RIBOLOV KUPSKIH TORPEDA

PR / Broj 52 / Srpanj / 2012.

Riječni ribolov šarana „divljaka“ baš i nije za svakoga. Glavni razlog tome leži u činjenici kako se danas, pored naših najpopularnijih jezera, gdje se skoro sve zna o najboljim mjestima i najvećim ribama, vrlo malo ozbiljnih ribolovaca bez pogovora spremno upustiti u avanturu riječnog ribolova i podnijeti brojne pripremne radnje kako bi najprije ušli u trag divljim riječnim šaranima. Drugi je problem što za njih morate imati dovoljno vremena i strpljenja kako biste dočekali svoju šansu da ih se nalovite. Kad kažem „svoju šansu“ i „da ih se nalovite“ mislim na priliku da na rijeci nađete slobodno dobro mjesto i u jednom ribolovu ulovite barem nekoliko vretenastih šarana „divljaka“ preko 10 kilograma. Na Kupi je danas situacija s velikim ribama nažalost puno lošija nego prije deset ili dvadeset godina. Sva najbolja ribolovna mjesta su već dugo pod jakim ribolovnim pritiskom i većina ribolovaca koji šarane tamo love, ukoliko ih ulove, bez obzira na veličinu, uredno ih poslije ribolova nose kući. Dodate li tome na Kupi „uobičajenu dozu krivolova“, nije ni čudno što je velikih šarana iz godine u godinu sve manje. Ipak, tko dobro poznaje riječna pravila i ima dovoljno strpljenja čekati da se svi uvjeti potrebni za uspješan ribolov poslože, ponekad, unatoč svemu, doživi dobar ribolov. A koji je užitak na tako lijepoj vodi i u tako teškim uvjetima uloviti i pustiti šarana divljaka od 10 ili više kilograma, riječima je nemoguće opisati…

TEKST I FOTOGRAFIJE: DENIS BELAVIĆ I KREŠIMIR KURI

Kako se nalaze dobra mjesta?

Iako smo to već barem nekoliko puta, što u člancima, što u ribolovnim knjigama napisali, bez čamca je na rijeci vrlo teško naći dobro mjesto za ribolov šarana. Jedna od prvih predradnji je uzeti čamac, motor i sonar te tako opremljen proći što je moguće veći dio rijeke, kako bismo se informirali o konfiguraciji terena, mjestima gdje šarani skaču, ali i o mjestima gdje se stalno i učestalo love. Konfiguraciju dna rijeke najlakše možete savladati vozeći se u čamcu uz upotrebu sonara, prvo po sredini pa onda posebno uz obje strane rijeke. Na mjestima koja se čine zanimljivim treba stati i ako ima potrebe, „malo detaljnije“ pročešljati teren. Najzanimljiviji dijelovi rijeke su gdje god na njoj ima nekih osobitosti. Nekad su to veliki zavoji s dubinama i podlokanom obalom, drugi put su to potopljena stabla na sredini vode ili nizovi velikog u vodi potopljenog drveća koje nekad svojom krošnjom zadire u riječnu maticu. Kad želite loviti šarane „divljake“, prvo je pravilo da ih uvijek morate tražiti u jakoj struji, jer oni žive na istim područjima kao i mrene. Kad šarane jednom nađete gdje skaču, tek ste obavili lakši dio posla, jer nakon toga tek treba proniknuti i gdje se hrane, a to baš i nije uvijek lako. Mnogi ribolovci koji nikad nisu koristili sonar o njemu imaju krivu predodžbu misleći kako se njime poput televizora u vodi traže šarani. Međutim, istina je potpuno drugačija. Šarani se ispod čamca tjeranog klasičnim benzinskim vanbrodskim motorom brzo sklanjaju i ne možete ih na njemu uvijek samo tako vidjeti (vidite samo manji dio riba). Međutim, za razliku od toga, uvijek možete precizno istražiti dubinu, izgled i sastav dna što je za pripremu ovakvog tipa ribolova puno zahvalnije. Za promatranje riba u vodi treba koristiti pogon na električni motor ili samo lagano veslanje lakim plastičnim veslima koja ne stvaraju veliku buku. Ribe koje dan obično provode u srednjim slojevima vode, predvečer, tijekom noći i rano ujutro obično prilaze obali, prema plićoj vodi, gdje uz lokvanje obično traže riječne školjke ili pretražuju rubove jama, posebice na mjestima gdje im voda donosi riječni talog u kojem za ove ribe uvijek ima dosta njihove prirodne hrane.

Vodostaj i prihranjivanje

Nedavno smo od rijeke Kupe dobili još jednu dobru lekciju vezanu uz vodostaj i prihranjivanje. Pronašli smo zanimljivo duboko mjesto gdje je pred nama skočilo četiri do pet šarana, dobro ga pretražili i odabrali mjesta za lov. Naime, premda su šarani skakali na dubljem dijelu, u jami, odlučili smo loviti na plićoj i brzoj vodi oko 100 metara nizvodno, jer je temperatura vode bila relativno visoka, a ribe su se po našim pretpostavkama hranile u brzaku, gdje je u vodi više kisika. Nakon nekoliko pripremnih hranjenja za ribolov, koja su uključivala 20 kilometara vožnje autom do čamca pa onda još oko dva kilometra čamcem do mjesta na koje se ne može doći autom, uslijedila su tri jaka kišna dana i vodostaj Kupe se za samo 24 sata digao za puna dva metra. Bili smo ljuti i prkosni. Ljuti, što su naše boile po ko zna koji put vrlo vjerojatno završile u Sisku i što nam propada ribolov, ali opet i prkosni, da se pod svaku cijenu zaputimo u taj unaprijed isplanirani ribolov, premda su sve prognoze za ribolov po relativno velikoj vodi bile vrlo loše. Čekali smo nekoliko dana da se vodostaj barem djelomično smanji i stabilizira i onda otišli na vodu.

Problemi tehničke naravi

Glavno pitanje koje nas je nekoliko dana proganjalo pred ribolov bilo je kako „čisto tehnički“ loviti na brzoj vodi kad je vodostaj još dodatno povećan skoro 60 centimetara a voda od kiše mutna. Šarani, koji su tu prije kiše eventualno uzimali boile, sigurno nisu zaboravili na njihov miris i okus, ali i na poziciju gdje su ih našli, tako da nas to i nije pretjerano brinulo. Više smo razmišljali koje sisteme izabrati i kako s obzirom na vrlo teške uvjete ribolova efikasno prezentirati mamce. Prvi uvjet bio je izabrati dovoljno teška olova koja mogu mamce držati u jakoj struji, a drugi da se napravi takav sistem koji će u brzoj vodenoj struji raditi što manje otpora.

Sigurnosni sistemi i teška olova

Odlučili smo se za upotrebu sigurnosnih fiksnih sistema (safety bolt rig) s teškim postranim olovima težine 150 grama. Lead core, koji se u takvim situacijama uz njih obično upotrebljava u jezerskom ribolovu, ovdje je bio nepotreban jer je samo još dodatno radio otpor u brzoj riječnoj vodi i bolje lovio potrganu vodenu travu koju je riječna matica ionako nosila. Problemi s vodenom travom na rijeci Kupi su tijekom cijele godine uobičajeni. Razlika je jedino što su početkom sezone manji, a u drugom dijelu ljeta puno veći. Otkinuta vodena trava koju rijeka nosi lovi se na najlon i onda tako klizi do olova te ga, kad se nakupi dovoljno veliki busen, otkotrlja s busenom nizvodno. Zbog toga smo morali svoje sisteme prebacivati svakih sat ili dva. Kao idealan materijal za predveze pokazao se Nashov Missing Link Gravel boje šljunka i jakosti 35 lb, jer se njegova boja savršeno uklapala s bojom riječnom dna, a špaga jakosti 35 lb bila je dovoljna da zaustavi šarane u njihovim divljim snažnim bjegovima. Kao udica izbora nametnula se Nashova Fang Gaper broj 4, jer ima vrlo širok luk i debelu žicu od koje je tijelo pa zbog toga jako dobro ubada ribu i zadržava ju na udici za vrijeme borbe. Usta riječnih šarana su zbog rovanja po stijenama vrlo jaka i žilava i oni zbog toga vrlo rijetko otpadaju s udice.

Mamci za ribolov

Za ribolov na Kupi zbog obilja sitne ribe zaboravite na boile promjera 12, 14 pa čak i 16 mm. Optimalne lovne veličine su 18 ili 20 mm pa i veće. Osim veličine, vrlo je važna i njihova težina. Kada hranite u bržoj vodi, vrlo je značajno da vam mamac brzo tone, jer nije jednako ako potone na dno metar ili deset metara nizvodno od mjesta gdje ste ga bacili. U našoj je priči zbog dodatno povećanog vodostaja težina mamaca dobila još važnije značenje. Boile za rijeku trebale bi biti dovoljno tvrde da se barem nekoliko sati mogu oduprijeti naletima sitne ribe. Što se samog sastava tiče, riječni šarani su jednako „šarani“ kao i oni u jezerima i što im ponudite bolju hranu, bolje će na nju reagirati. Jedina razlika leži u količini aroma i aditiva koje koristite. Naime, pošto žive u rijeci na velikom prostoru, doze bi trebalo u odnosu na jezerski ribolov smanjiti. Jako „nabrijani“ mamci s visokim dozama aroma i aditiva koji će nekad možda trenutno privući jezerskog šarana s vode na kojoj se često lovi, jednako tako će na trenutak s mjesta otjerati riječnog divljaka vrlo izoštrenih čula prema svojoj prirodnoj hrani, i on će im se vratiti tek nakon nekog vremena kad voda malo „ispere“ mamac, i aroma djelomično ishlapi. Mi smo lovili na tvrde boile promjera 20 mm, na bazi ptičje hrane s blagom kombinacijom aroma (6 ml na kilogram), eteričnog ulja (10 kapi / kg) i punom dozom aminokiselina (30 ml/ kg). Kao arome smo koristili kombinaciju Secret Agenta 4ml i Maple Creama 2ml s 10 kapi eteričnog ulja crnog papra i 30 ml Carpmina od Kevina Nasha, kojim smo još dodatno izvana aromatizirali mamce.

Pribor i oprema

Kupski su „ divljaci“ vrlo snažne ribe. Zbog toga što žive u brzim strujama rijeke, vrlo su dobri i eksplozivni plivači, a to znači da za njih trebate vrlo jak i pouzdan pribor. Dobro će vam poslužiti bilo koji štap akcije 3.5 lb, pouzdana rola s kvalitetnom kočnicom te vrlo jak i obavezno svjež najlon otporan na habanje. Ako lovite na pola vode, nakon što zagrize, šaran od desetak kila je za samo desetak sekundi u lomovima pod drugom obalom i u sljedećih deset sekundi kao sumanut će juriti prema nekom drugom lomu koji se katkad nalazi na potpuno drugoj strani obale. Ako vas takva situacija na obali zatekne bez čamca, sigurno će vam pobjeći. I zbog toga je čamac s još jednim uigranim ribolovcem na veslu u ovakvom ribolovu nezaobilazan dio ribolovne opreme. U čamcu ćete morati smjestiti prostirku za prihvaćanje ribe, veslo te neki lagan i jak podmetač. Moj izbor za ovakve situacije je Venom od Nasha, jer od svih podmetača koje sam dosada imao u ruci, ovaj je najlakši i najspretniji za korištenje na tako uskom prostoru.

Problem sitne ribe

Kad god lovite šarane u brzaku, vrlo je vjerojatno da ćete imati problema s mrenama. Ako ih lovite u mirnijem dijelu vode, napastovat će vas klenovi, babuške, plotice kao i druga bijela riba. Mrene su vrlo lijepe i borbene ribe i mrena ili dvije za vrijeme ribolova nikad mi nije pričinjavalo problem. Međutim, ako vam se na hranilište uvali poveće jato mrena, one mogu postati velika napast. To istovremeno još može biti znak da šarani nisu u blizini ili da ste potpuno promašili kod izbora lokacije za lov šarana. Riječni su šarani veliki nomadi i ponekad zbog mrijesta ili potrage za hranom mogu prevaljivati vrlo velike putove. Nekad se, pogotovo u lipnju, nakon svake veće vode smijeni sastav populacije ovih riba koje obitavaju na određenom mjestu rijeke. Tako u jednom ribolovu možete uloviti 4 do 5 riba prosječne težine 3 do 5 kilograma, drugi put nekoliko riba od pet do deset kilograma, a treći se put na udici izmjenjuju samo mrene s klenovima. Ako ste bili dovoljno uporni pa vam se posreći da u hranilište uđe krupnija riba, možete imati od nekoliko cenera pa sve do riječnog ribolova života.

Sistem zamaranja i prihvaćanja ribe

Ako ste šarana prilikom prvog zaleta uspjeli zadržati da ne ode u lom, za što je potreban vrlo snažan i odlučan manevar sa štapom koji se na jezerima vrlo rijetko koristi, preostaje vam još sam biti strpljiv i s obale ga navesti u podmetač. To je obično slučaj s manjim šaranima do 7 ili 8 kilograma. Međutim, ako je šaran preko 10kg, u 50 % slučajeva će brzo stići do jednog ili do nekoliko lomova i ako uz sebe nemate potporu kolege i čamca vrlo je vjerojatno da ćete ga izgubiti. Kad takva riba zagrize i omota se oko loma, nikad ne treba siliti, već samo polako ući u čamac i uputiti se prema mjestu gdje se riba uplela u granje. Tamo ćete obično vidjeti šarana kako metar od loma mirno pliva. Čim ribu pokretima štapa u suprotnom smjeru od onog kojim se zapetljala oslobodite, ona će pravocrtno jurnuti prema drugom „slobodnom“ lomu i ponoviti radnju. Šarani jako dobro poznaju svoju životnu okolinu i usred mrkle noći znaju gdje su lomovi koji im mogu spasiti život. Ako je drugi ribolovac koji je s vama u čamcu vičan veslu, šanse da ga izvadite su velike, a ako nije, baš i ne. Još nešto, ako imate čamac na pogon vanbrodskog motora, obavezno za vrijeme zamaranja ribe podignite elisu izvan vode, jer šarani kad su pod čamcem jako dobro koriste svaku priliku koju im pružite, a oštra elisa to svakako je. Još jedna od velikih opasnosti riječnih šarana je leđna peraja ili kako ju ribolovci popularno zovu „pila“. Ona je „divljacima“ strašno oružje i ne jednom sam iz čamca svjedočio pokušaju da njome prerežu glavni najlon i tako se oslobode.

Briga o ribi

Kad lovite šarane u ovo vruće i sparno ljetno doba, kad čak i mi ljudi dišemo „na škrge“, zamislite samo kako je njima na suhom (kad ih se ulovi). Ne zaboravite da slikanje ribe treba trajati što je moguće kraće, a ribu treba polijevati riječnom vodom barem svaku minutu. Neka vam ne bude teško, uz sav potreban pribor i opremu za ribolov, sa sobom uzeti i podlošku za prihvaćanje ribe te ju staviti na dno čamca kad s njim krećete po ulov ili ju preko kopriva baciti na blato na obali. Kad ribu nakon slikanja položite u vodu, primite ju za rep i postavite uspravno polako ju povlačeći naprijed natrag da joj voda krene kroz škrge. Šarani po velikoj vrućini vrlo lako padaju u šok i ako im ne pomognete da se nakon prvog kontakta s vodom oporave, može se dogoditi da nakon što otplivaju uginu. Ulovljenu ribu treba u vodi tako dugo držati okomito dok se ona sama ne stabilizira i krene u slobodu.

Puno sam puta bio svjedokom kako su se neki ribolovci (koji su se na našim poznatim jezerima, gdje je dobar nadzor ribolovaca, zaklinjali u čuvanje riba), na divljoj vodi poput Kupe ponašali prema šaranima kao divljaci. Ne samo da nisu koristili prostirke i zalijevali ulovljene ribe na suhom, već su nakon ulova ubijali i odnosili kući svaku ribu koja im je došla na udicu. Naše rijeke nisu vreće bez dna, a onih pravih šarana divljaka je iz godine u godinu sve manje i zbog toga ih poštujte i vraćajte. Ako već ne možete sve , pustite barem one najveće. Ja nikako ne razumijem ljude koji ne vole jesti ribu, ali ih redovito ubijaju i poklanjaju. Pokušajte, čak i ako vam to nije običaj, barem jednom ulovljenom šaranu pokloniti život i pustiti ga na slobodu. Vidjet ćete kako je dobar osjećaj promatrati ga dok polako odlazi natrag u svoje carstvo. Puštanje ulovljenih šarana divljaka jedini je način da i naša djeca, koja će ih možda tu loviti za deset ili dvadeset godina, imaju priliku doživjeti isto.