PREZENTACIJE KOJE ZBILJA RADE

PR / Broj 59 / Veljača / 2013.

Piše: Rod Hutchinson
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Niti jedan časopis koji se bavi ribolovom šarana ne može biti potpun ako se kroz svoje teme ne bavi prezentacijama mamaca. Među ribolovcima danas ima jako puno onih koji vjeruju kako bi svaki uspješan ribolovac u svom priboru trebao imati velik broj zavezanih različitih tajnih sistema i prezentacija… Tu je priča vrlo slična kao i kod onih ribolovaca fanatika po pitanju mamaca. Na neki način, svako poglavlje u šaranskom ribolovu ima svoje fanatike, pa tako postoje i fanatici po pitanju vezanja sistema i prezentacija. Osnovna mudrost je u oba slučaja vrlo jasna. Ako imate povjerenja u vaše mamce i vaše prezentacije, nikad ih nećete bez potrebe puno mijenjati i istraživati s namjerom da otkrijete neki novi „čarobni napitak“. Neki dan, dok sam listao ribolovnu štampu, u jednom sam časopisu vidio članak sa čak dvadeset različitih varijacija na jednu prezentaciju. Ispočetka uopće nisam mogao vjerovao svojim očima, a kad sam na kraju ipak odlučio pročitati taj članak, vidio sam kako je zapravo potpuno promašen, jer od njih 20, 19 uopće nije bilo ni dobro, niti korisno. Broj osnovnih principa po kojima djeluju prezentacije za mamce mogu se vrlo lako nabrojati na prste jedne ruke. I kad to jednom spoznate, samo preostaje pitanje kako na najbolji mogući način iskoristiti te principe u svoju korist. Potpuno je nevažno da li ćemo to postići na jedan ili na drugi način. Uvijek ih ima nekoliko, najčešće dva do tri glavna, ali nikad desetak ili još više. Zato nikad nisam mogao shvatiti u čemu je poanta prikazivanja inferiornih alternativa. Izbor prezentacije mamca za ribolov mora biti vrlo jednostavan. Kao prvo, morate točno znati na koji način se vaš mamac u vodi treba ponašati. Tek kad to shvatite, pristupate izabiranju i slaganju svog sistema i prezentacije kako biste postigli zamišljeno…

Kako šaran jede sjemenke?

Dozvolite mi da za početak zajedno pogledamo što je bitno za učinkovit ribolov rastresitim mamcima. Naime, njima ribolovci vrlo često prilaze s jednakom pozornošću kao boilama, ali kod ribolova na dlaku, princip rada prezentacije je od ekstremne važnosti. Kako bih vam to što slikovitije opisao, vratit ću se u svom sjećanju na jedan ribolov kad sam prvi put lovio na potpuno novoj vodi i u jednom ribolovu izgubio šesnaest riba, sve na jednak način. Spadale su mi jedna za drugom s udice. Međutim, prije nego što uopće dođemo do načina na koji se udica zabija šaranu u usta, ja bih se prvo osvrnuo na to kako šaran uzima rastresite mamce. Tijekom cijelog niza godina provedenih u ribolovu puno sam puta uživo promatrao kako se šarani hrane različitim tipovima sjemenki. Bez obzira da li se radilo o velikom tepihu mamaca ili manjoj hrpici sjemenki, evidentno je da sve sjemenke nisu pojedene odjednom. Umjesto toga, ovisno o veličini sjemenki, šaran se kreće uz dno mičući glavom s jedne na drugu stranu. Zatim, kad dođe do njih, sjemenke uzima u usta usisavanjem, a nakon toga ih prebacuje do kraja ždrijela, gdje se količina hrane koja odjednom stane u usta ždrijelnim zubima usitnjava. Sjemenke se nakon usisavanja neko vrijeme zadržavaju u ustima.

Fiksni ili prohodni sistem?

Ako ste takav mamac postavili na dlaku standardnog fiksnog sistema namijenjenog ribolovu boilom, postoje dobre šanse da će udica sa sjemenkama u toj fazi izaći iz usta povučena van težinom samog olova, prije nego što uopće dobije priliku da se zabije u usta. Ako, međutim, lovite prohodnim sistemom i još k tome s opuštenim najlonima, mamac s udicom će ostati u ustima ribe sve dok ona ne osjeti kako je skupila dovoljno hrane koju gutanjem „šalje“ na kraj ždrijela. Zbog toga mi se čini kako je ribolov načinom „stare škole“ s „baitrunner“ rolama postavljenim na „prazan hod“ puno prihvatljiviji za ribolov rastresitim mamcima, nego ribolov s fiksnim sistemom i zategnutim najlonom.

Njihanje sjemenki na dlaci

Loveći aktualnim sistemom i klasičnom prezentacijom na dlaku, rastresiti mamci imaju veliku tendenciju da se njišu kad su montirani na udicu, pa da se dlaka omota oko udice i tako maskira luk i time otežava brzu penetraciju udice u usta. Zbog toga ja u ribolovu više volim kad mi mamac na dlaci stoji na distanci od udice, a to se postiže krutim materijalima koji zapravo najbolje sprječavaju to ljuljanje. U isto vrijeme, za takav je sistem i prezentaciju vrlo važno imati udicu vrlo širokog luka i zbog toga, kad god lovim sa sjemenkama, najviše volim koristiti vlastite crne karbonske udice koje su mi u tom kontekstu praktički nezamjenjive. Možda će neki fanatici prezentacija i sistema prigovoriti ovom sistemu u stilu kako je grub, ali meni je samo bitno da on u ribolovu radi.

Izrada prezentacije s krutom dlakom

Kad radim takav sistem, uvijek prvo uzduž vrata udice navučem komad fine tube. Ona mora biti tako velika da se pruža od početka luka udice pa sve do ušice, s tim da pokriva i samu ušicu. Nakon toga uzmem komad najlona nosivosti 11 lb (meni je najdraži Sylcast) i zavežem ga za ušicu udice. Nakon toga, koristeći iglu, gurnem taj najlon između vrata udice i tube i nakon toga ga tu provučem kroz tubu pazeći da izađe iz tube na mjestu gdje se udica počinje savijati. Tada se tuba povuče prema dolje i navuče na ušicu udice, sve dok taj najlon-dlaka ne dođe na poziciju samog kraja vrata udice koja je u ravnini s vrhom udice. Kako je tuba navučena na ušicu udice, ne može se micati, pa je jednako tako i dlaka (od najlona nosivosti 11lb) zaključana u željenoj poziciji, i još k tomu kruta, tako da drži sjemenke koje su na nju navučene na distanci od udice. Važno je napomenuti da tako prezentiran mamac nema šanse omotati se ili spetljati oko udice. Koristeći ovaj sistem, broj riba koje sam uspio uloviti s rastresitim mamcima, dramatično se povećao. Međutim, moram napomenuti kako je sistem također dobro funkcionirao i prilikom ribolova dubinskim boilama.

Prezentacija „omča-ušica“

Ako sam svoje sjemenke htio podići iznad dna, za to sam često koristio „omča-ušica“ prezentaciju. Ovisno o veličini sjemenke ili zrna na koje sam lovio, mamce na dlaci dizao sam uglavnom koristeći komadiće pluta. Korištenje pjene mi se zamjerilo jer uvijek nekako imam osjećaj da šarani ne vole njen miris. S druge strane, siguran sam kako protiv pluta nemaju ništa, pa sam komadiće pluta, osim kao imitaciju zrna, vrlo često znao koristiti na način da u većim sjemenkama izbušim rupu i nju napunim s plutom. To je na neki način izrada balansiranog mamca. Kad sam god lovio s plivajućim mamcima, uz njih sam uvijek i obavezno koristio fiksne sisteme i nategnute najlone. Ovaj tip prezentacije zapravo cilja na trenutno ubadanje udicom u usta i zbog toga je prezentacija napravljena tako da šaranu ne pruža nikakvu priliku za ispitivanje mamca. Ako ga usiše, udica će mu se zabiti u donju usnu. Zbog toga se ovdje istovremeno mogu koristiti stražnja olova i napeti najloni, ali s tim da osigurate upotrebu malo težih stražnjih olova. Prema mojim iskustvima najbolje težine su od 45 do 50 g. Dovoljno je da ih samo zategnete u poziciju koja vam se čini optimalnom. Osobno najviše volim kad je udaljenost između dva olova negdje oko šest metara. Uz tu kombinaciju sistema i prezentacije obavezno ide i indikacija swingerima te korištenje najvećih mogućih otežanja na njima. Naime, maksimalni utezi na swingerima će vam sigurno otkriti potez u slučajevima kad su najloni napeti i imate stražnja olova, a riba prilazi bliže obali, dok bobine baš svaki put neće. Druga prednost korištenja teških stražnjih olova je da ona puno lakše i brže klize prema dnu, pa tako imaju manje šanse da najlon na sebe nakupi trave, što se vrlo često kod laganih stražnjih olova događa.

Kako često zapravo uopće trebamo kritički balansirane mamce?

Po mom skromnom sudu, rijetko. Tko god je od ribolovaca imao priliku proučavati dno svog mjesta kad je svjetlost slaba, znat će kako se u ribolovu vrlo često događa da šarani s dna pokupe sve mamce osim onog s udicom. U velikoj većini slučajeva mamac s udicom gotovo da uopće niti ne dodirnu, pa tako niti ne možete baš uvijek kriviti prezentacije kao glavni razlog zbog čega riba nije ulovljena. Evo kako ja gledam na tu situaciju. Kad se šarani hrane, oni su vrlo oprezni, i svaki mamac koji im „izgleda sumnjivo“ jednostavno ne diraju. Zbog toga mislim da je sam izgled prezentacije ovdje jednako važan kao i njena učinkovitost. Zbog toga u ovakvim slučajevima nastojim koristiti što manje sitnog pribora po samom najlonu jer mi se čini kako ga šaran vrlo lako može poistovjetiti s opasnošću. Zbog toga u zadnje vrijeme sve rjeđe na svojim najlonima koristim tube. Jedina situacija kad ih volim koristiti je kad lovim u lomu, jer su one tada na neki način najlonu dodatna zaštita. I zbog toga su P.T.F.E. tube po pitanju otpornosti na habanje puno bolje od silikonskih ili gumenih tuba. Jedine tube kojih se nikad ne odričem su mali komadi koji se navlače na vrtila kako bi ih zaštitili.

Izbjegavajte savijene udice

Bilo koji tip ribolova s napetim najlonom najbolje je koristiti u kombinaciji s fiksnim olovom, kad udica stoji razmaknuta od mamca, kao što je to u prezentaciji omča-ušica ili u prezentaciji savijene udice. Dok prvu volim koristiti, prezentacije savijene udice ne koristim uopće, ponajviše zbog toga što one rade veliku štetu u ustima ribe. Ta udica radi na principu vadičepa koji se zabija u pluto i nekad nije neobično da se riba zakvači dvostruko pa čak i trostruko. Ako znate da u takvim situacijama, još i prilikom vađenja udice, morate u ustima napraviti dodatnu štetu, korištenje ovakvih udica nema nikakvih daljnjih opravdanja. Prezentacije prikazane na dijagramima D i E odradit će vam jednako uspješno „isti posao“, ali usta ribe neće biti toliko izranjavana.

Puž prezentacija

Ove obje prezentacije zahtijevaju korištenje plivajućih mamaca i jedino važno pitanje ovdje je kako da ih prizemljimo? Da li ih je bolje samo dobro opteretiti ili pak koristiti kao kritički balansirane mamce kojima je i najmanje pokretanje vode dovoljno da pokrenu udicu s mamcem? Meni se čini da je ova prva opcija bolja u većini ribolovnih situacija, jer je učinkovitija. Kad se šaran osjeća dobro i kad nije preplašen, on pliva uokolo i usisava sve do čega može doći i što mu se čini zanimljivo kao hrana. Mamce uglavnom usisava s udaljenosti od 7 do 8 cm. Snaga vodenog stupca što ga stvara usisavanjem i ispuhivanjem vode je toliko jaka da često njome bez problema pomiče i prilično velike kamenčiće. Ako šaran usiše plivajući mamac (a svi mi želimo da mu se udica zabije u donju usnu), što više opterećenja imate ispod udice, veća je šansa da će se to i dogoditi. Zbog toga ja najviše volim koristiti otežanje od tungstena tipa Olivetti, jer se pomoću njega plivajući mamac najlakše spušta na dno. To je lijepo prikazano u dijagramima D i E. Te mase dolaze u paketima različitih veličina, a ja najviše volim koristiti one najveće. Zbog toga neki ovu prezentaciju zovu „puž“, jer se njome lovi na dnu, a koristi se plivajući mamac koji samo oponaša dubinski mamac, odnosno slobodnu boilu. Siguran sam da je zbog pozicije šaranskih očiju postavljenih visoko na glavi, ovo najbolji način da mu se plivajući mamac ponudi tako da izgleda identično kao slobodan dubinski mamac.

Kad su balansirani mamci bolji?

Postoje samo dvije situacije kad je bolje koristiti kritički balansirane mamce. Prva, kad riba na mjestu uvijek pokupi sve mamce osim onog s udicom. Tako se obično ponašaju jako preplašeni šarani, ali u određenim situacijama glad ipak nadvlada strah i riba odluči pokupiti mamac s uobičajene udaljenosti, ali ga pritom ujedno i promatra. Balansirani mamac u tom slučaju ima najviše šanse završiti u ribljim ustima, ali ako nema nikakvog utega koji će ga vući dolje, prema donjoj usni, jednako ga tako lako šaran može izbaciti iz usta. Ipak, neki put je velik uspjeh i smo to što je bilo kakav mamac tako uplašen šaran uopće usisao.

Druga situacija kad se odlučujem za balansirane mamce je ribolov na zatravljenom dnu s mekanim dnom. Ako ovdje koristite jako otežan mamac, možete biti sigurni kako će potonuti u travu, što će spriječiti njegovo pomicanje kad ga riba usiše. Balansirani mamci neće biti tako učinkoviti, jer ćemo još uvijek ovisiti o trenutku kad se riba pokrene i sama „zategne“ i zabije u usta zbog težine glavnog olova pričvršćenog na udicu.

Izbor olova

Meni se čini kako ribolovci premalo pažnje pridaju izboru olova za ribolov. Uglavnom je prisutno razmišljanje da što koristiš teže olovo, sistem bolje radi. I kako je kod većine sistema tako, meni se čini kako jednako tako veliku ulogu igra i odabir oblika olova. Ja najviše volim koristiti trokutaste oblike olova, a sve one tipa bombe, ovalne i okrugle izbjegavam, jer su skloni kotrljanju po kosinama, što može uzrokovati petljanje sistema i još uz to imaju lošiji učinak na rad udice. Trokutasta olova se ne mogu kotrljati kad jednom sjednu na dno i uvijek daju jednak otpor prema udici. Čuo sam prigovore kako se trokutasta olova teže daleko zabacuju. Međutim, uza svu prisutnu pažnju, ja kod zabacivanja nisam osjetio neke velike razlike. Zabacivao sam oba tipa olova jednake težine i letjela su jednako daleko.
Netko je jednom rekao kako se ribolov sastoji od 50% samopouzdanja, 40% vještine i 10% sreće. Ja znam da u sisteme i prezentacije koje koristim imam 100 % povjerenja. Iako stalno pratim što se novog po tom pitanju događa na ribolovnoj sceni, nisam zamijetio ništa što bi bilo tako jednostavno i učinkovito.