IGRA SKRIVAČA
9 min readPRM / Broj 14 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2016.
Jedino ugođaj na muljevitom terenu s puno slatkovodnih izvora ne daje dojam ribolova na moru, ali brancin je specifična vrsta koja voli specifične terene…
Piše: Jurica Pokrovac
Unatoč ribolovu na novom i dosta specifičnom terenu i usprkos činjenici da ljeto ne slovi za top sezonu ribolova brancina, prošle godine sam nanizao dosta uspješnih ribolova. U biti, po pasjim vrućinama lovio sam bolje nego ikad! Misleći kako sam posložio kockice, novo ljeto sam čekao spreman i pun samopouzdanja uvjeren da ću se „ubiti od ribe“, a sve je ostalo na čekanju! Ljeto je prošlo, a pravu akciju nisam dočekao. Nije da je bilo loše, uvijek se dalo ponešto uloviti, ali prošlogodišnji početnički uspjeh nisam ponovio. Prelistavajući ovogodišnje fotografije i vraćajući film unatrag shvatio sam da sam se morao puno više potruditi za svaku ribu, a ribe jednostavno nije bilo kao lani.
Koji je razlog „suše“ ne znam. Puno je faktora koji mogu utjecati na populaciju brancina. Možda su jednostavno jedan ili dva mrijesta unatrag par godina zakazali pa se sada ukazala praznina u kojoj nedostaje generacija ili dvije brancina. To se događa sa svim vrstama, kako morskim tako i slatkovodnim. Jednostavno se mora poklopiti puno faktora da bi mrijest bio uspješan. Isto tako se mogla dogoditi i eksplozija populacije – stvar prirode i sreće. Primijećena je i sve veća populacija agresivne strijelke koja također može biti jedan od razloga, ali svakako ne glavni. Prevelik pritisak ribolovaca koji raste iz godine u godinu, uz svu silu legalnih i ilegalnih alata koje lakom čovjek smisli, sigurno ima svog učešća u trenutnoj situaciji. Dva puta sam se loveći iz belly boata i sam zakvačio na plivajući parangal. No što je tu je, treba se pomiriti s tim i prilagoditi situaciji.
Bezbroj puta dokazani Keitech Easy Shiner rijetko kad zakaže 
Za sam ribolov najzanimljivija je i činjenica da se smanjenjem gustoće populacije bitno mijenja i ponašanje brancina. Dok su u jatima ponašaju se kao po nekakvoj šabloni. Svi odjednom kreću s hranjenjem i zajedno prestaju. To se ponavlja otprilike dva puta dnevno i ne može proći nezamijećeno, pogotovo na plitkim terenima. Prošle godine često sam kupio vrhnje na tim skupnim gozbama, dok se ove godine situacija bitno promijenila. Tek sam jednom u svibnju imao priliku tridesetak minuta uživati u prizoru mahnitog hranjenja i usput uloviti desetak brancina, a da sat-dva prije i poslije toga nisam imao niti jedan jedini griz. Ove godine samo nedorasle primjerke srećem u jatima, dok je imalo veća riba raštrkana posvuda po komad-dva. Žive samotnjački i ponašaju se neovisno jedna o drugoj, a time i nepredvidivo, što bitno otežava ribolov. Situacija se i dalje ne mijenja i taman sam odradio prvu jesensku partiju šaha s brancinom.
Bura u kostima
Kraj rujna je donio nešto kišovitih dana i malo hladnije noći. Treba otvoriti jesensku sezonu i naplatiti ljetni dug. Kao da se prvi put spremam na ribolov, od uzbuđenja nisam odspavao ni minutu i već u tri ujutro krećem na more. Prva stanica je jedna lokacija pod mostom s nešto umjetne rasvjete, gdje sam planirao ubiti malo vremena sa strijelkama, a onda bih pred svitanje sjeo u belly boat i ostatak ribolova tragao za brancinom. Međutim, tu sam zatekao parkiran automobil. Nema ribiča na obali, a stakla u autu zamagljena… što god se unutra događalo nisam želio smetati pa sam produžio dalje i odlučio dosta ranije sjesti u belly boat. Vedra je noć, gotovo pun mjesec i lagana burica. Navukao sam neoprenske čizme i na kratke rukave još obukao majicu s kapuljačom i laganu vjetrovku. Sjeo sam u belly boat i odmah počeo pretraživati teren silikonskim shadovima na wormici bez otežanja. Dugo se nije događalo ništa, osim što mi se bura lagano uvukla u kosti i prsti odrvenjeli, a neprospavana noć koja je još trajala polako je uzimala danak. Odložio sam štap pored sebe da malo ugrijem prste, a peraje spustio u travu u plićaku da me vjetar ne nosi. Da je imalo toplije odspavao bih bez problema do svitanja sjedeći u belly boatu, ali samo sjediti usred mora i smrzavati se nije imalo smisla. Odlazak na obalu ne dolazi u obzir – štap u ruke, peraje u pogon i bacaj dalje. Nakon samo desetak minuta napokon sam dobio udarac prvog brancina od cca 600 g. Lijepa i borbena riba na UL štapiću razbudila me sasvim dovoljno da sam trenutno zaboravio na hladnoću. Do svitanja se ne događa ništa. Samo taj jedan udarac u dva i pol sata bacanja, a da usput nisam čuo niti jedan pljusak oko sebe. Nastavlja se ljetna shema i preostaje samo traganje za ribom.
Pastrvske tehnike na moru
Prebacio sam se na površince i taman sam prolazio desetak metara od obale kad sam uočio sramežljiv kolobar u samoj podlokanoj obali s koje se trava spuštala u more. Bacio sam varalicu na metar od kolobara i taman počeo šetati Dog-X JR kad se pojavila brazda po površini direktno na varalicu. Pljusak i jak udarac, ali bez realizacije. Ponavljam zabačaj i mališan od 250-300 g pogađa isprve, i to tako da mu je prsna trokuka završila u škrgama! Kako?! To isto sam se pitao i bezbroj puta ranije kad mi velika pastrva s onolikim ustima lupi, promaši ili spadne, a ona malena od jedva pedlja isprva spakira cijelu trokuku Meppsa trojke i zapečati si sudbinu. Nesretnog brancinića sam izvukao za škrgu koja je pokidana virila iz usta, pažljivo oslobodio udice i spremio u čuvaricu – ako preživi idućih pola sata ide nazad. Nažalost, nije izdržao dugo…
Precizni zabačaji između busenja trave često izazovu reakcijske grizeve brancina u zasjedi
Oseka otkriva idealna mjesta za zasjedu. Za vrijeme plime brancina u sjeni podlokane obale plijen u prolazu puno teže opaža.
Nastavio sam optimistično s pretpostavkom da nisu jedini koji koriste podlokanu obalu kao savršen zaklon za zasjedu ili jednostavno traže rakove kojih na takvom terenu ima poprilično. I do sada sam ih nalazio na takvim mjestima, ali u većini slučajeva su bili mališani koji su napadali sve što im se ponudi pa sam brzo odustajao. Osim toga takvi i nisu baš diskretni i lako se uoči jato aktivnih malih razbojnika, ali ovaj put obala je bila tiha i nadao sam se da bih mogao isprovocirati još kakvu veću ribu na napad. Nastojao sam se kretati diskretno blizu obale da ne poplašim ribu. Iz belly boata se to može odraditi savršeno dok bi s obale bilo gotovo nemoguće. Kako bih izbjegao nepotrebno zapinjanje varalice u travu na obali (da ju otkvačim morao bih prići do same obale i poplašiti eventualnu lovinu) prebacio sam se na silikonce na weedless montaži i neopterećeno bacao u samu obalu između busenja trave očekujući reakcijske grizeve – ili će bubnuti odmah ili pobjeći glavom bez obzira. Ovo me podsjetilo na ribolov pastrve – precizni zabačaji ispod ruke pod granje ili među kamenje na suprotnoj obali. Pastrvska shema na moru – neočekivano, ali korisno i jako zanimljivo. Već desetak metara dalje pogađam lijepog brancina u glavu i ovaj reagira odmah i prije nego sam okrenuo ručicu. Privlačim ga lagano bez forsiranja nisko položenim štapom da ne izbije na površinu i ne radi previše buke. Konačno u podmetaču imam lijepu ribu od kojih 800 g. U sljedećih pola sata – sat pretražio sam cca 150 m takvog terena i dobio još nekoliko riba od pedlja do 500 g i baš svaki je napao u prvi metar povlačenja. Jedino su sitni po nekoliko puta kljucali dok se ne bi zakvačili ili odustali. Zanimljivo je da se cijelo to vrijeme nije mogla uočiti nikakva aktivnost ribe, iako je dubina rijetko prelazila pola metra. Koliko god diskretno odrađeno, ulov sedam-osam riba na malom prostoru je bilo dovoljno da sve stane pa sam se odlučio odmaknuti od obale i pokušati malo dalje površincima da bih se eventualno opet vratio kad se sve smiri.
Muke po Patchinku
Iz kutije sam odabrao nedavno nabavljenog i jako hvaljenog Xorus Patchinka kojeg sam se jedva natjerao kupiti jer je nenormalno skup, ali me na kraju znatiželja koštala. Silno sam želio isprobati nešto što hvali svatko tko ga ima u kutiji. Sa svojih 100 mm i nije baš najsretnije rješenje za ribolov UL štapom, ali ide nekako. Na ranijem ribolovu na njega sam imao nekoliko napada bez realizacije pa sam na preporuku prijatelja promijenio grudnu trokuku, ali sada varalica jednostavno nije dobro radila. Jedva se mogla natjerati na par otklona u komadu. Isprovociran time uzimam kliješta i vraćam originalnu trokuku s druge varalice nazad i već u prvom zabačaju nakon samo metar-dva povlačenja imam napad i malo jači otpor s druge strane. Kočnica na mekano i lagano privlačenje uz par bjegova. Nemam dobra iskustva s trokukama i drilanjem kroz posidoniju pa sam oprezan. Naposljetku, prekrasan brancin od oko kilu i pol ulazi u podmetač. Začudo, obje trokuke bile su parkirane u tvrdo. Varalica je opet radila kako spada, ali ribu u idućih pola sata nisam uspio zainteresirati. Prošao sam sigurno 300 m bacajući i lagano se puštajući niz vjetar dok nisam dobio prvi udarac i kontru u prazno, zatim još dva bez kvačenja. Desetak minuta poslije još se jedan brancin diže i neuspješno gađa dva puta. Opet imam isti problem s tom varalicom, ali makar radi puno ljepše s originalnim trokukama (što mi i nije neka utjeha). Ubrzo prilazim kamenitoj položenoj obali i na kopču opet kvačim Dog-X JR. Zabacujem i štopam upredenicu da varalica ne udari o stijenje, lagano privlačim i odmah u samom plićaku dobivam malca od oko 300 g, a samo par minuta kasnije još jednog sličnog. I tu su se parkirali u samoj obali među kamenjem. Takve ribe naš zakon nažalost ne štiti, ali bi ih bez iznimke trebali vraćati jer se vjerojatno još nisu imali priliku izmrijestiti.
Rakovica u ždrijelu brancina… jedna od najčešćih lovina
Oseka otkriva karte
Jutro je već poodmaklo pa sam odlučio polako krenuti nazad. Brže i ne može, kad moram u najsporijem mogućem plovilu mlatit perajama kontra bure, a planiram još jednom obići onu podlokanu obalu s početka ribolova. Put do tamo trajao je iscrpljujućih sat i pol, ali sam se nekako dovukao i imao što vidjeti. Nedostajalo je 20-25 cm mora. Oseka je uništila svaku nadu za bilo kakvim ulovom, ali fino otkrila zaklon koji brancin koristi za vrijeme plime. To koristim za par fotografija da bolje dočaram uvjete u kojima brancin ima sve što mu je potrebno za uspješan lov i lagano odlazim prema autu. I ovog puta sam morao prihvatiti igru skrivača koja je opet zanimljiva na svoj način. Čak i zanimljivija od jata ribe koja se glasno gosti i samo čeka pravu varalicu pred nosom! Lagano šuljanje i pretraživanje obale metar po metar UL priborom i nekoliko zainteresiranih riba i više je nego dovoljno za dobru zabavu. Jedino ugođaj na muljevitom terenu s puno slatkovodnih izvora ne daje dojam ribolova na moru, ali brancin je specifična vrsta koja voli specifične terene. Kome smeta, široko mu more, a ja ću se opet vratiti jer je zanimljivo, izazovno i zabavno!
Krasan brancin na mjestu na kojem je samo koji sat prije oseke krstario u potrazi za plijenom
