Vezanje umjetnih mušica

PR / Broj 21 / Prosinac / 2009.

Najbolji vezač!? O materijalnim sredstvima i svemu ostalom što je uloženo u ribolov, neću ni govoriti, ne mogu od sramote. Pogotovo zašutim kada se prepoznam u koliku sam to opsesiju potonuo…

Piše: Boško Klarić

• 

Činilo mi se ispravnim napisati par riječi o temi koja golica mušičare početnike i amatere-vezače mušica. Riječ je o, njima zagonetnom pitanju, tko je najbolji vezač umjetnih mušica?

Evo ovako, odmah ću ih riješiti tih „nedoumica“, jer odgovor nije zagonetan, već poznat i jednostavan, a on glasi – nema najboljeg vezača umjetnih mušica! Ne može ga biti! Takav stav podržavaju svi pravi majstori i ne vjeruju da će se roditi „mesija“ koji će to promijeniti. Sve što jedan profesionalac može za stegom, može i drugi – i obrnuto.

Ekstremno sam precizan vezač, ekstremno, i smiješno mi je uopće opisivati kako sam došao do toga, međutim, kako sam ja došao do toga, tako su istim putem došli i drugi. Tko može znati koliko je tisuća sati uloženo u ribolov, u vezanje, u učenje o vodi, flori i fauni. Tko može opisati osjećaje poraza kada ne ide, ili slast pobjede kada je sve onako kako treba biti?! O materijalnim sredstvima i svemu ostalom što je uloženo u ribolov, neću ni govoriti, ne mogu od sramote, pogotovo zašutim kada se prepoznam u koliku sam to opsesiju potonuo… Dok ste na nivou hobija, još je dobro, no, „opaki“ ribolov i opsesija, nešto je sasvim drugo, a te dvije razlike ne stanuju u istim okvirima. Nemaju čak ni veze jedno sa drugim. Da ne dužim, jer bit će prilike i za to, ukratko ću vam podastrijeti argumente koji sve vrhunske majstore vezanja drže na istom skalinu piramide.

Prvotna namjena vezanja umjetnih mušica je bila za njenu jedinu namjenu, tj. da ulovi ribu i ništa drugo. Da sad ne pišem kronologiju ovog hobija, od pramajke svih mušica, Hippurisa, pa do sada, samo ću ukratko reći da se vezanje usavršilo i razvilo u dva smjera, a to je:

• vezanje za ribičke potrebe
• tehničko vezanje, u kojem se isključivo pazi na izgled mušice

Vezanje za ribičke potrebe je ostalo onakvim kakvo ono jest, osim što se, ukorak sa vremenom, proširio izbor materijala za vezanje, te, pretežno iz dosade za stegom, novih načina postavljanja pojedinih elemenata mušice na udicu. Što se tiče ribolova mušicom, na tome je trebalo i ostati. No, nije ostalo, već se razvilo u tehničko vezanje, koje se podijelilo u pet smjerova:

1. Klasično-standardno vezanje izgleda mušice (tip-top fly)
2. Polu-realizam (semi-realistic)
3. Realizam (full realistic)
4. Ultra-realizam (ultra-realistic)
5. Vezanje u kombinaciji sa prepariranim dijelovima insekata (montage dead parts)

Kod profesionalaca sve ove stavke imaju jednak značaj, jer isti je trening vezanja za sve njih. Profesionalci satima sjede za stegom i vežu, trgaju, pa opet po istomu vežu, malo danas, pa par sati sutra, onda malo odmora, pa ponovo na montiranje dijelova koji su pošli po zlu na udici. Netko je sklon jednoj vrsti insekata, drugi drugoj vrsti, no, uglavnom je način montiranja isti, jer se kod svih koristi ista shema… precizno, precizno i precizno, bez žurbe, polako i precizno, dok se ne završi rad, kojeg će se još par dana promatrati. Ako ga kroz to promatranje ne sasijeku, to remek-djelo će završiti u vitrini, biti poklonjeno ili prodano nekom kolekcionaru. Neka od njih će možda biti i poslana na natjecanja u vezanju mušica. Ta natjecanja nikako nisu završna riječ o kvaliteti pojedinog vezača-natjecatelja. To što netko osvoji nagradu, ne znači da je najbolji, već si je dao truda navezati pristojan rad. Ocjenjivački sud, koji se drži utvrđenih pravila ocjenjivanja i bodovanja mušica, prepoznao je takav rad i po svojoj procjeni ga svrstao na odgovarajuće mjesto, isključivo na tom natjecanju. Tako je po mjerilima ocjenjivačkog suda! Često pojedini vezači, u pravilu amateri, nisu zadovoljni osvojenim mjestom. Ma, molim vas gospodo draga, stavite se vi u ulogu suda, pa ocijenite mušice koje nemaju zamjerki, a vi ih morate naći, ali tako da ne oštetite drugog natjecatelja. Logično je da ima nezadovoljstva svugdje, pa tako i na natjecanjima. Autor sam nekih mušica koje su svrstane među najljepše radove svijeta, no zamislite, opet mrmljam, ili na ocjenjivački sud, ili na sebe, da sam mogao malo bolje od onoga što sam pokazao. U pravilu, ruku na srce, nemam zamjerki, štoviše, dobro je da ovdje kod nas takvo natjecanje uopće i postoji, inače, pravac-Skandinavija! No, čujte sad ovo, što bi se dogodilo da se nas nekoliko zaista odluči na osvajanje nagrada, a svaki rad iz svake kategorije vežemo oko tri mjeseca! Taman četiri kategorije, pa ih „mudro“ pošaljemo na ocjenu. I još k tomu, napišemo rok od cca dva sata po vezanju uzorka… ma dajte! Tko bi se tu od ostalih više natjecao, jer bi sve izgledalo namješteno. A nije! A kako dokazati suprotno? Nikako!

• 

Pravo natjecanje bi trebalo izgledati tako, da svi „kvalificirani“vezači za istim stolom sjednu za svoju stegu i vežu mušice, čije bi se ime i materijal krili iza izvučenog broja. No, tko će to, kada, gdje i kako organizirati, tko će okupiti te ljude i upriličiti takvo što i čemu? Svi koji nešto znače u euro-vezanju, poznaju se ovako ili onako, oni znaju da se treba samo malo skoncentrirati i, eto ga, gotovo! Vjerojatno bi poslije toga svi prasnuli u smijeh. Jedino se može ocjenjivati štopericom brzinsko vezanje iste mušice, i to po sistemu-jedan po jedan. Materijal te čeka na stolu, rok se mjeri u sekundama, pa izvoli, veži. Kada si gotov, ustani sa stolice i pusti drugoga. Ja sam sebe testirao, udica je bila u stegi, konac u prstima i piči! Palmer na udici broj 14 za 16 sekundi! I nije bio toliko loš. No, kome to treba i što to uopće znači?

• 

Ušo sam u lovu? E, da jesam…

Pravo vezanje, a pod tim se podrazumijeva da mušica nema tehničkih zamjerki, naporan je posao, ako ga kroz cijelu godinu radite više sati dnevno. Nije lako izdržati takav tempo, pa čak i kada su dobri prihodi u pitanju. Za dobro uvezanu mušicu, koja se ne da lako trgati (što je meni jednom na Gackoj bilo teško objasniti nadobudnom pjetliću-vezaču), treba malo nažuljati prste. Prosječni vremenski rok vezanja jedne mušice, ovisno od uzorka, negdje je između 10 do 20 minuta, dakle oko 15 minuta, odnosno, četiri komada po jednom satu. Pazite, pišem o kvaliteti mušice. To znači da za osam sati neprekidnog vezanja, možemo navezati od 30 do 35 komada tehnički dobro urađenih mušica. I to je odlično. Takva dnevnica je i više nego dobra, ali itekako zaslužena. Kada biste izdržali takav tempo vezanja, na godinu biste navezali 12 775 mušica, a to je brojka! (365 dana x 35 komada). Potrošili biste ravno 511 paketića udica, ako u svakom paketiću ima 25 komada. Nadalje, 12 775 mušica x 2 eura, iznosi 25 550 eura, odnosno, 178 850 kuna, a to su novci. Solidno, jer skoro 15 000 kuna na mjesec nije mala stvar. Neka taj vezač potroši 2000 kuna materijala na mjesec, opet je dobro. Čuo sam priču koja se vuče po Hrvatskoj, da su neki vezači u stanju navezati 40 000 komada godišnje! Suviše smiješno za bilo kakav komentar.

Mušice

Ovo su neke od suhih mušica koje imitiraju tijela jednodnevki, a rade se od badrljice repa ili vrata pijetla.

• 

Ako takav postoji, onda ću kleknuti pod njegova stopala, pojest ću svu svoju opremu, i to javno, a ona jedva stane u traktorsku prikolicu. Ta, ne dajte se lagati i nasjedati na takve priče, nema smisla. Znate li kako se osjeća vezač koji zimi ili kroz sezonu više sati dnevno veže mušice? Ne znate? Uglavnom se zaklinje da je dosta i da je ovo zadnji put da to radi. Što mislite, koliko sati realističar tupo bulji u stol dok se ne odluči kojeg će insekta početi vezati, koliko dugo odabire materijal za vezanje, te, koliko ga puta potrga dok ne naveže zadovoljavajući rad. Koliko samo dana ultra-realističar čeka da mu se osuši lak, a na kraju ne ispadne onako kako treba… idemo iznova. Takvi radovi su lijepi i vrijedni poštovanja, a vi ih vidite tek kada su završeni. Nikako prije, kao ni brojne sate vezanja i „žderanja“ za stegom. Takvo je istinsko vezanje! Pokora. Što se pak tiče vezanja za sami ribolov, onda su mušice sve iste. Apsolutno je nevažno je li ju navezao profesionalac ili amater, važno je samo da ona odgovara pastrvama, jer ona ne razaznaje čiji su prsti navezali tu mušicu. Nikada ne priznajte nekoga iznad sebe, niti se ikada uzdižite iznad nekoga, jer u oba slučaja nemate uporišta. Nema najboljeg vezača, niti ima najbolje mušice za ribolov. Nema! Tko će to uprijeti prstom u mušicu i reći: – „Ova je u kutijici najbolja od svih“. Nitko, pogotovo nitko od profesionalaca. Sve što može je da zaista upre prstom u njemu najljepšu, ali u najbolju za ribolov nikada neće uprijeti, budite sigurni u to. Da vam sve bude malo jasnije, ispričat ću vam anegdotu koja se dogodila za vrijeme proslave blagdana Svetog Mihovila u Trilju. Skupina momaka se okupila oko starije žene koja je prodavala grotulje. To su, naime, orasi, nanizani na tanku špagu, a svrha im je staviti ih djevojci na vrat. Ako djevojka skine grotulju sa sebe i vrati ju natrag, to znači da nije zainteresirana za momka koji ju joj je dao. Priča je tekla ovako…

-Ma bako, kupili bi mi tebi sve grotulje da znamo koju ćemo curu darivati.

-A dico moja, svi ste vi lipi momci, nema cure koja vas ne bi tila. Samo, svaka cura ima svoju uru kada oće i kada neće grotulju, na ovom ili nekom drugom derneku. I jopet je triba znat držat da vam ne uteče, a grotulje su van sve iste…

Ista stvar je i sa mušicama… svaka je ista, samo ju treba znati uporabiti na ovoj ili na onoj vodi… i zadržati ribu na njoj.

TROUT FLY

udica: 10-18
glava: smeđi najlon konac
sve ostalo: crveni grizly pijetao
krila: ako ima, onda prsno pero patka, obojano u smeđe

• 

• 

Muke vezača

Dugogodišnje vezanje mušica sa godinama neizbježno donosi i određene zdravstvene tegobe, čiji je uzrok upravo samo vezanje. Što je vezač viši rastom, to je skloniji i raznim problemima s kralježnicom, pogotovo oni od 180 cm pa naviše. Iz osobnog iskustva i iz iskustva drugih vezača, nažalost, znam o čemu pišem i osjećam se dužnim upozoriti vas što vezanje može učiniti vašoj kralježnici i očima. Poznajem neke majstore koji više ne mogu vezati mušice niti jedan cijeli sat, te su primorani ustati od stola, sve zbog bolova koji su kroz niz godina iz nelagode prešli u kronična oboljenja. Za vaše dobro je da se pazite prilikom vezanja mušica, jer ako jednom narušite funkcionalnost kralježnice, teško ćete se osloboditi velikih tegoba koje ona nosi kada je oštećena. Kod višesatnog, dugogodišnjeg vezanja mušica strada vratni i slabinski dio kralježnice, često su oba ova područja jednako pogođena, također, stradavaju vid i mišićna struktura. Simptomi su slijedeći:

VRATNA KRALJEŽNICA (Cervico-brahijalni sindrom)
-bol u mišićima vrata, trapezijusa, ramena, ruku, ili u mišićima gornjeg dijela leđa
-trnjenje lica, brade i prstiju na rukama
-hladne ruke ili područje oko usta i nosa
-zujanje u ušima
-škripanje u vratu i ukočenost vrata
-„udar struje“ po čeljusti
-kod naglog okretanja glave ili ustajanja, javlja se blaga nesvjestica ili pad u nesvijest, dvoslika ili troslike vidnog polja
-blaga smušenost
-drhtanje gornjih udova

SIVA jednodnevka

udica: 10-18
glava: smeđi najlon konac
sve ostalo: sivi pijetao
krila: ako ima, onda CDC

Ova najmanja siva jednodnevka je uvezana na broj 20, a „potrošila“ je 15 minuta vezanja.

• 

• 

SLABINSKA KRALJEŽNICA (Lumbo-sakralna)
-bol u nogama, bol u području donjeg dijela leđa, bol u nožnom palcu
-iskrivljenost kralježnice
-trnjenje nogu, trnjenje prstiju nogu
-žarenje u petama i stopalima
-hladne noge i prsti
-diskopatija, prolaps diskusa
-ishijalgija

OČI
-suzenje, peckanje, crvenilo očiju
-jutarnja zalijepljenost kapaka ili „brašno“ na kapcima
-bol u sljepoočnicama
-maglica ili dim u vidnom polju
-pospanost
-slika stola pred očima, stega stoji u vidnom polju, no, kad dignete pogled sa njega, nema stege na stolu, ona bježi od vas ili ide prema vama
-pogoršanje dioptrije, nestaju slova u rečenicama (izgrickana slova)
-nešto je tamno na podu, crne točkice bježe po vidnom polju

PSIHA
-napetost, neuroza, znojenje dlanova i lica, ustajanje pa sjedanje za stegu, koncentracija za rad, pa nagla dekoncentracija i slično.

Tako to izgleda kada prekoračite ono što ne smijete prekoračiti, a to radite godinama. Vjerujte mi na svaku riječ, a osobno vjerujem da mi je ovo najbolji prilog kojeg sam napisao. Sa ovakvim stvarima se ne smijemo igrati.

• 

•