Jabuka – otok koji ispunjava najluđe ribičke snove!

PRM / Broj 5 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2014.

Na vrhovima dubokih brakova gdje se na sonderu vidi puno ribe koja se zadržava dosta iznad dna po danu vas redovito posjećuju tune i modrulji, a većina ulovljene ribe na bulentin su okani, kantari pa tek onda pokoja škarpina tabinja i ugori, dok po noći brod okružuju velika jata šaruna i lokardi. Na glavama gdje se na sonderu vidi vrlo malo ribe koja se nalazi uz samo dno, u dnevnom ulovu prevladavaju škarpine. Po noći tu grizu velike tabinje, oslići, škarpine i ugori dok su okani rjeđi ali su u prosjeku puno veći nego na drugim terenima.

Piše: Željko Vedernjak

• 

• 

Rijetke su destinacije na Jadranu na kojima se ribolovci uvijek mogu nadati dobrome ulovu i očekivati vrhunski doživljaj mora u svakome pogledu. Najekstremnija, najudaljenija i uvjerljivo najpoznatija takva destinacija svakako je Jabuka. Svaki ribolovac koji imalo drži do sebe čuo je o Jabuci i ekstremnim ribolovima koje su doživjeli sretnici koji su se našli u situaciji da mogu posjetiti taj jedinstveni otok oko kojeg se raspredaju legende. Otok Jabuka nastao je razlamanjem prakontinenta Pangea prije više od 200 milijuna godina. Tu vulkansku tvorevinu okružuje jedinstveni podmorski krajobraz u kojem su utočište pronašle brojne riblje vrste. To je ujedno i prometno izoliran otok do kojeg se ne može doći tek tako. Tu nema redovite trajektne linije, a sve da i ima, teško da biste se mogli iskrcati, jer tu nema luka, uvala, pristaništa ili sigurnijeg zaklona od lošeg vremena i do Jabuke se može doći samo u vlastitom aranžmanu. Taj “mali” otok je jedinstvena prirodna tvorevina izgubljena na jadranskoj pučini. Izranjajući iz mora, pomalo nestvarno ogrnuta jutarnjom izmaglicom, u čovjeku budi strahopoštovanje. Čak i tamnoplavo, gotovo crno more kao da progovara o snazi prirode koja je nekom nadnaravnom silom postavila taj vulkanski monolit baš na tom mjestu. Za lijepa vremena može se vidjeti najbliže kopno- otok Svetac koji je udaljen 14 nautičkih milja.

Ješka

Ako krenete u ribolov na Jabuku, potrudite se da ne oskudijevate u mamcima. Pravilo koje vrijedi za ribolov na dubokim pučinskim brakovima je da je na udicu najbolje staviti veliki komad. Svejedno da li je u pitanju meso srdele, lignje ili lignjuna ili koje druge plave ribe. Što ćete bolje i više namamčiti udicu, to će vam prije i bolje gristi veće ribe. U slučaju kada riba „čupka“ i skida s udice mekane mamce poput srdele, možete namamčiti veliki komad lignjuna – totanja. Svježe ulovljene lokarde ili šaruni su odlična ješka koja se puno puta pokazala i najboljim izborom. Plavice se mogu filetirati i rezati na velike komade kao i veliki dubinski šaruni dok se manji komadi mogu koristiti cijeli na zadnjoj, najvećoj udici koja se nalazi na dnu. Što veća količina i raznovrsnija ješka bila, i ulov će biti bolji- to je činjenica.

• 

• 

• 

• 

• 

Odlazak na otok Jabuku ne možete planirati tjednima unaprijed. Naime, od Jabuke vas dijeli višesatna navigacija i to pretežno otvorenim morem. Dobra priprema putovanja i praćenje vremenskih prilika od posebne su važnosti i na to posebno treba obratiti pažnju koliko god dobar i velik brod imali. Dani obilježeni stabilnom anticiklonom koju prate mirno more i lagani vjetrovi koji vas neće previše “valjati” na otvorenom moru idealni su za planiranje putovanja u ovo doba godine – početkom i sredinom ljeta. Naravno, na ovakav put nemojte se odlučiti ako nemate sve ono što će vam trebati za sigurnu navigaciju do ovog pučinskog otoka. Pri tome se prvenstveno misli na dovoljnu količinu goriva i dobar GPS uređaj koji će vas pouzdano voditi tijekom plovidbe. Kompas možete zaboraviti jer u blizini Jabuke magnetna igla zbog utjecaja magnetita pokazuje sve smjerove osim realnog, a ništa bolje nije ni s mobitelima koji će na tom području teško uspostaviti vezu. Da vas to ne uplaši, uz današnje pouzdane internet prognoze i moderne GPS uređaje ćete bez nekog velikog problema doći do zadane destinacije, a jedino na što morate obratiti pažnju je na sebe – nemojte biti “presigurni” jer jugo ili tramuntana u priobalju ili na otvorenome moru nisu isti. Nemojte se precijeniti i radije pričekajte koju drugu priliku ako je prognoza nedefinirana i niste sigurni u što se upuštate.

• 

Priprema i gušt putovanja

Prije bilo kakvog razmišljanja o priboru i možebitnom ulovu, za odlazak na Jabuku prije svega se morate pobrinuti o sebi. Pripremite si toplu odjeću, po mogućnosti nepromočive hlače ili jaknu jer je noć na otvorenom moru vrlo vlažna čak i ljeti, a i ruke će vam stalno biti sluzave i mokre od diranja ulovljene ribe, ješkanja udica i brumanja tako da sa sobom obavezno morate imati i koju krpu za brisanje ruku. Obavezna je i zaliha vode i hrane koju je najbolje pospremiti u frižider u brodskoj kuhinji ili u prijenosnu jaceru. Opskrbite se i dovoljnom količinom leda koji vam treba i zbog održavanja namirnica ali i za pospremanje ulovljene ribe koja se vrlo brzo kvari na ljetnim temperaturama. Za pribor neću ništa niti spominjati jer (gledajući po sebi) pribor se pred odlazak na Jabuku danima sa guštom vrlo pažljivo slaže i sa sobom se nosi i što treba i što ne treba – neka se nađe. Nakon što na brod ukrcate sve što vam je potrebno (i nepotrebno) i krenete prema pučini, pripremite dva ili tri jača pribora koja možete spustiti iza sebe i panulati do Jabuke. Ovisno o destinaciji s koje ćete krenuti, put do Jabuke dug je od 35 do 55 nautičkih milja, a u prelasku tako velike površine uvijek se može naletjeti na kakvo raspoloženo jato pučinskih grabežljivaca, a najčešće su to manja jata tuna ili luceva koji tuku po plavoj ribi na površini.

• 

• 

• 

Sabiki

Jedan od najzabavnijih načina ribolova oko Jabuke je ribolov plešućom kančanicom- sabikijem. Tražeći na sonaru jata plave ribe koja se redovito nalaze dvadesetak i više metara iznad dna što se na sonderu vidi kao lijepa crvena mrlja, možete se vrhunski zabaviti loveći iznad prosječno velike lokarde i šarune koji sabiki doslovno znaju zaustaviti u pola mora makar lovili sa ekstremno teškim olovima čija se težina kreće i preko 250- 300 grama. Jako zatezanje nije potrebno- što sporije počnete vući, veća je šansa da se objesi još koja. Osim plave ribe koje stvarno ima u izobilju, sabikijem se mogu loviti i druge, pridnene vrste. Osim stalnih gostiju – kanjaca i crvenih jera – često se zalete i druge vrste poput okana, čak i arbuna koji se znaju naći u jatu na vrhovima brakova.

• 

• 

• 

Pravilo je da barem jedan član posade (obično čovjek za kormilom) pazi i osmatra more ispred sebe kako bi mogao reagirati u slučaju da se vidi aktivnost ribe na površini. Drugi članovi posade mogu se odmoriti ili se jednostavno posvetiti slaganju pribora u vidu motanja upredenica i spajanja fluorocarbona, vezanja predveza i sl. Što se vise budete udaljavali od obale, pred sobom ćete ugledati malu točku koja će postepeno sve vise rasti i pretvoriti se u impresivan otok piramidalnog oblika visok skoro 100 m. Na Jabuci nema plaža ili pouzdanih sidrišta, a strma i nepristupačna obala ne ostavlja prostora za izgradnju bilo kakve nastambe ili skloništa. Izbrazdane stijene nastale udaranjem razornih valova svjedoče o surovim uvjetima koji vladaju u tom dijelu Jadrana. Niti jedna strana otoka ne pruža sigurno utočište od nevremena i jakih vjetrova, a ukoliko poželite baciti sidro, sigurno ćete ga se pošteno nadizati jer je more oko otoka prilično duboko.Za prvu silu postoji par bitvi koje su iza sebe ostavili komiški ribari koji tradicionalno dolaze na par dana postavljajući vrše i parangale. Udaljenost od urbanih područja i uobičajenih pomorskih puteva Jabuku još uvijek štiti od pretjeranog izlova i najezde ribolovaca svih profila.

• 

• 

Osim komiških ribara i radoznalih nautičara, u tom ćete akvatoriju rijetko sresti bilo koga. Možda je tako i bolje jer veličina i sam oblik otoka limitiraju broj kvalitetnih ribolovnih pozicija. Konfiguracija podmorskog dijela otoka vrlo je slična onoj vanjskoj, što znači da uglavnom dominiraju ambisi. Plići dijelovi otoka (sjeverozapadna punta i mali plato na sjeveroistočnom dijelu) su mjesta na kojima se često mogu naći zubaci i gofovi koji su idealna meta za ribolov vertical jiggingom ili teškom dubinskom panulom. Jedna od najbrojnijih vrsta koja se zadržava u priobalju je kantar, a kanjaca, jera, okana i ostale ribe ima u izobilju što i privlači toliku količinu grabežljivaca.

• 

Metalna artiljerija

Iako je ribolov klasičnim bulentinom i sabikijem najstandardniji i najčešće se tako lovi na dubokim brakovima, šteta je da sa sobom na Jabuku ne ponesete barem nekoliko osnovnih vrsta jigova te inchiku i kabura metalnih varalica. Tereni oko tog famoznog otoka idealni su upravo za takvu vrstu ribolova jer obiluju grabežljivcima svih vrsta i ono najvažnije – tu je većina riba kapitalne veličine!

• 

Velika plićina i duboki brakovi

U smjeru sjeverozapada, na udaljenosti oko jedne milje od otoka, smještena je poznata jabučka plićina koja je po mirnome vremenu vidljiva golim okom čak i sa veće udaljenosti. Najplići dio dubok je svega 6 metara. Tu se vrte jata zubataca i gofova, a vrlo često se na kosinama prema dubini vrte veliki pagri koji u cijeloj jabučkoj kotlini nisu rijetkost. Nlazimo ih i do 90- 100 metara dubine. Gofovi tu nisu na vrhu hranidbenog lanca jer tereni oko Jabuke obiluju velikim modruljima koji su redoviti gosti oko usidrenih brodova, koliko god znao da se napad modrulja na ljude nije zabilježio u zadnjih sto godina – ja se ne bi kupao i brčkao na tim terenima. Česta su viđenja raznih vrsta i veličina „peraja“ od strane ribara što, uostalom, nije ni čudo s obzirom na činjenicu da se ove pozicije nalaze na otvorenom moru. Na strminama ovog braka se uvijek nalaze jata raspoloženih kantara, a u procijepima se kriju škrpine, tabinje, murine i uvijek prisutni ugori. Ovaj teren pun grota i hridi na dnu zanimljiv je zbog velikog broja vrsta koje oko njih obitavaju. Tvrda i hridinasta dna obrasla su raznim vrstama morskih algi čiji koloriti se ovisno o dubini i količini dostupne svjetlosti kreću od zelene pa sve do crvene i smeđe boje. Takvo kamenito dno na svojim plićim dijelovima uobičajen je teren za skoro sve vrste sparida, krenuvši od zubatca pa sve do kantara, šaraga i fratara koji tu obitavaju u velikim jatima.

• 

• 

Što se pomičemo dublje, i vrste se mijenjaju pa na većoj dubini sve više počnu dominirati kantari i okani uz sveprisutne tabinje, murine i ugore. Na tim dubljim kosinama se na postavu na živu ribu ili vertical jiggingom i kombinacijom kabura-inchiku tehnika često love veliki kovači, pagri i škrpine. Problem ove plićine je što svi ribari znaju za nju i obično je sva ispresijecana raznim sinjalima koji označavaju vrše, mreže i parangale. Ako već izdaleka primijetite da se more bijeli od kanistera i ostalih vrsta plutača, okrenite se prema otoku Svecu i alternativi u ribolovu na dubokim brakovima. Na daljini od oko tri nautičke milje od Jabuke dno se pomalo diže i dolazi se do dosta širokog i dugačkog braka koji se sa svih strana vrlo blago penje i spušta, a najplići dio se nalazi na nekih 70-ak metara. Tu u stvari nema jako izraženih promjena u dubini i uzvisine nisu velike. To su mali komadići grota koje se dižu od nekih 90-ak metara i dosta ih je teško pogoditi ako ih od prije nemate zabilježene u GPS uređaju.

• 

• 

Kako bi bili sigurni da nećete promašiti, najbolje pozicije dolaze kada se krećete tako da vam je rub Sveca prema otvorenome moru točno na sredini pramca dok Jabuku držite oko sredine krme tj, stražnjeg dijela broda. Polako se krećite sve dok se sa preko 100 m dubine ne počnete penjati na 90 i pliće. Kada dođete do prvih dubina koje se kreću oko 80-ak m – to je to. Skroz usporite i krenite u cik-cak pretraživanje ne vodeći računa samo o dubini nego i o količini ribe koju ćete vidjeti na sonaru. Vjerujte mi da se više isplati potrošiti par sati u traženju i ponovnom „potvrđivanju“ dobrih pošti nego se zaustaviti na prvoj i možda lošije loviti jer Jabuka nije baš u susjedstvu i šteta je potratiti vrijeme na lošoj poziciji ako znate da postoje i bolje.

• 

• 

Ovakvih „glava“ ima dosta i ono što smo definitivno primijetili je da postoje razlike u terenima. Konkretno, na glavama gdje smo vidjeli puno ribe koja se zadržavala dosta iznad dna po danu su nas redovito posjećivale tune i modrulji, a većina ulovljene ribe bila su okani, kantari pa tek onda pokoja škarpina tabinja i ugori, dok su nas po noći okruživala velika jata šaruna i lokardi. Na glavama gdje se na sonderu vidjelo vrlo malo ribe koja se nalazila uz samo dno, u dnevnom ulovu su prevladavale škarpine dok su po noći grizle velike tabinje, oslići, škarpine i ugori dok su okani grizli rjeđe ali su u prosjeku bili dosta veliki.

• 

Sidrenje i ribolov

• 

Kada odaberete poziciju na kojoj ćete se sidriti i eventualno provesti noć, vrijeme je da stavite motore u ler i prije svega ustanovite u kojem smjeru idu morske struje tj, kurenat. To je dosta važan momenat jer su glave vrlo male i dobro treba izračunati s koje strane će se baciti sidro kako bi brod kada ga kurenat izravna bio u idealnoj poziciji da sa krme hvatamo vrh i prve obronke braka. Ako niste zadovoljni i kurenat vas odnese predaleko, nemojte se odmah odsidrivati nego prvo spustite bulentin ili jigove u more. Upravo zato jer rijetko tko lovi dalje od glava brakova zna se desiti da se pokupi kakva lijepa riba poput velike škarpine kao što je ova kapitalka sa slike teška preko tri kilograma. I inače je preporuka da ne provedete vrijeme samo na jednoj poziciji, pogotovo ako ste došli na vikend ribolov. Do dolaska noći možete loviti sa plešućom kančanicom – sabikijem- tražeći na sonaru jata plave ribe koja se redovito nalaze dvadesetak i više metara iznad dna ili se poigrati sa vertical jiggingom i kabura-inchiku tehnikama. Noć je ovdje ipak rezervirana za teški bulentin. O priboru i sistemima neću previše pisati jer znaju se osnove: za dubinski bulentin morate imati pouzdan i jak štap dužine max. do dva metra i gramaže barem 150 do 200 pa i više grama. Najbolji izbor su jednodijelni štapovi s puno vodilica i mekanim vrhom – teški jig štapovi koji su se pokazali univerzalnima ali odlično će poslužiti te bolentino štapovi sa izmjenjivim vrhovima radi bolje indikacije grizeva i zbog lakšeg i bržeg kontakta s mamcem na velikoj dubini. Role moraju biti većeg kapaciteta špule na koju stane barem 200 metara upredenice debljine do 0,30 mm te ne prevelikog prijenosa kako bi izvlačenje sistema i ulova sa velikih dubina bilo što lakše. Što brže motate i “silujete” ribu vukući je sa te dubine – veća je šansa da ćete je rasparati i naposljetku izgubiti. Brže role radije koristite za jiganje, ali, ako nemate drugih, i one će poslužiti svrsi.

• 

• 

Torbu sa sitnim priborom natrpajte sa brdom udica, vrtilica, perlica, techni sphere perlica te olova s vrtilicom od 30 pa sve do 300 i više grama težine. Toga nikada dosta. Kuka i podmetač bi trebali biti sastavni dio svakoga broda pa, ako to već nemate – nabavite prije puta. I za kraj, prije nego što napustite te terene, stanite još malo uz Jabuku i poigrajte se sa jigovima i inchiku varalicama. Na strmim obroncima uz sami otok uvijek se nađe pokoja raspoložena škarpina, a zubaci i gofovi obožavaju jigove koji se blješteći dižu iz modrih dubina oko ovog mističnog otoka.

• 

Prijenosni frižideri

Prijenosni frižideri, popularne jacere su „must have“ dio pribora bez kojeg se nemojte niti pomišljati zaputiti u ribolov na tako bogatu destinaciju poput Jabuke. Na slici možete vidjeti klasičnu jaceru zapremine 90 litara, ali, ako je nemate, jeftinija verzija je prijenosni frižider od kompaktnog stiropora kojeg možete nabaviti u svakom većem robnom centru. i uvijek radije uzmite više leda nego da si dopustite da vam fali baš kad je najpotrebniji.

• 

•