Žutooke i crvenperke s Odre

8 min read

PR / Broj 48 / Ožujak / 2012.

Piše: Matija Kraševac

Dugo sam čekao trenutak da ponovo budem na vodi, da osjetim nestrpljenje i adrenalin svaki put kad antena plovka nestane ispod njene površine. Kao da me neka viša sila sprječavala u tome zadnja tri mjeseca, od obaveza na fakultetu do leda koji je okovao naše rijeke i jezera ove zime. Ne sjećam se kad sam zadnji put tako nestrpljivo iščekivao trenutak da budem na vodi. Svaki pravi ovisnik o ribolovu shvatit će moju erupciju oduševljenja kad ma nazvao prijatelj Ivan Turković i pozvao u proljetni ribolov na Odru. Moram priznati da tamo još nikad nisam bio, ali priče o velikim žutookama i crvenperkama probudile su maštu kod mene u ovo vrijeme kad zapravo još čekamo da krene prava sezona. Dogovor je brzo pao. Već idućeg dana sjedam na vlak i krećem u Veliku Goricu.

Ivan me dočekao na stanici, prije odlaska na vodu stali smo u lokalnom ribolovnom dućanu da uzmemo hranu i mamce i popili neizbježnu jutarnju kavu. Usput mi je Ivan pričao kako je prošli vikend ulovio crvenperke čak do pola kilograma, velike žutooke i jednog krasnog linjaka. Kavu smo ispili u trenu i već za petnaestak minuta bili smo na Odri u Čičkoj Poljani kojom gospodari ŠRD „Odra“ Velika Gorica. Već ima nekoliko ribolovaca na obali, ali kažu kako danas riba ne prima kao inače. Ništa čudno, budući da je danas ipak malo zahladilo u usporedbi s nekoliko prošlih dana i puše dosta jak i neugodan sjeverni vjetar. Loša prognoza nas nije nimalo pokolebala u naumu da pokušamo nadmudriti velike žutooke, dapače, još veći izazov je uloviti ribu kada (drugima) ne grize.

Priprema hrane

Ivan se odlučio za mix hrane namijenjene za žutooku uz dodatak malo krupnije hrane u nadi da će privući kojeg linjaka. Objašnjava kako ovdje nije potrebno obilno hranjenje jer je voda dosta plitka, u prosjeku oko jedan metar, ponekad se bolji rezultati ostvare bez prihrane, ali budući da danas riba ne prima odlučio je napraviti iznimku i pokušati s hranom. U kanti smo pomiješali po četvrtinu paketa Sensasovih hrana Gros Gardonsa, Etanga, Tencha, Gialle i paket aditiva Gardonixa, dodali malo vode i dobro promiješali. Želimo da hrana bude aktivna, a kugle dosta čvrste da ih možemo ispucati praćkom pa pazimo da dodamo baš onoliko vode koliko treba da takvu smjesu dobijemo. Nakon prvog močenja hranu ostavimo da stoji desetak minuta, a kada upije vodu dodamo još onoliko koliko mislimo da je potrebno. Nakon toga Ivan hranu prosijava kroz sito i dodaje neizostavan dodatak u ribolovu žutooke-kuhanu konoplju. Kada kuhate konoplju ili koristite onu iz konzerve nikako nemojte baciti tekućinu u kojoj se ona nalazi nego njome namočite hranu, upravo to smo učinili i mi. Od mamaca ćemo koristiti crve škote i malene crvene gliste ukoliko će kederi i sitnija riba onemogućiti ribolov crvima. Izvodimo mali pokus i bacamo kuglu hrane u plićak da vidimo kako se ponaša. Čim je došla do dna kugla se počela otvarati, a lagane čestice su se počele dizati u gornje slojeve vode. Nisu prošle ni tri minute, a cijela kugla se raspala. Nadamo se kako će ovakva hrana brzo privući ribu, a da ju neće zasititi.

Slaganje match štapa za ribolov

Odlučili smo se na ribolov matcherima jer je ribolov štekom nemoguć radi premale dubine na daljini od 13 metara, najbolja daljina lova je na otprilike 30 metara. Tamo je dubina oko jednog metra. Moguć je i ribolov bolognesom, ali smo od toga odustali radi jakog vjetra. Na rolama je bio namotan najlon 0,14 mm. Waggleri koje smo koristili bili su težine od 6 i 8 grama. Glavno otežanje od pola grama smo smjestili 20 cm iznad virble, a ispod nje je došao predvez dužine 25 cm od najlona 0,10 i udica broj 18. Na matchu s težim wagglerom dubina je bila podešena tako da je cijeli predvez ležao na dnu, a na onom s lakšim udica se nalazila 5 cm iznad samog dna. Upravo mjerenje dubine je bio najteži posao jer je ona jako nejednolika. U promjeru dva metra ona je varirala od 0,5 metra do 1,20 metara. Da bismo bili sigurni da stalno lovimo na istom mjestu zabilježili smo daljinu ribolova na najlonu bijelim markerom, a na drugoj obali smo odabrali jedno drvo kao orijentir. Prije početka ribolova odmastili smo najlone mješavinom vode i običnog deterdženta za pranje suđa. Kada najlon odmastite on lakše tone, a kada je ispod vode utjecaj vjetra na vaš plovak je minimalan. Udica s mamcem stoji mirno, a rezultat toga je kvalitetniji i daleko uspješniji ribolov.

Prvi zabac ove godine

Konačno smo složili sve potrebno za ribolov, makar moram priznati da to nije lijepo izgledalo. Pribor je bio razbacan oko nas kao da je bomba pala. Jednostavno nismo mogli dočekati da počnemo. Ivan je stalno na ribolovu pa je to za njega uobičajeno, ali meni je ovo prvi zabac ove godine. On će loviti na hrani, a ja ću okušati svoju sreću dvadesetak metara dalje bez prihrane, ne namjeravam loviti dugo, tek da se upišem i podsjetim kakav je to osjećaj.

Ivan će loviti s težim sistemom na dnu, a ja ću s lakšim probati loviti malo iznad dna i pokušati prevariti ribu u prolazu. U pravilu ću zabacivati tamo gdje vidim aktivnost ribe na površini vode. Od samog početka na hrani ubijaju kederi, jednostavno ne daju disati te Ivan odmah stavlja na udicu glistu i čeka griz veće ribe, dok antena mog wagglera i dalje nepomično stoji. Ubrzo dobivam griz, riba nije velika i brzo dovlačim do obale malenu crvenperku. Možda nije ono čemu sam se nadao, ali je upis i veseli me jednako kao neki kapitalac usred sezone. Ja sam zaredao s još nekoliko crvenperki i žutooka, a Ivan se upisao s grgečom koji je pohlepno progutao glistu. Riba je počela lijepo primati, obojica lovimo, ali kako vrijeme odmiče meni prestaje gristi, a Ivanu grize sve bolje. Vjerojatno je u startu riba pobjegla od hrane, ali s vremenom je glad prevladala strah i riba je došla na hranilište. Ja sam ulovio desetak riba van hranilišta, ali onda je stalo. Odložio sam match na držač i odlučio fotografirati Ivana. Kako to obično biva – onda je uslijedio griz. Štap je tako poskočio da sam odmah shvatio da se radi o većoj ribi. U trenu sam bio kod štapa, osjetio snažne trzaje i glavom mi je odmah proletjelo da bi s druge strane mogao biti linjak, ali idući trzaj izbrisao mi je osmijeh s lica jer je otpor nestao. Vadim sistem i shvaćam da nema udice. Potkrala mi se početnička greška. U svoj žurbi da počnem čim prije loviti nisam podesio kočnicu role, a najlon 0,10 mm jednostavno nije mogao izdržati. Stvar ne bi bila toliko grozna da me Ivan na početku ribolova na to nije upozorio. Malo razočaran, sada prekidam s ribolovom, a moram razmišljati i o tome da ostanem donekle čist jer me još čeka jednosatna vožnja vlakom na povratku kući. Ne toliko radi mene koliko radi ljudi koji će se naći u mojoj blizini.

Došlo je i vrijeme da se primim fotoaparata jer riba je sjela na hranu i Ivan je svaki zabac imao griz. Istina je da su ga kederi i dalje mučili, ali svaki put kada je udica stigla do dna čuvarica se punila krasnim žutookama i crvenperkama. Primalo je na sve, na crve škote, na gliste, pa čak i na komadić kokice. Kada bi tempo pao kugla dvije hrane odmah je donijela nove grizeve. Kako je vrijeme prolazilo sve više ribolovaca je dolazilo na obalu Odre. Oni su lovili brojčano manje nego mi, ali krupnije ribe, poneku veliku babušku ili klena. Mamci na koje su lovili su bili pahulja kruha i kukuruz šećerac. Taj pristup je bio uspješan, ali za moj ukus i pomalo dosadan. Jednostavno ne mogu čekati griz toliko dugo. Svakih pola sata tišinu i mir prekinule su štuke, njihovi napadi bili su popraćeni pljuskanjem vode i skakanjem kedera na sve strane. Voda bi sigurno bila zanimljiva i za varaličarenje, ali to sada ne možemo provjeriti jer još uvijek traje lovostaj. Nakon tih napada riba se razbježi pa nema griza jedno 5 minuta, ali nakon toga se sve vrati na staro. Bio sam oduševljen ribolovom iako su lokalni ribolovci negodovali i uvjeravali me kako je to inače i puno bolje, nema mi druge nego da se vratim ponovo. Nisam se mogao oteti dojmu da je ovo odlična voda za ribolov feederom, osobito radi selekcije krupnije ribe. Ako ne prije, vraćam se ovamo ovog ljeta, a onda će moj cilj biti prvenstveno linjaci o kojima su svi pričali toliko puno, a nažalost danas nijedan nije zagrizao… Ili možda je? Zahvaljujući mojoj nesmotrenosti i pritegnutoj kočnici nikad nećemo saznati.

Kako je riba odjednom počela dobro primati tako je sve stalo čim se sunce malo sakrilo iza oblaka pa smo odlučili ribolov privesti kraju. Nismo nezadovoljni, proveli smo krasan dan na vodi, lovili krasne ribe i uživali u tome. Čuvarica se popunila grgečima, žutkama, crvenperkama i nekoliko krupatica. Za kraj smo ovaj ribolov ovjekovječili s još nekoliko fotografija, ribe pustili da narastu još veće te se oprostili od labudova i mačka koji su nam radili društvo. Na putu kući već su pali novi dogovori, ali to je druga priča za neki novi broj.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana