Kako uloviti soma kad voda zakuha

15 min read

PR / Broj 28 / Srpanj / 2010.

Naslov zapravo govori o uvjetima u kojima se odvija ribolov našeg najvećeg grabežljivca – soma. Jedni se kunu u zimski ribolov na jamama, drugi u ribolov odmah nakon mrijesta, a za mene je najbolji ribolov upravo sad, u srpnju i početkom kolovoza kad voda „zakuha“, a sve živo traži malo hlada, baš tad su kupski somovi „najluđi“…

Piše: Mladen Pavlović

Kad sunce „zaprži“, temperature prijeđu 30-35°C, Kupa se stabilizira na minimalnih -65 cm, a temperatura vode prijeđe 22-23°C – tad je pravo vrijeme za ribolov kupskih somića. Vrijeme trajanja, tj. početak i kraj ljetnih vrućina, razlikuje se od godine do godine. Statistika (moja osobna) koju vodim petnaestak godina, govori da je period od polovice srpnja do polovice kolovoza najbogatiji ulovima, a najčešće se s tim periodom poklapaju i najveće vrućine. U ovakvim „skuhanim“ uvjetima soma možemo loviti preko cijelog dana na više načina i kombinacijama različitih tehnika. Preko dana za najvećih vrućina efikasna je tehnika bućkanja, špinanje (ako je moguće) je podjednako efikasna tehnika preko dana i navečer, dok bi noć bila rezervirana za čekanje. U nastavku teksta pozabavit ćemo se ovom zadnjom tehnikom, tehnikom čekanja i noćnog ribolova. Pitate se zašto preskačem bućkanje i špinanje? Zato što u bućkanju i nisam neki majstor, tek učim. A što se špinanja tiče, ono je gotovo nemoguće na Kupi nizvodno od Karlovca u ovom periodu. Razlog je taj da su Kupa i Korana iz godine u godinu sve više obrasle travom. Doduše, to i ne bi bio neki problem da na Korani ne kose travu čim se digne blizu površine, pa je i Kupa cijelom svojom širinom prekrivena otkošenom travom koja dolazi iz Korane. Ova frustrirajuća pojava ponavlja se iz godine u godinu, a ponekad je situacija toliko loša da je bilo koji oblik ribolova prava noćna mora. A ne moram ni reći što se događa s varalicom u toj „juhi“ od trave. Stoga ću vam prezentirati moj najdraži ( a često i jedini izvedivi) način ribolova – noćni ribolov postavom.

Otkrivanje somovskih „lovišta“

Da bismo soma uspješno lovili postavom, prvo ga je potrebno pronaći. U ovom periodu to nije nimalo teško, važno je samo biti na vodi i promatrati. Kad somovi krenu, a vi ste na vodi, vjerujte mi – znat ćete da su krenuli! Kao što sam već prije rekao, period somovog intenzivnog hranjenja započinje okvirno polovicom srpnja, nekad prije, a nekad i kasnije. Ja ih obično otkrijem usput, blinkajući bolena. Bolen je najaktivniji u sumrak pa ga tad najčešće i lovim. Kad se boleni smire, sjednem i čekam. Oko pola sata nakon što su se boleni smirili, na istom mjestu ili vrlo blizu, kreću brkonje. Tad je obično već mrkli mrak, ali kad somovi raubaju nije ih problem točno locirati. Da se razumijemo – som je aktivan već popodne i u sumrak, točnije, čim se dnevna svjetlost počinje smanjivati. Prvo krenu u obilazak oko svog dnevnog prebivališta i motaju se po prijelazima oko jame. Kako se sve više mrači, pomiču se prema plićaku gdje započinju noćni lov. To je onaj trenutak kad ih mi čujemo (i vidimo). Zašto sve ovo pišem? Zato što je ovo najlakši način za otkriti „lovište“, tj. mikrolokaciju na kojoj će som loviti i tu ostati cijelu noć. Postoji i teži način, a to je sistem pokušaja i pogrešaka. Kao klinac često sam prakticirao baš ovaj način i vrlo često se vraćao „pokisao“ s ribolova. Naime, stvar je u tome da sam išao na ona mjesta koja su se meni sviđala i za koja sam mislio da kriju somove, ali somovi nisu mislili isto, a ponekad mi se činilo da čak izbjegavaju mjesta na kojima ja lovim. To je nažalost više pravilo nego iznimka. Točnije, somovi su uvijek na onom mjestu koje je nama najgore za ribolov.

Znači, jedini ispravan (i najsigurniji) način da na novom terenu otkrijemo somovsko „lovište“ je taj da trpimo ubode komaraca i strpljivo promatramo vodu. Iznimka je ako imate nekog dobrog prijatelja koji zna takvo mjesto pa vas na njega i odvede. Ako nemate, osuđeni ste na prethodno navedeni teži način. Meni je ovaj teži način draži jer znam da sam ribu otkrio i na kraju prevario vlastitim trudom. Takve „zaslužene“ ribe uvijek ostaju u lijepom sjećanju mada i nisu neki posebni kapitalci. I tako, čekate vi u koprivama, komarci vas „ubijaju“, psujete i sebe i somove i ribolov i mene jer sam vas na to natjerao… Već je debeli mrak, komarcima ste donirali pristojnu dozu krvi, dosta vam je svega i planirate odustati, kad odjednom – raub!! Pa drugi, treći, četvrti… Prestajete brojiti, više ne osjećate ni komarce ni koprive – ništa. Uživate u „predstavi“ koja počinje pred vama. Pozorno pratite i primjećujete da udaraju cijelom površinom vode bez ikakvog pravila. Ali pravila ipak ima, doduše ne baš uvijek, ali vrlo često. Ako još pozornije pratite, primijetit ćete da se sa svih strana glasnim raubanjem polako približavaju nekom određenom mjestu. To su najčešće plitke uvalice obrasle travom ili običan plitak i ravan tok također uz obale, obrastao gustom travom. Moguće su razne kombinacije, ali svima su zajedničke dvije stvari – plićak i obraštenost travom. Nakon što somovi uđu u uvalicu ili u neku drugu mikrolokaciju, nastaje pravi masakr nad kederima. U vodi dubokoj svega tridesetak centimetara (pa do 1 metar) ponekad se okupe takve grdosije od čijeg raubanja zastaje dah. Cijeli taj događaj i komešanje podsjeća na scene iz dokumentarca kad se nekoliko krokodila bori oko plijena. U ovakvim situacijama uspaničeni kederi doslovno iskaču na obalu, a somovi ih kroz travu prate skroz do obale, pa se ponekad ne mogu vidjeti obrisi leđa koja su dobrano iznad vode. Kad otkrijete mjesto na kojem se događaju ovakve ili slične pojave, to je to – imate somovski „hot spot“. Svake godine somovi će biti tu negdje. Možda ne baš na istom mjestu, ali u blizini, to je sigurno.

Uređenje mjesta i pristup ribolovu

Kad smo otkrili somove, možemo prijeći na uređenje mjesta i samu realizaciju ribolova. Mjesto ribolova je preporučljivo urediti skromno, tek toliko da ne sjedite u koprivama ili grmlju. Također, neka bude na pristojnoj udaljenosti od mjesta gdje somovi dolaze u lov. Razlog za ovakav minimalistički pristup je slijedeći: ako uredite komforno mjesto sa „pet zvjezdica“, ono će često biti posjećeno od strane ribiča različitih afiniteta i sklonosti. Poznato je da nijedna riba ne voli komešanje i buku pa tako ni som. Ako su te novonastale pojave česte, som će s vremenom promijeniti lovište, a vi ste opet na početku. Iz istog razloga mjesto treba napraviti barem dvadesetak metara uzvodno ili nizvodno od mjesta gdje somovi „tuku“ po kederima. U tom slučaju, ako ono i bude posjećeno od strane bučnih ribolovaca, somove neće ometati u tolikoj mjeri da bi promijenili lovište. Ovakvim pristupom i sebi dopuštate malo više slobode nego kad su vam somovi pod nogama. Namjerno sam napisao „malo više slobode“ jer i dalje treba biti oprezan i što tiši, obalom se treba kretati lagano i bez stupanja, a poželjno je i što manje koristiti naglavnu lampu. Ako baš morate svijetliti, odmaknite se malo od vode ili sklonite iza grma. Ja u ovakvom ribolovu svijetlim samo u najnužnijim situacijama, kao što su npr. vezanje novog sistema i izvlačenje veće ribe koja bi mogla spetljati ostale zabačene sisteme. Uvijek prije mraka sve stvari posložim tako da u svakom trenutku znam gdje mi se što nalazi. Na taj se način mogu snaći i u mrklom mraku bez paljenja naglavne lampe. Ovakva organizacija stvari i pribora je važna zbog lakšeg snalaženja, ali i zbog čuvanja pribora. Zašto čuvanja? Zato jer kad som primi, adrenalin skače do neba i svi mi vidimo samo „ukiflani“ štap, a kedericu položenu na zemlju, kutiju sa sitnim priborom ili pak kantu s kederima koja nam se nalazi na putu ne vidimo! Ne moram ni pisati kakve se vratolomije događaju u takvim situacijama. Zato rezervni pribor i ostala pomagala slažite uvijek na isti način (recimo, u odnosu na mjesto na kojem sjedite). Nakon nekog vremena to će vam ući u rutinu, a neugodne situacije, u obliku lomljenja raznog pribora, svest ćete na minimum.

Taktika ribolova i mamci

Kao što sam već prije napisao, glavna taktika je čekanje na mjestu koje smo otkrili. Budući da som na to „naše“ mjesto dolazi prvenstveno zbog kedera, keder će nam biti glavni mamac. U obzir dolaze sve vrste bijele ribe, ali neke imaju prednost zbog svog „ponašanja“. Od bijelih riba najradije zabacim klena ili crvenoočku jer imaju naviku uvijek vući prema površini, pa se rijetko zapetljaju u travu. Drugi razlog je taj što ih som obožava. Deverika i mrena su također odlični mamci, žilave su, nikad ne spadaju kod zabacivanja, ali imaju manu – vole se zavući u travu i mirovati, pa ih koristim samo na čistim mjestima. Babuške na Kupi ima u velikim količinama, ali je najgori mamac. Zavlači se u bilo kakav zaklon, a ako je na čistini, jednostavno se umiri i samim tim ne mami ribu. Nju zabacujem samo u slučajevima kad nemam drugih kedera. Još bih izdvojio običnog grgeča (okana, bandara…) i sunčanicu. To su odlični mamci, som ih voli maznuti. Jedini problem je što su prosječni lovni primjerci relativno mali pa ih pokupe i manji somići. Velike mamce je preporučljivo koristiti iz dva razloga: prvi je taj da se riba-mamac ističe u „moru“ sitnih kedera koje somovi natjeraju u plićak. Drugi razlog su mali somići koji vrlo rijetko napadaju velike kedere, pa naš mamac ima priliku dočekati „pravog“ soma. U ovakvom ribolovu nikad ne koristim kedera manjeg od 25-30 centimetara, i to u slučaju ako moram zabacivati. Ako imam priliku razvući sistem čamcem ili gazeći po plićaku, onda koristim i puno veće kedere.

Jednom prilikom kad smo frend i ja kontrolirali i prezabacivali postave, posjetio nas je jedan lokalni ribič koji je lovio nedaleko od nas. Uz standarda pitanja i priču sjeo je malo i promatrao što radimo. Mi smo redom izvlačili sva četiri štapa, a na svakom je bio klen od 30-35 centimetara. Čovjek je bio oduševljen kako kod nas dobro grize. Kad je shvatio da su ti klenovi u biti mamci, ostao je bez riječi i otišao mrmljajući nešto sebi u bradu. Ako vam se dogodi slična situacija na vodi, to je znak da koristite dovoljno velike kedere. Od ostalih mamaca ponekad zabacim i filet bijele ribe. Filet može biti svježi, isfiletiran na vodi, a može biti i već prije pripremljen pa spremljen u zamrzivač. U slučaju da koristim filete iz zamrzivača, par sati prije ribolova ih odmrznem i ostavim na suncu dok ne počnu puštati ulje. Ovako pripremljeni fileti su izuzetno lovni u toploj vodi zbog otpuštanja ulja. Jedina mana im je što ih vole napasti i mali somići. Ostale mamce iz somovskog asortimana, kao što su gujavice, torbaci, školjke i slično, ne volim koristiti upravo iz razloga jer su česti ulovi manjih somića, a napada ih i bijela riba pa treba često prezabacivati, što opet povlači za sobom nepotrebnu buku i pljuskanje.

Sistemi za ribolov kederom

Sistemi za postavljanje kedera su uobičajeni kakvi se koriste u ribolovu štuke, samo puno jači i teži. Izdvojio bih dva sistema koja najčešće koristim i koji pokrivaju većinu situacija. Prvi je klasični „paternoster“ sistem. Radim ga sam od sajle nosivosti 120 lbs, iz razloga što se takav sistem minimalno petlja, a zbog krutosti sajle otporan je na razne „torture“ kojima je izložen. Ne brinite, krutost sistema somu nimalo ne smeta. Ako niste pristalica sajli, sistem se može napraviti i od debljeg monofila, ali je puno kraćeg vijeka trajanja. Paternoster sistem uvijek podižem kliznim plovcima različitih gramaža. Gramaža plovaka ovisi o veličini kedera i jačini struje u kojoj lovim. Jača struja i veći keder zahtijevaju plovke veće nosivosti, dok slabiju struju i manjeg kedera podnose i manji plovci. Osobno koristim različite plovke, od 50 pa čak do 200 grama nosivosti. Ali neka zlatna sredina, oko 100 grama, „odrađuje“ većinu situacija. Kod ovog sistema je bitno i to koliko ćete kedera podignuti od dna. Ovisno na kojoj dubini želite da vam se keder nalazi, određujete i dužinu najlona između trostrane vrtilice i olova. Negdje je dosta pola metra (ako je čisto dno), a negdje treba kedera podignuti i do 1.5 metra, ako na primjer lovite u travi, pa kedera treba podignuti iznad trave.

Sa ovim sistemom to nije problem i lako se prilagođava svim uvjetima na vodi. Drugi je površinski sistem, njega je moguće napraviti na dva načina. Prvi je način da koristimo plovak namijenjen baš za ribolov grabežljivaca na površini, proizvodi ga „Luna“ i može se kupiti u ribolovnim trgovinama. Na najlon ga montiramo ovim redoslijedom: prvo na najlon navedemo kvalitetan štoper, nakon toga plastičnu ili gumenu perlu, zatim „Lunin“ plovak, iza plovka još jedan štoper i na kraju najlona vežemo olovo s vrtilicom željene gramaže. Na bočnu kopču na plovku montiramo predvez od sajle (ili debljeg najlona) s jakom jednokukom udicom. Kako to izgleda u praksi možete vidjeti na slici. Drugu verziju površinskog sistema izrađujem sam, a uz malo truda i dobre volje i vi ga možete napraviti. Osnovne razlike ovih dvaju sistema su u načinu montaže, ovaj drugi sistem je fiksni, tj. na glavni najlon se prvo stavi željeno olovo s vrtilicom, a zatim se najlon veže direktno na vrtilicu sistema. Nakon zabacivanja ovog sistema, najlon treba napeti dok plovak s kederom ne dođe u gotovo okomiti položaj u odnosu na olovo. Ovim postupkom zbog konstrukcije sistema mogućnost petljanja pada na nulu. Jedina mana mu je ta što nije pogodan za daleke izbačaje.

Par riječi o priboru

Da pribor za soma mora biti kvalitetan i jak, znaju već i mala djeca. Ali budući da sam se u praksi nagledao raznih prizora koji su sličili priči „Starac i more“ (s jedinom razlikom što je starac svoju ribu ulovio), nije naodmet ponoviti još jednom kakav bi pribor trebao biti. Za ovakav ribolov s obale štap bi trebao biti barem 200 grama bacanja i , ovisno o samom ribolovcu, dužine 3.00-3.50 metra. Dužina štapa je bitna zbog jače i efikasnije kontre na većoj daljini, te bolje kontrole nad ribom. Za rolu je najvažnije da ima pouzdanu kočnicu koja će prokliziti u kritičnom trenutku i veliki kalem na kojeg stane barem 200 metara najlona 0.50. Što se najlona tiče, on uvijek mora biti svjež i neoštećen. Svatko od nas ima svog favorita i u to ne bih ulazio, ali mišljenja sam da ispod 0.45 nikako ne bi trebalo ići, ma kako najlon bio kvalitetan. Ostao nam je još sitni pribor – vrtilice, kopče, alkice, udice… Kod izbora sitnog pribora se u potpunosti možete osloniti na odnos cijena-kvaliteta i ne možete pogriješiti. Pribor koji ja koristim je slijedeći: štapovi su Spro Triplexxx 3.20 m i 300 grama bacanja. Štapovi su jaki, a istodobno i vrlo elastični. Role Okuma LongBow 85 ili Beachcaster (ovisno o potrebi za slobodnim hodom). Oba modela su među jeftinijim na tržištu, a uz redovito održavanje rade besprijekorno i mene još nisu iznevjerile. Role imaju velik kapacitet najlona i fino podesivu radnu kočnicu. Najlon je također Okuma u debljini 0.56 mm. Za njega imam samo riječi hvale. Vezan na pravilan način (duplim čvorom) jako je izdržljiv i neslomljiv. Kad prvi put zapnete u zadijev – znat ćete o čemu govorim. Udice koje koristim su Owner cutting point 5/0-7/0 i Black Cat 7/0-10/0. Ovo su kvalitetne i trajne udice (bar što se oštrine tiče). Zaboravih napomenuti da uvijek koristim isključivo jednokuke odice. Glavni razlog tome je puno manje petljanje kedera u travu (ili samog sistema) nego sa dvokukim ili trokukim udicama. Sitni pribor koristim od raznih proizvođača po načelu cijena-kvaliteta i zasad nisam imao loših iskustava.

Izrada površinskog sistema

Par savjeta

U noćni ribolov soma nikad ne idite sami. Najbolje je ići u paru. Tako ste sigurni da će vam u slučaju ako zagrize som kapitalac ili vam se, ne daj Bože, dogodi kakva nezgoda, imati tko pomoći. Nadalje, ako ste u paru ili vas ima više, a som radi na maloj površini, logično je da ćete pribore zabaciti tu gdje som radi. Budući da su svi sistemi u blizini, poželjno je koristiti što manji broj štapova. Recimo, dva štapa po ribolovcu maksimalno, pogotovo ako s kompićem niste još uigrani tim pa se ne zna točno tko što radi kad riba zagrize. Ako kompić još za vrijeme griza ne počne vaditi ostale pribore, velika je vjerojatnost da će vam som sve spetljati, pogotovo ako je veći. Kedera uvijek kvačite dovoljno duboko ispod leđne peraje, ali pri tom pazite da mu ne povrijedite kralježnicu. Ovo napominjem zato jer su česta ispadanja kedera kod zabacivanja zbog jakog i krutog pribora. Kedera je dobro i dodatno osigurati komadićem gume koja se, nakon što kedera probodemo udicom, također nabode na udicu. Pritom pripazite da guma prođe skroz preko kontrakuke. Gumene „osigurače“ je najbolje napraviti od stare zračnice za bicikl i to tako da se škarama izrežu kvadratići oko centimetar i pol. Ovako osiguran keder se ne može otkačiti ma koliko dugo i „živčano“ radio. I savjet za kraj – nikad, ali baš nikad nemojte prihvatiti soma dok se niste uvjerili gdje se nalazi udica! Također je za prihvat poželjno koristiti zaštitne rukavice.

Ova godina je pomalo „netipična“, vodostaji su više proljetni nego ljetni, ali u danima kad ćete čitati ovaj tekst sve bi trebalo biti u normali, a somovi gladni i spremni za akciju. Ako pogodite idealne uvjete, velika je vjerojatnost da ćete imati ribolov života i bogat ulov. U tom slučaju poštujte propise KŠR “Korana“ jer su ribočuvari uvijek prisutni na vodi i neumoljivi prema prekršiteljima. Vidimo se na vodi.

Bistro!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana