Ribolov dugim direktašima
5 min readPR / Broj 46 / Siječanj / 2012.
Loviti direktašima do osam metara većina ribolovaca proba u ranijim godinama svog ribičkog staža (osim onih koji odmah počnu s kapitalcima), no loviti s direktašima dugim devet ili deset metara rijetki su probali, a većina ih nije znala iskoristiti
Piše: Ivo Begović
Ovaj mjesec otišli smo na rijeku Kupu s Mišom Minanovim, poznatim natjecateljem koji se trenutno natječe za ekipu ŠRD „Štuka“ iz Petrinje, a uz to je i trener kadetske reprezentacije koja je pod njegovim vodstvom najtrofejnija reprezentacija HŠRS-a u ribolovu plovkom. Mišo nam je pokazao pravilno korištenje dugih direkt štapova te nam ispričao kako i gdje ih treba koristiti, koje su njihove prednosti te kako s njima treba baratati da bi ih se sačuvalo od loma.
Duga devetka i još dulja desetka
Korištenje ovako dugih direktaša povezano je s nekoliko uvjeta koji moraju biti na vodi da bi se pokazala njihova prava vrijednost. Naime, ribolov na relativno dubokoj sporo tekućoj vodi i ribolov sitnije ribe teške do pola kilograma je u natjecateljskim uvjetima najbolje obaviti s dugačkim direkt teleskopom bez vodilica. Korištenje šteke za kojom bi posegnuli mnogi natjecatelji je također moguće no tu se često gube dragocjene minute na odštekavanje i polaganje sistema s vrlo dugim top setom, a i precizno hranjenje je otežano. No i sam Mišo ističe da je ribolov štapom od devet metara mnogo jednostavniji i brži jer se s lakoćom zabacuje i vodi plovak s jednom rukom dok drugom rukom nesmetano i točno hranite. Kod korištenja desetke s kojom je lovio taj dan cijeli se ribolov komplicira jer je baratanje i vođenje plovka jednom rukom otežano zbog težine samog štapa, a i teško je zabacivati sisteme lakše od četiri grama. Desetka svoju pravu prednost pokazuje na jako dubokim mjestima gdje na dužini od deset metara ima šest, sedam ili čak osam metara dubine. Tad se sistem s njom s lakoćom zabacuje, a plovak se vodi na liniji špice kontrolirajući sistem sa preciznošću šteke. Ali je sve mnogo jednostavnije i brže nego kod ribolova štekom na tako dubokom mjestu jer se riba privlači direktno bez odštekavanja. Mišo me tu upozorio na još jednu sitnicu na kojoj su mnogi slomili svoje duge direktaše.
Ovi dugi štapovi da bi bili upotrebljivi moraju biti iz najboljih serija, tj. oni najskuplji! Štap kojim lovim je Milo Eclipse i spada u najlakše ikad proizvedene direktaše. Naravno da je stjenka tih štapova vrlo tanka, a grafit upotrijebljen u proizvodnji vrlo velike čistoće tj. vrlo krhak. U slučaju da zapnete ispred sebe nikad nemojte pokušavati podizanjem štapa osloboditi udicu ili potrgati predvez. Na toj greški većina ovakvih štapova pukne čak i s predvezima od samo 0.08 mm. Jedini način da to napravite je da štap poput šteke zarolate ispred sebe i prekinete predvez kad je špica u smjeru sistema tj. najlona kojim lovite.
Kontrola je važna
Mišo je plotice lovio plovkom nosivosti četiri grama s jednostavnim sistemom koji se sastojao od olovcima fiksirane torpille te jednog olovca veličine devet oko pedeset centimetara ispod glavnog otežanja i kratkog predveza dugog oko dvanaest centimetara (vidi shemu).
Kuglica olova pred samim predvezom dovodila je mamac u blizinu dna, a njeno pomicanje je odmah registrirao savršeno opterećen plovak kojem je tijekom vođenja iznad razine vode virilo samo pola antene. Svako pomicanje mamca ovako opterećeni plovak registrirao je potonućem. Mišo je sistem vodio u liniji špice štapa ne pokušavajući iskoristiti dužinu najlona od vrha štapa do plovka kako bi lovio dalje. Radije se koncentrirao da samo jednog crva zakvačenog na udici 20 (Gamakatsu 1310N) vodi tik uz dno u liniji koju je i hranio. Svaki drugi ili treći prolaz ovaj je njegov trud bio nagrađen borbenom ploticom teškom tridesetak deka dok su pojedini primjerci dosezali i pola kile.
Mnogi natjecatelji pokušavaju dugim direktašem prebaciti liniju šteke zabacujući koliko je to moguće na vodu. No takva je prezentacija u stvari loša jer i sasvim lagana kontrola plovka tj. lagano štopanje automatski vraća cijelu liniju točno na daljinu špice štapa. No u takvom prolazu vam sistem i mamac putuju vrlo neprirodno koso prema obali. Pretpostavimo da hranite pravilno na daljini špice štapa, onda vam taj crv u liniju hranjenja ulazi tek na kraju prolaza tj. u trenutku kad sistem treba izvući i ponovo zabaciti. No većina natjecatelja i tu radi grešku jer hrani na plovak koji zabace dalje od špice štapa pa pri vođenju sistem odmah izlazi iz putanje hranjenja i mamac se cijelo vrijeme kreće ponovo koso prema obali dok su ribe izvan te putanje dalje od obale. Zbog toga se na tekućoj vodi uvijek bolje koncentrirati na liniju koju možete kvalitetno odloviti nego pokušavati loviti izvan nje.
Hrana i hranjenje
Svima je poznato da se zimi zbog bistre vode i niskih temperatura riba vrlo brzo zasiti, no ako ju ne hranite ovakva sitnija riba se ni ne skuplja na mjestu ribolova. Mišo je ovo svoje iskustvo znalački iskoristio i umjesto hrane koristio vrlo fini kupski pijesak tj. pjeskovitu zemlju u koju je umiješao dvije šake crvi. Na taj način je hranjenjem zainteresirao ribu da dođe pogledati što se događa jer su kugle pjeskovite zemlje u bistroj vodi ostavljale blatan trag dok su tonule, a također su i oslobađale pokojeg slobodnog crva koji je držao ribe na okupu dajući im malo hrane ali opet ne dovoljno da ih zasiti. Mišo je hranio s po jednom kuglom veličine mandarine svakih petnaestak minuta i to je bilo dovoljno da ima griz i ribu svaki drugi ili treći prolaz.
U samo sat i pol vremena zimskog ribolova dugim direktašem Mišo je ulovio dvadesetak lijepih kupskih plotica dok su ribolovci koji su lovili iznad starog mosta u Sisku, kao i on u to vrijeme, imali tek dvije ili tri ribe loveći bolognesima.