BIBI – Kako ga sami izvaditi?
5 min readPR / Broj 26 / Svibanj / 2010.
Opet lovostaj! Talijani opet ne vade školjku, niti izvoze bibija. No imamo rješenje. Bibija naime ima u izobilju i na našoj strani Jadrana, samo treba znati gdje i kako ga potražiti…
Piše: Duško Tošić
Početkom sedamdesetih godina Talijani su iskopavajući školjke naišli na ovog crva. Pokušaj da se isproba kao mamac pokazao se više nego uspješan. Od početka devedesetih ga (naravno uz školjke) uzgajaju u plitkom lagunarnom mulju u okolici Venecije i imaju vrhunski izvozni proizvod. Ovaj crv pripada porodici Sipunculide (Sipunculus nudus). U prirodi postoji preko 320 vrsta ovog crva i svi su morski, a u Mediteranu obitava 10-tak vrsta. Nalazi se i do nekoliko stotina metara dubine. Najveći primjerci bibija izrastu do pola metra dužine. Tamno smeđe je boje sa laganim fosforescentnim odsjajem, što je posebno dobro za noćni ribolov u vrijeme punog mjeseca. Ima tvrdu kožu pa ga sitna riba teško skida sa udice. Ispunjen je prozirnom tekućinom koja izlazi iz njega dok ga ješkamo, a to dodatno mami ribu. Na jednom kraju ima kružna usta okružena sa malim osjetilnim pipcima kroz koja usisava pijesak, a sa njim i mikroorganizme i organske čestice kojima se hrani. Bibi je dvospolac, a razmnožavanje se vrši vanjskom oplodnjom. U početku oplođena jajašca plutaju u vodi sa ostalim planktonom, a zatim padaju na dno i ukopavaju se u pijesak, gdje nastavljaju razvoj do odrasle jedinke. Bibiji nemaju cirkulacijski, a ni respiratorni sistem, pa tako ni krvi. Opskrba sa kisikom ide preko kože. Zbog usporenog načina života ima dosta dugačak životni vijek. Odličan je mamac za sve šparide, prvenstveno oradu, ovčicu, velikog arbuna, fratra, šarga…
Vađenje bibija
Tri su osnovna načina kako doći do bibija. Prvi je da odete u ribolovni dućan i kupite ga.
To je ujedno i najjednostavniji, najbrži i najskuplji način. Drugi način je da ga pokupite na pješčanim plažama nakon jake bure koja „preore“ morsko dno. Treći način je da zaronite i pokušate ga sami iskopati. Ovo je najteži način jer se uglavnom radi o jako napornom poslu.
Školjke rumenka i bodljikava srčanka siguran su znak prisutstva bibija
Da biste izvadili bibija najprije morate pronaći teren na kojem on obitava. Bibija prvenstveno nalazimo na plitkim pješčanim plažama. Iskopava se do dubine dva metra iako ga ima i dublje, ali zbog načina iskapanja dublje se ne ide. Siguran znak da negdje ima bibija su tri školjke i to: rumenka, bodljikava srčanka i sunčev izlaz. Kad roneći opazite ove školjke, pokušajte tu pronaći i bibija. Pješčano dno je pokriveno sitnim rupicama, a te rupe prave razni morski stanovnici: gambori, školjke, račići, bibiji i drugi morski organizmi. Sunčev izlaz je školjka koju odaju dvije velike rupe (1-2 cm promjera) međusobno udaljene desetak centimetara i njih ne možemo zamijeniti sa rupom od bibija. Ta je školjka i zakonom zaštićena pa ju nemojte sakupljati – kazne su drastične. Gambori najčešće u malu rupicu uvuku pokoju vlat algi, njihove su rupe malo veće od rupa koje pravi bibi. Rupe od bibija su promjera nekoliko milimetara (4-6 cca) i mogu se nalaziti na vrhu male hrpice pijeska (kao mali vulkan na dnu) ili u ravnini sa okolnim pijeskom, ovisno o strujanju mora. Za kopanje vam treba maska, peraje i nešto u što ćete spremati bibije.
Karakteristična bibijeva rupica
Možda nećete odmah prepoznati rupu koju pravi bibi, ali metodom pokušaja i pogrešaka sigurno ćete uspjeti pronaći prvog, a zatim će sve biti lakše. Kad pronađete rupu sa perajom (ili perajama), počnite rastjerivati pijesak. Tunel koji je formirao bibi počne ići u stranu i postepeno se počne proširivati. Kanal u kojem živi ovaj crv je promjera do 2 cm. Kad vam se početni kanalić proširi u ovakav kanal, onda ste sigurni da je tu negdje i bibi. Kanal treba otkopavati postepeno. S vremena na vrijeme zastanite i pustite da se pijesak slegne, pa pogledajte gdje kanal ide. Može se dogoditi da izbacite crva i opet ga pokrijete slojem pijeska. Kad ugledate bibija, najbolje je zaroniti, rukama rastjerati pijesak do kraja i pokupiti ga. Ponekad se može naići i na splet kanala pa se izvadi 3-4 bibija na malom prostoru. Dobar ulov bibija je ako za sat vremena ovakvog „kopanja“ izvadite 10-15 kom. Ovisno o godišnjem dobu, a prvenstveno o kupačima, različite su i dubine na kojima ga nalazimo.
Početak bibijevog kanala – ovako to izgleda kad počnete „kopati“ perajama
Zimi, ali i u proljeće, kad nema kupača koji ga tjeraju u dublje slojeve, može biti na dubini od 20 cm, dok je ljeti na dubini i do pola metra (ne mora nego pijeska). Najbolje i najzgodnije ga je vaditi po mirnom i bistrom moru. Vadeći ga sami, uštedjeli ste nešto novaca, a posebno je zadovoljstvo kad sami pribavite ješku.
Ovako izgleda otkopani kanal, lijepo se vidi smjer kojim ide
Čuvanje bibija
Bibi se čuva na temperaturi 10-16 °C, a može se očuvati živim 10-15 dana. Ako ga se stavi u frižider na najnižu policu i na temperaturu 4-5°C, može ostati živ tjedan dana. Čuva se zamotan u meki papir (salvete) svaki posebno ili u malo vode, koju treba držati na hladnom i najbolje mračnom mjestu. Ako imate hladan podrum, to je također dobro mjesto. Svakodnevno treba provjeravati njihovo stanje, a uginule i one za koje vidimo da će uginuti, mičemo. Usolimo ih (najbolje dok su još živi), zaledimo i isto koristimo za ribolov.
Kad naiđete na bibija, to izgleda ovako 
Izvađeni bibi – lijepo se vidi fosforescencija na njegovoj koži
Jako su osjetljivi na povećanu temperaturu koja ga brzo ubija. Na ribolovu ga treba držati u hladu i često mu mijenjati vodu. Ako slučajno pada kiša, kanta sa crvima mora biti poklopljena jer ga i slatka voda ubija.
Prije stavljanja u frižider svaki se bibi posebno zamota u upijajući papir. Jednom dnevno se bibiji moraju pregledati i zamijeniti papiri, a one u lošem stanju prve iskoristite za ribolov ili još žive usolite i smrznite. 
Pri kopanju se često naiđe na bibije svih veličina. Ovakve sasvim male je najbolje pustiti da se zakopaju u pijesak i narastu.
