U POTRAZI ZA ZELENIM ZMAJEM II – TRENING NA TRIBLJU

17 min read

PR / Broj 39 / Lipanj / 2011.

Tekst napisali: Danijel Gašpar, Renato Gašpar i Dinko Olivari
Fotografije snimili: Dinko Olivari i Renato Gašpar

U prošlom broju obećali smo vam nastavak priče o našoj novoj boili u natjecateljskom arsenalu koju smo zbog njene zelene boje nazvali „Zmajček“ potajno se nadajući da će se novi mamac na treningu ponašati sukladno svojem nazivu. Osim zbog novog mamaca trening smo planirali i radi testiranja postojećih mamaca, nekih pozicija na kojima do sada nismo lovili kao i odgovora na pitanje u kakvoj smo formi glede markiranja, spodiranja te što nam sve fali od opreme. Točan uvid u sve to ponekad se može dobiti jedino odlaskom na ribolov kada vrlo brzo dođe na vidjelo da ti fali stringer igla, da nemaš dovoljno olova od 140 g, da ti fali rezervnih baterija za naglavnu lampu te da je boca plina pri kraju. Zbog svega toga dobro isplanirana trening kampanja vrlo je bitna prije samog natjecanja pogotovo ako se može organizirati na jezeru gdje će se tekma i održati. Unatoč svim našim poslovnim obvezama ispalo je da i Renato i ja možemo loviti od 12.05.-15.05. (četvrtak-nedjelja) dok je Gašo stariji svoj „trening“ odrađivao s Medom na Shimano kupu na Rakitju. Ovaj termin činio nam se idealnim jer su u subotu i nedjelju domaći šaranaši iz ŠRD „Šaran“-Tribalj imali kolo svoje interne pojedinačne lige na području cijele brane. Kako smo znali da još neke ekipe dolaze loviti za vikend veselilo nas je što ćemo cjelokupnu kampanju odraditi u uvjetima sličnim onim na natjecanju odnosno okruženi ekipama i ribičima na svim pozicijama.

Ponovo na Triblju

Sve smo spakirali još u srijedu ali odlučili smo krenuti u četvrtak u 5.30 kad smo se našli na kavi u Tifonu na Ljubljanskoj aveniji. Nakon zadnje provjere po spisku (uvijek se nešto zaboravi) zaključujemo da sam ja zaboravio ni manje ni više nego fotić koji mi je ostao u firmi. Kako je Renato imao svoj a i moj kolega s posla Mario se sutradan spremao na Tribalj zaključujemo da nema potrebe gubiti vrijeme za odlazak u Samobor te krećemo za Tribalj. Uz jedno stajanje i 3. jutarnju kavu na Tribalj stižemo nešto prije 8 sati. Dočekuje nas mirno vrijeme i prizor zbog kojeg se uvijek rado vraćam na ovo jezero. Mirna površina jezera okružena kamenom i zelenilom (okej, izbacit ćemo branu iz cijelog prizora) i nevjerojatan mir koji tek povremeno naruši kakav auto u prolazu. U kućici nas naravno dočekuje Miki koji je na jezeru 24 sata na dan, a isto toliko su mu i zabačeni štapovi u vodu. Ako netko zna kako riba radi onda je to zasigurno on. Kaže da riba sve bolje i bolje radi te da je na vodi tek jedna ekipa. U skladu s poslovičnom Tribaljskom susretljivošću prihvaća nekoliko naših boca vode na čuvanje u frizeru dok mi odlazimo na drugu stranu jezera izabrati neku od pozicija. Kako smo posljednja dva natjecanja odlovili na prvoj i drugoj poziciji u Vrbicama odlučujemo se za suprotnu obalu. Na dvojci se nalazi jedna ekipa (Mario i Grga) koju odmah idemo pozdraviti. Dečki love već treći dan i više su nego zadovoljni, kažu riba ih razbija, a posebno posljednje noći. Slijedi dogovor s Renatom oko pozicije. Zaključujemo kako trebamo iskoristiti priliku i isprobati dvije pozicije. Ja odmah predlažem prvu poziciju do brane jer znam da je ta obično najlošija (ili najzahtjevnija) za loviti zbog činjenice da kanal koji se proteže paralelno s tom obalom na toj poziciji skreće u smjeru ispusta te je na tom mjestu najudaljeniji od obale. Sukladno tome Renato sjeda na poziciju lijevo koja je od mene udaljena svega tridesetak metara. Pozicija do brane je prostranija i gotovo je cijela okružena drvećem i hladom. Tu je i stol s klupama i strehom te betonski roštilj koji su djelo domaćeg ribiča Franje koji obično lovi na toj poziciji. Naravno, od početka znamo da će nam to biti baza jer je Renatova pozicije bila bez trunke hlada pa smo tamo smjestili samo njegov šator za spavanje i rod pod.

