Svi detalji jednog šaranskog predveza (2. dio)

PR / Broj 41 / Kolovoz / 2011.

Piše: Truli

• 

Fluorocarbon kao predvez

Kada sam prije 12 godina napravio svoj prvi sistem od fluorocarbona bio sam sav isprepadan neistinitim pričama koje su u to vrijeme kružile o ovom magičnom najlonu. Najveći strahovi bili su vezani o tome da puca na čvoru ili da se čvor hoće razvezati. I kako sad da imam povjerenje loviti na nešto takvoga. Fluorocarbon je bio izuzetno skup, bilo ga je teško nabaviti, osim toga onaj koji sam ja imao bio je poprilično krut i debljeg profila 0.45 mm. Bio sam prepun loših predrasuda o ovom najlonu pa sam ga svega par puta upotrijebio i to vrlo kratko, nisam bio zadovoljan pa se nisam osobno niti uvjerio u istinitost tih tvrdnji. No s vremenom situacija se promijenila, na tržištu su se pojavili neki drugi proizvođači, a kvaliteta i svojstva fluorocarbona postala su prilagođena vrsti ribolova koji sam prakticirao. Danas je fluorocarbon izuzetno cijenjen materijal za izradu šaranskih predveza, a ja osobno unatrag nekoliko godina obavezno imam barem jedan štap zabačen sa fluorocarbonskim predvezom (slika 11). Dok u proljeće i zimu uvijek lovim sa sva tri predveza od fluorocarbona. Pogodnosti su višestruke. Mislim da je najbolja ta što se vrlo rijetko petlja, što je neuočljiv za ribe i što je prilagodljiv svim mogućim kreacijama sistema i što je jeftiniji od većine upredenica. Možda je jedina mana u samom predvezu ta što je fluorocarbonska dlaka dosta kruta pa samoj prezentaciji ne daje potpunu slobodu kretanja mamca. Iako se to može smatrati kao mana i nedostatak opet na nekim drugim vodama i pod drugim uvjetima to može biti prednost jer ovakav mamac skupa sa dlakom riba teško može ispuhnuti (slika 12). Ovu prednost ili manu valja dobro upoznati i znati kada i gdje se može iskoristiti, u suprotnim situacijama kada se fluorocarbonska dlaka nameće kao problem realističnom kretanju mamca može se malom preinakom napraviti savršeni sistem. Upravo ovakav način prezentiranja ja osobno primjenjujem i preporučam ga svima.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• Pripremim sav pribor koji mi je potreban za izradu ovog sistema: Fluorocarbonski najlon, mekanu upredenicu, silikonski bužir, konusnu tubu za predvez, iglu za boile, mamac koji mislim koristiti za lov, škarice i adekvatnu udicu prilagođenu mamcu. (slika 13)
• Odrežem 10 cm mekane upredenice i izradim dlaku. Na dlaku stavljam mamac i silikonski bužir kroz koji provlačim udicu. (slika 14)
• Namotavam upredenicu na udicu na isti način kao i kod izrade sistema čvor bez čvora. (slika 15)
• Potom odrežem 30-tak centimetara fluorocarbona. Kod izrade ovakvog predveza treba jako dobro paziti na odnos veličine udice i debljine fluorcarbona. Za udice veličine 8 i 10, najbolje odgovara fluorocarbon debljine 0.20, 0.25, 0.28 i maksimalno 0.30 mm. Sve iznad toga biti će zbog debljine materijala nemoguće zavezati oko ušice udice i provući kroz ušicu. Za udice veličine 6 i 4, najbolje odgovara fluorocarbon debljine 0.30, 0.33 i 0.35 mm dok za udice veličine 2 i 1 najbolje odgovaraju fluorocarboni debljine 0.30, 0.33, 0.35 mm te maksimalno 0.40 mm sve iznad toga je prekruto. Naravno da kod većih brojeva udica možete koristiti i znatno manje promjere od spomenutih za manje veličine udica, ali to sve ovisi o individualnom pristupu, snazi cjelokupnog pribora i prezentaciji. Postoje posebne vrste fluorocarbona, tj. najlona presvučene slojem fluorocarbona koje su znatno mekše od pravog fluorocarbona i one se označavaju oznakom soft. Koriste se najviše za lov salmonida, bijele ribe te u morskom ribolovu iako imaju sve veću primjenu i u šaranskom ribolovu. (slika 16)
• Prije nego počnem namotavati fluorocarbon na udicu višak tj. ostatak mekane upredenice povučem prema samoj dlaci i pridržim palcem i kažiprstom. (slika 17)
• Fluorocarbon guram kroz ušicu udice odozdo prema gore, ostavim nekih 2-3 cm viška te namotavam 6-7 namotaja oko vrata udice prema dlaci, (broj namotaja će se razlikovati prema vrsti i veličini udice), a ostatak najlona gurnem sa gornje strane kroz ušicu udice kao i kod normalnog vezanja čvora bez čvora.(slika 18 i 19)
• Višak najlona i upredenice odrežem škarama.(slika 20)
• Gotov fluorocarbonski predvez sa mekanom dlakom (slika 21)

• 

Fluorocarbonski predvez sa mekom dlakom

Za izradu ovakvog predveza osim samog fluorocarbona potrebno je imati kvalitetnu mekanu upredenicu veće nosivosti, ali manjeg promjera. Ovakvu upredenicu koristim samo za izradu dlake. Sistem izrađujem na sljedeći način:

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Kako odrediti pravilan razmak između udice i mamca u izradi šaranskog predveza

Ovo je tema u kojoj nema točne i krive informacije, postoje razlike, ali one su jednako tako potvrđene mnogobrojnim ulovima riba. Sistem koji je jednom loš drugom je najbolji, udica sa koje ribe padaju čim je pogledaju drugom je najbolja na svijetu. Detalj kao što je razmak između mamca i udice samo je još jedan od mnogobrojnih detalja u tom zamršenom i nikada do kraja shvaćenom svijetu modernog šaranolova. Ovdje neću pisati o tome što valja, a što ne, spomenuti ću samo svoja iskustva vezana za različite mamce i vrste udica. Neki će se opet sa mnom složiti, a neki ne, upravo su te razlike među ribičima ovdje posebno naglašene.

• 

Kada sam počeo loviti šarane na dlaku koristio sam predveze sa kraćom dlakom gdje je boila pri manjem njihanju sistema blago dodirivala vrat udice. Mislim da sam na taj način lovio nekoliko godina. Tada još nisam koristio silikonsku tubu na vratu udice već sam vezao udicu bez toga (slika 1.). Udice su bile vel. 1, a boile 18-20 mm. Sve je to bilo poprilično veliko i moram priznati da sam u to vrijeme gubio u prosjeku po sezoni oko 40% ribe. Onda sam počeo raditi manje boile pa sam polako i smanjivao veličinu udice. Pamtim jedan ribolov kada sam sasvim slučajno lovio do čovjeka koji je lovio na boile 20 mm, meni je malo bolje grizlo pa me zamolio za par boila. Stavio je jednu od 16 mm, i dobio mamac na dugačkoj dlaci. Meni je to tada izgledalo nakaradno jer se razlikovalo od načina lova koji smo svi primjenjivali. Sve što je bilo različito bilo je pogrešno, eh te predrasude. Po mojem mišljenju razmak između udice i mamca bio je prevelik. Ja sam i dalje lovio na kratku dlaku koja dodiruje vrat udice. Čovjek je dobivao van više riba od mene, ja sam gubio svaku treću. Iako tada nisam smatrao da je glavni razlog boljeg uspjeha dužina dlake već faktor sreće, baš ta duža dlaka mi je dala povoda za razmišljanje i pokrenula tok zbivanja u sasvim drugom pravcu. Nakon nekog vremena počeo sam sve više i više udaljavati mamac od vrata udice, isprva milimetar po milimetar, a onda pola centimetra do centimetra. Reakcije su bile fantastične. Broj izgubljene ribe se prorijedio za pola. I dalje bi gubio ribu, ali puno manje nego prije. Prije 4-5 godina nakon što sam lovio sa vrlo destruktivnim udicama po usta ribe odlučio sam potpuno promijeniti pristup ribolovu i sistemima i napraviti drastičnu promjenu. U potpunosti sam izbacio udice vel. 1 i 2, a ostavio 4 kao najveće dok sam počeo loviti na 6 i 8. Mala udica zahtijevala je i prilagođavanje u veličini mamca pa sam počeo loviti na manje promjere mamaca. Uhvatila me faza testiranja sjemenki, a kako su rezultati bili i više od očekivanih ta testiranja dala su mi vjetar u leđa pa sam istu taktiku primijenio i sa boilama. Lovio sam na boile promjera 14 i 12 mm, a ručno sam si napravio nešto manju količinu lovnih boila promjera 10 mm, kako tonuće tako i pop up. Danas 4 godine nakon toga ja i dalje lovim na iste kombinacije s time da sam još više smanjio veličinu udice čak na 10. Apeliram na sve koji nisu do sada probali lov na male udice da probaju, iznenadit čete se rezultatima. Imajte na umu da na svim vodama ipak ne možete loviti tako malim udicama, i pripazite na odnos mala udica-mali mamac. Malim udicama lovi se na čistim, dubokim, velikim i otvorenim vodama u kojima ima vrlo malo ili uopće nema prirodnih prepreka. Od kako lovim na male udice veličine 8 i 10 imam najmanje otkačenih riba. Otkvačivanja se događaju, nemoguće ih je potpunosti izbjeći, ali su vrlo rijetka. Neko iskustvo koje sam stekao ovakvim testiranjima i različitim odnosima dužine dlake naspram mamca uvjerila su me u to da se više priklonim opciji duže dlake. Zašto mislim da je duža dlaka bolja? Mislim stoga jer prvenstveno ne stvara toliki otpor na samu udicu zakvačenu u ustima ribe. Vjerujem da riba kako pliva, otvara i zatvara usta i tako upuhuje i ispuhuje taj mamac u usta i van usta cijelo vrijeme drila. Ako je dlaka kraća ona radi veće vibracije na udicu. Nešto slično kao kad čupaš klin iz zemlje pa ga lagano nagibaš lijevo desno. Mislim da na isti način djeluje i mamac u ustima ribe. Samim time ako je mamac veći, veće su vibracije. Lakši i manji promjeri mamaca mislim da ne djeluju toliko jako na udicu. Mišljenja sam da je baš to i razlog zašto su otkvačivanja na manje udice rjeđa. Ribe koje se ulove na male udice puno bolje se zakače, većinom duboko u ustima (Slika 2).

• 

• 

• 

• 

• 

Primjeri sistema, mamaca i udica

Moj favorit br.1 već nekoliko godina je Kordina udica Kurv Shank. Koristio sam modele 4, 6 i 8 i nekako sam najzadovoljniji upravo sa vel. 8. Koristio sam je i sa sjemenkama i sa boilama sa podjednakim uspjehom. Najčešća kombinacija u kojoj sam je koristio bila je prezentacija sa tonućom i plivajućom boilom. Ponajviše 2 boile od 10 mm ili 12 mm ili tonuća 12, a pop-up 10 mm. Koristio sam je i sa boilama vel. 14 mm, sa jednim zrnom kukuruza i komadićem spužve. Najveća boila koju sam koristio sa vel. 8 bila je 16 mm. Pri toj kombinaciji nisam stavljao ništa više na dlaku. Kod veličine 6 i 4 koristio sam 2 boile, također tonuća-plivajuća prezentacija, tada sa tonućom boilom od 14 mm i plivajuća od 12 mm ili 2 boile od 14 mm s time da sam krajeve odrezao i spojio ih na njima (Slika 3.).

Favorit br.2 je tihi ubojica velikih šarana, ja je zovem „palčica“ jer jedva da je velika kao nokat na palcu. To su Gamakatsu Specialist ili A1 u vel. 10 ili Korda Wide Gap u vel. 10. Bilo koja od ove dvije udice je za svakog šarana takvo iznenađenje da je zbilja smiješno vidjeti kakve se ribe vade van na ovu malu udicu. Svaka riba se toliko jako i duboko zakvači da je često puta potrebno koristiti kliješta da se oslobodi udica. Budući da je jako mala ovu udicu koristim sa vrlo malim mamcima poput 2 boile od 10 mm u kombinaciji tonuća-plivajuća ili sa jednim zrnom kukuruza i spužvicom. Kako je sama vrlo lagana na dlaku sa donje strane znam staviti mali silikonski bužir kojim dodatno učvrstim mamac koji blago lebdi iznad dna, a udica jedva primjetno leži ispod njega. Prezentacija sa jednim zrnom i spužvicom je po meni najbolja prezentacija koju sam ikada imao prilike koristiti. Ono što je najbitnije je vrlo mali broj izgubljenih riba, a ulovio sam preko 10 riba iznad 20 kg na ovu udicu i možda će nekima zvučat pretjerano, ali blizu stotinu riba + 15 kg samo tijekom jedne sezone (Slika 4.)

• 

Favorit br.3 je Korda Long Shank vel. 10 ili 8. Male su razlike. Ovo je udica koju najviše koristim kada lovim na tigrov orah. Tada koristim dva zrna i spužvicu između. Svako zrno lagano zasiječem da bolje prianja uz spužvicu i to je to. Znam je koristiti i sa boilama, ali uvijek samo isključivo sa manjim promjerima 10 ili max 12 mm također tonuća-plivajuća kombinacija. No sa ovom udicom imam malo više izgubljenih riba u odnosu na prve dvije. Mislim da je razlog sam položaj udice koji puno pliće uranja u meso pa dril mora biti maksimalno pažljiv inače se riba pred obalom otkvači. Prezentaciju postavljam tako da obavezno koristim silikonski bužir ili mali prsten na koji vežem dlaku. Drugi detalj koji nevjerojatno poboljšava ovu udicu i samu prezentaciju je stavljanje termo bužira na kraj udice čime se totalno mijenja kut uboda, jedini problem je taj što se nakon 1 ili 2 ribe termo bužir u potpunosti uništi pa je potrebno iznova raditi novi predvez. Ova udica je idealna za prezentaciju kombi linka, spajanja dva različita materijala u jednu prezentaciju ili sistem (Slika 5.).

Od ostalih kombinacija koje najviše koristim mogu spomenuti još nekoliko tipova udica tvrtke Maruto, Gamakatsu, Patrige, Owner i MAD. Veličine su uglavnom 8 i 10 te nekoliko modela 6. No kad govorim o veličinama udica postoje modeli koji su označeni brojem 8, a u usporedbi sa udicom 8 nekih drugih proizvođača ili su bitno manje ili čak veće pa bi mogle biti i u kategoriji 6, a poneke čak i 4. Sve ove udice kombiniram sa različitim mamcima različitih veličina i različitim vrstama materijala za predvez. Maruto udica (ne znam koja serija) vel. 8 i dvije boile tonuća-plivajuća sa predvezom od upredenice na kojoj je skinut omotač na nekih 4 cm iznad udice. Predvez je dužine oko 25 cm (Slika 6.). Ownerova udica vel. 8 sa boilom 16 mm (Slika 7.). Na obje prezentacije razmak između udice i mamca je +/- 1 cm. Sve udice imaju silikonski bužir na vratu.

• 

Legendarna Nash Fang vel. 6 u kombinaciji sa 2 boile tonuća-plivajuća 16 mm i 15 mm. Razmak između mamca i udice iznosi 0.5 cm. Ovo je primjer kombinacije koji koristim ukoliko lovim na veće mamce, što je vrlo, vrlo rijetko (Slika 8). Maruto udica vel. 6 u kombinaciji sa boilom 16 mm i jednim zrnom umjetnog kukuruza. Izuzetno lovna prezentacija. Razmak između mamca i udice je 0.5 cm (Slika 9.).

Nespojive kombinacije

Spomenuo sam situacije kada u nekom ishitrenom razmišljanju napravim kombinaciju mamca i udice za koju je golim okom vidljivo da ne odgovaraju jedno drugom. Forsiranjem takve prezentacije češće dovodim sebe u stanje očaja i frustracije doli ushićenja i sreće. Riba sasvim drugačije prima u usta veliki mamac i on se isto drugačije pozicionira u ustima ribe. Udica koja bi trebala pratiti kretanje mamca u ovakvim kombinacijama često puta je upropaštena što zbog mase mamca u odnosu na masu udice, položaja u ustima ribe pri uvlačenju mamaca kao i kuta pod kojim udica može neometano ući u kvalitetnu zonu oko usta ribe. Moje je mišljenje da veliki mamac sa malom udicom samo napravi više štete nego koristi jer bespotrebno pika ribu koju ćete ionako izgubiti. U ovom slučaju je usisavanje i ispuhivanje mamca iz usta ribe tijelom drila kako riba diše i pliva još napetije jer je riječ o manjoj udici sa težim teretom koji ju sam po sebi polako pomiče naprijed natrag, a to nikako ne može biti dobro. Primjer ovakvog sistema je udica vel. 8 i 2 boile 16 mm (Slika 10.) ili udica vel. 4 i 2 boile 18 mm, jednak nerazmjer može biti udica vel. 6 i 2 boile 10 mm (Slika 11.). Ove kombinacije riba dobro prima, ali se na žalost još bolje otkvačuje sa istih. Kako ne valja malo i veliko tako ne valja veliko i malo. Velika udica i manji mamac je još gora prezentacija pogotovo na teškim vodama. Svaka udica je poput sidra za mamac. Budite uvjereni da svaki šaran zna kako se treba ponašati slobodni mamac i da mu onda naš najbolji mamac ne izgleda nimalo atraktivan ako ga opteretimo prevelikom udicom.

• 

Modifikacija predveza

Svatko tko je ikada radio predvez često puta se našao u situaciji da taj predvez nije ispao dobro jer je dlaka preblizu udice. Nekada se zbog toga moralo iznova vezati novi predvez, a danas nam kod takvog problema problem riješi jedan najobičniji detalj kao što je stoper. No nije riječ o običnom stoperu već o posebno dizajniranom baš za takve situacije. Postoje dva modela manji i veći, a proizvodi ih Korda i još neke tvrtke koje su kopirale original. Sistem se prenamjeni u vrlo kratkom roku. Recimo da imamo situaciju da lovimo na jedan sistem sa 2 boile od 12 mm (Slika 12.) i sada želimo promijeniti mamac i pokušati loviti na 2 boile od 14 mm no brzo uvidimo da imamo sistem na kojem je dlaka prekratka (Slika 13.). Da li raditi novi sistem ili odustati od ideje. Ne rješenje postoji, otrgnemo iz kompleta jedan stoper (Slika 14.) postavimo ga na dlaku (Slika 15.) povučemo boile do kraja (Slika 16.) i dobijemo predvez i potreban odnos mamca i udice baš kakav smo tražili bez dodatnih troškova izrade novog sistema (Slika 17.).

• 

Siva zona

Ako vas veseli stalno istraživanje novih sistema uživajte u izradi toga dok ste na vodi, ako ste voljni podijelite svoja iskustva sa drugima, novi komentari uvijek potiču nove ideje. No uvijek imajte na umu najvažniju stvar, pazite na ribe i njihova usta, jer svako naše kemijanje sa sistemima one najviše plaćaju. Moram ovo spomenuti, no smiješne su mi tvrdnje nekih ribolovaca koji tvrde da su male udice zlo za ribu jer paraju usta ribi i zato su smeće i da su bolje velike udice. Ako pogledamo nekih 5-6 godina unatrag u to vrijeme vrlo malo ljudi je lovilo na udice vel. 6 ili 8, svi su lovili na 1 i 2 rijetki na 4. Ribe koje smo tada lovili imale su razvaljena usta i danas lovimo ribe sa ustima na kojima fali dio, ali veći dio njih vuče takve rane iz tog vremena. Pogledajte slike razvaljenih šaranovih usta u prošlom broju Praktičnog i sve će vam, ako do sada nije, biti jasno. Naravno da postoje situacije i tereni gdje je nemoguće loviti malim udicama. Što zbog veličine mamca, ali ponajviše samog terena. Tu iznimke nema, ali tamo gdje doista nije potrebno koristiti velike udice zašto bespotrebno oštećivati ribu? Jedna od najgorih stvari o kojima vrlo malo ljudi razmišlja su sistemi koji nam puknu ili ih je riba potrgala. Svaki takav sistem riba vuče za sobom do mjesta gdje se pokušava osloboditi. Ukoliko je velika udica na njemu nastaje velika rana, ako je manja udica riba se lakše oslobodi. Dakle ovdje najviše mislim na najgori mogući scenarij kada se udica zakvači onako kako treba, da je sa klještima jedva izvadiš. Pa ako mi to jedva napravimo alatom koliko njima treba da to same naprave. Pri oslobađanju od sistema kod male udice ona će ju rasparati u plitkom sloju kože ili mesa jer ne može dublje ući zbog svoje veličine. Velika udica ulazi puno dublje, grabi veću površinu mesa i samim time para ribi usta i trga meso. Kod lova malim udicama najvažniji je dril ribe, tu nema forsiranja već sve mora biti polako, to je bolje i za ribu jer se ne stvara pritisak na ranu. Nažalost, na većini voda vlada pravilo tko jači. Nedavno je i na forumu bila bučna rasprava kako je moguće ribu drilati preko sat vremena jer to nije dobro za ribu, ali je puno bolje isforsirati ribu i razvaliti joj usta. Dugi dril ribe, pogotovo velike i borbene ribe je normalna stvar. Tu ne smije biti forsiranja, zna to potrajati i dulje. Riba nam sama daje do znanja kada je spremna za podmetač. Sve između toga je forsiranje, a ako to radimo tada nimalo ne brinemo o ribi već gledamo isključivo samo sebe. Zdravlje ribe je najvažnije, i sve, apsolutno sve moramo podrediti tome da šarani u našim vodama budu što dulje normalni, pogotovo na eksponiranijim vodama, inače vrlo brzo više nikada nećemo na obali vidjeti neke ribe koje svi mi toliko želimo uloviti. Vidjeli smo i sami na primjeru Šumbara kako izgleda kada ugine veća populacija kapitalne ribe, kolika je to šteta za takvu vodu. Treba vremena da se to sve opet vrati na staro. To je definitivno velika knedla koju je teško progutati. Mi ribiči godišnje nažalost sami snosimo odgovornost za barem 10-tak kapitalnih riba koje uginu zbog nebrige oko udica, odnosa u drilu tijekom mrijesta ili neadekvatnom brigom dok je riba na suhom. Brinite o svim ribama gdje god lovili jer sve počinje sa pojedincem, a odabir udice samo je prvi korak u boljem odnosu prema ribi. Pozdrav i bistro!