Ribolov kedera kratkim direktašima

11 min read

PR / Broj 27 / Lipanj / 2010.

Piše: Matija Kraševac

Svaki početak je težak, pa tako i onaj ribolovni. Mladi ribolovci, posebno natjecatelji, uđu u taj svijet i jednostavno ne znaju kako početi, što kupiti i najvažnije, kako s tim što kupe onda loviti? Mnogi odmah kupuju štapove s rolama, neki i šteke i to ispadne prava katastrofa. Treba krenuti od najjednostavnijih tehnika i postupno, kako se tehnika i znanje poboljšavaju, početi s onima težima. U abecedi ribolova, ribolov kedera kratkim direktašima svakako zauzima prvo mjesto. U svojim ribolovnim počecima i sam sam napravio grešku te odmah počeo loviti matchem i štekom, tako da sam kederaj morao naknadno usavršavati, što je puno teže nego kad osnove naučimo prve. Kederaj je vrlo brz i dinamičan oblik ribolova, usavršava vaše reflekse i tehniku koja će vam kasnije biti od velike pomoći.

Štapovi

Kod kupnje direktaša, ako nemate iskustva, najbolje je sa sobom povesti nekog iskusnijeg ribolovca koji će vam pomoći u odabiru, jer je ponuda štapova ogromna. Danas gotovo sve ribolovne firme u ponudi imaju i kratke direktaše. Oni obično dolaze u kompletima od 2 – 4.5 metra, tako da je svaki direktaš za pola metra duži od onog prethodnog. Mnogima se to čini nepotrebnim..Pa u čemu je zapravo razlika između štapa od 4 i 4.5 metra? Kad je štap pola metra duži automatski je i linija pola metra duža. Što znači da ste s direktašem od 4 metra zapravo metar bliže nego s onim od 4.5.. Brzina je u kederaju najvažnija, a svakako smo brži s kraćim štapom kod ulova svake ribe nekoliko sekundi. Ušteda svake sekunde je važna, jer se sve to na kraju pretoči u grame. U kederaju razlike između natjecatelja nisu velike, 100 grama može značiti pomak od 5 mjesta u konačnom poretku. Direktaši za kederaj moraju biti brze akcije i male težine, predviđeni za ribolov sitne ribe, poput kedera, žutke i crvenperke. Ako odaberete neki komplet iz ponude tvrki kao što su : Milo, Trabucco ili Browning, nećete pogriješiti. Kvalitetan direktaš prepoznat ćete po punoj špici, fino obrađenim rubovima segmenata, maloj težini i savršenom balansu. Direktaši se obično prodaju bez konektora na vrhu. Što se toga tiče, najbolje je odmah kod kupnje zamoliti prodavača da vam montira konektore koji moraju savršeno sjesti na vrh.

Sitni pribor za izradu sistema

Osim direktaša trebate nabaviti i sitni pribor za izradu linija, cajgova ili sistema, ovisi kako ih tko zove. Treba vam osnovni najlon promjera 0.10 i najlon za predveze 0,08. Osobno koristim Milo Krepton koji će zadovoljiti svačije potrebe. To je mekan najlon, dugovječan i prilično postojan na čvoru. Udice koje koristimo su veličine 18, 20, 22 pa čak i 24. Kod izbora udice važno je da je užeg luka i dužeg vrata radi lakšeg otkačivanja ribe. Status legende među kederskim udica ima Gamakatsu 1050N. Što se tiče olova, važno je da su mekana kako bismo im mogli promijeniti raspored na najlonu. Uz obična olova možemo koristiti i Sensasova Styl olova ili u uvjetima brzog kederaja fiksne torpille radi bržeg propadanja. Jedino što nam je ostalo su plovci. U kederaju koristimo dva glavna tipa plovaka. Prvi su tzv. „frak“ (po modelu koji je davno proizveo Milo) plovci koji imaju malo zadebljano tijelo (oblik izdužene kapljice), tvrdu plastičnu antenu i kratki metalni stabilizator, drugi tip plovaka su iglice koje su, kako i samo ime govori, uske i izdužene. Koliko ima natjecatelja, toliko postoji i teorija koji su bolji. To je na svima da sami procijene. Ja u 90 posto slučajeva koristim frakove i nemam nijednu primjedbu na njih. Gramaže plovaka koje koristimo za kederaj su većinom od 4×10 do 4×16, ili, gledajući gramažu, od 0.10 do 0.50 grama. U iznimnim situacijama koriste se i teži, kad je prisutan jači vjetar ili treba probiti gornji sloj kedera jer se ispod nalaze veći.

