Ribolov klena: neznanjem, mukom i muhom

9 min read

PR / Broj 41 / Kolovoz / 2011.

Ribolov mušičarskim priborom nekako mi se uvijek činio privlačnim: bezbrojne varijante mušica, lagani pribor koji jamči ravnopravnu borbu s ribom i onaj predivan prizor pri kojem mušičarska žnora elegantno plovi zrakom… morao sam probati!

Piše: Kristijan Pongerajter

Neznanje

Prije nekoliko godina sreo sam jednog iskusnog mušičara na Savi – obojica smo bili u obilasku i čisto uživali promatrajući vodu. Uvijek ću se sjećati dijela razgovora u kojem sam spomenuo kako bih i sam volio probati ribolov mušicom. Čovjek me lijepo pitao koliko godina imam i nakon mog odgovora (tada sam imao 25) mirno izjavio: ‘Odlično, kreni sad i do četrdesete si gazda!’. Nisam ga pretjerano ozbiljno shvatio, budimo realni: mislio sam da mu nisu sve letve na broju jer sam prethodno viđao ljude kako mašu. Sasvim jednostavno: zamah naprijed, zamah nazad, malo povlačenja (‘holanja’) i žnora savršeno leti zrakom – stvarno ne kužim u čemu je problem i o čemu ovaj čiča priča? Kakav naivni glupan bješe taj 25-to godišnji mladić… 

Kada sam konačno nabavio pribor za mušičarenje i počeo mahati (čitaj: mlatiti) štapom bilo mi je savršeno jasno koju ribu želim prvu uloviti na muhu – jednog od onih debelih klenova što se s vremena na vrijeme dižu na površinu i uglavnom se grohotom nasmiješe na svaku debelu varalicu koja im padne pred njušku. Savjeti dobrih ljudi u obliku daleko iskusnijih mušičara stvarno su mi pomogli u svladavanju osnova mahanja i nekih zakona vezanih uz prezentaciju suhe muhe, no mahanje itekako zahtjeva samostalnu vježbu, ribu treba pronaći, a potom i prevariti, što pak nije nimalo lako nekome tko pri polaganju (čitaj: zakucavanju) muhe na površinu vode redovito napravi valove koji bi itekako nabrijali kalifornijske surfere, ali ribu malo teže. No volja je odradila svoje i zadnjih nekoliko mjeseci se praktično nisam odvajao od svoje ‘šestice’ i savske obale. Nakon nekog vremena muha je počela diskretnije padati na površinu vode po izvođenju još uvijek šlampavih, ali ipak dovoljno učinkovitih roll, wiggle i overhead castova (zabačaja). Eksperimentiranje sa izradom suhih muha od klasičnih i improviziranih mušičarskih materijala, osim što je izuzetno zanimljivo, također je u primjeni urodilo nekim spoznajama koje su mi pomogle u ‘provaljivanju’ debelih klenova.

Muka

Glavni problem početnicima poput gore potpisanog autora teksta predstavljaju zabačaji sa malo prostora za mahanje, a na Savi definitivno ima daleko više terena ‘grmovitog zaleđa’ i strmih obala nego lijepih, čistih i ravnih prostora. Spey cast, double spey cast, snake cast, roll cast… Da, podosta je različitih, vrlo efikasnih načina da se riješe različiti problemi ograničenog ‘mahačkog’ prostora, ali je (nažalost) vještina izvođenja ovih zabačaja ipak nešto bitnija od vještine nabrajanja naziva istih. No dobro, negdje treba i početi, a dobra analiza problema znači velik korak u pravom smjeru pa se osobno u ‘grmovitim situacijama’ trenutno oslanjam uglavnom na roll cast, a tu i tamo se okušam u nekakvom double spey snake roll hibridu koji mi uspije vrlo rijetko (čitaj: nikada). – Tješim se mišlju da je double spey ipak primarno zabačaj za dvoručne štapove a i od četrdesete me dijeli još punih 11 godina 

Sljedeći problem pri prelasku sa špinanja na mušičarenje jest velika razlika u mogućnosti prezentacije varalice. Na primjer, pri ribolovu voblerom jednu od stvarno dobrih i izglednih situacija za dobar špin klena predstavlja mirnjak uz rub otoka ili kakav virček iza granja gdje se obično plasira kakva ‘kruškica’ i počinje vući prema struji koja ribiča dijeli od opisanog mirnijeg dijela i to je uglavnom sva mudrost. Pri ribolovu suhom muhom probleme stvara upravo ta jača riječna struja koja instantno počinje nositi žnoru koja zatim neprirodno vuče a onda i potapa suhu muhu. Rješenje ovom problemu predstavlja svladavanje curve ili wiggle zabačaja. Moj trenutni izbor je definitivno wiggle cast budući da ga kao početnik daleko lakše izvodim (ponavljam: jako šlampavo, ali funkcionira), a imam i osjećaj da stvaram više prostora za ispravljanje žnore čime muhu uspijevam duže održati u mjestu što može i sumnjičavom klenu dati vremena da se odluči za napad. Nastavak muke ulaska u svijet mušičarenja predstavljaju i neke grde špinerske navike u obliku divljeg kontriranja uslijed bilo kakvog udarca. Naime, većina špinera jednostavno razvije refleks ‘nabijanja’ jake kontre po svakom napadu na vođenu varalicu, a to prilikom mušičarenja može stvarati određene probleme – imenom i prezimenom: Pucanje predveza! Vođen špinerskim refleksom i nesvjestan snage mušičarske žnore, novopečeni mušičar će na svaki griz udariti kontru kao da sutra ne postoji, što će većoj ribi uglavnom ostaviti krasan ‘piercing’ na čubama, a ribiča ‘skratiti’ za predvez i umjetnu muhu, nimfu, streamer…

Muha

Mjeseci mahanja i obilaženja savskih obala ipak su me donekle osposobili za ribolov muhama, iako dotične i dalje redovito ‘slijeću’ na priobalno raslinje i tamo se zauvijek nastanjuju. Po uzoru na iskusije kolege, prva muha na koju sam počeo loviti nekakva je varijanta popularnog Red Taga koja na Savi nepogrešivo lovi ukoliko se iole pristojno prezentira, a dotična muha posjeduje i osobinu koja je za početak izuzetno bitna – jednostavno se veže! Nadalje, spomenutu muhu moguće je napraviti od kojekakvih materijala dok god je riječ o crno-crvenoj kombinaciji. Zapravo, dok se crna boja čini izuzetno privlačnom i bitnom savskim klenovima, ovaj crveni dio čak i ne igra toliku ulogu: osim što sam probao crveni repić zamijeniti sa žutim chenille ‘repićem’, probao sam i u potpunosti izostaviti repić i nisam baš primijetio neku razliku u lovnosti – slučajnost? Ne znam, možda… Ipak i dalje rado stavljam crveni ‘repić’, ako ništa drugo, čisto kako bih sam sebi znao objasniti na koju muhu lovim – dok je muha crno-crvena, u mojoj nomenklaturi označena je kao Red Tag! Varijanta koju najradije koristim navezana je na udicu broj 12, ‘podložena’ crnom plutajućom spužvom, oklopljena perom crnog pijetla i okićena repićem crvene vune – crveni chenille nije loša varijanta, a lameta je vjerojatno i bolja opcija jer nimalo ne upija vodu, no malčice sam prelijen da bih svaki put izrezivao lamete i dodatno ih frkao kako bih oblikovao bujniji ‘repić’. U svakom slučaju, riječ je o vrlo dlakavoj varijanti Red Taga koju je prilično jednostavno položiti na vodu u onoj diskretnoj nježnoj maniri koju veća riba najčešće preferira. Primijetite da riječ ‘najčešće’ ne pokriva 100% situacija. Situacije u kojima će i kapitalni klenovi dobro reagirati na grublju prezentaciju (onomatopejom: ‘tok!’) uglavnom su vezane uz priobalna područja riječnog toka natkrivenog dijelom krošnje ili grma gdje klenovi često traže hlada, a očito se ne bune ukoliko im sa grane (ili mušičarskog predveza) na površinu vode padne kakva buba.

Ovu grublju prezentaciju odlično će odraditi nekakva vrsta Foam Buga šireg profila koja se jako lijepo čuje pri padu na površinu vode, posebice ako ju ne okitite previše s kojekakvim krilcima, nožicama, dubbingom i sličnim ukrasima koji će ublažiti ranije spomenuti ‘tok!’ pri padu na površinu vode. Ovdje je riječ o muhi izrađenoj od plutajuće spužve najčešće debljine 2 mm i vezanoj na način da svojim tijelom formira svojevrsni ‘klobuk’ koji je itekako odgovoran za onaj lijepi zvuk koji muha proizvede pri padu na površinu vode. Ipak, itekako je preporučljivo imati nekoliko verzija spomenutog Foam Buga pa se poigrajte s veličinom muhe, bojama i materijalima – svaka će varijanta naći svoja usta! Zasad najdraža muha za savske klenove osobno mi je Cellfoam Bug koja mi je donijela lijep broj kapitalnih klenova u praktično svim uvjetima. Naime, riječ je o muhi šireg profila čiju osnovu čini zrakom ispunjena ‘plastična pjena’ (cellular foam) debljine 4-5mm – pri nabavci kakvog LCD monitora ili televizora sačuvajte plahtu ovog materijala i mirni ste idućih nekoliko stoljeća. Specifičnost ovog materijala su upravo zračne komorice koje muhu čine laganom, a sama plastična ovojnica ne upija ni najmanje vode (klasična plutajuća spužva s vremenom ipak popije malo vode) pa muhu uopće ne treba sušiti. Također, ova nakazica može se lijepo bešumno položiti na vodu, a može se i uspješno ‘klopiti’ po površini vode u slučaju da lovite pod ranije opisanim granjem i procijenili ste da je grublja prezentacija poželjna. Dakle, riječ je o svojevrsnoj allround muhi za klena koju je moguće lijepo okititi na sve moguće načine. Najveća vrlina ove muhe također je i njena najveća mana – zračne komorice u ‘plastičnoj pjeni’ će sa svakom ulovljenom ribom sve više pucati pa će i vaša muha sve više gubiti formu i efikasnost. Što se dodatka prezentaciji tiče, svaku suhu muhu volim povremeno lagano ‘cimnuti’, tek toliko da se lagano zatrese. Na ovaj povremeni dodatak natjerao me lov klena na viđeno pri čemu mi se više puta dogodilo da glavonja dođe do ponuđene muhe i kao da je skužio prijevaru, lagano se okrene od muhe i krene u dubinu. Ukoliko se muha malo zatrese klen se vraća po nju i uredno ju pakira u usta. Isto sam napravio nekoliko puta u situacijama gdje mi je riba samo zakuhala ispod muhe – lagani ‘cim’ pokazao se dovoljnim kako bi udahnuo malo života umjetnoj muhi i potaknuo klena na napad.

Koješta

Opisane muhe samo su mizeran dio asortimana koji na Savi može uloviti velikog klena, no ove muhe karakterizira vrlo jednostavna i brza izrada a bome i lovnost. Naravno da je ribu moguće uloviti i na kojekakve kopije leptira, pčele, vodencvijeta i svakakvih neimenovanih umotvorina koje majka priroda nije dosad uspjela izroditi, a riba itekako pozitivno na njih reagira. Sve će vam biti još malo jasnije ukoliko citiram izjavu jednog iskusnog mušičara koji je zavirio u moju kutiju s muhama: ‘Ha-ha, muhe su ti fakat ružne, ali sva sreća pa ne postoji muha dovoljno ružna da ne bi ulovila pokoju ribu’. Istina, muhe su ružne, mahanje je šlampavo i nekonzistentno, prezentacija upitna… No volja je na iznimno visokoj razini, a osjećaj ponovnog zaljubljivanja u ribolov neprocjenjiv!

PS: ‘…do četrdesete si gazda!’ – gospodine Lopuh, riječi vam se pozlatile!

Cellfoam Bug:

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana