Šaranski ribolov zimi – magla i led, nije bed!

13 min read

PR / Broj 45 / Prosinac / 2011.

Piše: Truli

Još je jedna sezona polako prilazila svom kraju i želio sam za kraj ribolova na šarane u 2011. godini odraditi još jednu kampanju od dva tjedna prije nego pospremim štapove i to na poziciji na kojoj nisam jako dugo lovio. Pozicije unutar pogona separacije na jezeru Zajarki oduvijek su me privlačile više od ijedne druge na jezeru. Najviše zbog mira i nekog osjećaja izoliranosti. No, to je imalo i svoju cijenu, buku kamiona, prašinu i obavezno nošenje kompletne opreme na mjesto ribolova. Kako je već dvije sezone plovni bager provodio iskapanja na cijeloj sjevernoj strani jezera, tako je u to vrijeme bilo nemoguće normalno loviti na tim pozicijama u separaciji. Najveći problem bilo je uređenje nove obale i novo iskapanje šljunka baš na najatraktivnijim lokacijama.

Te su lokacije nepovratno izgubljene, ali su i nastale neke nove. Njihovim nestankom u potpunosti su se promijenile i navike, kretanje i zadržavanje riba u tom dijelu, ali i na površini cijelog jezera. Toliko silno sam želio provesti jesensku kampanju baš tamo, da mi niti jedna druga, daleko jednostavnija i možda puno atraktivnija pozicija nije toliko okupirala um, kao te u separaciji. Srećom, za potrebe „Jesenskog kupa“ plovni se bager zajedno sa svojim pontonima spojio na hrpu i oslobodio cijeli prostor separacije na kojemu je do tada od ljeta bilo nemoguće loviti i omogućen je koliko toliko normalan pristup lovnim pozicijama. Za posljednju kampanju u 2011. godini ciljao sam na poziciju koju smo mi lokalni ribolovci zvali „stara Batina“. No to mjesto je zbog vodenih pumpa i skučenosti prostora gubilo svoju atraktivnost i potonula je u zaborav. Ali novouređena obala je ovaj problem u potpunosti riješila. Drugo mjesto na Jesenskom kupu samo je potvrdilo da „stara Batina“ nije izgubila na svojoj darežljivosti i dalje je obilno nagrađivala svaki trud vrlo lijepim ribama, često puta težima od 20 kg. I kako sada ne iskoristiti takvu priliku, budući da si ja uvijek volim u tančine isplanirati svaki ribolov, svaki detalj bio mi je vrlo bitan. U tjednu kada je bio kup, mjesec je iz uštapa prelazio u zadnju četvrt. Odmah nakon tekme na mjesto je zasjeo Grga i odlovio lijep ribolov od tjedan dana. Poziciju je nakon njega preuzeo Šveđanin Ola. Imao je nesreću da dođe u vrijeme naglog porasta vodostaja, a uz sve to i drastičnu promjenu temperature zraka i vode i tjedan mladog mjeseca. Naime, u tjednu mladog mjeseca ribolov je uvijek slabiji nego inače, lovi se, ali ne tako dobro kao u ostalim mijenama. Ja sam planirao doći nakon njega, u tjednu kada se mjesec otvara iz prve četvrti u uštap. Za mene to je najbolji termin koji postoji na Zajarkima i nevezano za sezonu, on uvijek jako dobro radi!

Stara, nova pozicija

Dolaskom na poziciju i ispraćajem Olea na avion za Švedsku, započeo sam svoju novu dvotjednu avanturu. U razgovoru sa Šveđaninom bilo mi je nekako žao što se u šest dana ribolova nije nalovio riba, iako se vrlo dobro pripremio. Uspio je uloviti svega jednog šarana od 19 kg i par manjih, a dosada su svi njegovi zemljaci upravo na toj poziciji imali ribolov života. Cijeli se taj tjedan na cijelom jezeru vrlo slabo lovilo, pa mu je to i bila koliko toliko utjeha da nije jedini. No, rekao je da će doći s Birgerom na revanš u proljeće slijedeće godine.

Stajao sam opet na istoj poziciji na kojoj sam zadnji put lovio također jesensku kampanju davne 2007. godine. Pozicija je sad doduše bila izmijenjenog izgleda pa mi je trebalo malo vremena dok nisam u glavi posložio nekadašnji izgled, sjetio se gdje su tada bili orijentiri,a gdje su ti isti danas. Orijentiri koje sam tražio u vodi su nestali, njih je brod uništio. Trebalo je sve iznova tražiti. Nakon pola sata markiranja našao sam dio terena za koji sam pretpostavljao da je možda dio nekadašnjeg spruda na kojem se lovilo, a i daljina je bila otprilike ista. Možda 10-15 metara dalje od pozicije gdje je lovio Ola. Nakon nekoliko raketa pred sam sumrak dobio sam prvu ribu, vrlo lijepog ljuskaša od 18.025 kg. Nije moglo bolje krenuti! Taj dan sam ulovio ukupno osam riba, a toliko je Ola imao u šest dana. Nije bilo dvojbe, to je to, treba samo hraniti poziciju i loviti. No, idućeg dana i veći dio večeri izgubio sam tri ribe i samo jednu izvadio. Idući dan situacija je bila još gora, samo dvije ribe u 24 sata! Srećom, obje su bile lijepe i velike, a kad jedna od njih ima 20.700 kg onda se previše i ne žališ da ti slabo grize. Ova mi je riba vratila poljuljano samopouzdanje, ali sam i dalje bio zabrinut na vrlo slabu aktivnost ribe na hranilištu. Znao sam da iduće jutro nešto moram mijenjati, inače ću dva tjedna provesti samo u čitanju knjiga. Na vodu sam ponio i miks pa sam vrijeme ranog pada mraka i preranog odlaska u krevet iskoristio na izradu boila na vodi. U dvije večere napravio sam sve skupa 19 kg boila arome čokolada, promjera 22 mm i 1/2 kg lovnih od 14 mm. Ovu kampanju sam lovio isključivo samo na boile iako sam tijekom cijele sezone lovio samo na kukuruz. Kao prihranu sam koristio boile, partikl i pelete. Boile bih dan unaprijed narezao na polovice i četvrtine te ih ostavio 24 sata u namakanju s partiklom da i on upije miris boile, a potom onda to sve pomiješao s peletama.

Vremenski uvjeti i taktika hranjenja

Prvi tjedan ribolova imao sam vrlo lijepo i mirno vrijeme, ujutro je bilo oko 5°C dok bi dnevna temperatura bila i do 15°C. Bila je nekakva južina pa sam dan dva po danu bio u kratkim rukavima. Bilo je vrlo ugodno za loviti, tako da sam s lakoćom i užitkom odradio novo pretraživanje terena i odlučio se još više primaknuti sredini jezera gdje se riba najviše bacala. Novo hranilište sam napravio na daljini od cca 125 metara, na dubini od 5.5 do 6 metara, dno je bilo muljevito. Na ovom sam se hranilištu zadržao do kraja kampanje. Zabacivao sam samo na jedno usko hranilište, nisam hranio na široko. Ribe sam dobivao u samom središtu hranilišta, upravo na mjestu gdje je padalo najviše raketa i to na sva tri štapa. Bilo je nekoliko situacija kada sam u danu imao po osam grizeva. Svaka riba koju bih tada izvadio imala je usta, donji dio trbuha, pa čak i prednje peraje potpuno narančaste od rovanja po mulju i traženja krvnih crva (ver de vas, bloodworm). Prilikom zabacivanja obavezno sam privlačio olovo k sebi da ga izvučem van iz mulja dok ne klizne, a takav pristup i inače uvijek radim kada lovim na mulju. Novo hranilište je ubrzo počelo davati vrlo lijepe ribe. U prosjeku sam cijelo vrijeme kampanje dnevno znao dobiti od 1-3 ribe teže od 15 kg, nekoliko od 8-10 kg te par manjih iznad 5 kg. Prosjek je bio 5-8 poteza unutar 24 sata, pola danju, pola noću. Najviše riba sam dobivao nakon 13 sati, to je bila rutina koja se ponavljala svaki dan. Nakon toga riba mi je dolazila prije sumraka ili dva sata nakon sumraka. Tada bih imao nekoliko riba do 22 sata i svega par riba nakon ponoći. Srećom, nisam imao prevelike aktivnosti noću, pa sam mogao normalno spavati ne izlazeći iz topline vreće za spavanje, pogotovo u drugom tjednu kada je noću bilo jako hladno. Bila mi je muka ustajati noću zbog obavljanja fizioloških potreba, a gdje još k tome da po takvoj zimi uživam u smrzavanju vani i drilanju ribe. Ma ni u ludilu !!!

Bio sam vrlo zadovoljan rezultatima koje sam dobivao na novom hranilištu kao i reakcijom riba, sve je radilo kao po špagi. U jednom od dana u prvom tjednu dobio sam „napucanog“ šarana od 18.100. Istu ribu sam dobio u proljeće sa 15.500 kg dva puta, a sada je imao skoro 3 kg više. Koji nevjerojatan napredak? A onda sam u sumrak, dobio ljuskaša Vertigo koji se inače ne ulovi baš često, sada je bio napucan maksimalno, izgledao je teži nego što u stvari i je. Vrlo velika i široka leđa, vjerujem da će uskoro prestići po težini i Mamu. Vaga je pokazala 24.600 kg,…. ideššššš, kakva riba!!! Bio sam jako sretan zbog ovog ulova.

Kroz cijelu kampanju hranio sam tri puta dnevno po 20 raketa, ujutro, u podne i predvečer. Čak sam jednu večer hranio po mraku, ali nisam ostvario rezultat koji sam priželjkivao pa sam odustao od ove taktike. Dan sam kratio zavaljen u stolici na suncu, uživajući u vremenu i krateći vrijeme čitanjem knjiga ili promatrajući vodu. Noću jednako tako, ranim padom mraka bilo je prerano da legnem spavati pa sam i tada čitao, srećom, gotovo sam svaku noć imao po nekoliko grizeva pa je to vrijeme do normalnog vremena za spavanje brzo prolazilo. Znao sam da me ovakvo lijepo i ugodno vrijeme neće dovijeka služiti i da ga moram iskoristiti najbolje što mogu. Krajem prvog tjedna i dolaskom vikenda period mirnog vremena je počelo zamjenjivati vjetrovito vrijeme, gotovo uvijek u kasnim poslijepodnevnim satima. U nekoliko navrata sam imao problema tijekom drila s ribom koja mi je odlazila ispod konstrukcije broda i pontona kojeg je jugoistočni vjetar još više nabijao k meni. Problem sam rješavao gurajući špicu štapa u vodu. To je malko dulje potrajalo, ali srećom uspješnost ovog manevra bila je 100%-tna, nisam izgubio niti jednu ribu ispod pontona ili potrgao najlon na dio konstrukcije, čak niti noću u magli.

Jesenski problemi

Eeeeehhh… kad se sjetim magle! Kakva bi to bila jesen bez nje? Magla je počela kontinuirano dolaziti s početkom drugog tjedna, noći su bile vedre s mjesečinom. Uvijek bi se pojavila u isto vrijeme, oko 22 – 23 sata. Ostajala bi do 10-11 sati ujutro, a jedan dan sam imao čak 24 sata maglu, uopće se nije maknula, pa sam morao hraniti i zabacivati na blef, u maglu, na osjećaj. Svejedno sam taj dan ulovio šest riba, njima magla nije smetala. No kad bi se magla digla svanuo bi lijep dan, čak je par dana bilo i dosta toplo, iako je dnevna temperatura pala za 7-8°C ipak je bilo ugodno! No sa zalaskom sunca ili kada bi temperatura bila oko 0°C ili nekoliko stupnjeva ispod, najveći problem mi je bilo slikanje s ribom. Zimi mi je to uvijek najveći problem, baš zbog baterija u aparatu. Aparat sam držao u šatoru, ali nije niti tamo temperatura bila ništa veća, osim ako nisam imao upaljenu grijalicu, što je u drugom tjednu s padom noći postalo pravilo. Čak i kada bih stavio nove baterije zbog zime bi mi se aparat ugasio nakon svega nekoliko slika. Baterije sam zbog toga morao držati u džepu na toplom. Taj dio oko slikanja bio mi je prava noćna mora. Pored problema sa sve prisutnijim zahlađenjem gdje je iz večeri u večer bilo sve hladnije i hladnije, veliki problem postali su napadi štakora i miševa. Još nikad nisam doživio tako nešto na vodi niti ikada vidio toliko velike štakore na jezeru. Najgore je bilo njihovo trčanje oko šatora, čak i zaletavanje na sam šator, pogotovo oko kanti s prihranom. To znalo trajati po cijelu noć. Često puta bi me baš oni probudili tapkanjem po podnici šatora. Ovi su bili veliki poput ježeva, a što je najgore, ulazili su mi bez imalo straha noću u šator. Svu hranu i mamce sam osigurao od bilo kakvog kontakta s njima, no sama spoznaja da su možda samo njušili oko toga nije me baš previše opuštala. Uspio sam ubiti jednog ogromnog štakora, dugačkog s repom preko 50 cm i nekoliko miševa. Izgleda da ih je hladnoća tjerala da noću traže toplinu, jer tako nešto inače nikada ne rade. U drugom tjednu sam imao nekoliko noći s vrlo jakim mrazom, temperature od -5°C noću, a najhladnija je bila -7°C, u noći kada je padao i snijeg. Toga dana ujutro nije bilo magle pa sam krenuo hraniti, nakon 10-tak raketa vodilice su mi se toliko ledile da je bilo nemoguće dalje normalno hraniti, kočnica na roli mi se zaledila, pa sam uvečer spakirao stvari i otišao kući. Taj dan sam imao samo jednu ulovljenu ribu.

Mamci i lovni sistemi

Od boila sam koristio nekih 6 kg Mainline Fusion koje mi je ostavio Ola, no na njih nisam ulovio niti jednu ribu. Kasnije sam prešao na tih 19 kg čokolade i na njih sam lovio skoro cijeli prvi tjedan. Slijedeće u nizu bile su boile koje mi je ostavio češki prijatelj Irka koji je tester mamaca za češku firmu Max Carp. Dao mi je 10 kg boila da ih probam. Mogu reći da sam bio ugodno iznenađen rezultatima lova na voćno-začinsku boilu zanimljiva imena Messiah. Nakon tih boila prešao sam na fish boile arome lososa, ali sam i dalje kao lovni mamac koristio Messiah boilu. Na tu sam boilu ostao loviti do kraja kampanje i definitivno je bila najlovnija boila kampanje. Na nju sam ulovio još četiri debele ribe, golače od 24.350, 24.225, 20.650 i 18.975. Sveukupno sam u 13 dana ribolova imao 72 poteza, od toga 14 izgubljenih riba, dok su 22 ribe bile teže od 15 kg, ukupno 635 kg. S obzirom na godišnje doba i vremenske uvjete to je izuzetno dobar rezultat. Potrošio sam 50 kg partikla, 50 kg boila i 12 kg peleta. Lovio sam isključivo na fluorocarbonske predveze dužine 25 cm, udice Korda Kurv Shank 8 i mamce veličine 14 mm u kombinaciji s plivajućom boilom Nutrabaits Ananas N-Butric od 12 mm, sistem je bio klasičan safety bolt. Na kukuruz sam probao loviti samo jedan dan kada sam probao loviti na hranilicu. Cijeli taj dan nisam imao poteza na tu kombinaciju pa sam se vratio na klasičan lov na dno.

Kako sam ostvario ovakav rezultat?

Kvalitetan rezultat u kasno jesenskom ribolovu moguće je ostvariti, ali samo uz nekoliko preduvjeta.

Prvi uvjet je dobar odabir lovne pozicije. Ukoliko se odlučuješ loviti na nekom jezeru ili rijeci moraš vrlo dobro poznavati navike zadržavanja riba na pojedinim lokalitetima kroz cijelu sezonu. Također treba poznavati konfiguraciju tla i uvjete vodostaja kao i navike riba u specifičnim vremenskim uvjetima. Ono što je najvažnije, treba imati samopouzdanja u svoj odabir mjesta tijekom cijelog tog ribolova, pogotovo ako znaš što takav lokalitet može ponuditi u tom dijelu godine. Dakle, isključivo samo provjerene i sigurne lokacije. Ovakav odabir ja uvijek zasnivam isključivo samo na prethodnim iskustvima, ne samo osobnom, već i ostalih ribolovaca.

Drugi uvjet po meni je odabir termina provedbe ribolova, on je usko povezan s prvom točkom jer jako djeluje na odabir mjesta. Vrlo je važna i količina dostupnog vremena (sati, dani, tjedni), vremenski utjecaji kao i promjene. Samo znanje i iskustvo o tome kako vanjski vremenski utjecaji na toj vodi utječu na ponašanje riba na pojedinim pozicijama već je pola uspjeha u ribolovu.

Treći uvjet je konkurencija, ako se želiš naloviti velikih riba u ovom dijelu godine, zaboravi lov u društvu na uskom bliskom području. Ovo je dio sezone za koji se zna da se uglavnom love veliki šarani. Riba ne prima tako dobro kao ljeti, manje je poteza, pa samim tim i manje šansi, a svaku šansu treba iskoristiti maksimalno. Takve ribe dočekuješ na jednom hranilištu, pa je poželjno izbjegavati zbijena mjesta gdje u blizini lovi nekoliko ribolovaca jedan do drugoga u nizu. U takvim situacijama dio riba iz tog područja podijelit će se među svima koji tamo love, netko će loviti dobro, a netko slabo. Ja sam pak ciljano tražio izolaciju i poziciju na kojoj sam očekivao da nitko drugi neće u dva tjedna loviti blizu mene. Samo zato što u tom dijelu godine za lov velikih riba vrijede određena pravila igre – to je sva mudrost, a mislim da sam svojim rezultatom dokazao to o čemu govorim. Od svih ribolovaca koji su u ta dva tjedna lovili zajedno sa mnom na jezeru ulovljeno je dosta riba, neke i puno veće nego što sam ih ja ulovio, ali mislim da sam u odnosu na svakog drugog pojedinca na jezeru imao više poteza i ulovio više riba samo zato što sam na tom dijelu jezera bio sam i što nisam trebao dijeliti ribu s drugima, jer nije bilo konkurencije.
Slijedeći uvjet je odabir mamaca i taktika hranjenja. I ovdje je vrlo važno imati samopouzdanja u dobar odabir mamca, kako prihrane tako i lovnog mamca, količinu prihrane ne moram niti spominjati. Sve ovisi o iskustvu pojedinca, mislim da je ovdje najvažnije osloniti se na unutarnji osjećaj instinkta, njemu treba uvijek vjerovati, kad počneš sumnjati u sebe, izgubio si koncept, izgubiš fokus i propada ti ribolov.

Možda će ovaj tekst motivirati nekoga da se okuša u zimskom lovu šarana, kada vladaju još teži uvjeti, ali je i manje poteza, no onda u pravilu dolaze „samo pajceki“ pa se isplati loviti. Ja sam unatrag nekoliko godina bio u toj fazi eksperimentiranja i moram priznati da mi je puno draže loviti do granice kada moj užitak ribolova počne prelaziti u moje mučenje. U takvom ribolovu me „grije“ jedino adrenalin pri pogledu na savijenu špicu štapa i tiho štektanje kočnice role, dok upaljenom lampom noću šaram po mliječno bijeloj zavjesi magle i dok milioni čestica vode izgledaju poput prolaska kroz najgoru mećavu jer ne vidim niti metar ispred sebe, kada mi se dlan ledi u dodiru s drškom role, a vilica i udovi počnu nekontrolirano gibati, a muzike nema, zvuči poput prave avanture, hvala, ali za mene ne. Za sve one koji su odvažniji i hrabriji od mene želim puno sreće i velikih riba u zimskoj kampanji. Pozdrav svima, bistro vam bilo u 2012. godini!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana