Zimski lov bijele ribe bolognesom

PR / Broj 33 / Prosinac / 2010.

Došao je period godine kada su nam opcije u pogledu ribolova vrlo sužene, većina jezera na kontinentu je zaleđeno (ili će se uskoro zalediti) pa su nam jedina opcija rijeke, a u našim rijekama osim ribolova nekih grabežljivaca (što ćemo ostaviti za neku drugu temu) sada možemo vrlo uspješno loviti bijelu ribu koja se okupila u velika jata i povukla u zimovnike.

Piše: Klarić Marko

• 

Krajem jeseni kada temperatura vode padne ispod 10 stupnjeva, počinje ovo okupljanje bijele ribe i povlačenje u zimovnike, a to nikako ne znači da bijela riba tada prestaje sa hranjenjem, nego na taj način brojnošću (veličinom jata) štiti se od grabežljivaca i uvelike umanjenom količinom kretanja troši i manje energije, pa joj samim tim ne treba puno hrane za obnovu potrošene energije. Tako da je sada u ovom periodu godine najvažnije pronaći i locirati zimovnike bijele ribe na rijeci jer u ovo vrijeme i nekoliko kilometara riječnog toka može biti bez ijedne ribe, tako da prije planiranja i odlaska u ribolov bijele ribe se treba dobro informirati, jer zimovnici na većini Hrvatskih rijeka su godinama na istim lokacijama i poznati su širokom krugu ribolovaca.

• 

• 

Naravno preporučam onima avanturističkog duha, da potraže neke nove lokacije zimovnika na rijekama koje možda nisu toliko poznate i napadnute od strane velikog broja ribolovaca, pogotovo vikendima kada većina i odlazi u ribolov.

A oni sa manje iskustva, najbolje da se o lokacijama zimovnika informiraju u našem časopisu, na forumima ili u svojim ribolovnim trgovinama gdje će kupovati potrebnu prihranu i mamce.

• 

Gdje su zimovnici i kako ih naći?

Zimovnici na rijekama su najčešće na većim riječnim okukama (zavojima) u neposrednoj blizini mostova, u blizini hidrocentrala, na mjestima gdje je velika dubina (zbog vađenja šljunka npr.), a ribu na tim lokacijama je najlakše uočiti rano ujutro nakon svitanja i u sumrak kada se bijela riba često izbacuje na površini vode, nekad u manjem broju,a ponekad masovno, što znaju biti nezaboravni prizori.

Sa mostova na nekim manjim plićim rijekama (na Kupi i Dobri npr.) se može za sunčanijih dana i po bistroj vodi uz pomoć polarizacijskih naočala uočiti jata riba na dnu. Sve ove informacije o lokacijama zimovnika vrijede za normalne zimske vodostaje rijeka, dok u periodima povišenih vodostaja vrijede neka nova pravila, dok za ekstremnih vodostaja kakvima smo nažalost često pogođeni ove godine najbolje je ostati kod kuće.

• 

• 

Sva bijela riba u ovom periodu godine u zimovnicima itekako koristi navedene periode povišenja vodostaja, zatopljenja, južina i sl. kada se u rijekama pojavljuje određena količina hrane i tada se jata pokreću i izlaze iz zimovnika u potrazi za „lakom hranom“, pa ih se u tim periodima može pronaći i loviti i van zimovnika, ali opet se zadržavaju u blizini mjesta na kojem „zimuju“ pa ih u okolici zimovnika treba tražiti i u navedenim situacijama. Naročito efektni znaju biti lagani porasti vodostaja kada bijela riba prilazi k samoj obali u potrazi za hranom i tada ju je najlakše u uloviti.

Takvu sreću smo imali prijatelji i ja nedavno na rijeci Dravi kada smo snimili fotografije koje vidite uz ovaj tekst. Naravno bijelu ribu uvijek možemo prihranjivanjem potaknuti na hranjenje, kako za perioda kada „miruje“ u zimovnicima, tako i za još povoljnijih upravo opisanih situacija kada ionako izlazi iz zimovnika u potrazi za hranom.

Mjesto lova

Kad smo pronašli zimovnik, treba naći i pogodno mjesto za lov, najlakše je na onim „frekventnim“ pozicijama. Naime po utabanim tragovima se vrlo dobro vidi gdje treba stati i loviti. A na novopronađenim zimovnicima, nije uvijek sve idealno, jer ne znači da ako smo našli i locirali jato ribe da ga na tom mjestu možemo i loviti.

Često zna biti ili preplitko ili preduboko, prebrza struja, zadjevi, neuređena obala i sl.

• 

Zato uvijek tražimo pogodna mjesta uzvodno od uočene ribe, a mjesto bi moralo biti dubine veće od 1,5 m, umjereno jake struje, a opet blizu riječne matice, ravnog i čistog dna (bez zadjeva) i dovoljno prostranog mjesta na obali kako bi mogli neometano loviti dugim bolognesima. Idealno bi bilo da lovite što lakšim sistemima, najbolje od 4-6 g, a to zavisi o jačini riječnog toka, a ako vam je dovoljan plovak te gramaže, znači da struja neće previše nositi ni prihranu po dnu, a to je vrlo često od presudne važnosti. Kad smo dakle pronašli opisanu lokaciju, odabrali odgovarajući plovak, treba snimiti dno, da nema naglih promjena u dubini, zadjeva i sl. i tada određujemo liniju lova po kojoj ćemo puštati plovak i bacati kugle prihrane uvijek u istu točku što preciznije kako bi koncentrirali ribu na našu liniju lova.

• 

• 

• 

Čime i kako prihranjivati

Brašnaste hrane za prihranu su danas lako dostupne.Ja koristim kombinaciju nekih poznatijih i skupljih brandova poput Van den Eynde, Sensas, La Sirene, a kombiniram ih sa jeftinijim ali još uvijek vrlo dobrim hranama od Poljskog Trapera.

Kupujte prihranu namijenjenu za lov zimi (savjetujte se s prodavačima u trgovinama) koja je uvijek finije granulacije, tamnije boje i sa manje vezivnih svojstava od onih „ljetnih“ hrana, a možete ih birati i prema željenoj vrsti ulova (plotice, podusti, mrene), jer većina proizvođača na pakiranju ima naznačeno za koju je vrstu prihrana namijenjena, ali opet to ne znači da na primjer s prihranom za žutooke nećete primamiti recimo poduste. Hranama je zimi dobro dodavati praškaste i tekuće aditive, a meni je od svih isprobanih aditiva najbolji sir našeg proizvođača Bandigrafa, a rade ga i dosta talijanskih proizvođača prihrana, a pod aditivom iako to nije (već je klasična prihrana, nije koncentrat) smatram i La Sirene crveni X21 kojeg uvijek zimi dodajem u prihranu o omjeru 20-30%.

• 

Brašnastu hranu uvijek na suho pomiješamo ako koristite više vrsti prihrana i aditiva, a tekuće aditive dodajete u vodu kojom močite hranu. Probajte ovo sve napraviti kod kuće, jer zimi na rijeci nije baš ugodno ruke močiti u hladnoj vodi.

Uvijek koristim dvije varijante prihrane i lova, koje najviše ovise o činjenici dali sam uspio nabaviti crve na kile ili ne. S obzirom da živim u relativno malom mjestu u kojem zimi ne postoji mogućnost nabave veće količine crvi već ih prodaju samo u malim pakiranjima za lovne mamce ( a veće količine se mogu nabaviti samo u periodu kada traju plovkaroška natjecanja), a vjerujem da i dosta vas ima slične probleme.

• 

Dakle, ako nemam crve, prihranu nadopunjujem dodavanjem starog namočenog bijelog kruha, kojeg je potrebno nakon namakanja što je više moguće ocjediti, pa uz pomoć sita što više usitniti, te u takav namočen i usitnjen kruh dodajem brašnastu hranu.Samo ako je potrebno dodajem još vode.

U tom slučaju najbolje je i loviti na pahulju kruha ili još bolje na La Sirene kruh za ribolov Painn Chailou koji se puno bolje drži na udici, a ništa manje nije atraktivan za ribu. U prihranu, zavisno od mjesta lova i jačine struje (u Dravi na gotovo svim mjestima) uvijek dodajem i kamene oblutke koje nakupim na obali rijeke, pošto se na Dravi gotovo uvijek i lovi na mjestima sa šljunčanim dnom, a oblutci se dodaju kako bi se kugle hrane što dulje zadržale na mjestu gdje smo ih bacili, jer ako ih struja vode kotrlja po dnu i odnese nizvodno, za prihranom će nam otići i riba i teško ćemo ju vratiti natrag.

Na Savi kod Zagreba se zimi tradicionalno lovi prihranom od namočenog i usitnjenog kruha, a u formirane kugle se stavljaju veći kameni oblutci kako ih struja ne bi odnijela. Na Dravi u Podravini zbog prejake struje ova varijanta ne pali, ali možete ju isprobati na svojoj rijeci. Mnogo uspješnija varijanta je kada u brašnastu prihranu dodajemo crve, a bijeloj ribi crvi su zimi iznimno atraktivni, i vrlo brzo ju potiču na hranjenje. Crve se može koristiti žive. No živi crvi svojim migoljenjem „razbijaju“ kugle, kako bi to izbjegli crve možete i usmrtiti prije dodavanja u prihranu polijevanjem kipućom vodom ili smrzavanjem u škrinji. Ako koristite žive crve, kugle je najbolje formirati i odmah baciti u vodu, a također je odlično kontinuirano bacati kuglu po kuglu kako bi se na riječnom dnu uvijek nešto događalo.

• 

U tom slučaju i kao mamac koristimo crve. Na nekim rijekama sporijeg toka i manje dubine možete i dohranjivati samo crvima pračkajući ih, ili ih možete lijepiti u kugle škrobnim ljepilima za crve sa ili bez dodavanja sitnog kamena tucanika kao otežanja.

Količina potrebne prihrane ovisi od količine ribe na mjestu lova, i od vremena otvaranja kugle, ali u pravilu zimi ne treba previše prihrane, osim u slučaju da vam na mjesto „sjedne“ veliko jato ribe, kao što smo mi imali slučaj sa mrenama sa slika kada nam niti 5 kg prihrane i 1 kg crva nije bila dovoljno da zadržimo ribu da mjestu lova.

U početku ribolova bacite 10-tak kugli veličine naranče, jednu obavezno bacite u plićak pored sebe i promatrajte koliko joj treba da se „otvori“ tj., raspadne pa prema tome dohranjujte kada vidite da se kugla u potpunosti raspala ili i prije ako lovite ribu a grizevi postaju sve rjeđi. Pazite da budete što precizniji u bacanju kugli kako ne bi jato ribe raspršili ili kako vam kugle ne bi „pobjegle“ nizvodno i odvukle i ribu, a što ćete primijetiti ako vam ribe počne gristi sve dalje i dalje nizvodno.

• 

U tom slučaju treba raditi još kompaktnije (tvrđe) kugle ako se raspadaju prerano, i malo ih stisnuti da nemamo oblik kugle već diska koji će se teže kotrljati po dnu ili pokušajte dodati još kamenja kako bi ih otežali ako smatrate da ih je radi toga struja odnijela dalje od hranilišta.

Sistemi i sitni pribor

• 

Od sitnog pribora potrebni su nam plovci oblika mrkvastog i bačvastog oblika i nosivosti 3 -10 grama. Osnovni najlon na roli treba biti 0,14 – 0,18 mm, a predvez 0,12 – 0,16 mm. Kao osnovni najlon zadnjih godina koristim Colmic Fendreel, a za predveze Byron Silver Ghost, i prezadovoljan sam kvalitetom. Torpille trebate u gramažama od 2-8 gr, a sitne kuglice olova je najbolje kupovati one poznatijih (tlijanskih) proizvođača pakiranih u posebne kutijice po gramažama. Najčešće koristim veličine od 0.1 g – 0,3 g (veličine od 6 do 1).

Trebaju vam još mikro vrtilice, jednostruke ili trostruke i kvalitetne udice poput Gamakatsu (moj favorit je model 2210B) ili Owner (moj favorit je model Iseama) u raznim veličinama i oblicima, zavisno od vrste i količine mamca, jer nije isto dali ćete loviti na 2 ili 5-6 crva ili na veliku pahulju kruha.

Zimi volim koristiti što jednostavnije sisteme bez previše razvučenih olovnica kako bi što više izbjegao petljanje sistema, znači koristim torpille u količini ¾ nosivosti plovka, a ostalo stavljam 5-6 kuglica sitnih olovaca. Predvez u većini slučajeva radim duljine 40 – 60 cm, a uvijek si prije ribolova kod kuće nastojim navezati 10-tak predveza jer na vodi po zimi nije baš lako smrznutim prstima vezati malene udice.

• 

Pribor

Na opisanim mjestima ribu je najlakše loviti duljim bolognesima. Na tržištu je velika ponuda raznih modela, i neke modele od 5 i 6 m možete kupiti za izuzetno povoljnih 300 – 500 kn, a poslužit će vam sigurno za mnogo uživanja u ribolovu.

Oni malo zahtjevniji ribolovci nabaviti će neki od skupljih modela poput Trabucco Energhie, ili Japanskih Shimano ili Daiwa vrhunskih serija bolognesa.

• 

Napominjem da se solidni bolognes štap dužine pet i šest metara može kupiti i od manje poznatih proizvođača po povoljnijim cijenama dok one od sedam, osam pa i devet metara u ponudi imaju samo renomirane tvrtke, jer nisam vidio niti jednu dobru jeftinu sedmicu za razliku od kraćih modela.

• 

Znači kad ste odabrali bolognese, a početnicima savjetujem da kupe dužine od 5 ili 6 m duljine, odaberete neku rolu bržeg prijenosa veličine 2000 ili 3000 po Shimanu, kapaciteta špule 100 m najlona promjera 0,18 mm. A od pribora će vam još trebati i plitki podmetač, sa ručkom dužine minimalno 3 metra, te ako želite čuvati ribu za slikanje treba vam što dulja čuvarica, kako bi riba neozlijeđena i neoštećena dočekala fotosesion na kraju ribolova.