Kako se većina kvalitetnijih kederskih (i običnih) plovaka označava talijanskom gradacijom, prilažem i odnose talijanski gradiranih plovaka prema onim „običnima“:

  • 4×8 = 0.058 g
  • 4×9 = 0.100 g
  • 4×10 = 0.140 g
  • 4×11 = 0.192 g
  • 4×12 = 0.256 g
  • 4×13 = 0.280 g
  • 4×14 = 0.340 g
  • 4×16 = 0.520 g
  • 4×18 = 0.720 g
  • 4×20 = 1.000 g
  • 5×20 = 1.250 g
  • 6×20 = 1.500 g

Izrada sistema

Na osnovni najlon 0.10 mm stavljamo plovak koji fiksiramo pomoću bužira. Zadnji bužir na plovku bez obzira na to da li se radi o kederaju ili bilo kojoj drugoj tehnici ribolova, treba ostaviti malo dužim kako bi se petljanje plovka svelo na minimum. Kod stavljanja olova treba računati na to da ih na sistemu bude oko 6. Jedan manje ili više, nevažno je, ali kad bismo ih stavili premalo ili previše, opet bi mnogo češće dolazilo do petljanja. U pravilu se olova postavljaju tako da su sva grupirana uz sam predvez ili da se uz predvez nalazi jedna olovnica, a 5 do 10 cm više, grupa preostalih olova. Ja ne kompliciram te su mi sva olova uvijek iste težine (osim onog konačnog za savršeno tempiranje plovka), a ukoliko stavljate olova različite veličine, uvijek se ono najmanje nalazi najbliže do predveza, a najveće najdalje od njega.

Predvez vežemo u većini slučajeva od najlona 0.08. U nekim slučajevima vrlo teškog ribolova predvez može biti debljine 0.06. Predvez u kederaju je dužine do 10 cm radi što brže indikacije griza. Kod vezanja udice treba paziti na dva detalja, da najlon iz čvora izlazi s unutarnje strane udice i da ostatak najlona koji strši nakon vezanja udice ne skratimo previše, pošto on nam služi tome da blokira mamac (najčešće crva), da on tijekom ribolova ne sklizne na najlon. Cijela dužina linije treba biti malo kraća od dužine štapa radi lakšeg rukovanja.

Prihrana

Hrana za primamu kedera je sasvim fine granulacije i možemo ju prepoznati po oznakama na vrećici alborella, silver fish, lago…Te hrane namijenjene su isključivo ribolovu kedera, specifične su upravo po svojom finoj granulaciji i aktivnim česticama koje „eksplodiraju“ u vodi i rade oblak u koji keder ulazi. Najlakše ćemo uvidjeti razliku između dobre i loše hrane tako da ju jako namočimo. Kvalitetna keder hrana radit će oblak i neće se lijepiti za prste, za razliku od one lošije. Talijani su najpoznatiji kederaši pa su tako i njihove hrane ponajbolje. Istaknuo bih Trabucco Alborellu Special, ali ništa lošije nisu niti Milova ili Panova hrana, koja je cijenom najprihvatljivija. Osim same hrane, važni su i dodaci koje u nju stavljamo, a tri najvažnija su mutilo, „bube“ i plumm. Mutilo je boja u prahu koja se dodaje hrani, kako bi stvarala čim jači oblak. Mutila su dostupna u različitim bojama, a najčešće se koristi žuta, crvena i bijela.

