ŠPINANJE U „LERU“

PR / Broj 53 / Kolovoz / 2012.

Pojam „u leru“ dolazi od vožnje automobila kada ova riječ u žargonu znači da vozimo bez utroška energije (nizbrdo npr.), a preneseno u ribolov značilo bi da naša varalica ima akciju – radi bez utroška naše energije tj. privlačenja rolom, a to možemo postići upravo na opisanoj lokaciji – špornju na način da vobler bacimo u najjaču struju iza špornja i držimo ga u toj struji na mjestu, a turbulentna i brza struja rijeke će vobleru dati akciju i premještati ga lijevo desno po struji i mijenjati mu akciju

Piše: Marko Klarić

Zadnjih 2-3 tjedna u Hrvatskoj vladaju nesnosne vrućine s dnevnim temperaturama preko 35 stupnjeva, a to se itekako odražava na sav živi svijet, kako na nas tako i na naš omiljen hobi – ribolov.
Vode su sada zagrijane, a količine kisika u vodi su na minimumu i gotovo svim ribama je trenutno prioritet puko preživljavanje i traganje za mjestima s većom koncentracijom kisika u vodi, a sami čin hranjenja im je u drugom planu i sveden je na minimum. Slično se i mi ponašamo jer po paklenoj vrućini tražimo hladovine, klimatizirane prostore gdje možemo „lakše disati“, a hrana nam nije u prvom planu.

Kako i gdje po ovakvim uvjetima uopće uloviti nešto na varalicu?

Prvo krećem od činjenice da je meni blizu rijeka Drava, a na njoj kao i na svim našim većim rijekama je temperatura vode osjetno niža nego na okolnim stajačicama, na rijekama zbog raznih preljeva, kaskada, mjesta povećanog protoka, špornjeva i sl. uvijek ima dovoljno otopljenog kisika u vodi, pa sve ribe po ovakvim uvjetima vole boraviti upravo na opisanim mjestima, gdje „dišu punim plućima“ za razliku od dijelova rijeka sa slabim ili nikakvim protokom koja su sada znatno veće temperature i sa puno manje kisika i kao takve puno sličnije stajačicama na kojima je sada stanje gotovo alarmantno zbog vrlo niskih vodostaja i visoke temperature vode. Pri ovakvim uvjetima u pravilu izbjegavam špinanje po stajačicama, jer ako bi i ulovio nešto riskirao bi život ulovljenoj ribi (naravno ako mi je cilj pustiti ju živu i zdravu nakon ulova) jer grabežljivac ulovljen na varalicu (pogotovo ako se radi o većoj ribi) u samom drilu gubi mnogo kisika iz krvi i potrebno je mnogo više vremena za reanimaciju, a kako u plićaku gdje reanimiramo ribu voda doslovno „kuha“ od vrućine nemamo gotovo nikakve šanse za oživljavanje ulova. Iz tog razloga, a i iz razloga jer je jednostavno sada lakše ostvariti ulov na rijeci izbjegavam stajačice, koliko god me želja vukla k Drničkim štukama.

Na kakvim mjestima tražiti ribu na rijeci ?

Sada kao što sam ranije napomenuo tražimo mjesta sa povećanom količinom kisika, a na rijekama su to: preljevi preko plitkih sprudova i naglim prijelazom u dubinu, kaskade, špornjevi i sva ostala mjesta gdje neki objekt razbija struju vode, radi turbulencije i samim time povećava koncentraciju kisika u vodi.
Meni najdraža od svih ovih opisanih lokacija na rijeci Dravi su špornjevi, kako je kod nas u Podravini Drava još uvijek malo ćudljiva i divlja rijeka, tako svakih par godina osvane pokoji novi šporanj kojime Hrvatske vode pokušavaju ukrotiti rijeku kako ne bi skretala znatnije iz korita. I tako svaki taj šporanj postaje odlično mjesto za špinanje pogotovo po ovakvim uvjetima, a rijeka uokolo špornja ima i prijelaza preko plitkih šljunčanih sprudova, naglih prijelaza u dubinu, preljeva preko kamenja i zbog svega toga voda je i bogata kisikom, pa samim time i sitnom ribom, krupnijom bijelom ribom i grabežljivcima koji ih prate u stopu. Na takvim mjestima ako još ima znatnije dubine (5+m) iza špornja, našli smo pravi hot – spot za ove uvijete i ribe mora biti na ovakvim pozicijama u velikom broju, naravno neće ih biti na svakom špornju na rijeci ali neće biti teško prokužiti gdje ih ima po koncentraciji ribolovaca na njima.

Ako smo našli neki od opisanih terena na rijeci, a prvenstveno ću govoriti o špornjevima i utvrdili vizualno (raubanje bolena npr.) da ima i grabežljivca u blizini, a osim bolena sada na takvim mjestima će biti koncentrirani i ostali poput klena, smuđa, soma pa i štuke ponekad, a bit će tu i oportunista poput mrene, ako smo pronašli neki šporanj i utvrdili da ima grabežljivca preostaje nam samo da ga ulovimo, a ponekad po ovakvim uvjetima to zna biti izuzetno teško, isprobavamo po danu sve standardne varalice za bolena vučemo ih po površini po pola vode po dnu, mijenjamo jednu za drugom i ništa se ne događa ili eventualno ulovimo ponekog mališana, e ako vam se dešava ovo kao i meni i mojim prijateljima zadnjih par godina na Dravi onda i vama možda pomognu moja iskustva kako loviti sada u brzacima iza špornja.

Špinanje u „leru“

Pojam „u leru“ dolazi od vožnje automobila kada ova riječ u žargonu znači da vozimo bez utroška energije (nizbrdo npr.), a preneseno u ribolov značilo bi da naša varalica ima akciju – radi bez utroška naše energije tj. privlačenja rolom, a to možemo postići upravo na opisanoj lokaciji – špornju na način da vobler bacimo u najjaču struju iza špornja i držimo ga u toj struji na mjestu, a turbulentna i brza struja rijeke će vobleru dati akciju i premještati ga lijevo – desno po struji i mijenjati mu akciju od brze do spore kako će naići na džepove mirnije vode između struja. A na taj način gotovo idealno oponašamo kedera – ukliju koju brza i turbulentna struja izbaci na neki mirniji dio gdje ga takvog ošamućenog i dezorijentiranog spremno čekaju grabežljivci koji su tu ionako više zbog „zdravije okoline“, a ako naiđe kakav lagani zalogaj neće mu odoljeti. A na opisanim lokacijama možemo primijeniti još jedan trik, pošto se brzaci iza spruda znaju protezati i više od 100 m tako se i grabežljivci mogu nalaziti van našeg dometa varalice ali i tome se može doskočiti jer vobler možemo puštati strujom duž brzaka i više od 100 m zavisno od lokacije i činjenice dali struja ide ravno nizvodno, skreće ka obali ili kanalu, sprudu, otoku i sl, a radimo tako da prebacimo brzak pod kutom od 45 – 90 stupnjeva u odnosu na tok i otklopimo rolu i prstima držimo upredenicu napetom i puštamo vobler nizvodno koliko mislimo da je potrebno (na nekim lokacijama puštam i preko 100m) preklopimo rolu i držimo varalicu u struji i ne radimo doslovno ništa dok god osjećamo da vobler radi, a kad se izravna u struji i prestane raditi počnemo sa privlačenjem, povremeno opet pustimo da radi u leru ako je moguće i tako do kraja privlačenja, na taj način letargičnim većim primjercima bolena, klena i mrene vobler serviramo doslovno pred usta i uvelike si povećavamo šanse za ulov u odnosu na uobičajene tehnike varaličarenja koje ne daju rezultata u ovom periodu.

Koje varalice koristiti?

Kako su sada grabežljivci zbog opisanih uvjeta negdje u dubini brzaka iza špornja, i nisu baš ludi za natjeravanjem plijena do površine i nazad, već udobno smješteni u nekom džepu mirnije vode u samom brzaku čekaju da im brzak izbaci poneki lagani zalogaj, a to ćemo mi najuspješnije imitirati dubokoronećim voblerima, kako plivajućim tako i tonućim modelima, a dubokoronce biramo prema njihovoj dubini zaranjanja, a dubina zaranjana zavisi od nekoliko faktora: debljine upredenice, brzine protoka, brzine privlačenja, razdaljine između štapa i voblera, pa će tako vobler čim ga dalje pustimo nizvodno dublje zaroniti, jača struja će ga također dublje stisnuti dolje, što nam je tanja upredenica to će dublje zaranjati itd. stoga se ne možete osloniti na natpise na kutiji voblera već na vlastita iskustva, a stjecanje kojih ćete započeti uz moje savjete.

U nastavku teksta opisati ću modele voblera koje najčešće koristim, a rade na dubini od 1,5-5 m, a upravo na tim dubinama su koncentrirani grabežljivci na opisanoj lokaciji uz špornjeve (barem na Dravi) i ponekad su na samom dnu, ponekad u pola vode, a gotovo nikad u gornjem sloju ispod same površine u kojem najčešće lovimo prvenstveno bolena i soma pa odabir određenog modela zavisi od dana do dana i uvijek trebamo pretraživati sve slojeve vode kako bi otkrili u kojem su sloju grabežljivci i koji nam modeli voblera rade u tom sloju, a dalje je onda sve lako i moguće je postići izvanredne rezultate pa stoga apeliram na vas da imate razumijevanja za ribu kako bi i dalje imali što loviti. Spomenuo sam dubokoronce i oni su mi prvi izbor za lov iza špornja puštanjem, njima pokrivam dubine od 3 – 6 m i gotovo uvijek neki od njih „pogodi“ dubinu na kojoj su grabežljivci pa tako na isti vobler u nekoliko zabaca tj. puštanja ulovim i bolena, klena, mrenu, soma, smuđa na vrlo malom prostoru i to točno znam gdje će mi koja vrsta napasti vobler, ali bude i iznenađenja. U kasnijem opisu modela primijetit ćete da koristim dosta velike modele voblera, ali sada grabežljivci vole doći do dobrog zalogaja bez puno muke, pa tako veličine voblera od 9 – 15 cm ne predstavljaju nikakav problem ni manjim grabežljivcima, a čak i mrene kupe voblere od 11 cm.
Najčešće koristim Rapaline modele namijenjene trollingu, pa stoga odlično rade i u struji kod raznih brzina privlačenja i „u leru“ pogotovo, a pokrivam i razne dubine te koristim plivajuće, tonuće i suspend modele, pa krenimo redom.

Tail Dancer 9 cm – malo jače radi, akcija gotovo štukarska kako ju ja nazivam, zaranja od 3 – 4,5 m, prvenstveno namijenjena za lov trollingom na losose, pastrve, smuđeve i štuke na velikim i dubokim Američkim jezerima, a na Dravi u leru odlično lovi bolena i mrenu, plivajući je pa odlično lovi u trenucima kada uđe u mirniju struju i uzgon ju diže, pa kad ga opet struja ulovi ili mi počnemo privlačiti tada se desi najviše grizeva, jedini od opisanih rapalinih modela ima sitnu kuglicu.

Duboki Shad Rap 9 cm – sitnija akcija od Tail Dancera jedan od najstarijih i najkorištenijih modela Rapale, također prvotno namijenjen trollingu ali odlično radi kad ga se malo twichne, jako lovan i u leru, a na njega sam dosta često lovio i soma i bolena radi na dubini od 2,4 – 4,5m. Plivajući je vobler i za njega vrijedi opis lova kao i za Tail Dancer.
Plivajući Magnum 11cm – izraženiji rad bokovima, radi dobro i kod sporog privlačenja i ribolova u leru i u slaboj struji, namijenjen izvorno za trolanje, a zadnjih par godina nezamjenjiv u lovu bolena u jakoj struji, radi na dubinama od 1,1-3,3m (zavisno od brzine privlačenja) trenutno se više ne proizvodi.
Tonuči magnum 11cm – sličan rad kao i plivajući brat samo radi puno dublje od 2,4 – 4,5m, zbog svog metalnog kljuna idealan za uvjete kada treba loviti uz samo dno povremeno kljunom lupkati po šljunku, obožavaju ga mrene, a i boleni.

Maria MJ-1 DD 90 i 110sp

Zadnja dva modela sa slike sam nedavno počeo koristiti riječ je o odličnim modelima Marie, ova dva plivajuća dubokoronca u dvije veličine vrhunski rade i u najžešćoj struji. Radi se o vrhunskim japanskim voblerima izuzetne akcije. Odličan za zaustavljane u toku, a kako vrlo sporo isplivava (gotovo suspend) dugo ostaje u željenom sloju vode, manji model zaranja do 2,5 m dok veći model zaranja do 3,5m, imaju sistem kuglica namijenjen dalekom zabacivanju, a zvečka ponekad ima veću lovnost od „gluhih“ voblera, oba obožavaju boleni i mrene.

Opisanim voblerima prvenstveno lovim velikog bolena, klena, mrenu i manje somove (do 5 kg) za to koristim svoj malo jači (ali ne najjači pribor) kako bi mogao savladati i većeg soma koji je izuzetno jaki protivnik na takvim lokacijama i jako teško ga je savladati neadekvatnim priborom, a uvijek sa sobom nosim i najjači komplet pribora kojim ciljano pokušavam uloviti soma na istoj lokaciji gdje lovim i bolena, a upravo kada vidim da aktivnost bolena i ostale ribe prestaje (pretpostavljam zbog dolaska soma u brzak) uzimam somovski štap sa wiggle wartom i bacam na isti način sa puštanjem i zaustavljanjem i na isti taj zvečeći vobler iznimno jake akcije udaraju kako somovi svih veličina tako i svi ostali grabežljivci.

U koje doba dana loviti na opisanim lokacijama?

Pošto sada vladaju nesnosne vrućine u ribolov odlazim dosta kasno, nakon 19 h i lovim u sumrak i dosta kasno u noć do 1 – 2 h zavisno od vodostaja, aktivnosti ribe, očekivane promjene vremena i sl. U dijelu ribolova kada je još dan prvenstveno se love boleni i klenovi i to manji primjerci, dok u sumrak i prvi dio noći počnu gristi i boleni od 2-4 kg, mrene, a često navrate i manji somovi, a uvijek pokušavam s jačim kompletom pribora izazvati većeg soma na istom mjestu samo s varalicom koju ću posebno opisati. Za dana osim navedenih voblera odlično love i silikonci kojima se također može loviti u leru, samo s odabirom prave težine jig glave. Najbolje su mi se pokazali manji modeli shad silikonaca u veličini od 4-7cm, prvenstveno iz razloga jer na njih imam manje promašenih grizova bolena u odnosu na 10+cm shadove, a težinu glave biramo tako da postignemo da nam silikonac lebdi u viru iznad dna i samo povremeno da dotakne samo dno, ne treba nam situacija kao da zimi jigamo smuđa, već da nam silikonac lebdi (da ga struja baca) od 1-2 m iznad dna i najbolje je da ga prebacimo preko struje držimo u mjestu i povremeno odignemo vrhom štapa, silikonci mi rade samo danju i eventualno sumrak, dok je noću njihova vibracija preslaba u brzaku i tada se prebacujem na voblere.
Sve pozicije na kojima ćete isprobavati navedene tehnika najbolje je za dana dobro ispitati silikoncima na težim glavama kako bi utvrdili konfiguraciju dna i eventualne prepreke na dnu, kako ne bi gubili dragocjene voblere, a ako planirate loviti i noću dobro upamtite gdje trebate bacati, koliko puštati vobler nizvodno i gdje stajati na obali kako bi se bez problema i opasnosti snalazili i noću. Ja stalno posjećujem iste pozicije pa mogu doći i bez svjetla u mrkloj noći na poziciju, ali to ne bi preporučao ako dobro ne poznajete mjesto na rijeci, a toplo preporučam da na takve pozicije ako je moguće i ima mjesta odlazite u društvu kolege špinera kako bi pomagali jedan drugome kod eventualnih ulova ili ne daj bože kakve nezgode koje nažalost nisu rijetke (ubod trokukom i sl.)

Par riječi o priboru

Opisane lokacije i vobleri zahtijevaju adekvatan pribor te tu nema mjesta nikakvom ultra lightu, već je neka minimalna težina bacanja štapa duljine 2,75 ili 3m 40-80gr, jer i njega će navedeni dubokoronci saviti do pola u jakoj struji, a moramo imati još rezervu snage za kontru nakon udarca i za svladavanje velike ribe u iznimno jakoj struji.
Preporučam štap 2,75 ili 3 m težine bacanja do 80 ili 100 g sa rolom veličine 4000 sa min. 150 m upredenice od 20 lb, eventualno predvez od fluorocarbona 0,35 – 0,40 mm ako lovite po danu iu bistroj vodi ili radi kamenja oko špornja koje hoće prerezati upredenicu u zadnjim trenucima borbe, jake i pouzdane kopče vezane čvorovima u koje imate povjerenja. Ako ćete na istim mjestima očekivati i kapitalnog soma 30+kg, savjetovao bi vam i još jedan komplet jačeg pribora, štap 2,75 120 ili 200 g izbačaja, rola 5 ili 6000, upredenica 50 lb, predvez 2 m fluorokarbona 0,80 mm i jake home made kopče (od poznatih majstora Neša, Dok, KZO, Chelsea) od debele žice i pazite na svaki detalj od ringova, udica, čvorova kako bi otklonili svaku eventualnu slabu točku radi koje možete izgubiti ribu života (kao ja nedavno kada mi je zbog opravdanog forsiranja pukao pretanki 0,60 mm predvez).