Veliki Črnec u Lugu Zabočkom

PR / Broj 28 / Srpanj / 2010.

U nekim trenucima ribolovcu treba jednostavno da se ispuca i izlovi do mile volje. Bio sam te sreće da otkrijem jednu vodu na kojoj je to moguće. Pozornost na jezero Veliki Črnec skrenuo mi je klupski kolega koji je na njemu odlovio nekoliko uspješnih natjecanja, a na svima je ulovio preko 10 kg…

Piše: Matija Kraševac

• 

• 

Moj domaćin na jezeru je bio Ivica Grabušić- Ifi, natjecatelj ŠRD „Žabec“ Lug Zabočki, iz društva koje gospodari jezerom. Pridružio nam se i moj klupski kolega Vanja Dominko. Kako smo se dogovorili, na jezeru smo se sastali oko tri popodne. U prvi tren, kako sam se približavao jezeru, bio sam pomalo razočaran njegovom veličinom – 150 metara dužine i od 15 do 25 metara širine. Proporcije jezera su mi se činile pomalo skromnima. Kad sam došao do same obale, shvatio sam da sve vrvi do ribe koja je svoju prisutnost pokazivala kretanjem ispod same površine, izbacivanjem i mnoštvom mjehurića koji su izlazili na sve strane. Istog trena sam požalio što sam sa sobom ponio samo fotoaparat. Primijetio sam da je i Vanja nestrpljiv te da jedva čeka da počne s ribolovom. Za razliku od nas Ivica je bio mnogo smireniji i sve je sa smiješkom promatrao. Moram priznati da već dugo nisam vidio nekog da tako brzo raspremi šteku i složi linije kao što je to Vanja u tom trenutku učinio. Očito su loši ulovi na zadnjih nekoliko natjecanja učinili svoje i u njemu probudili želju za jednim izdašnim ribolovom. Bar smo se tome u tom trenutku svi nadali…

Kod izbora pozicije Vanja i Ivica nisu birali mjesta na kojima će najviše uloviti, već im je glavni kriterij bio da se pozicija nalazi u hladu. Nakon postavljanja platformi pristupili su slaganju sistema. Vanja je pripremio dva trodijelna top seta. Jedna linija se sastojala od plovka 4×16 na osnovnom najlonu 0.14, sa fluorokarbonskim predvezom 0.13 i udicom broj 16. Olova su na tom sistemu bila rastegnuta u duži logaritam. Na drugoj liniji je bio plovak od 1.25 grama na osnovnom najlonu 0.16 mm, s predvezom 0.14 mm i udicom broj 14. U oba top seta nalazila se šuplja guma debljine 2.3 mm. Osnovni najloni su bili Milo Krepton, a predvezi Colmic Riverge. Udica je u oba slučaja bila Milo As.

• 

Ivica je također otvorio dva top seta. Jedina razlika je bila u tome što je on koristio plovke 4×18 i 4×20. Umjesto šupljih guma koristio je pune silikonske debljine 1.4 mm. Mjerenje dubine je pokazalo da se ona kreće od 1.5 metra kod Vanje do 1.7 metara kod Ivice.

• 

• 

Za prihranu su iskoristili hranu koja im je ostala s prethodnih natjecanja. U hrani se nalazilo mnoštvo crva, kukuruza šećerca i konoplje. Takva hrana će ribu dugo držati na hranilištu.

Vanja je za početak nahranio s desetak tvrdih kugli hrane, dok Ivica nije bacio ni grama hrane. Za početak je samo ispraćkao desetak punih praćki crva.

• 

Kad neće… pahulja kruha

Izgleda da je Ivica dobro postupio jer u prva tri spuštanja ima tri ribe. Doduše sve babuške po pola kilograma, ali Vanja još nema griza. Poslije svake ribe Ivica dohranjuje crvima, ali tek sad primjećujem da ne lovi na njih. Na udicu je stavio dvije male crvene gliste. Idući griz mu donosi pravu borbu, po istezanju gume i metežu koji je nastao u vodi pomislio sam da se radi o velikoj ribi, a kad ono – na površinu ispliva šaran od 1500 grama. Riba je očito nevjerojatno jaka. Poslije takve borbe mislio sam da će proći još dosta vremena dok Ivica ne dobije slijedeći griz, no opet sam se prevario jer se plovak nije ni izravnao kad je krenuo u stranu. Ovog puta guma je izašla tek pola metra, a riba stoji na mjestu. Mislim da još ni ne zna da je zakvačena. Diže se lagano prema površini i uskoro možemo nazirati siluetu velikog amura. Riba preko 5 kilograma sigurno. U tom trenutku vjerojatno je shvatio što se događa te je došlo do prave eksplozije vode. Predvez to nije izdržao. Iz tog razloga ja radije biram šuplje gume. Kod ovakvih situacija ona čuva predvez jer je puno mekanija i lakše se isteže.

• 

Zaokupljen promatranjem Ivice nisam ni shvatio da je i Vanja dobio ribu. Isto se radi o amuru, očito nešto manjem. U prvi tren Vanja s podsmijehom komentira veličinu ribe. No kad je pomislio da će ribu izvaditi za pola minute, ona je promijenila planove. Amur od kilograma i pol u sekundi je istegnuo gumu van preko 6 metara, a moja želja za ribolov je samo rasla. Još par bjegova i Vanja svladava amura. U idućih pola sata lovi još tri amura slične veličine te lijepog šarana. Kod Ivice su se grizevi prorijedili. Vanjino početno hranjenje očito je preplašilo ribe, ali kad je jednom riba sjela na hranu, ribolov je bio puno kvalitetniji nego kod Ivice koji hrani samo crvima. Vanja je lovio na kukuruz šećerac. Osim toga, otkrio mi je da je grizeve počeo dobivati kad je liniju od pola grama zamijenio s onom od 1.25. Očito velikim ribama odgovara kad mamac leži mirno na dnu.

• 

Budući da je Vanja shvatio da izgaram od želje da ulovim ribu, prepušta mi pribor na pola sata. Kaže da mu ionako treba malo odmora. Nema ljepšeg umora nego kad te ribe izmore. Nakon jedno petnaestak minuta čekanja griza, plovak se i dalje nije micao, iako je prisutnost ribe na hranilištu bila i više nego očita. Sjetio sam se fore koju smo znali koristiti na jednom drugom jezeru kad riba nije primala ostale mamce. Na udicu sam stavio veliku pahulju kruha. Prvo spuštanje i plovak „ostaje u zraku“. Zatezanja i guma se isteže metar, dva, tri….i naglo se vraća. Otkačivanje. Možda sam pretjerao s veličinom pahulje, pa se riba nije dobro zakvačila. Sad stavljam malo manju. Ovaj puta propada do dna. Nakon minute dvije primjećujem mjehuriće kako dolaze do mog plovka, a onda se i udaljavaju od njega, ali udaljava se i plovak. Zatežem i guma izlazi pola metra. Očito se radi o većoj ribi, ali se ne bori. Samo stoji na mjestu i lagano se diže. Slično kao što to deverika zna raditi. Ali ovdje velikih deverika nema. Pretpostavljam da se radi u amuru. I uskoro se to potvrđuje. Privlačim ga neizmorenog prema sebi jer se jednostavno odbija boriti na punoj šteki. I ja sam pomislio da ću ga možda ubaciti u podmetač iz prve. Ali kad je shvatio što se sprema, uslijedio je veliki bijeg.

Moram naštekati još dva dijela šteke. No priča se ponavlja. Kad je daleko od obale, ne želi se boriti. Slijedi višekratno ponavljanje situacije i tek nakon desetak minuta uspijevam u podmetač ubaciti amura oko 3 kg. Nakon toga se nevoljko dižem s platforme i prepuštam mjesto Vanji. U međuvremenu je i Ivica počeo uspješnije loviti. Razlog tome je valjda obilno prihranjivanje hranom koje je prije pola sata napravio. Za razliku od Vanje, koji pretežito lovi amure, Ivici gumu istežu šarani svih dimenzija. Od 300 do 3500 grama. Prizori me podsjećaju na snimke koje često gledam na Youtubeu s engleskih i francuskih carpodroma. Radim krug oko jezera koje je stvarno lijepo uređeno. Napravljeno je petnaestak platoa za ribolov, a u najplićem dijelu jezera se po tvrdnji domaćina uspješno mrijesti šaran. Vraćam se baš u trenu da vidim nevjerojatan prizor. Vanja zateže, a amur preko 5 kg skače pola metra u zrak. Šteta što to nisam uspio fotografirati. Slijedi 15-minutno zamaranje i Vanja konačno ubacuje velikog amura u podmetač uz veliki uzdah olakšanja. No borba nekad nije gotova ni kad se čini da je ribi ponestalo opcija. Slijedi rijetko viđeno divljanje amura u podmetaču i slijedećeg trena ga više nema. Vanji nije jasno kako mu je uspio iskočiti iz podmetača. Normalno da mu nije jasno jer nije iskočio. Na dva mjesta je probušio podmetač od najlona. Kakva eksplozivnost i snaga. Nakon takvog doživljaja čovjek stvarno mora početi cijeniti ribe i njihovu borbu za slobodom. Vanja nije dugo tužan jer uskoro u drugi podmetač sprema prekrasnog šarana preko 3 kilograma. Mislim da bismo s tim ulovom mogli privesti ribolov kraju. Prošla su tri i pol sata i tjeram dečke da je vrijeme da krenemo, ali normalno, oni se ne daju doma. Ko im može zamjeriti? Ne doživljava se ovakav ribolov svakog dana. Kad sam konačno uspio u tome da ih dignem s platforma, morao sam im pomoći izvaditi čuvarice u kojima se nalazilo preko 20 kilograma ribe. Tko je ulovio više? Nije važno! Važno je samo da smo uživali i nalovili se riba u ugodnom domaćinstvu Ivice i njegovih klupskih kolega. I naravno, da se uskoro vraćam ovamo. Ali na cjelodnevni ribolov.

Veliki Črnec

Veliki Črnec je jezero udaljeno samo pet minuta vožnje od centra grada Zaboka u Krapinsko-zagorskoj županiji. Njegovo iskapanje je započelo 1994. godine od grupe entuzijasta iz okolice Zaboka, koji su na vlastiti trošak uz financijsku pomoć grada pristupili ostvarenju svojih snova. Danas, 16 godina kasnije, Veliki Črnec je uređena i ribom vrlo bogata voda.

Društvo koje gospodari jezerom je „Žabec“ Lug Zabočki. Jezero je dužine oko 150 metara, s širinom od 15 – 25 metara, dubina se kreće od 80 cm do 2 metra. Veliki Črnec obiluje različitim ribljim vrstama, kao što su šaran, amur, žutooka, babuška, klen…Osim konzumnih, u jezeru pliva i velik broj amura i šarana od 5 – 10 kilograma, a kažu kako ima i većih, jer su sve ribe preko 3 kilograma zaštićene propisima. Cijena godišnje dozvole iznosi 450 kuna.

• 

Ukoliko se odlučite na ribolov na ovom jezeru, obratite se gosp. Ivicu Grabušiću na broj mobitela 098/1878-368. On će vas upoznati sa svim ostalim detaljima i uputiti kako doći do vode koja se nalazi u polju u naselju Lug Zabočki. Do Zaboka je najlakše doći tako da iz Zagreba krenete autoputom prema Krapini i izađete na izlazu Zabok. Vožnja autoputom do Zaboka traje petnaestak minuta.