Novi rekord – prva „dvadesetka“ na Triblju

Kao i uvijek prvo slažemo rod podove i nasumice zabacujemo „indijance“ s različitim mamcima i prezentacijama. Iako smo mislili pratiti ritam natjecanja ipak se odlučujemo da prije bilo kakvog hranjenja što bolje izmarkiramo pozicije. Krećem od desne prema lijevoj strani boxa gdje mislim staviti rod pod i nakon dvadesetak minuta pretraživanja dna na cca 110 m nailazim na prijelaz gdje se dubina od 4-4,5 m diže na 3,7-3,5 metara. To je i u skladu s informacijom jednog ribičkog prijatelja koji je isti taj prijelaz napipao na istoj poziciji tvrdeći da je siguran kako je to početak kanala. Iako sam imao i brdo informacija kako je kanal na toj poziciji znatno dalje od 100-110m ostavio sam marker na tom prijelazu te ga „poravnao“ s Renatovim koji se nalazi po prilici na istoj razdaljini. Otvaramo hladne pive, komentiramo pretraženo i ponovo zajedno markiramo on moju, a ja njegovu poziciju kako bi „potvrdili“ zabilježene vrijednosti. Dok smo se tako pripremali za ribolov s pozicije na kojoj su lovili Mario i Grga u dva navrata prolomio se urlik oduševljenja. Pretpostavili smo da se dečki vesele debeloj ribi ali nam na kraj pameti nije bilo da je netom po našem dolasku pao rekord Triblja. Odjednom mi zvoni mobitel i javlja se predsjednik društva Milorad: -„Halo Dinko, pao je rekord Triblja, dođi slikat“. Gašo i ja ostavljamo pozicije i odlazimo do ekipe kad imamo što vidjeti. Uznevereni Mario sretan do neba još uvijek nedovoljno svjestan svega. Dolazi i Žac, važemo još jednom ribu i svjedočimo da riba teži 20,400 kg. Slijedi fotkanje iz nekoliko fotoaparata na suhom i u vodi te pobjednički skok Maria u vodu. Čestitamo od srca dečkima i odlazimo nazad uz provokaciju kako ćemo noćas uloviti ribu od 20,500 kg. Nakon foto sessiona i cca sat i nešto markiranja uzimamo sprave za mučenje u vidu Greysovog Distance spoda i nekoliko kanti punih mamaca. Krećemo s prvim hranjenjem i ne prestajemo dok na hranilište nismo izbacali cca 4,5 kg Zmajčeka, rezanih mješanih boili, pastrvskih peleta, kukuruznih peleta te Pelzerovih Element Proton RRP peleta (robin red, začini…). Zbog karakteristika pozicije i činjenice da nije bilo poribljavanja malim šaranom odlučujemo ne ulaziti s rastresitom hranom i šečercem na hranilište, a boilama i peletama dodajemo tek koju šaku obične kuhane kuruze. Nakon prvog hranjenja prefilavamo štapove i prezabacujemo na hranjene pozicije. Slijedi još malo muke oko slaganja šatora i uređivanja pozicije, a onda nam oko 14.00 h adrenalin diže zvuk Renatovog indikatora.

Prva riba kampanje

Slijedi dril, štap se ne savija žestoko ali kako to na Triblju ne znači ama baš ništa čekamo dok riba nije prišla blizu same obale. Gašo ulazi sam s podmetačem u vodu i sači prvu ribu kampanje – šarana od 2,5 kg kojeg smo vagali radi točne evidencije. Odmah pitam Renata na što je ulovljen, a on mi odgovara da je primio na boilu izrađenu od dvije smjese, kombinaciju već provjerenog gašinog „salmona“ i „plavuše“. Veselimo se zbog prve ribe kampanje i nasmijani i u dobrom raspoloženju dočekujemo popodnevno „masivno“ hranjenje. Hranimo nekih dva, tri sata bez prestanka te bez ijednog poteza u međuvremenu dočekujemo večer koja se mirno spuštala na Tribalj. Imali smo nahranjene pozicije, prezabačene štapove i sve pospremljeno. Posljednje danje svjetlo iskoristili smo za uživanje u pogledu na jezero ali i određivanju orijentira za noćno prezabacivanje štapova. S ove strane jezera to i nije neki problem jer kao izvrsni orijentiri mogu poslužiti svjetiljke na brani ili kućama u neposrednoj blizini jezera. Dan smo završili s bogatom večerom te mrtvi umorni oko 22.30 krenuli svaki u svoj šator uz dogovor da se na drilove budimo obojica zbog sačenja koje se na ovim pozicijama mora obaviti iz vode zbog vrlo plitke vode uz obalu. Osim na brani takvo je sačenje nužno na gotovo svim ostalim pozicijama, a ovisno o godišnjem dobu ili buri ta radnja zna biti dosta neugodna za onog koji mora biti u vodi s podmetačem pa bi bilo dobro u arsenalu opreme za Tribalj imati i jedan par visokih čizama „do jaja“ ili pak wathosa.

Zaspao sam i prije nego što sam dotaknuo ležaljku ni sam ne znajući dali se želim dobro naspavati i odmoriti ili pak priželjkujem cjelonoćnu akciju. I taman dok sam u snovima dolazio do spoznaje kako želim spavati kao top zazvonio mi je mobitel, prvi puta, drugi puta, treći….koji k…c sad? Koja me budala zove u ovo doba noći?….Nakon nekoliko trenutaka otrežnjenja prepoznajem Renatov broj…znači imamo drugu ribu na udici.

Teturam u polusnu gađajući puteljak do Renatove pozicije, skidam donji dio trenirke i ulazim u plićak s podmetačem u ruci. Jedna od ljepših stvari na Triblju je sačenje u vodi dok nema vjetra. Voda je dosta bistra i ulazak šarana u osvijetljeni vidokrug uvijek podiže adrenalin i uzbuđenje u iščekivanju ribe koja će se pojaviti. Tako je bilo i ovaj puta, a nakon nekoliko pokušaja bijega u podmetač smještam prvu ozbiljniju ribu kampanje. Bilježim 2.30 h ujutro, golać 9,50 kg. Mamac: Zmajček u snjegović prezentaciji sa salmon pop-upicom. Fotkamo ulov i iako veseli i razbuđeni brzo gibamo nazad u šator. Na Triblju je vrlo bitno iskoristiti svaki trenutak za odmor ili san kako bi imali snage izdržati cijelu kampanju. Nemamo poteza do 7.00 h kad me budi daljinski u šatoru.

Žestoko jutro

Žurim prema štapu i zatežem ribu unaprijed veseo jer znam da je i na toj dlaci montiran Zmajček ovaj puta u kombinaciji sa fluo-naranđastom Pelzerovom 10 mm pop upicom Tutti-frutti. Nekako dozivam Renata koji ulazi u vodu i sači lijepog ljuskavog šarana. Vaga pokazuje 10,60 kg a naš smiješak je sve veći i veći. Iz prijašnjih ribolova na Triblju znamo da nakon aktivne noći slijedi još aktivnije jutro, a to potvrđuje i novi potez na Renatovoj poziciji u 8.00 h te još jedan u 8.30 h. Renato prvo izvlači amura koji je primio na boilu banana/secret u kombinaciji s Pelzerovom tutti frutti pop upicom od 10 mm, a nakon njega na prostirci je ponovo oveći golać od 10,70 kg. Mamac: dva Zmajčeka 14 mm na dnu. Ludilo, nije prošao ni dan, a Zmajček se već pokazao. To nas je veselilo i zbog činjenice da ćemo imati vremena testirati i neke druge kombinacije mamaca i dipova. Ono što je zanimljivo od prvih 5 riba samo je moj šarko od 10,50 kg primio boilu iz dipa. Renato to odmah primjećuje kao znakovito i na sve svoje štapove montira „suhe“ mamce dok ja i dalje forsiram mamce iz dipa. Ipak je ovo trening i testiranje. U 9.30 ponovo imam potez i iako priželjkujem veću ribu na obalu izvlačim ljuskavog šarana od 2,5 kg koji je primio na Zmajčeka iz Element Proton MCS dipa u snjegović varijanti sa žutom 14 mm ananas popicom od D.D. Baitsa. Nakon tako aktivnog jutra očekujemo lagano „popuštanje“ tempa ali onda kreće Renatova pozicija. U 10.00 sačimo golaća od 13,80kg u 11.00 šarančića od 2,5 kg u 11.20 ljuskavog od 11,00 kg te u 12.00 ponovo ljuskavog od 9,50 kg. Gotovo da nisam ni izlazio iz vode s podmetačem. Sve ribe prevarene su na balansirane mamce uglavnom u snjegović varijantama tonućih boili od 14 mm i popica iste veličine ili manjih rezanih odnosno tonućih 14 mm boili u kombinaciji s 10 mm popicama. Nakon prvih 10 riba bacamo kratki pogled na evidenciju i zaključujemo da u ovom trenutku prezentacija mamca u balansiranoj snjegović varijanti igra veću ulogu od same vrste mamaca odnosno njegove boje i mirisa pa se u nastavku ribolova odlučujemo poigrati s veličinama mamaca i veličinama udica.

Manje i tanje

Iako u ribolovu ništa nije sigurno i 100% jedna od stvari u koje duboko vjerujem je da je manje i tanje uvijek bolje od debljeg i većeg (govorimo naravno o ribolovu). Jedino pitanje je do koje granice možemo ići, a to ovisi o vodi na kojoj lovimo, karakteristikama dna, veličini riba kao i njihovoj snazi i borbenosti. Prvenstveno tu mislim na debljine fluorokarbona i najlona od kojih smo radili stiff rigove kao i na veličine udica. Pojasnimo to na primjeru Triblja. Tribalj je ribom bogata voda zbog prirodnog mrijesta i redovitog poribljavanja (i većom ribom) u posljednjih 7 – 8 godina. S druge strane voda i dno nisu baš bogate prirodnom hranom kao neka naša druga poznata jezera. To je idealan recept za dobar ribolov no unatoč tome i šarani na Triblju imaju faze kada se slabije hrane i kada su oprezni. To su situacije koje treba prepoznati i odmah reagirati. Na natjecanjima je svaka minuta bitna i svi oni koji razmišljaju na ovakav način odmah kreću s „najnježnijim“ prezentacijama kako bi umjesto dva griza u određenom periodu imali pet. Na Triblju je to povezano i sa balansiranim i pop-up mamcima koji tu izvrsno rade, a znamo da su takve prezentacije puno ili jedino efikasne u kombinaciji s tanjim i lakšim florokarbonima odnosno najlonima koji pri manjim promjerima znaju biti izdržljiviji od florokarbona. Isto tako važna je i veličina udice kod kojih ne treba prezati ni od upotrebe brojeva 6 i 8, a u nekim situacijama i prezentacijama i manje. U toku ribolova vrlo brzo će se vidjeti da li takvi predvezi i prezentacije imaju dovoljno „snage“, a onda imate dva izbora: svjesno ići na velik broj grizeva ali i veći broj trganja ili pak „pojačati“ malo promjer predveza ili pak staviti br.veću udicu. Intezitet poteza možda ne stane, a ako se to i dogodi uvijek se možete vratiti na staro. Još jednom se cijela priča završava na zaključku da u ribolovu (ako nam je cilj naloviti se riba), a pogotovo na natjecanju treba raditi. S takvim razmišljanjem u glavi odlučujemo da Renato ostane na istom kombi predvezu izrađenom od krute upredenice s presvlakom ali da smanji malo veličinu prezentiranih mamaca i br. udice. Ja se pak prebacujem s omiljenog klasičnog krutog predveza od Pelzer Metamorfa 25lb na florokarbonski D-rig predvez 0,31 mm i udicu br.6., predvez od Mustad Thor-R 0,25 mm najlona i zig –rig od istog najlona dužine cca 3,5 m s kojim sam u tim popodnevnim satima pokušavao pronaći šarane blizu same površine. Lovni mamci su mi se sastojali od jedne ili dvije 10 mm tonuće boile Pelzer Fish&Cheese u kombinaciji s 8 mm rađenim pop-up boilicama i D.D. Baits umjetnim šečercem. Kod zig-riga odlučio sam se na žutu okruglu pop-up spužvicu House of Carpa promjera 18 mm koju sam prije toga samo pošpricao D.D. Baits sprejem sweetcorn.

Na slijedeći potez nismo morali čekati predugo i u 15.00 Renato ima griz koji nakon nešto duže borbe rezultira ulovom prekrasnog veleljuskavog šarana. Vaga je pokazala 11,80 kg. Oko 17.00 krećemo s hranjenjem i uz nekoliko kraćih predaka hranimo do pred sumrak. Po broju grizeva na Renatovoj poziciji zaključujem kako on definitivno lovi u zoni kanala dok sam ja s markerom u njegovoj ravnini nedovoljno blizu kanalu koji ispred moje pozicije „bježi“ dalje, prema ispustu. Skidam gumice sa rola na spod štapu i dva lovna Prodigiya te odlučujem hraniti i loviti što dalje kako bi bio u zoni kanala. Ta odluka pokazati će se ispravnom i donijeti bolje rezultate u danu koji je slijedio. U međuvremenu Renato se ponovo upisuje s golaćem od 9,70 kg. Slijedi mirna večer koja je česti scenarij nakon bogatog hranjenja. To nam uopće ne smeta jer treba se malo i odmoriti, napraviti večeru i provesti koji trenutak u uživanju i druženju. Toga nam se dana priključila i Renatova djevojka Blanka koja se vrlo brzo adaptirala na „sportski“ način boravka u prirodi.

Bura donosi akciju

Kao i prošle noći krećemo na spavanje oko 22.00 kada počinje puhati i lagana bura. Nije prejaka, puše ravno na nas, a ja znam da će to donijeti akciju. Pozicije smo pospremili i ostavili spremno i na dohvat ruke ono što bi nam tokom noći moglo trebati: nekoliko kompletnih rezervnih sistema koji su se sastojali od gotovih lead core predveza te nekoliko predveza spremnih za montažu mamca. Pri ruci moraju biti i mamci, igle, najlon za shock leader (ako pukne), naglavna lampa, krpa i ostale sitnice koje bi nam mogle trebati prilikom noćnog prefilavanja i prezabacivanja. Ponovo padam u duboki san, a u 3.20 h imam griz na lijevom štapu. Zovem Renata i nakon nekoliko pokušaja sačimo ribu od 10,40 kg. Radi se o lijepoj ribi sa izrazito velikim ljuskama oko repne peraje i velikom ljuskom na sredini tijela. Zanimljivo je da prilikom prezabacivanja tog štapa nisam podizao/izvlačio olovo niti natezao najlon već sam samo zabacio i ostavio. Na jednostavnom krutom predvezu s Maruto 8356 udicom br. 6 bila je kratka dlaka s 10 mm Pelzer fish&cheese tonućom i 10 mm Pelzer tutti frutti pop upicom. Dvije male kuglice, bez dipa, zakucane tamo-negdje u dno jezera u mrklom mraku…i šarko ih nađe. Fenomenalno! Nastavljamo bez velikih promjena i držimo se dogovorene taktike koja nas nagrađuje novom ribom u 6.00 h na Renatovoj poziciji. Bura ne jenjava i prilično je neugodno topli iz šatora ulaziti u vodu i čekati da vam partner približi ribu blizu podmetača. Na Triblju to zna biti prilično zeznuto i budite uvjereni da će vam na ovim plitkim dijelovima jezera konkretnija riba u većini slučajeva ići lijevo-desno u širokim lukovima. U tim trenucima treba biti strpljiv i vjerovati da je riba dobro zakvačena i da će sistem izdržati. Čim riba koja je krenula u stranu dođe do same obale krenuti će u luku na drugu stranu. To se može dogoditi i nekoliko puta prije nego se riba nađe u zoni podmetača, a onaj koji drži podmetač mora sam procijeniti dali će ribu čekati na mjestu do kraja ili će u odlučnom trenutku napraviti korak dva prema ribi. I sami smo imali dosta neuspjelih sačenja na Triblju kada smo krivo procijenili izmorenost ribe ili kada smo trčeći za ribom lijevo-desno napravili više štete nego koristi. Ono što je najbitnije kod priče sa sačenjem ribe jest da ribu koja se otkvačila daleko ili na samom podmetaču što prije treba zaboraviti. Nipošto se ne smije gubiti vrijeme na kukanje, bacanje podmetača, razbijanje štapa na koljenu ili pak optuživanje partnera i svađanje tko je kriv za izgubljenu ribu. Vrlo je vjerojatno da griz nije slučajan i da se na hranilištu nalaze i drugi šarani pa je stoga vrlo bitno da se izvučeni sistem što prije prezabaci ponovo na istu poziciju i to ako je moguće s istim mamcem na dlaci. Osim toga svađa s partnerom može se kasnije loše odraziti na nastavak ribolova/natjecanja, a prilikom slijedećeg drila i jedan i drugi biti će opterećeni sa „što ako opet pogriješim…“ što u većini slučajeva može dovesti do greške. Stoga be cool….nije vam bila suđena…najbolje je što možete učiniti je da brzo i točno prezabacite, otvorite hladnu pivu za sebe i partnera i čekate novi potez.

Najveća riba

U svakom slučaju sačenje ove ribe trajalo je malo duže, riba je bila nešto veća, a bura koja je puhala onemogućila mi je da bolje vidim gdje se riba nalazi kada je došla u zonu podmetača. Dva puta riba snažno okreće i bježi, a onda u našem podmetaču završava najveća riba kampanje, golač od 15,800 kg. Sat vremena kasnije Blanka uspijeva izdrilati amura od 4,500 kg, a sat vremena poslije ja izvlačim golaća od 12,800 kg koji je pokupio 4 male tonuče desetke na vrhu izbalansirane s jednom pop upicom. Jutro završavamo s ovom ribom i sve slobodno vrijeme prvo koristimo za pospremanje pozicija, nadomjestak potrošenih rezervnih sistema, pripremu bogatog doručka te pripremu prvog hranjenja. Iako smo na dosta izvađenih riba primijetili da puštaju mliječ što je išlo u prilog tezi kako mrijest još nije u potpunosti završio odnosno da šarani još ne primaju kao inače, intezitet grizeva govorio nam je da je mrijest pri kraju te smo odlučili hraniti najmanje dva puta dnevno. Tribaljski šarani pozitivno reagiraju na hranjenje i ako na vašoj poziciji nemate hranu ribe će otići dalje u potrazi za njom. Upravo zbog toga od 12.00 do 14.00 hranimo s kratkim stankama, a trud nam se vraća nešto poslije 16.00 h kada izvlačim i sam smještam u podmetač amura od 7 kg. Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da kako sam ga dovukao do podmetača tako je u njega ušao, a da nije ni trepnuo. I baš kada sam pomislio da nešto nije u redu s ribom isti je poludio u podmetaču no na kraju je ipak završio u sigurnosti bazena prostirke i objektivu mog fotoaparata. U 19.00 h ponovo potez na mojoj poziciji i izvlačenje ljuskavog šarana od 8,00 kg. Iako se nisam ni približno nazatezao kao Renato izlazak na veću daljinu hranjenja i ribolova donio mi je nekoliko riba više ali ono što je u uvjetima tekme bitno i Renatu nekoliko riba manje. Ova promjena u taktici potvrdila je i da nikada nije kasno za promjenu ili modifikaciju taktike.

Kraj treninga

Nakon napornog dana dočekujemo zadnju noć naše trening kampanje. Zadovoljni smo s većinom odrađenog kao i rezultatom ali isto tako raspravljamo kako „pokriti“ određene dijelove dana kada je riba neaktivna i kada su pauze između grizeva od 3 do 4 sata. Bodrimo se uvjeravanjem kako mrijest još nije završio i kako bi u normalnim uvjetima grizeva bilo još više. Naravno, kao i svake noći, oko 1.45 h kada smo najljepše spavali imamo griz i ponovo lovimo lijepu ribu od 12,80 kg na Renatovoj poziciji koja nam u 7.00 h ujutro daje još jednog ljuskavog od 10,800 kg s kojom smo i zatvorili ovu kampanju. Efektivno smo lovili 72 h kao i na natjecanju, a utrošili smo cca 25 kg boili, cca 15 kg peleta i zanemarivih 7 – 8 kg kuruze. Veselio nas je i zanemarivi postotak izgubljene ribe (3 ribe su nam se otkvačile) kao i prosječna težina ulovljene ribe koja se kretala oko desetak kila.

Nedjelja nas je dočekala mirna ali oblačna, a negdje oko podne kada smo sve spremili i spakirali počela je padati kiša. Pozdravili smo se u kučici s Mikijem i Miloradom i umorni krenuli prema Zagrebu.

Naš „Zmajček“ je definitivno bio živ i opravdao uloženi trud. No, isto tako smo znali da će u 6.mjesecu na Triblju sve biti drugačije: voda će biti toplija, mrijest će biti završen, možda će domaćini ubaciti male šarane prije natjecanja, možda će bura puhati sva tri dana, a mi izvući neku od lošijih pozicija. Previše je tu bilo možda da bi sa sigurnošću mogli biti sigurni u uspjeh na natjecanju no ono što zasigurno možemo je da se što bolje pripremimo i što bolje odradimo kako si nakon natjecanja ne bi imali što predbacivati. O tome kako smo prošli u sljedećem broju PR. Bistro!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana