kukuruza. Oko udice sa zrnima treba rukom stisnuti žganac i formirati ga u kuglu. Žganac treba biti veličine teniske loptice. Zatim ga treba zabaciti na hranilište od pet do deset metara daleko od obale, gdje se prethodnih nekoliko dana (uglavnom rukom) kukuruzom hranilo šarane. Ribolov se uvijek odvijao u velikom miru i tišini, navečer, po noći ili ujutro, jer su se u to vrijeme nekako najčešće mogli i očekivati potezi velikih riba. Na mjestu lova su, uz šarane, obično uvijek bila prisutna jata većih deverika, žutooka i crvenperki, koje bi vrlo brzo pojele žganac, tako da je kuhani kukuruz na udici ostajao čekati velikog šarana da ga pokupi. Uobičajeni tadašnji «specijalizirani» pribor zaljubljenika u lov velikih šarana i amura obično se sastojao od istočno njemačkih Germina staklenih štapova duljine 2,20 m akcije 40-80 g i Quick Finessa 330 N rola.

• 

• 

U to vrijeme loviti «na daleko» značilo je moći zabaciti 30 gramsko olovo i udicu s mamcem na oko 30 metara daleko od obale, dok su daljine od 50 metara i više bile znanstvena fantastika. Morate priznati da to danas, kad na Šumbaru više ne možete susresti ribolovca koji bez problema ne može baciti 100 metara daleko, zvuči vrlo smiješno. Međutim, u to je vrijeme na ovoj vodi ribolovce koji su ozbiljno lovili šarane bez problema bilo moguće nabrojati na prste jedne ruke. Ribe su se po noći i ujutro redovito približavale obali u potrazi za hranom i ovakve zamke su, bez obzira na tada vrlo primitivan pribor i loše sisteme i prezentacije, s vremena na vrijeme itekako znale prevariti velike šarane i amure. Kad kažem velike, šaran od deset kila bio je vrlo cijenjena riba i kapitalac, dok su se oni od 5 do 7 kilograma smatrali velikima. Šarana je onda na Šumbaru bilo mnogo manje nego danas, a o ribama preko dvadeset kilograma nismo ni razmišljali. Nakon toga je uslijedila tehnološka revolucija ribolovnog pribora (karbonski štapovi, role s velikim špulama), pa revolucija u prezentaciji mamaca (ribolov na dlaku) i revolucija u sastavu mamaca (žgance su zamijenile nutricionistički izbalansirani mamci). Stare su taktike preko noći prestale raditi. Novo vrijeme zahvaljujući novim mogućnostima nametnulo je novu situaciju: ribolov na daljinama od 50 do 120 metara postao je potpuno uobičajen, a one starinske ribolove na pet do deset metara daleko od obale gotovo da su svi zaboravili.

• 

• 

• 

Šarani slabo čitaju ali zato vole jesti

Srećom pa šarani ne čitaju ribolovne knjige i časopise, niti ne prate ribolovne trendove, već se na svakoj vodi ponašaju onako kako im lokalna situacija odgovara.

• 

Kad lovite modernim taktikama ima ih različitih. Jedno vrijeme jedna od njih je bila i ona s čestim kontrolama mamaca cijelu noć i dan (svaki sat ili dva). Kad se ponovno zabacuje, obično se mijenja mamac, a onaj stari rukom baci na nekoliko metara od obale. Ako na jednom mjestu lovite s tri štapa i «prefilavate» ih svaki sat, to znači da ste u dvadeset četiri sata ispred sebe sigurno bacili barem šezdeset mamaca, ali i da je na tom mjestu u svakom trenutku poneki mamac bio na dnu.

• 

• 

Ako na jezeru netko lovi udicom na plovak bijelu ribu, obično se mjesto za lov dobro nahrani rastresitom hranom (nekoliko kilograma) i kruhom, te crvima na par metara od obale. Nakon toga, kad ode kući, možete se kladiti u što god hoćete, da će na takvo mjesto slijedeću noć, ako na obali bude mir, vrlo blizu prići i šarani.
Ribolovci danas vrlo često u ribolov znadu donijeti više mamaca no što ih trebaju, pa ih na odlasku kući jednostavno bace nekoliko metara od obale.

• 

Jednom sam prilikom tek došavši na sedam dana u ribolov vidio kako je jedan strani ribolovac koji je lovio na mjestu lijevo od mene u nedjelju ujutro, prije odlaska kući, u vodu na par metara od obale bacio prvo punu kantu kuhanog kukuruza, ptičje hrane i konoplje te sigurno nekoliko kilograma različitih boili (ostatke od ribolova). To je bilo, kad sam malo bolje razmislio, čisto lijepo hranjenje i kad do večeri na istu lokaciju nisu došli drugi ribolovci (mjesto je tu noć ostalo slobodno), odlučio sam među svu tu hranu postaviti jedan svoj štap. Montirao sam na dlaku jednu boilu i zavezao s PVA niti «stringer» s još četiri mamca. To sam sve ukoso zabacio lijevo na oko 5 metara od obale, na kosinu gdje sam vidio da je većina mamaca završila, te nakon toga paralelno s obalom postavio taj jedan štap. Potez na njega dočekao sam tek oko šest sati ujutro i, na svoje veliko iznenađenje, ulovio krasnog malo ljuskavog šarana od 16.5 kg. Taj me se događaj toliko dojmio da sam i slijedeću noć poželio napraviti isto. Ipak, onako iz čistog opreza, uz ovo poklonjeno hranilište na susjednom mjestu, još sam otvorio i jedno uobičajeno, na nekih 40 do 50 metara od obale. Na moju žalost, u ponedjeljak navečer na to su mjesto stigla dva ribolovca iz Slovenije i prvo što su iz auta izvadili bio je šator kojeg su na brzinu razapeli te čekić kojim su svom snagom nabijali u zemlju klinove. Sa svakim je udarcem keder slijedećih sat vremena iskakao iz vode. Znao sam da je moje nedavno otkriveno mjesto uz obalu propalo, ali sam ispred sebe malo desno štapom ispipao teren i na identičnoj udaljenosti od obale na kosini ponovio istu stvar. Rukom sam izbacao kantu kuhanog kukuruza i lonac konoplje te oko 3 kilograma boili, zavezao stringer, stavio na dlaku jednu veću boilu i sve skupa ispod ruke zabacio na oko pet metara ispred sebe. Potez je uslijedio negdje oko pola sedam drugo jutro, dok su moji susjedi dobro nahranili na oko 100 metara i još spavali u šatoru, ja sam doslovno pod nogama ulovio krasnog amura od 15.5 kg!

• 

Izbor mjesta

I dok se na uobičajenim lovnim daljinama (od 80 do 100 metara od obale) šarani konstantno dobro hrane, ali i love, na ovakvim mjestima blizu obale, ribolovci ih uglavnom samo nesvjesno hrane, ali ne love. Hrane ih po danu, a ribe uglavnom prilaze obali i hrane se po noći ili u rano jutro, kad na vodi zavlada potpuni mir. Ovu se neobičnu situaciju ponekad vrlo lako može okrenuti u svoju korist. Međutim, da bi ova taktika bila uspješna, treba obratiti pažnju na nekoliko vrlo važnih detalja koji se planski najčešće trebaju unaprijed posložiti. Pa krenimo redom.

• 

Na nekim mjestima šarani radije prilaze obali od drugih, a razloge takvog ponašanja nije baš uvijek jednostavno objasniti. U jesenskom dijelu godine za šarane je karakteristično da se kreću širom cijelog jezera i nekako mi se za ribolov noću uz obalu čine bolja ona mjesta koja imaju otvoren put ka sredini jezera i duboku vodu. Možda griješim ili je moje iskustvo u ribolovu uz obalu na takvim mjestima tijekom rujna i listopada čista koincidencija, ali čini mi se kako nekim vrstama mjesta (uz otok, uz platoe) šarani obali radije prilaze u proljeće, a nekim radije u kasno ljeto i u najraniju jesen. Možda je to povezano s njihovim uobičajenim sezonskim ciklusima (priprema za mrijest, simulacija mrijesta, oporavak od mrijesta, priprema za hladne dane, zimovanje…). Moguće je da im dublja voda pruža dodatni zaklon od ljudi, pa kad padne mrak i sve se utiša strah od ljudi se smanjuje te nastupa njihovo vrijeme.

• 

• 

Rujan i listopad su svakako odlični mjeseci i za lov velikih amura. Prva snažnija zahlađenja i jake noćne magle ovim ribama šalju vrlo jak prirodni znak kako treba do kraja upotpuniti svoje zimske rezerve masnog tkiva. U ovom dijelu godine amuri su izuzetno aktivni i uglavnom se kreću po svojim podvodnim koridorima iz kojih samo povremeno izlaze kad naiđu na hranu koja im odgovara ili na hranilišta koja im se nađu na putu.

• 

• 

• 

Topografija dna

Šumbarsko veliko jezero je nastalo pred više od 40 godina eksploatacijom gline za potrebe opekarske industrije. Kopano je davne 1969. godine pomoću vagoneta koji su se vozili po pruzi. Zahvaljujući tehnologiji vađenja gline njegove su obale kose i dan danas polako poniru prema dolje. Najbolja bliska mjesta za ribolov su na samim kosinama, ali i na dijelovima gdje one dodiruju kraj kosine i prelazak u ravno dno. Te spojne dodirne plohe zapravo šarani vrlo često koriste kao svoje prirodne putove, a jednako tako ih i amuri vrlo često odabiru kao svoje prirodne koridore. Ako im ribolovci svjesno ili nesvjesno pomažu odbacujući na njih hranu, jednom kad ih nađu, obilazit će ih gotovo redovito (obično noću i pred jutro).

• 

• 

• 

Vrsta i količina mamaca

Iako sam ja svoj obrazac za količinu hranjenja za uspješan ribolov uz obalu otkrio sasvim slučajno, nastavio sam ga koristiti, što znači da sam za svaku večer na vodi po danu pripremio i pred mrak ubacio na mjesto ispred sebe kantu kuhanog kukuruza (oko 15 do 20 kg) i 2 do 3 kilograma konoplje te nekoliko kilograma boili. Prvu noć sam na njemu ulovio samo jednog šarana, a u slijedećima su tamo ušli amuri. Ribe su bile vrlo lijepe, redom sve između 10 i 15 kilograma, a što je bilo još ljepše, ulovi od dva do pet komada za noć nisu uopće bili neuobičajeni. Boile koje sam koristio imale su bazu od ptičje hrane, crvenog i žutog biskvita i Megablenda u kombinaciji s kazeinom i mlijekom za teliće. Makar sam kao aromu koristio voćne arome (tutti-frutti), čini mi se kako su šaranu fine komponente u smjesi vrlo važne, dok amuri gutaju gotovo sve što im se ponudi. Kako sam gotovo uvijek u vrijeme dok sam s jednim štapom lovio blizu obale, u isto vrijeme lovio i s dva na daljem hranilištu (na nekih 45 do 50 metara od obale), bilo je i situacija da kad je riba primala vani (po danu), blizu nije i obrnuto.

• 

• 

Mamce sam birao za lov prema trenutnoj situaciji na hranilištu. Primijetio sam kako je noću, dok su velike ribe na hranilištu, sitna riba potpuno neaktivna. Ako vas sitna riba jako napada, velika je vjerojatnost da na hranilištu uopće nemate krupnih šarana i amura. Problem sitne ribe može se uspješno riješiti korištenjem tigrovih oraščića na dlaci. Za šarana mi se boljim pokazao samo jedan veći, dok su amuri radije uzimali nekoliko komada u nizu (na primjer dva ili tri) ili balansirani mamac (nekoliko oraščića i između njih komadić pluta. Druga je opcija korištenje većih i tvrdih (osušenih) boili. Premda na Šumbaru sva velika riba puno radije uzima mekane i male mamce od velikih i tvrdih, ponekad je bolji veliki, a pogotovo u ovakvoj taktici ribolova, kad ponekad mamac mora izdržati cijelu noć. Mnogi ribolovci ne vole kad na udici imaju izglodanu boilu i redovito ju mijenjaju. Međutim, mekana i otvorena boila zapravo puno bolje miriše i brže otpušta hranidbene signale u vodu. Velika riba vrlo često manje sumnja u onaj mali komadić na dlaci nego na cijelu novu boilu, koju vrlo lako može povezati s opasnostima.

• 

Sistemi za lov

Kao što možete vidjeti na slikama, sistemi za ovu taktiku lova zapravo su vrlo jednostavni. Velika količina prihrane i redovito svjesno ili nesvjesno prihranjivanje može uvelike pomoći velikim ribama da prestanu sumnjati na vaše mamce. Tome pogotovo može pomoći ova pomalo vrlo neobična lokacija. Ako lovite na kosini vrlo je dobro što korištenjem «leadcorea» i plosnatog olova ona fiksno leži na kosini, a mamac s udicom „visi“ prema dolje. Korištenje PVA vrpce, PVA najlona, PVA mrežica ili vrećica uvelike će pomoći da velike ribe razbiju tremu. Jedna od vrlo korisnih pomagala mogu biti i mirisni štapići koji se navedu na predvez prije nego što se na njega montira olovo. Sistem rada mirisnih štapića je identičan onom kod različitih PVA materijala. Štapić se u vodi otopi i iz krutog prijeđe u rastresitu formu sličnu brašnu, koja jako fino miriši i ostaje na predvezu, čineći tako za njega izvanrednu kamuflažu. Velika hrpica mamaca plasirana u vodu pomoću bilo kojeg oblika PVA materijala miriši puno jače od pojedinačnog, a kad jato od nekoliko riba dopliva pred takvu «poslasticu», vrlo često počinje međusobno nadmetanje i gubi se urođena opreznost.

• 

• 

• 

Prednosti i mane

I dok su, kako smo već ranije naglasili, glavne prednosti lova blizu obale uglavnom u puno lakšem i preciznijem prihranjivanju, pogotovo kad su u pitanju veće količine mamaca, mane su da se u takvom ribolovu mora biti maksimalno tih, pažljiv i diskretan. Nekad nije sve u vama, jer ako na vodi imate vrlo bučne i nepažljive susjede, dok god vam budu nabijali čekićem po klinovima, lupali vratima od auta, svijetlili lampama po vodi i slušali glasnu muziku, veliki šarani i amuri vam neće doći pod noge. Nekad je dosta samo nemaran potez tenisicom po pijesku, pa da se jato velikih riba, koje se možda baš u tom trenutku nalazilo na hranilištu i spremalo uzeti vaš mamac poplaši i tu noć se više uopće ne vrati. Ima situacija kad se uopće ne isplati loviti blizu obale. Jedna od njih je i kad je vaše mjesto vrlo prometno, odnosno, kad preko njega često šetaju ribolovci željni razgovora. Glasan razgovor, snažno piskanje senzora ili nekad samo lupanje nogom po obali, mogu biti jasan signal šaranima da su njihovi vječni neprijatelji – ljudi tu negdje u njihovoj blizini i da se na tom mjestu trenutno ne treba hraniti. Ako se nikad niste okuražili loviti tako blizu sa sva tri štapa, pokušajte na bližem hranilištu koristiti samo jedan štap, dok druga dva držite na provjerenim «dalekim» lokacijama. Neka vas ne začudi ako velike ribe budu danju bolje grizle daleko od obale, a noću blizu. To je na neki način i za očekivati. I još nešto, vrlo važno. Za ribolov blizu obale treba vam što mekši i podatniji štap koji će lako moći ublažiti vrlo snažne prve udarce kako šarana tako i amura. Ja obično u ribolov nosim dva štapa duljine 3. 90 m i akcije 3.5 lb kojima lovim na daljnjem hranilištu i jedan 3.90m akcije 3 lb. Poznavanje ribolova uz obalu može vam u nekim situacijama jako dobro doći, jer je ribolov šarana često vrlo nepredvidljiv sport i nekad neki vaši mali, naoko nevažni i neprimjetni potezi, lako mogu neuspješan ribolov pretvoriti u uspješan, a to je vjerujem cilj svakog iskonskog ribolovca.

• 

•