U većini situacija koristim žuto ili crveno mutilo, a bijelo koristim često kad se lovi na šljunčarama gdje je velika prozirnost vode. U ponudi ima mnogo mutila, a najkorištenije je vjerojatno Sensasov Tracix.

„Bube“, pravim imenom Chrysalide Macinata, neizostavan su dodatak svakoj kederskoj hrani. Radi se o mljevenim gusjenicama dudovog svilca. Bube imaju vrlo specifičan miris. Taj miris ćete osjetiti u svakoj kederskoj hrani jer ga ona u većoj ili manjoj mjeri već sadržava. Osobno dodajem oko 10-15 posto buba na konačnu količinu kederske hrane. Meni najdraži dodatak za kederaj je svakako Plumm, ne znam da li je tome razlog ugodan miris (barem meni) ili jednostavno činjenica da aktivne, plutajuće supstance Plumma izluđuju kedera i dižu ga na samu površinu vode. Stavljam ga u keder hranu u istoj količini koliko i bube. Neki od dodataka koji su nam na raspolaganju, ali ih osobno ne koristim često su: Coco belge – mljevena i pržena ljuska kokosa. Također sadrži puno aktivnih supstanci koje lebde u vodi. Sensas Fouillix- sušene i mljevene ličinke fuja. Obično se stavlja paket na 2 kg hrane. X21 od La Sirena je izrazito aromatična hrana predviđena prije svega za ribolov u hladnijim mjesecima. S tom hranom treba biti oprezan jer u prevelikim količinama ima kontra efekt i nećete uloviti ništa.. Ljeti ju uopće ne koristim, a zimi dodajem oko 20 posto. Koji god dodatak da izaberete, nećete pogriješiti. Zlatno pravilo je da budete čim jednostavniji i da s ničim ne pretjerujete.

Osim hranom možemo nadohranjivati fujem i crvima. Fujem nadohranjujemo ili nerazbijenim ili u kombinaciji s finom zemljom – „Terre de somme“. Fuj koristim samo u uvjetima kad mi se grizevi prorijede i keder nestane, jer njegova je velika mana da privlači vrlo sitnog kedera. Radije nadohranjujem samo hranom uz dodatak pinkija i samim crvima.

Priprema hrane

Nakon što složimo miks potrebno je i pravilno pripremiti hranu. Hranu možemo koristiti polusuhu ili razrijeđenu. Polusuha hrana se koristi kad se keder lovi bliže dnu i kad puše jači vjetar. Ona se pripremi tako da hranu navlažimo do te mjere da možemo stisnuti i baciti kuglicu, a da se ne raspadne. Nakon što ju navlažimo, treba ju prosijati kroz fino sito. Takva hrana će se brzo raspasti na dnu i otpuštati aktivne supstance koje će se dizati sve do površine. Puno češće koristim razrijeđenu hranu. U tom slučaju u hranu dodajemo puno više vode nego inače, do te mjere dok ne dobijemo rijetku smjesu koja će imati polu-tekuća svojstva, a opet da se može bacati u malim komadićima. Takva hrana radi puno aktivniji i veći oblak u vodi od one polusuhe i koristimo ju kad kedera lovimo u plićem sloju vode, što je najčešći slučaj.

Mamci

Najčešće korišteni mamac u kederaju je crv „pinki“, za razliku od „škota“ on je mnogo manji. Još manji od pinkija su raparini crvi crvene boje i puno žilaviji, tako da s jednim možemo uhvatiti i desetak (pa i više) kedera bez mijenjanja mamca, što nam omogućuje uštedu vremena i brži ribolov koji opet rezultira većim brojem kedera u čuvarici. Mana raparina je u tome što se teško nabave kod nas i skuplji su od običnih škota ili pinkija. Odličan potez je za sam ribolov nabaviti starije crve koji su puno žilaviji od svježih te dulje ostaju na udici.

