Postavom na moru u jesen

PRM / Broj 22 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2018.

Zbog tople jeseni i perioda stabilnog i toplog vremena koje se početkom jesensko-zimske sezone ponavlja već par godina za redom, riba je izgubila naviku premještati se u dubine gdje se inače skrivala od hladnoće i provodila cijelu zimu. Kroz cijelu jesen i početak zime naći ćemo ju uz obalu i na plićim terenima gdje se zadržavala i tijekom ljeta. To posebno vrijedi za ribe poput orada koje se sada okupljaju u velika jata pred mrijest i dio će ih otići u dubine, ali dosta će ih ostati u priobalju, pogotovo na mjestima poput velikih zaklonjenih uvala i svih manjih i većih luka te lučica na Jadranu gdje god se čiste mreže ili pristaju koče i plivarice kako bi istovarile ulov. Osim orada, u nadolazećem periodu godine postaju aktualni i brancini čija se najjača sezona ribolova poklapa s dolaskom jeseni i početkom zime kada će početi slijediti plivarice i koče te se „parkirati“ i zadržavati na mjestima koje im pružaju obilje hrane u lukama koje više nisu okupirane turistima vrevom i galamom koja traje do sitnih noćnih sati. Sada tek počinje njihovo vrijeme. Ne treba zaboraviti niti ugore koji znaju pružiti dobru zabavu, ali i frustraciju ako ciljano lovite neke druge vrste bez čeličnih sajlica, a pojavile su se i neke druge vrste poput strijelki koje su zanimljive za ribolov na klasičnu postavu. Važan je i podatak da sitne ribe nema toliko u priobalju kao u ljetnom periodu pa možemo loviti i s mekšim mamcima poput srdele, bibija ili velikog morskog crva te možemo držati sisteme u moru duže vrijeme bez straha da nam je ješka pojedena. Naravno, ovo stoji ako uspijemo doći do ješke koju tražimo, a ako ne, uvijek postoje ribolovni dućani ili zalihe usoljenih mamaca koje smo čuvali u hladnjaku. Sada je na dobrim poštama koncentracija ribe puno veća, a samim time su i šanse da ćemo ju dočekati puno veće. Ribe sada ima, ali ju je ipak potrebno tražiti, i to ne samo čestim mijenjanjem pošte, nego i mijenjanjem dubine i terena koji se nalazi ispred nas. Uz rubove molova i blizu obale teren zna biti vrlo mješovit, krenuvši od velikih grota i stjenovitoga dna obraslog travom gdje sve vrvi od raznih konopa i ostalih vrsta zadijeva koji su puni ježeva i obrasli raznim školjkašima pa sve do pješčane „pustinje“i muljevitih terena koji se mogu protezati prema otvorenom već na dvadesetak metara od obale. Tereni su razni, a na nama je da kako najbolje znamo i umijemo nađemo i „nanjušimo“ gdje bi se riba trebala zadržavati.

Piše: Željko Vedernjak

Dnevni odabir mjesta za orade i aktivno traženje ribe

Izbjegavajući lov u još uvijek dosta prometnim lukama, u zadnjih par izlazaka na more odlučili smo se za ribolov s velikih molova u blizini grada gdje smo prošlih sezona znali imati lijepe ribolove i guštanja s oradama. Iako je još uvijek bilo toplo i dnevna temperatura se nije spuštala ispod 15 do 20 stupnjeva, po PS-u sam stavio polarizacijske naočale i noseći pribor do pozicije gledao u more ne bih li što snimio. I stvarno, u sjeni velikog mola koji je ovaj put bio slobodan bez zavezanih i parkiranih barki, vidio sam ne jednu nego par manjih orada koje su se motale oko grozdova dagnji uz rub mola. Strujić i Din su, kao i uvijek, otišli na najistureniji vrh mola, složili svoje pribore i na klasičan klizni sistem zabacili komad crva s 60-gramskim olovima što su dalje mogli, vjerojatno zbog činjenice da smo na taj način lovili orade u kasnu jesen. Iako sam i ja složio jedan dalekometni štap, ponukan prizorom oradica koje sam snimio uz obalu, drugi sistem sam složio s puno lakšim, 30-gramskim olovom i zabacio nekih tridesetak metara od mola, paralelno s obalom. Kako se nekih dvadesetak minuta nikome nije ništa događalo, odlučio sam prezabaciti bliži štap. Teren ispred nas je do nekih tridesetak metara od obale bio sav u „grotama“ i velikom kamenju obraslom školjkama, dok su iznad toga počinjali pojasevi trave koji su se s većom ili manjom gustoćom protezali do nekih sedamdesetak metara od obale. Teren je ovdje bio dosta plitak, ali me jako podsjećao na ribolove koje sam imao na većim dubinama na vanjskim otocima poput Cresa ili Lošinja. Tamo je trebalo pronaći rub trave i postaviti mamac na čistinama u travi podalje od obale, a najbolje smo lovili ako bismo pronašli i nešto tvrđeg terena s kamenjem na dnu. Drugim štapom sam počeo pretraživati teren bliže obali zabacujući svakih desetak minuta sve dok nisam dobio prve grizeve. Prve zabace sam pokušao plasirati između završetka grota i početka trave, a ako se ništa nije događalo, izvukao bih svoj klasičan klizni sistem s dugačkim predvezom te zabacio po desetak metara bliže ili dalje. Čim bi olovo dotaknulo dno, povukao bih sistem nekih pola metra i ako bih osjetio da je dno čisto – to je to. Ako bih pri tome osjetio i nešto grota, odmah sam sve ostavio na miru i ne bih napinjao najlon nego bih ga čak i opustio kako mi jačina kurenta ne bi odnijela cijeli sistem u zadjev.

Stavio bi štap na rub mola, otvorio rolu i montirao plastičan kolut kao pokazivač ugriza na najlon nekih pola metra od role. Kada bih pogodio dobar teren, na griz nisam trebao dugo čekati i čim se kolut počeo primicati prema roli uzeo bih štap u ruke, pričekao dok se najlon nije počeo izravnavati i opalio oštru kontru. Prva oradica težine nekih četrdesetak deka bila je gore. Kada bih našao poziciju gdje bih tako brzo dobio griz, odmah bih preješkao i što brže zabacio na isto mjesto gdje bi se scena i novi griz obično vrlo brzo ponovili. Opet bih preješkao i pokušao zabaciti na isto mjesto i tako sve dok bi grizlo, a onda bih jednostavno izvukao štapove i krenuo dalje tražeći novu poštu. Takav način ribolova i pravilo traženja vrijedi cijelu jesen i početak zime sve dok more jako ne zahladi. Treba imati na umu da je sada riba vrlo aktivna i intenzivno se hrani, a nikad nije sama i kreće se u jatima. Što prije nađete poziciju gdje grize i ribolov će biti uspješniji, a kada prestane gristi, bolje je potražiti novu poštu nego gubiti vrijeme čekajući ih da ponovo naiđu. Ista stvar vrijedi i za ostale vrste oborite ribe poput arbuna ili fratara na pijesku koji će, kad ih nađete, odmah napadati ješku na vašim udicama bile one ješkane dagnjom, crvom ili komadićem lignje. Ovo nije bilo nikakvo izmišljanje tople vode nego jednostavno prilagodba terenu i trenutnim uvjetima na moru. Iako smo dobre ribe dobivali i na velikim daljinama (i dubinama), nije fora uvijek zabaciti najdalje „jer su tu veće ribe“. Ako ćemo se ipak držati nekih općenitih pravila koje je uvijek dobro slijediti, pravilo je da dobre pozicije uvijek slijede izvjesnu “šprancu”. To su obično mjesta blizu naselja i luka s mješovitim dnom između kamena i pijeska, uz prisutnost trave i s većom količinom školjaka, uglavnom dagnji. Prije svega, orada se na takvim lokacijama zadržava veći dio vremena, a periodi intenzivnog hranjenja uglavnom se poklapaju sa smirivanjem vremena ili okretanjem vjetra u južne smjerove. To možete uzeti kao pravilo, ali dobre ribolove smo imali i za bonace ili za sunčanog vremena usred podneva, neovisno o plimi, važno je da nađete dobru poštu, a svi imamo svoje „tajne“ i omiljene pozicije.

Srdela majka

I u ribolovu oborite ribe kao i u ribolovu grabežljivaca postoji samo jedan mamac kojeg možemo nazvati univerzalnim, a to je hraniteljica Jadrana – srdela. Dostupna na svakom koraku, od ribarnice pa sve do direktnog iskrcaja s plivarice, čak i u većim tržnim centrima gdje ih možete kupiti zamrznute, na srdelu grize sve i uvijek – pogotovo u hladnijem dijelu godine. Uz dostupnost, najveća joj je prednost što se većina dobrih pozicija za ribolov nalazi upravo na mjestima gdje se vrši iskrcaj ribe s ribarskih brodova gdje dobar dio srdele završi na dnu što je prirodni brum gdje je sva riba već navikla na njen miris i slatki okus i jedva čeka repete, naravno, montirane na vašim udicama.

Odabir sistema i pribora

Orade lovimo pridnenim sistemima (udicom, olovom i vrtilicom). Na prvi pogled ovo izgleda i više nego jednostavno, ali situacija se znatno mijenja pri samom izlasku na teren, gdje pravilno odabrana montaža čini razliku između dobrog ulova i prazne čuvarice. Osnovno je pravilo da sistem odabirete prema raspoloživim mamcima. Npr., koristite li bibija, sistem s dužim predvezom je jedini moguć zbog specifičnog načina montaže na udicu. Komade velikog crva, razne školjke ili rakove možete montirati i bez predveza, s olovom tik do udice, iako se bolje pokazalo korištenje standardnih predveza dužine barem 50 cm. Korištenje fluorocarbonskih struna za predveze vrlo je poželjno što zbog svojstva nevidljivosti u moru, što zbog svoje tvrdoće koju orada neće precvikati svojim jakim zubima koristite li manje promjere, a 0,25 do 0,30 mm bit će sasvim dovoljni. Zapravo vam za morski ribolov orada i ostale oborite ribe treba vrlo malo pribora. Dva štapa, obavezan podmetač duže drške i torbica u koju vam stanu role i nešto sitnog pribora. Univerzalac kojim ćete pokriti skoro sve vidove morskog ribolova s obale je dvodijelni ili teleskop štap idealne dužine 3,30 ili 3,60 m. Za pridneni ribolov namotajte monofil 0, 30 do 0,35 mm promjera. Ako želite oprobati snage s velikim oradama koje se kreću dosta daleko od obale, ponesite jak teleskop ili dvodijelni šaranski štap jačine 3,5 libre ili do 150 grama i pripadajuću big pit rolu s velikom špulom na koju namotajte najlon od 0,35 do 0, 40 milimetara debljine.

Od sitnog pribora morate sa sobom ponijeti dosta olova za lov na dnu. Olovo je na moru potrošan materijal jer ukoliko želite uloviti veće ribe, najčešći tereni na kojima ih možete naći puni su raznih grota, kamenih ploča ili guste trave posidonije koja u sebi krije razne zadjeve u kojima ćete redovito ostavljati svoje sisteme. Ponesite klizna olova okrugla ili oblika suze u težinama od 20 do 60 grama, a za veće daljine i teže i to će vam pokriti većinu situacija i terena na kojima se možete naći. Ponesite i par paketića vrtilica te gumenih perlica koje će vam služiti za slaganje najjednostavnijih kliznih sistema koji su ujedno i najlovniji. Odabiru udica posvetite malo više pažnje. Oradu na krupan mamac poput cijelog bibija lovite oštrim karbonkama širokog luka u veličinama od 4 pa do 1/0. Kada sve to stavite na hrpu, vidjet ćete da vam sve stane u jednu malu torbicu koju nije problem nositi sa sobom čak i na pozicije koje su daleko od auta.

Feeder štapovima na moru

Svi renomirani proizvođači ribolovnog pribora u svom asortimanu nude barem jedan, a obično i više modela takvih štapova u raznim verzijama. Feederi se najčešće proizvode u dužinama 3,60 do 3,90 metara dužine, a u kompletu se dobivaju i dva do tri izmjenjiva vrha različite snage – gramaže. Vrhovi su najčešće različito obojani ili im je snaga označena brojkama od 0,5 do 4 oz- a, tj. unce čija je vrijednost 28 grama. Klasičan feeder štap se sastoji iz tri dijela osnovnog blanka te se na najgornji dio štapa dodaju različiti izmjenjivi vrhovi. Feeder ima od 12 do 16 visoko kvalitetnih vodilica – obično jednostopnih te malo dužu dršku zbog lakšeg zabacivanja na veće daljine i bolju kontrolu ribe u drilu borbi. Po akciji bismo ih mogli podijeliti na dvije kategorije, parabolične koji se savijaju cijelom dužinom te modele s vršnom (semiparabolik) akcijom. Štapom parabolične akcije ugodnije je loviti, ali feederima vršne akcije lakše je dalje i preciznije zabacivati, bolja je indikacija griza, a kontriranje je brže i učinkovitije. Parabolični feederi su bolji za lov tanjim predvezima i kod zamaranja će bez napora zamoriti i natprosječno velike ribe, no neće ih spriječiti da se zabiju u grote. Uz dobar štap mora se upariti i adekvatna rola. Izbor na tržištu je dosta velik, a ono na što morate pripaziti je da ima par kvalitetnih ležajeva, pouzdanu i preciznu kočnicu, brzi prijenos barem 5 : 1 te jednu ili više rezervnih špula kako biste se mogli prilagoditi različitim situacijama u ribolovu. U feeder tehnici ribolova najčešće se koriste monofilne strune dok se upredene strune mogu koristiti u određenim situacijama kad treba ekstremno daleko bacati ili loviti na većim dubinama kada s upredenicom imate direktniji kontakt s ribom ili mamcima na dnu zbog njezine male ili nikakve istezljivosti. Mana upredenice je što ćete vjerojatno dobiti koju ribu više zbog bolje realizacije griza, ali ćete više riba i izgubiti tijekom drila zbog njene krutosti. Od monofila birajte one koji imaju vrlo malu istezljivost i, po mogućnosti, neka budu tonući. Ta karakteristika vrlo je važna zbog bržeg potapanja najlona na većoj dubini, pogotovo kada vladaju loši vremenski uvjeti poput na moru sveprisutnog vjetra. Ako koristite običan monofil, možete ga odmastiti uz pomoć obične krpice i sredstva za pranje suđa pa će lakše i brže tonuti što će vam uvelike olakšati ribolov.

Lučki brancin, pogotovo „svježa roba“ koja se pojavljuje svake jeseni je oportunist i hrani se onim što mu je u tom trenutku najbliže ili najlakše za uloviti. Zato ćemo ga uvijek naći u svim lukama i lučicama gdje ribari čiste mreže ili gdje pristaju koče i plivarice iza kojih uvijek ostane nešto uginule ribe. Kod izbora mjesta nema puno filozofije. Gdje god su naseljena mjesta i ima bruma, tu ćete naći i brancine kao i ugore koji se uvijek zadržavaju u blizini takvih pošti. Doduše, dobre su pozicije i van naseljenih područja gdje god se obala strmo ruši u more, ali ih mi obično izbjegavamo, prije svega zbog opasnog noćnog pentranja po stijenama, a i zbog toga što na takvim pozicijama ima puno više ugora koji prije brancina dođu na brum i zabačene postave, ali još i više zadijeva u kojima ih najčešće izgubimo tijekom drila. Jesen i zima su periodi kada u prvih par sati mraka na dobrim pozicijama rade samo manji ugori, a kako noć odmiče i mali ugori se miču, počinju gristi i brancini.

Pribor i sistemi za grabežljivce

Za lov brancina bit će dovoljan i osnovni najlon debljine od 0,30 do maksimalno 0, 35 milimetara s kojim se još uvijek s dna bez taktiziranju mogu potegnuti i izvući veće ribe na čišćim terenima koliko god jake i borbene bile. U ribolovu brancina obično se služimo teleskopskim varijantama štapova dužine 3,5 m i gramaže do 120 grama jer se vrlo lako sklapaju i rasklapaju te sistemi mogu ostati montirani i spremni za ponovno korištenje. Koristim vrlo praktične Okuma Aventa teleskopske štapove s Trio Rex Surf rolama koje kombiniram s manjim baitrunnericama poput Okuminog Longbowa 50, ako ne moram loviti predaleko. Kod pribora stvarno ne kompliciramo. Loveći na terenima s preprekama na dnu (jer uvijek pokušavamo loviti blizu konopa ili parkiranih barki uz rub molova) isprobali smo puno sistema pokušavajući naći idealnu montažu kako bi i prezentacija mamca, ali i indikacija griza te izvlačenje ribe bili što lakši i učinkovitiji. Najbolje su se pokazale razne inačice obavezno kliznih montaža s naglaskom na tome da se na svim sistemima nalazila tzv. „anti tangle“ cjevčica u raznim varijantama. Osim protiv petljanja, cjevčica će na terenima s mekanim dnom ili travom u lukama spriječiti da olovo dublje potone ili se zaglavi u razne zadjeve i cijeli sistem napravi više kliznim što pogotovo dolazi do izražaja u lovu opreznog brancina.

U bilo kojoj varijanti ribolova na tvrdom dnu korištenjem mrtve ribe ili fileta koristimo najjednostavniji klizni sistem s običnom cjevčicom na koju je montirana kopča s olovom. Osnovni najlon provuče se kroz cjevčicu te zaveže za vrtilicu s predvezom. Dobro nam se pokazala fora sa stavljanjem fluorescentne mekane perlice između vrtilice i cjevčice, jer, osim što je štitila čvor, svojim diskretnim fosforesciranjem je privlačila i radoznale brancine, pogotovo velike ugore i strijelke (samo nemojte pretjerati i umjesto perle staviti starletu jer ćete dobiti kontra efekt). Za lov živom ješkom poput salpice ili male bugve uvijek ću dati prednost tzv. „sistemu s podizačem“. To je inačica anti tangle sistema gdje je u principu sve okrenuto naopako. Umjesto da se olovo nalazi na kraju cjevčice, u ovom slučaju je montirano na drugu stranu – dalje od predveza te je cjevčica zakrivljena pod velikim kutom na pregibu gdje se nalazi kopča na koju montiramo otežanje. Na kontra strani cjevčice nalazi se malo zadebljanje – plovak koji cijeli sistem diže u zrak čim potone na dno. U takvoj varijanti sistema s olovom na dnu i „podizačem“ kojeg možete vidjeti na slikama, mamac zapravo ne leži na dnu nego se nalazi neposredno iznad. Na taj način grabežljivci će ga moći lakše primijetiti ili locirati pomoću mirisa, a ako koristite živu ribicu, ona se neće zakvačiti za razne konope ili grote na dnu ako lovite blizu takvih pozicija ili zapeti i zapetljati se u travu. Živa ribica će ostati iznad dna čak i kada se umiri, a plovak mu neće dopustiti da se zavuče ispod kamena ili drugih vrsta zadjeva jer će ga uvijek vraćati nazad. Najvažnija stvar je da će mamac uvijek biti vidljiv te, ako se npr. radi o filetu ili mrtvoj ribici, efektivnije širiti mirise privlačeći grabežljivce.

Prilikom izrade montaže bitno je pravilno odrediti duljinu predveza ovisno o duljini plastične cjevčice s malim plovkom na kraju. Duljina uvijek mora biti par centimetara (za živu ribicu i više) kraća nego što je duljina cjevčice. Ako je debljina osnovnog najlona 0,30 ili 0,35 mm onda će predvezi biti malo tanji, najbolje vezani na fluorocarbonsku strunu debljine 0, 25 do 0, 30 milimetara. Ako idete ciljano na strijelke ili ugore, umjesto florca se koriste gotove sajlice koje dolaze s vrtilicom s jedne strane te kopčom na koju montirate udicu s druge strane. Udice koje najčešće koristimo su tanke i širokog luka kako ne bi ubile ribicu prilikom montaže, a i kako biste lakše prošivali filete ili mrtvu ribicu (vidi na slikama Mustad model Chinu 10019 ili 10001 NP BN). Nakon što zabacite, pričekajte da olovo dođe do dna i polako namotavajte višak najlona dok ne zategnete cijeli sistem tako da vrh štapa bude malo našpanan, a rolu otklopite i stavite strunu pod gumicu na štapu ili otpustite kočnicu (baitrunner) te stavite lagani pokazivač ugriza poput običnog koluta ili laganog hangera. Senzori su od velike pomoći, pogotovo jer mirno možete leći u auto i spavati znajući da će se oglasiti na grizu.

Sitan pribor

Sve napisano u tekstu ne bi bilo moguće da kod sebe nemate dovoljnu količinu sitnog pribora bez kojeg je svaki ribolov nezamisliv. Možeš imati najbolju i najskuplju rolu, štap, indikatore i stalak za njih, ali bez “end game” pribora ne možeš loviti ribe. Moram priznati da ga ja imam jako puno i za potrebe slikanja za časopis uvijek objavim ono što je potrebno, kao što možete vidjeti na slikama. Pokušajte svoj sitan pribor držati urednim i toliko dostupnim da u svakom trenutku možete vidjeti gdje se što nalazi i izvući ono što je potrebno. Nemojte imati nered u torbi ili kutiji, jer kad riba počne gristi, svaka sekunda je bitna, mislim na gubljenje sistema i prevezivanje istih, ja uvijek kasnim – ne morate i vi.