PR / Broj 45 / Prosinac / 2011.

Ukoliko vas put odvede u Poljsku i poželite tamo loviti ribe, možda ćete imati početnih teškoća u razumijevanju s obzirom da malo tko u Poljskoj govori engleski jezik. Kada ih prebrodite, vjerujem da ćete se sa smuđevima, grgečima ili štukama lakše sporazumjeti

Piše: Zdravko Šavor

Izgubljeni u prijevodu

Moj nešto dulji službeni put u poljski grad Wroclaw bio je prilika da se okušam u ribolovu na rijeci koja nosi ime poput naše turopoljske riječice. Poljski dio Odre kod Wroclawa dosta podsjeća na našu Savu nizvodno od Zagreba iako je nešto veća. Cijeli grad doslovno je ispresijecan Odrom i njenim kanalima, pa ga još nazivaju i poljskom Venecijom, što u vrijeme prilično čestih poplava poprima doslovno značenje. Ispričali su mi da Odra zna poplaviti toliko jako da su obližnje zgrade u Wroclavu potopljene do 4. kata! Na sam spomen Poljske nekako su mi u prvom planu bili veliki grgeči, smuđevi i štuke, pa sam shodno tome i radio odabir varalica koje ću ponijeti sa sobom. No prvi problem je nastao kada sam pokušao prikupiti informacije o ribolovu na engleskom jeziku. Na internetu ne postoji doslovno ništa. Poljska kao jedna od najvećih europskih država ima i veliku populaciju ribiča, neke odlične internet stranice i forume no sve su na poljskom jeziku. Teško mi je bilo stupiti u kontakt s nekim iz Poljske preko društvenih mreža ili foruma, pa je mojoj muci došao kraj tek kad sam pronašao ribolovni dućan Krokodyl u kojem su dva djelatnika govorila engleski jezik. Bili su poput svih Poljaka koje sam upoznao jako ljubazni iako začuđeni da se raspitujem o ribolovu u njihovom gradu. Ispada da sam jedan od rijetkih stranaca koji je poželio loviti ribe u okolici Wroclawa.

Uglavnom, dnevna dozvola se uplaćuje u pošti na račun Poljskog Ribolovnog Saveza – Okrug Wroclawski, a kopija uplatnice je potvrda kojom možete loviti na svim vodama u cijelom okrugu, izuzev privatnih. Cijena dnevne karte je simboličnih 20 zlota + poštanski troškovi, sve zajedno manje od 50 kuna. No vratimo se na ribolovni dućan Krokodyl. Ako ste pomislili da su naši dućani poput Škorpiona ili Predatora dobro opskrbljeni, onda trebate vidjeti brendove koji se ovdje redovito prodaju. Doslovno sam opao na guzicu kad sam u rukama držao Orvis, Fenwick, Lamiglas, St. Croix, Hardy, Vision i ostale štapove vrhunskih brendova. Osim štapova dućan je opskrbljen kompletnim asortimanom za sve vrste ribolova uklučivši i čamce, te Minn Kota elektro motore. Ne moram govoriti da od voblera dominiraju Salmo vobleri po pristupačnim cijenamama. Uglavnom, dečkima iz dućana dugujem za sve informacije koje su moja ribolovna putovanja usmjerila prema mjestu Brzeg Dolny, nekih 30 kilometara udaljenog od Wroclawa. Dečki su mi ispričali da je Odra u tom dijelu bogata ribom zbog toga sto je zatrovana kemijskom industrijom koja je smještena u samom mjestu, no to mi neće smetati za ulovi, fotografiraj i pusti ribolov. Smuđ ili sandacz je glavna špinerska meta, uz grgeče koje love na specifičan način koji je sličan drop shoot-u.

Brzeg Dolny

Konfiguracija obale na pozicijama kod mjesta Brzeg Dolny, sastoji se od uzastopnih babica i uvala, pa po tome podsjeća na našu Savu. Iako je teren ogroman, nekako sam vjerovao da ću lako pronaći ribu no prevario sam se. U samoj rijeci teško je vidjeti bilo kakvu ribu, pa i kedera te djeluje dosta prazno. Glavnina akcije događa se na dnu no ako nemate griza sumnja ubrzano počinje nagrizati samopouzdanje. Lokalni ribiči uglavnom love smuđeve živim mamcima i uz tešku muku od njih uspijevam izvući neke smjernice kojima bih spasio dan. Kako sam se prilično napalio na grgeče odlazim na jedan rukavac u kojem su grgeči doslovno ludovali po površini koja je vrvjela od sitnih kedera. To je to, pomislio sam, sada ću se naloviti bez greške.

No to što su grgeči ludovali po površini nije bila garancija ulova. Sistem kojim se grgeči ovdje love sastoji se od malog twistera koji je montiran na udicu, a na drugi krak fluorocarbonske strune veže se tanko i izduženo olovo koje se koristi za finesse – drop shoot tehnike. Na vodi sam vidio još dva špinera koji su također ganjali grgeče i svaki je ulovio po jednog. Ovdje su grgeči prosječne duljine između 20 i 30 cm, a ima i onih od preko 40 cm no nešto su rjeđi. Iako sam se nadao takvom, uskoro sam poželio uloviti bilo kakvog, pa sam tek u poljsko-hrvatskom prijevodu od jednog od njih dvojice uspio saznati u čemu griješim. Iako sam mislio da sporo vučem twister, zbunjen površinskom aktivnošću grgeča, morao sam dodatno usporiti. Tek kada sam jakooooo usporio uspio sam dobiti prve grizeve pa su mi čak dvije školjke doslovno progutale i zaklopile olovo. Sve u svemu, jako zanimljiv način lova.

Na redu su smuđevi

S grgečima sam se mislio još koji put podružiti, no sada je ostalo upisati se sa smuđem. U mom drugom dolasku u Krokodyl trgovinu dečki mi objašnjavaju da se iduće nedjelje na Odri održava najecanje u varaličarenju pa odlučujem ponovo posjetiti isti teren. Ovaj put imat ću vodiča no problem sa sporazumijevanjem opet je došao u prvi plan. Natjecatelj koji bi mi trebao pokazati dobre pozicije ne govori engleski jezik pa ćemo do tamo komunicirati mobitelom s njegovim kolegom iz dućana. Nedjelja je bila izuzetno kišan dan, a mnoštvo automobila bilo je parkirano na dugoj strani Odre do koje se može doći skelom. Ja sam za početak pokušao loviti na jednoj od prvih babica ispod skele ovaj put naoružan Relax Kopyto gumicama od 5 i 7 cm koje su ovdje jako popularne. Preporuka je da se isljučivo ribolikim gumama na olovnim glavama do 18 g pretražuje dno u uvalama između babica. Mislim da nisam lovio dulje od 10 minuta, kada mi je velika riba popratila gumicu koju sam provlačio tik uz obalu. Ogroman val i riblja čeljust promašuje varalicu za koji centimetar pa ostajem bez ribe. Kasnije se skelom prebacujem na drugu stranu gdje me čeka prodavač iz dućana koji se natjecao. Samo da spomenem da sam prije toga vidio dva ribiča, natjecatelja koji su upisali ulove i nosili smuđeve sa sobom na skelu, jedan je bio po mojoj procjeni od kojih 3 kg. To mi daje vjeru da ću i ja uloviti smuđa, no kiša je toliko padala da sam već sada bio prilično mokar, a nisam imao čizme. Na drugoj strani rijeke očekuje me hladan tuš. Moj vodič mi pokazuje ribe koje je ulovio na natjecanju koje još nije završilo. Na podu ogroman bolen, debeo i dug oko 80 cm, desno od njega je crna vreća za smeće, a u njoj jedno 5-6 kilograma riba, smuđeva, grgeča i jezova. Primijetili ste nelogičnost da natjecatelji ubijaju ribe na natjecanju koje se važu tek na kraju natjecanja. Meni totalno nerazumljiv postupak, posebno jer je riba iz ovog dijela rijeke nepodobna za prehranu zbog otrovnih sastojaka koje kemijska industrija ispušta u rijeku. Upravo na odvod te kemikalije u Odru odveo me moj vodić, jer je to jedno od najboljih mjesta za lov smuđa. Pokazao mi je tih par babica i uvala u kojima imam dosta izgleda za upis i otišao čekati proglašenje pobjednika. Ribolov na tim pozicijama mi nije donio ništa, no na jednoj uzvodnoj babici nešto kasnije sam na Salmo Executora dobio i prvog odranskog smuđa, uz prethodni trkac i još jednog malog kojeg sam vidio kako udara gumicu tik pod mojim nogama. Bio sam zadovoljan s upisom pa sam idući vikend s puno više elana ponovo otišao na Odru.

Forca Fiume!

Ovaj put imao sam sjajnog vodiča, jednog od najboljih ribolovaca u Poljskoj koji je usto i vlasnik poljskog brenda Fiume. Rafal Bielewic je reprezentativac Poljske u ribolovu plovkom, ali i jako dobar špiner. Organizator je ribolovnih natjecanja, ribolovni novinar i jedan od glavnih aktera u ribolovnim emisijama koje se emitiraju na poljskoj televiziji TRWAM (većina filmića može se vidjeti na Internetu). Iako je skor cjelodnevnog ribolova bio skroman uz dva mala ulovljena smuđa i jedne male štukice, naučio sam dosta od Rafala, a i nahodao se poprilično uzduž obale rijeke Odre. Najzanimljivije je bilo razgledavanje ribolovnog pribora koje proizvodi pod brendom Fiume u svom skladištu. Impresionirala me količina raznih štapova za sve vrste ribolova, a većina ih je srednje ili visoke kvalitete. Odlični su varaličarski štapovi iz serije Guardian, a maloprodajnom cijenom od stotinjak eura imaju sve kvalitete kao i višestruko skuplji štapovi drugih poznatijih brendova. Iduće godine planira proširiti ponudu i u ostalim zemljama regije pa se nadam da će se uskoro pojaviti i kod nas u ponudi.

Uglavnom, to je bio moj zadnji vikend-ribolov u Poljskoj. Ako mi se ponovo pruži prilika loviti u okolici Wroclawa nadam se da će to biti u neko toplije doba godine. Bilo bi lijepo otići i na sam sjever Poljske do Baltika gdje se love velike štuke ili pak bakalari u moru. No kako je Poljska ogromna a ceste su im prilično loše, prelazak velikih destinacija nije baš jednostavan i brz.

Pribor iz Poljske

Govoreći o poljskim proizvođačima ribolovnog pribora najpopularniji su upravo oni najpoznatiji, poput Salma, Dragona ili Relax-a koji i kod nas imaju krug svojih korisnika. Poljaci imaju 12 velikih proizvođača ribolovnog pribora i velik broj malih poput Hunter-a ili pak Krzysztof Stepanowa koji izrađuje predivne minijaturne voblere kojima imitira kukce a odlični su za lov pastrva i klenova kao i ostalih riba.

U dućanu Krokodyl poklonili su mi dva voblera koje izrađuje njihov prijatelj , prvak poljske u ribolovu varalicom (koji je bio i drugi na svijetu ako sam ih dobro razumio). Vobleri imaju oznaku Hunter i jedan je minijaturan namijenjen grgečima ili pastrvama, dok je drugi model izdužen i prilično težak. Tim voblerom ekipa koju sam upoznao isključivo lovi bolena koji je u Odri oprezan i love se uglavnom teško uhvatljivi samci. Pribor za lov bolena je minimiziran na štap 10-30 g, a love ga najlonskom strunom debljine 0,18 mm, uz obavezno šuljanje po obali do vrha babice te daleko zabacivanje nizvodno i brzo povlačenje uz rub štroma.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana