PR / Broj 39 / Lipanj / 2011.

Ako po dolasku na mjesto vidite da se riba vrti po hranilištu, izbacuje, ili ruje, pokušajte samo zabaciti lovne štapove sa mamcem i nekoliko slobodnih mamaca u pva materijalu. Ako ste u mogućnosti baciti nekoliko slobodnih mamaca kobrom, praćkom ili rukom, slobodno to i učinite, ali svakako pokušajte ne lupati pretjerano po vodi ili obali.

Piše: Matija Pervan

Svima nam je već postalo jasno da je ribolov od više dana u komadu samo luksuz koji si možemo priuštiti tek pokoji put u godini. Nije čak problem ni u novcu već u vremenu. Koliko god se trudili ušparati nešto vremena na uobičajenim dnevnim aktivnostima ne bi li odvojili koju minutu više za ribolov rijetko kad nam to zaista i uspije. Da li to znači da se trebamo početi baviti nekom drugom ribolovnom disciplinom koja iziskuje manje vremena ili pak potpuno promjeniti hobi? Ni slučajno! Sve je samo stvar prilagodbe. U ovom konkretnom slučaju, prilagoditi se treba na slobodno vrijeme koje možemo odvojiti na ribolov. S obzirom da je vremena malo jedina solucija su brzi- jednodnevni ribolovi. U poslijednje vrijeme najčešće prakticiram upravo brze, jednodnevne (jednonoćne) ribolove iz razloga što nemam dovoljno vremena često boraviti po nekoliko dana na vodi, a ovakav tip ribolova pruža mi je dobar kompromis između ribolova i nedostatka slobodnog vemena.

Lokalno jezero

Kod kratkih ribolova nemate previše vremena eksperimentirati s lovnom pozicijom i traženjem ribe. Ribu morate locirati prije samog ribolova i biti sigurni da će ona biti tamo na dan ribolova. S obzirom da se kompletan ribolov svodi na manje od 24 sata bitno je znati gdje je riba u određeno vrijeme jer nećete biti u mogučnosti premjestiti se ako shvatite da riba nije tamo gdje vi lovite. Da ne bi gubili mnogo dragocjenog vremena na vožnju autom do nekog udaljenog mjesta možda bi bilo dobro otići do obližnjeg jezera i tamo okušati sreću. Lokalne vode često su nam najbolje poznate jer smo vrlo vjerojatno na njima najviše vremena proveli loveći ribe. Možda već i znate mjesto gdje se riba nalazi, a ako ne znate, najbolja opcija je nekoliko dana prije samog ribolova odvojiti sat vremena i prošetati jezerom u potrazi za ribom. Tek mali kolobari na površini ili pokoji mjehurić zraka mogu odati šaranovu aktivnost pod površinom. To su vrijedne informacije koje vas u krajnjem slučaju dovode do ulova jer znate mjesto gdje se riba hrani. Osim šetnje po jezeru i promatranja vode s obale također se nije loše popeti na drvo (tko se popeti može) i od tamo promatrati vodu. Takav tip špijunaže otkrio mi je mnoge dobre pozicije na kojima riba obitava, a da za njih prije nisam znao. Dobro je imati i polarizacijeske naočale. One su u vrijeme traženja ribe uvijek uz mene te mi zbog otklanjanja odbljeska sunčevog svjetla sa površine vode daju bolji uvid u ono što se nalazi ispod površine, a pogled iz ptičje perspektive (s drveta) daje mi širu percepciju samog ribolovnog mjesta. S obzirom da preferiram kraće ribolove jer iziskuju mnogo manje vremena, vrijeme koje bih utrošio na još jedan dan ribolova radije trošim na šetnju uz jezero u potrazi za šaranima. Kad god sam u mogućnosti jednim okom promatram vodu oko sebe. Često u tjednu odem na svega 2-3 sata u špin ribolov na neku grabežljivu ribu, ali obavezno pazim što se oko mene događa i promatram vodu ne bih li vidio neki zanimljivi znak na površini u trenutku šaranove neopreznosti kada odaje mjesto gdje obitava ili se hrani. Na takvim mjestima najčešće planiram slijedeće ribolove, a sve informacije prikupljene s vode kod kuće u miru analiziram i pokušavam odrediti što bolju taktiku prethodnog hranjenja i samog ribolova.

Prethodno hranjenje

Tu je stvar jednostavna. Moja preporuka je da kada ste god u mogućnosti odradite koje hranjenje prije samog ribolova. Pokazalo mi se da riba neopreznije i u većoj količini uzima mamce ukoliko sam odradio jedno ili više hranjenja prije ribolova. Već se mnogo pisalo o tome ali ponavljanje je majka mudrosti. Prethodno hranjenje kod riba daje dozu sigurnosti u hranjeno mjesto i mamce. Šaran kada jednom nađe mamce vjerojatno će prvo kružiti oko njih, probati koji mamac te se periodički vračati ali će još uvijek jesti vrlo male količine mamaca. Takvo je ponašanje opreznije ribe. No i ta oprezna riba nakon nekoliko dana hranjenja stieče sigurnost u hranjeno mjesto i mamac s obzirom da joj se ništa neugodno nije dogodilo za vrijeme hranjenja te će takvo mjesto početi prihvaćati kao svoje prirodno hranilište. Na dan ribolova samo budite tihi i ubacite što tiše željenu količinu mamaca i sistem.

Pokušajte težiti tome da vam sistem leži kompletno na dnu tako da se riba nema čega uplašiti prilikom dolaska na hranjeno mjesto. Ako pak po dolasku na mjesto vidite da se riba vrti po hranilištu, izbacuje, ili ruje, pokušajte samo zabaciti lovne štapove sa mamcem i nekoliko slobodnih mamaca u pva materijalu. Ako ste u mogućnosti baciti nekoliko slobodnih mamaca kobrom, praćkom ili rukom, slobodno to i učinite, ali svakako pokušajte ne lupati pretjerano po vodi ili obali. Čak ni kamp nemojte slagati barem sat vremena jer postoji velika vjerojatnost da čete ubrzo imati griz. Ukoliko nakon kratkog vremena dobijete griz samo nastavite sa tihim dohranjivanjem jer čete na taj način zadržati ribu na hranilištu i povećati si šansu za slijedeći griz. Šaran se instinktivno uplaši kada se na hranilištu ubidena riba bori da se oslobodi udice ali se ubrzo vrati na hranilište po još malo hrane. Stoga je dohranjivanje poslije griza dobar način da se svježim mamcima ribu natjera na ponovno hranjenje. Bez obzira da li imate griz usred noći ili dana, slobodno kobrom, praćkom ili rukom (ako vam daljina to omogućava) bacite malo friških mamaca u vodu jer čete na taj način uvijek imati koliko toliko nahranjenu poziciju koja neće biti prazana kada neki drugi šaran prođe pored nje. Možda ga baš ti novo ubačeni mamci zainteresiraju i dogodi se novi griz. Nerijetko mi se dogodilo da nisam imao griz po nekoliko sati i samo sam po tiho ubacio dvije šake boila na hranilište, te je griz uslijedio vrlo brzo nakon toga. U ribolovu dosta često prezabacujem, a kada to radim, nakon zabaca i ubacim nekoliko slobodnih mamaca na hranilište. To je ona famozna teorija o utjecaju zvuka mamca koji pada u vodu na reakciju šarana. Ja sam zagovornik te teorije i gotovo svakih dva do tri sata bacam nešto sviježih mamaca u vodu.

Hraniti svakako! Ali koliko?

Već sam spomenuo da hranim prije ribolova kada sam god u mogućnosti. Objasnio sam vam i razlog zašto to radim. Jedino što vam nisam otkrio je količina mamaca koju koristim za to prethodno prihranjivanje pozicije. Odluku o količini mamaca donosim isključivo na temelju temperature vode i količine ribe koju sam vidio na poziciji ili za koju smatram da bi tamo mogla biti u trenutku hranjenja i ribolova. Svi znamo da temperatura vode utiče na hladnokrvne šarane i amure, ali već mi se nekoliko puta pokazalo da čak i u hladnijem djelu godine i pri niskim temperaturama riba dobro odreagira na veću količinu mamaca. Iz tog razloga sam naveo da mi temperatura nije glavni faktor za količinu prihrane, ali svakako utiče na izbor mamaca npr. boile i njen sastav. Ako sam siguran da je riba na određenoj poziciji i da se tamo većinom i zadržava, vjerojatno ću obilno nahraniti. Spomenut ću vam samo primjer kada sam u veljači odlučio otići na jednonoćni ribolov i dva dana sam hranio prije ribolova. Bio sam siguran da je riba u zimovniku baš u tom malom zaljevu gdje sam namjeravano loviti i prvi dan hranjenja natrpao sam čak sedam kilograma raznoraznih boila u taj zaljev. Drugi dan sam bacio pet kilograma. Na dan samog ribolova kobrom sam po tiho bacio svega 200-300 grama i čekao reakciju ribe. Za tu jednu noć, prijatelj Mladen i ja imali smo 10 grizeva (jedan double run), a sve ribe su bile napucane boilama i u odličnoj kondiciji.

Riba je tada odreagirala hranjenjem na ponuđene mamce, nije se maknula iz tog zaljeva i to se automatski odrazilo na količinu grizeva u ribolovu. Evo i jednog malo skorijeg primjera od prije tri tjedna. Odlučio sam loviti na svojoj omiljenoj poziciji na Savici na jednom povećem šljunčanom platou, dubine možda metar sa lopočima i otokom na tom platou. S obzirom na prozirnost vode u tom plićem djelu i relativnoj blizini obale (svega 40-ak metara) u nekoliko poslijepodnevnih obilazaka vidio sam ribu kako se na tom platou hrani. To je bio dovoljan znak da je riba tamo i da će tamo i ostati. Hranio sam 3 puta u 2 dana. Za prethodno hranjenje potrošio sam možda 3 kilograma boila. Reći čete da je to malo u odnosu na hranjenje u veljači, što je i istina, ali ovaj put nisam hranio određenu poziciju nego kompletan plato tako da sam boile razbacao na nekih 50 kvadratnih metara površine. Htio sam da riba intenzivno traži ponuđene mamce i da se ne zadržava samo na jednom djelu tog platoa. Kako je opet Mladen bio samnom u ribolovu lovili smo na četiri štapa koja su bila razbacana po čitavom hranilištu. Za tu jednu noć doslovno smo potukli svoj dotadašnji rekord u količini grizeva za jednu noć. Imali smo 23 griza za 17-18 sati efektivnog ribolova s time da je Mladen svoje štapove držao van vode nekih 5 sati jer mu je već bilo dosta grizeva i drilanja. Riba jednostavno nije birala mjesto niti mamac, samo je mahnito tražila ponuđenu hranu koju smo joj mi još konstantno ubacivali kobrom ili praćkom. Nakon svakog griza bacili smo 2-3 šake boila s kojima smo i lovili, s time da smo prije mraka bacili od prilike duplo od količine koju smo bacali nakog svakog griza. Vrlo je bitno konstantno ubacivati svježe mamce ako vam se riba hrani i imate poteze jer čete ju na taj način zadržati na hranjenom mjestu i zasigurno imati još bolji ribolov. U oba navedena slučaja sam siguran da bi imali koji griz za tu jednu noć ribolova, ali sam isto tako siguran da ih ne bi imali u tolikoj količini da nismo prethodno hranili i da nismo nadohranjivali poslije svakog griza. Stoga je moj savjet da uvijek odvojite pola sata vremena i nešto boila za prethodno hranjenje kako bi riba stekla sigurnost u vaše mamce, a i češće se zadržavala na hranjenom području, te da bacite barem šaku mamaca nakon svakog griza. Siguran sam da čete primjetiti razliku.

Reakcijski griz

Do sada, koliko sam uspio primjetiti, svaka riba bilo da se radilo o grabežljivoj ribi ili onoj koja samo kupi mamce s dna, specifično reagira na određeni mamac i njegovu uporabu.. Da pojasnim uzet ću primjer iz bassolova koji nema baš previše veze sa šaranskim ribolovom ali iz svakog tipa ribolova se ponešto korisnog da prenijeti u neki drugi. Bassu tj. pastrvskom grgeču možete doslovno skakati po glavi silikoncem, a da se on ni ne pomakne. Možete mu baciti čak i živi mamac koji će ispred njega pokušati pobjeći boreći se za život, a da ga bass niti ne pogleda. No istog tog bassa ćete uloviti ako npr. spinnerbaitom udarite u granu pored njega i naglo skrenete. To je reakcijski griz o kojem pričam. Samo mali, čak nenamjerni pokret kojim ste izazvali bassa na hranjenje upravo je taj koji konstantno pokušavate izvesti. Baš taj reakcijski griz dao mi je dobru temu za razmišljanje. Postavio sam si pitanje: Ima li možda šaran reakcijski griz? i došao do zaključka da bi nadohranjivanje moglo biti odgovor. Zvuk pada mamaca djeluje na šarana koji nesigurno obilazi hranilište te utječe na njegov instinkt za hranjenjem. Vjerujem da je to razlog zašto šaran odreagira hranjenjem na nekoliko udaraca boila o površinu vode prilikom nadohranjivanja nakon griza ili ako nemamo griz. Mišljenja sam da ga zvuk potakne da se počne hraniti. To sada možda i zvuči laički (što i je) te bi ovo možda bila dobra tema za neki znanstveni rad, ali meni je do sada dovoljno riba završilo u podmetaču baš nedugo nakon nadohranjivanja da mi se ovo čini sasvim logičnim zaključkom.

Što manje pribora

Već godinama nastojim raducirati pribor na što manje stvari kada idem u ribolov. Po svemu sudeći još nisam našao odgovarajući način kako se riješiti nekih stvari, a pri tome zadržati komfor i spremnost na nepredvidivost prirode tj. vremenskih neprilika. Možda je najbolja solucija kada nas ide dvoje u ribolov jer ne trebamo nositi neke duple stvari poput šatora, podmetača, prostirke, mamaca i sl. pa se stvari kod nošenja na poziciju lakše raspodjele. Ali kada idem sam na ribolov uvijek se moram vraćati barem dva puta po stvari. Koliko god se trudio jednostavno nemam dovoljno ruku da sve te stvari primim i odnesem ih od jednom. Ako ništa drugo barem sam se riješio razno raznih kutija i vrećica kupnjom carryall torbe u koju mi zaista stane sve od sitnog pribora, mamaca, hrane i pića. Od ostalih stvari još nosim šator (ovisno o broju ljudi u ribolovu nosim 1 man ili 2 man), štapove, podmetač, prostirku i ležaljku. To je stvarno minimum stvari koje nosim u jednodnevne ribolove, a da ne zakidam funkcionalnost, sigurnost niti komfor.

No, čak i kod ovakvih općenitih stvari nađe se način da se uštedi na prostoru, a i vremenu potrebnom za raspakiravanje i spremanje stvari. Npr, indikatore uvijek imam montirane na bank stickovima. Prilikom dolaska na ribolov automatski su spremni za uporabu. Njih, radi lakšeg transporta, jednostavno samo zabodem između naslonjača i srednjeg djela sklopljene ležaljke i tako ih praktički nosim u ležaljci. Ukoliko nosim kobre – bacačke palice, njih samo stavim u futrolu u kojoj nosim podmetač. Sve male torbe i kutije tipa one s pop upicama, olovima ili dipovima nosim u carryall torbi koju uvijek natrpam do vrha tako da imam što manje pojedinačnih stvari za nositi. U globalu gledajući nosim samo velike torbe u kojima se još nalaze manje torbe i kutije. Na taj sam si način reducirao stvari koje trebam nositi do ribolovne pozicije. Za ovakve ribolove dobra je investicija neki shelter- zaklon. To je najbolji kompromis između šatora i suncobrana. Imat čete dovoljno mjesta za jednu ležaljku sa svim ostalim stvarima, brzo čete ga postaviti i spakirati, a opet imati dobar i jeftin zaklon (barem jeftiniji od 1 man šatora) ispod kojeg možete bezbrižno boraviti za vrijeme kiše ili neke druge vremenske neprilike. Jedino što vam još mogu preporučiti je da uživate u boravku u prirodi koliko god to kratko ili dugo trajalo. Tko zna koliko čemo ju još dugo imati ovakvu kakva je.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana