ZIMSKI RIBOLOV ZIGOM I TAKTIKE
9 min readPR / Broj 59 / Veljača / 2013.
Čini mi se kako je utjecaj lova zig sistemom na šaransku scenu još uvijek vrlo skroman, premda je on na neki način revolucija. Nama, koji volimo loviti šarane klasičnim tehnikama, trebalo je prilično vremena da shvatimo koliko prednosti ima metoda kojom se mamci mogu prezentirati zimi u srednjem sloju vode. Lov zigom iz godine u godinu ima sve veću popularnost, pogotovo u proljeće, ili ako mogu biti još precizniji, na njegovom samom početku, u ožujku. Ribolovci koji su ga koristili, identificirali su tako i najbolje vrijeme za lov zigom. To je vrijeme kad temperature vode počinju polako rasti, a šarani iz dana u dan sve bolje grizu. Međutim, još jedna jednako važna informacija (osim one kad se šarani „bude“) je i ona kad se „bude“ i ribolovci koji ih love. Vrlo je malo onih istinskih ribolovaca u Engleskoj koji su dovoljno psihički „snažni“ da mogu loviti šarane bez prestanka tijekom zime. Moja interpretacija engleske zime je negdje od kraja studenog do početka ožujka.
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Klupska voda
Prošlu smo zimu Alan Blair i ja za ribolov izabrali jednu „klupsku“ vodu, preciznije, jezero koje se nalazi relativno blizu našem uredu. Izabrali smo to jezero iz razloga što niti jedan od nas nema vremena na njemu provoditi vikende ili dane u nizu. Trebao nam je tip vode na koji bismo nekad mogli uskočiti samo na kratak dnevni ribolov ili možda samo za jednu noć, od sumraka do zore. Drugi razlog zbog kojeg smo se odlučili za to klupsko jezero, bio je taj jer smo čuli kako u njemu živi pristojan broj lijepih šarana. Zimski ribolov je za mene, između svega ostalog, povezan i s ulovom šarana, premda je nekad zimi vrlo teško dobiti potez . S druge strane, meni se nikako ne želi provesti cijelu zimu čekajući samo jednu veliku ribu. Zimi obično snizim svoje ciljeve i lovim na vodi gdje je pristojan broj riba preko 10 kilograma, a ako je uz njih još koja malo veća, odlično!

Testiranje zimskih mamaca i vreća za spavanje
Prošlu je zimu bilo vrijeme za eksperimentiranje. Radio sam na novoj generaciji vreća za spavanje (Sleep Systems) i najviše od svega me je brinulo pronaći optimalni nivo izolacije. Jedna je stvar ako legnete u vreću i tamo se osjećate ugodno i toplo, a potpuno druga ako nakon nekog vremena imate osjećaj kao da ste kuhani. Zbog toga sam osobno odlučio na svojoj koži testirati ekstreme engleske zime, kako bih u našim novim vrećama za spavanje našao najbolju ravnotežu po pitanju izolacije.
Druga stvar koju smo željeli testirati bio je i novi mamac koji ćemo izbaciti na tržište slijedeće proljeće. Neću o tome ići u detalje, jer su me iz uredništva zamolili za članak o „zig ribolovu“, ali vam mogu samo natuknuti kako se radi o purpurnoj verziji Monster Squid mamaca.
Alan i ja smo vrlo ozbiljno debatirali igrajući se s našim zig kukcima, odnosno, njihovom drugom generacijom koju namjeravamo ubaciti na tržište slijedeće proljeće. Podigli smo tu temu do vrlo uzbudljivih granica i sad smo razmišljali kako u cijelu igru još ubaciti i pokret te eksperimentirali s bojama i refleksijama svjetla. Najviše nas je okupirala ideja o zig kukcu koji sjaji u mraku.

Konstruktivna test situacija
Znali smo kako sve te pažljivo razvijane ideje dobro rade za vrijeme „ribolovnih“ mjeseci, ali smo se još dodatno željeli uvjeriti može li se s novom generacijom zig kukaca uspješno loviti i zimi. Zbog toga smo odlučili uspostaviti najlogičniju i najkonstruktivniju test situaciju, odnosno, želim reći da nismo željeli loviti na zig samo kad se za to ukaže prilika. Željeli smo ga testirati ciljano. Zbog toga sam osobno nacrtao plan rada. Ja sam bio zadužen za testiranje purpurnih Monster Squid boili (Purple Monster Squid), a Alan je trebao testirati zig kukce (Zig Bugs). Gledali smo jedan drugog i točno znam o čemu je Alan u tom trenutku razmišljao.

Kako ću ja ovdje sjediti bez poteza dok će Kevin lijepo loviti na Purple Monster Squid? Ja sam s druge strane razmišljao potpuno suprotno. Što će biti ako šarani polude na te zig kukce (Zig Bugs), a ja na dnu neću moći dobiti ni potez na Purple Monster Squid?
Zimska kampanja je započela s ribama ulovljenim na Purple Monster Squid i očigledno je da su šarani brzo zavoljeli ovaj mamac. Ustvari, na njega sam ulovio jednu od dvije jezerske petnaestice i to samo unutar sat vremena već u prvom ribolovu. Mogu reći da sam uistinu uživao u dobrom ribolovu i ulovu nekoliko šarana te prve noći. Međutim, ne morate se sažalijevati nad Alanom, ako ste pomislili da nije ništa ulovio samo zbog toga što je jedino mogao koristiti zig kukce. On je nakon nekog vremena ipak izvadio tri štapa i zabacio ih na Purple Monster Squid. Postalo je jasno da su šarani odlično prihvatili ovaj mamac. Ustvari, bio sam siguran da su svi šarani jezera bili „na njemu“. Sjećam se kad smo jednom prilikom Alan i ja šetali oko jezera s namjerom da posjetima tajnika kluba za vrijeme božićnih blagdana i primijetili smo kako su čak i liske oko usta dobile malo purpurnog štiha. Kad nam je tajnik kluba rekao kako je primijetio da su žutooke, koje je nedavno lovio, sve po sebi imale neku smiješnu purpurnu boju poput nekog filma, odgovorio sam mu da me to uopće ne čudi zbog strašne hladnoće koja je bila proteklih dana.

Vrijeme ziga
Sve životinje u jezeru su jele PMS, međutim, to se nekako nije prenosilo na moje rezultate u ribolovu oko Božića. Šarani su prestali uzimati PMS mamce, međutim, to nije vrijedilo za Alana, jer me je sada počeo opasno prestizati. Svi potezi koji su se događali bili su samo na zig kukce, dok sam ja sjedio na obali i bez ikakve mogućnosti da išta promijenim promatrao razvoj situacije. Moji odlični rezultati na početku bili su posljedica dobrog lociranja, jer su se u to vrijeme šarani negdje koncentrirali na oko pedesetak metara od obale, a ja sam znao kako se šarani zimi ponekad vrlo usko grupiraju. Jedan moj dobar prijatelj se bavi natjecanjima udicom na plovak i prenio mi je dio svog iskustva te uživo demonstrirao kako je ponekad jednostavno zimi uloviti šarana. Nije neobično da se cijela populacija šarana jednog jezera ponekad nađe samo na nekoliko kvadratnih metara, pa sam predložio Alanu da sve naše štapove postavimo na isto mjesto.

Kombinirana taktika
Lovili smo na mjestu gdje šarani zimuju, ali sa suprotne obale, na način da su moji dubinski sistemi bili postavljeni po rubnim dijelovima zimovnika, dok je Alan zabacivao svoje zig sisteme između njih. Na taj način smo pokrili svu vodu, od dna do njene površine, i moram vam priznati kako je to zaista bila vrlo učinkovita taktika zimskog ribolova. Njome smo zapravo uspjeli pokriti sve slojeve u kojima su ribe bile. Ustvari, iz ovog sjajnog iskustva sam dobio ideju kako što bolje koristiti zig sisteme tijekom sezone i ta se taktika učinila toliko efektnom da i ovu zimu njome namjeravam loviti.

Kukci koji se vrte
Zbog toga krenimo iz moje zadnje zime u moje proljeće i ribolov u rano ljeto, pa ću ćete vidjeti kako su neki detalji važni kad je u pitanju zimski ribolov zig sistemima. S dolaskom travnja, za vrijeme ribolova počeo sam u vodu ubacivati prve kugle hrane, na kojima sam prethodno radio s Garyem Baysom. Teorija se zasnivala na činjenicama da kad se kugla hrane u vodi raspadne, sitni djelići hrane će rasti i padati kroz čitav stupac vode i tako prvo privlačiti šarane u to područje, a zatim ih usmjeravati dolje ili gore, gdje se već hrana nalazi. Tu smo hranu iz tog razloga pomiješali sa svim vrstama različitih šaranima privlačnih sastojaka, koji su uključivali i prilično velike insekte. Moram priznati kako sam bio impresioniran kad sam prvi put promatrao raspadanje kugli hrane. Insekti su se vrtjeli i putovali gore dolje po cijelom vodenom stupcu, pa sam zato tu smjesu nazvao Gyro Bug Mix (smjesa kukaca koji se vrte).

Treba pogoditi lokaciju
Sada sam koristio Gyro Bug Mix kao dio moje nove, od dna do površine koncepcije hranjenja i ribolova. Hranio sam PMS boilama i zabacivao dva dubinska sistema, a istovremeno bismo lovili i sa dva zig štapa, na pozicijama lijevo i desno od dubinskih štapova. Hranili bismo još sa strašnim Ball Makers kuglicama i s Gyro Bug Mixom. Rezultati ribolova bili su strašni i kad sam god pogodio pravu lokaciju, ribolovni rezultati bi išli „do krova“. Poanta je bila da ste tako hranjenjem pokrili sve dubine na kojima se eventualno riba mogla zadržavati.

Hranidbeni stimulansi
Puno vremena u svom životu, pogotovo zimi, šarani se nalaze na određenom mjestu i kreću se gore dolje u stupcu vode, ovisno o sunčanom svjetlu, temperaturi i zračnom pritisku. Pa ako imate zabačene dubinske sisteme s boilama za lov na dnu i hranidbeni stimulans napravljen Gyro Bug Mixom, sitne će se čestice hrane kretati u cijelom sloju (od dna do površine) i tu privlačiti i stimulirati šarane na hranjenje, čak i ako su u srednjem sloju vode. Moram se jednostavno nasmijati kad se sjetim nekih situacija u ribolovu koje sam imao prošle godine koristeći taj ribolovni pristup. Posebno mi se u sjećanje urezao jedan dan u travnju, kad me je Alan doveo na jedno potpuno novo jezero s namjerom da me snimi. Nisam se uopće pripremao i nisam znao da mi se sprema filmsko snimanje, kao ni da ću morati demonstrirati svoje zig tehnike i naravno pokazati kakav sam bio ekspert loveći šarane. Ja, ekspert? Pa, dobro. Uostalom, to je u svakom slučaju bila odlična teorija.

Snimanje po hladnom jutru
Nije tajna da ja mrzim kad me postave pred kameru i sigurno tog smrznutog proljetnog dana nisam prštao od samopouzdanja. Moje razmišljanje o snimanju ribolovnih filmova je da sve treba dobro isplanirati i do u detalje pripremiti. Nikad mi ne bi palo na pamet pogledati kroz prozor i reći: „Vau! Uvjeti su sjajni, uzet ću štapove i idemo snimati“. Međutim, na tom filmu ribolovni uvjeti su bili daleko od idealnog. Lijepo, toplo vrijeme s niskim tlakom trebao je zamijeniti visok tlak, dok su dani trebali biti sunčani, ništa uopće nije podsjećalo na proljeće, a hladan vjetar se doslovno zavlačio pod kosti.
Jednostavno nisam mogao zamisliti da bi se šarani mogli nalaziti na takvom vjetru, pa sam instinktivno prešao u mirniji dio vode. Sa štapom i olovom sam našao dno prekriveno onom gustom travom koja sliči na tepih, pa sam odlučio loviti s dva Chod sistema, prije kojih sam na mjesto bacio 50 PMS boili, kako bih šarane što prije navukao u to područje. Nakon toga sam na dva štapa postavio dva zig sistema i to jedan s crnim kukcem (Black Bug), kojeg sam postavio u srednji stupac vode na dubinu 1.2 m i drugi s Glow Bug kukcem, koji je bio postavljen na 1.5 metara. Štapovi su bili postavljeni samo metar jedan od drugog i na neki način sam uživao u ribolovu na „uskom području“. Tada sam krenuo hraniti s Ball Markerom, radeći kompaktne kugle od Gyro Bug Mixa. Bacio sam ih na hranilište 30 komada u ritmu svakog sata po tri komada. I dvadeset dva sata kasnije, posao je bio gotov – na Glow Bug kukca ulovio sam najvećeg ljuskavog šarana u jezeru.

Nažalost, Gyro Bug Mix je još jedan proizvod kojeg još nećemo izbacivati na tržište sve do proljeća, ali za sve vas koji se želite poigrati ovom taktikom još ove zime, napravite isto što i ja. Počnite na primjer hraniti s Riser peletama ili nekim drugim plutajućim elementima u hrani koji zaokupljaju vašu pažnju. Poigrajte se s nekom dubinskom hranom koja ima stabilnu konzistenciju i vrijeme raspada i rezultat bi vas na kraju mogao ugodno iznenaditi. Držanje bilo kakvog šarana usred zime je posebno zadovoljstvo, a pogotovo ako to uspijete napraviti vašim vlastitim Gyro Mixom kućne izrade i zig kukcem.