U nekim slučajevima keder osjetljivo prima te ga treba loviti na ver de vas. Često se to dogodi kad se u jezero ubaci puno fuja te keder više ne želi primati crve. Ver de vas je vrlo osjetljiv te ga treba mijenjati poslije svake ribe.

Na kederaju s Dariom

Dario je nedavno počeo s natjecateljskim ribolovom, pa smo zajedno otišli na trening kederaja, kako bih mu pokazao koji novi detalj i dao savjet kako da čim prije ovlada tom tehnikom. Ono što me oduševilo kod njega jest želja za znanjem i spremnost na slušanje. U početku trebate biti kao spužva i upijati svaki savjet koji čujete od iskusnijeg natjecatelja. Upravo to je odlika najperspektivnijih mladih ribolovaca. Nakon što smo složili hranu i pripremili pribor na ranije opisani način, mogli smo početi s ribolovom. Nakon početnog hranjenja sve je počelo prštati od kedera. Grizevi su bili vrlo brzi, ali je Dario imao velikih problema s realizacijom. Problem je bio u zatezanju. Kederi naime imaju jako mekanu kožicu unutar usta i ako ste pregrubi, jednostavno ćete mu iščupati udicu iz usta. Da biste to spriječili, kontra mora biti brza, ali izuzetno blaga. Zateže se iz zgloba laganim kosim pomakom štapa u stranu. To čak nije zatezanje, više kao da napinjete najlon. Keder će se sam zakačiti. I podizanje iz vode treba biti napravljeno s osjećajem, inače ćete opet izgubiti ribu. Da dobijem taj osjećaj, trebalo mi je nekoliko godina vježbe, a i danas se nađem u situaciji da izgubim nekoliko riba zaredom, dok ne nađem ono pravo zatezanje koje će mi omogućiti najbolju realizaciju. Dario pozorno sluša savjete i uskoro postaje puno uspješniji. Grizevi se redaju jedan za drugim dok god hrana dolazi u vodu u pravilnim razmacima. Kod hranjenja je važno da se bude precizan i da imamo ritam hranjenja, tipa – hrana, riba, hrana, riba, crvi i opet iznova. Nadohranjivati ne prestajemo ni kad ribu ne ulovimo. No, svako malo, Daria zanese ribolov i zaboravi na hranjenje. To mu se nikako ne smije zamjeriti. Teško je ponekad zadržati koncentraciju.

U tom trenutku važno je da ga upozorim na to. Ritam hranjenja se nikad ne smije prekinuti. To je možda i najvažnija stvar u cijeloj priči o kederaju. Najteže je odrediti taj ritam. Nakon početnog prihranjivanja kad napravimo veliki oblak, treba procijeniti koliko često treba prihranjivati. Oblak nikad ne bi smio nestati ispred nas. Obično se prihranjuje i više puta u minuti, ali s tek toliko hrane koliko stane među tri prsta. Jednom kad odredimo ritam, važno je da ga se držimo. Uz hranjenje hranom, poželjno je svako malo bacati po nekoliko škota. To je osobito efikasno kod ribolova većeg kedera. Nije svaka voda ista, na nekima treba prihranjivati malo i često, a na drugima više, ali ne stalno. Popis mogućnosti je neograničen, no tome vas nitko ne može naučiti. Osjećaj za to dolazi s iskustvom, a iskustvo s treningom. U dva sata treninga Dario je ulovio oko 3 kilograma kedera. Rezultat kojeg se ni mnogi iskusni natjecatelji ne bi postidjeli.

Jedina formula za uspjeh je upravo trening i upornost, a ne najbolji štap ili čarobna hrana!

Dario Jugovac

Dario Jugovac je mladi natjecatelj ŠRK „Klen“ iz Oroslavlja. Rođen je 29.6.1996. Pohađa 7. razred osnovne škole u Oroslavlju. Najviše voli ribolov kratkim direktašima, a najdraža riba mu je crvenperka.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana