JUGO – OKIDAČ ZA DOBAR RIBOLOV ORADE

10 min read

PR / Broj 34 / Siječanj / 2011.

U glavi zbrajam: južina + mjesec + nadolazeća plima + izmriještena orada = uspješan ribolov. Dobro sam ja to zbrojio, ali malo brzopleto. Nedostajala su mi još dva faktora…

Piše: Duško Tošić

Jesen 2010 g. je bila hladna i kišna za razliku od prvih deset mjeseci koji su bili iznad prosječno topli. Početkom prosinca prošle godine temperature su se opet popele iznad prosjeka za taj dio godine, a onda preko noći padaju. Ponegdje se na Jadranu čak i more smrzavalo u plićacima što i nije neobično, ali je previše naglo došlo do pada temperature za nekih 15-ak stupnjeva. U Zadru su temperature noću padale do -3 °C. Period hladnog vremena je trajao slijedećih desetak dana, a onda – južina, a sa jugom i ribolov.

Dan prvi

Zbog kiša koje su padale i obaveza koje sam imao, izlasci na ribolov su bili rijetki i sa mršavim rezultatima (mršavo= katastrofalno).

I onda sam jedne večeri odlučio otići na ribolov, ako ne ništa drugo, a ono da se razgibam i razbistrim glavu, jer sam taj dan već počeo osjećati utjecaj nadolazećeg juga, a možda i nervoze zbog duge ribolovne apstinencije. Pokupio sam komadić usoljenog crva iz zamrzivača, komad muzgavca i bez velikih nadanja krenuo na ribolov. Na mjestu gdje sam htio loviti čekao me usidren trajekt bez namjere da se makne do slijedećeg jutra. Samo jedan ribolovac lovi i to odmah uz sami trajekt. Vidim da je to stari poznanik Mićo.

Chris standing up holding his daughter Elva

Jedan štap mu je zabačen 20-ak metara od obale i u odnosu na trajekt pod pravim kutom, a drugi bliži trajektu pod kutom od 45° u odnosu na obalu, ali bačen ispred trajekta. Zašto govorim o ovim kutovima? Pa nije ovo geometrija. Nije, ali je bitno. Vidjet ćete kasnije zašto. Pozdravljam Miću, a on me pita koliko je sati? Pogledam na mobitel – 19 i 30 je, odgovaram. „Sad će početi“ – promumljao je više za sebe. To mumljanje mi probudi nadu u dobar ribolov, jer znam da Mićo ne priča u vjetar. Razmijenili smo par riječi o mamcima. Nema crva, samo usoljeni bibi i to svega 4-5 komada. Stao sam na pristojnu udaljenost da mu ne smetam i zabacio dva štapa. Taman kad sam postavio drugi štap, Mićo zove i traži me podmetač. Deset minuta nakon što je rekao da će sad početi? Zadovoljno posprema oradu od 70-ak dkg. u kantu. Uska je i dugačka, izmriještena, a sad je gladna i mora se oporaviti. Slučajni pogodak ili on nešto zna što ostali ne znaju, jer je samo on na rivi na kojoj zna biti desetak ribiča. Maknem se do svojih štapova, provjeravam, ništa se ne dešava. Nakratko se iza oblaka pojavljuje skoro pa pun mjesec. U glavi zbrajam: južina + mjesec + nadolazeća plima + izmriještena orada = uspješan ribolov. Dobro sam ja to zbrojio, ali malo brzopleto. Nedostajala su mi još dva faktora, a to sam tek kasnije shvatio. Pozicija i ješka. Iz razmišljanja me opet trgne Mićin poziv. Nakon kratkog drila riba približno iste veličine, kao i prva, opet je u podmetaču.

Na ostatak bibija štedljivo dodaje još komadić i opet zabacuje uz trajekt. Nezgodan kut, ali ješka pada ponovno na isto mjesto. Kod mene i dalje sve miruje, međutim Mićin uspjeh mi daje volju za daljnjim ribolovo. Lijevo od mene smjestio se u međuvremenu još jedan ribič. Kasnije doznajem da za ješku koristi komadiće sipe i lignje. To mu je te večeri donijelo samo jednog ugora. Nedugo zatim Mićo opet ima griz, a moj se ribolov počinje svoditi na to da mu pomažem sa podmetačem. Sad se već počinjem pitati, zašto meni ne grize, a on je u pola sata uhvatio tri ribe. Vjerojatno mušun i tvrdi usoljeni crv nisu dobre ješke, pa zamolim Miću samo mali komadić bibija, tek da probam. Dok razgovaramo vidim da mu se vrh štapa lagano i kratko savija, a najlon tek neznatno podrhtava. Toliko lagano, da ga može saviti i kurenat. Baitrunner uopće ne otpušta. Mićo uzima štap u ruke, otpusti pola metra najlona i čeka držeći najlon između palca i kažiprsta.

Samo on osjeća signale sa druge strane najlona i usput mi objašnjava da grize poput špara, da ne izvlači najlon na prvom udarcu, kao što radi u ostalom dijelu godine i da mamac treba biti što mekši. Koristi svaki komadić bibija pa i po nekoliko puta stavlja isti komad na udicu.

Sad i ja stavljam bibija na udicu i čekam griz ubijeđen da sam sa ovim komadićem bibija riješio problem. Jedna riba, i ja bih bio prezadovoljan. I stvarno, nedugo zatim imam griz koji nisam realizirao. Neugodno mi je tražiti još bibija pa opet stavljam komadić usoljenog crva. Uskoro dolazi i Mićin brat. Od ješke i on ima samo 5-6 usoljenih bibija. Daje nešto ješke bratu i mudro odlazi na početak trajekta tako da su lovili svaki sa svoje strane bacajući pod onim već spomenutim kutem od 45° i gađajući područje 10×10 metara. Nevjerojatno je, ali sva riba te večeri je bila koncentrirana u tih stotinjak kvadrata.

Uzalud mi je bilo te večeri mijenjati ješku jer i da sam imao najbolju ješku (a nisam), ulov je mogao biti samo slučajan, jer pozicija gdje se riba nalazila meni je bila nedostupna.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Pa pošto nisam ništa lovio, zadržao sam ulogu statiste, dok je Mićo igrao glavnu rolu. Do ponoći su on i brat bez problema ispunili dozvoljenu kvotu. Uglavnom se radilo o podlanicama težine 500-800 grama.

Dan drugi

Probudio sam se sa razmišljanjem o sinoćnjem ribolovu. Pozvao bih ekipu iz Zagreba na ribolov. Da li će riba i večeras gristi? Što ako dođu, a ribe ne bude? Kako se snaći za ješku? Samo jedan poziv i ekipa je već bila na putu za Zadar. Znajući ih bio sam gotovo siguran da im neće biti teško skoknuti ovamo, a čak su riješili i problem ješke. Naručenih pet živih crva stiglo je autobusom čak iz Istre. Stigli su već oko petnaest sati. Telefonski sam im objasnio gdje da stanu i gdje da zabacuju. Pitanje je bilo samo da li će riba i večeras gristi kao i prethodne večeri. Na to nismo imali utjecaja, ali smo zato sve ostalo dobro isplanirali.

Zadarska luka je na tom mjestu uska oko 100- tinjak metara, pa da ne bi stali Mići na mjesto, jednostavno smo prešli na drugu stranu, a pozicija za ribolov je bila na 50 m ispred nas.Vrijeme je bilo idealno-oblačno sa pokojom kapi kiše, rasla je plima, jugo je jačalo nakon deset hladnih dana, mjesec je rastao, a volje smo imali za dijeliti. Oko 18 sati smo imali prvi griz. Nije velika, otprilike pola kile, ali brzina kojom je zagrizla je obećavala. Ja sam lovio sa Cormoranovim Haevy Feederom i sa Browning feeder rolom, a oni sa po dva šaranska štapa, na malim tripodima sa signalizatorima. Nekoliko početnih promašaja nije nas obeshrabrilo jer smo uskoro prokužili sistem. Ribe su kao i sinoć grizle jako pipkavo, pa nakon najmanjeg savijanja vrha štapa, neznatnog natezanja najlona ili pištanja signalizatora trebalo je uzeti štap u ruke i čekali pravi trenutak za griz. A onda je počelo, griz za grizom. Na drugoj strani isto vidimo aktivnost (podmetači rade, zabacivanje, ribe pljuskaju po površini vode, a onda po kamenoj rivi). Svakih desetak minuta vučemo ribu vani, a kako vrijeme odmiče, shvaćamo da se ovakav ribolov neće skoro ponoviti. Ni pojačavanje kiše, ni prohladni jugoistočnjak nam ne mogu pokvariti raspoloženje. Do ponoći smo imali dvadesetak riba.

Gdje loviti ?

U ovo doba godine, ako vremenski uvjeti dopuste, orada se izmrijestila, pa ako je profesionalci nisu zapasali sa raznim ciplarama, palamidarama i ostalim mrežama, postoji nada za uspješan ribolov. Zima je vrijeme kad u pravom smislu možemo govoriti o mikrolokacijama. U ova dva dana ribolova riba se zadržala na jednom mjestu i lovili su samo oni koji su zabacivali na to usko područje (to je onih 100-tinjak kvadratnih metara). Narednih dana riba se isto izvrsno lovila, ali samo dva ili tri ribolovca. Kako? Pa ovako. Na sto metara rive, bilo je postavljeno oko 30 štapova. Na svaka tri metra jedan štap u prosjeku. Međutim dobar ribolov su imali najviše tri ribolovca koji su stajali jedan do drugog, a ulovi su se prorjeđivali prema krajevima niza. Oni koji su bili na kraju uhvatili bi jednu, a najčešće ni jednu ribu. Npr. moglo se desiti da lovite pored jata orada od nekoliko tona, a ne uhvatite ništa. Zato zimi, ako vam ništa ne grize mijenjajte poziciju. Nekad će biti dovoljno da se maknete pedesetak metara i imat ćete ulov za pamćenje. Ponekad promijenite poziciju više puta u toku ribolova pa ćete možda „napipati“ jato. Ako ne, pokušajte slijedeći dan. Mrijest se odvija uvijek približno u isto vrijeme pa ako ste ove godine imali dobar ulov pokušajte i slijedeće. Užitak koji će vam pružiti ovakav ribolov je neopisiv.

Oradu u ovom periodu treba tražiti u velikim dubokim uvalama u koje su se došle oporaviti i nahraniti poslije mrijesta. Ako se sa mrijestom poklope i ostali faktori, plima, mjesec… takav ribolov se ne zaboravlja.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Pribor i prezentacija

Za ovakav ribolov se koristi isti pribor kao i u drugim dijelovima godine, ali najloni mogu biti tanji (0,30 mm) kao i predvezi (0,25 mm) jer riba je iscrpljena poslije mrijesta, pa nema trganja. Čak i veće primjerke (4-5 kg ) nije problem spremiti u čuvaricu. Ne igra ulogu niti fluorokarbon. Bitno je da je najlon za predvez mekan i ne deblji od 0,30. idealni štapovi za ovaj ribolov su dvodijelni ili trodijelni feederi. Preko osjetljivog vrha bez poroblema se detektira griz ribe, a i pružaju prekrasan osjećaj pri drilu. Na drugo mjesto bih stavio surf štapove sa mekšim vrhovima, također iz razloga lakše detekcije griza ili eventualno potrebnog daljeg izbačaja. Dobro je da je vrh štapa bijel ili da se na njega stavi starleta. Treća solucija su šaranski štapovi sa osjetljivim elektronskim indikatorima. Poželjno je da su i oni mekše akcije.

Inače većina ribolovaca na zadarskoj rivi lovi sa štapovima koje polegnu na rivu. Međutim sada su svi štapovi bili dignuti pod kutem od 45° stupnjeva u odnosu na rivu, baš zbog načina griza i njegove detekcije.

Olovo mora biti klizno, što manje, tolike težine da ga strujanje mora ne pomiče (od 20 g pa naviše), a opet dovoljno veliko da bacite do željenog mjesta.

Veličina i debljina udica ovisi o vrsti ješke koju koristite. Ni udica ne treba biti velika kao u jesen pošto orada sada prihvaća i manje zalogaje jer nema obilja hrane kao u drugo doba godine. Udica treba biti što oštrija (moj izbor su Owner i Sasame).

Ješka

Za ješku treba koristiti živi mamac (veliki crv, živi bibi ali rezan na manje komade, a kao najbolji izbor – gambor).

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Gambor živi dovoljno dugo na udici da privuče oradu, brzo se montira, a možete ga sami pronaći i iskopati. Najbolje ga je montirati na udice kristalke sa kraćim vratom i širim lukom. Žica udice treba biti tanja da bi se gambor prilikom mamčenja što manje oštetio. Repić se može ali i ne mora vezati sa par namotaja silikona za vrat udice. Osim orade vrlo rado će ga zagristi ovčica, pic, arbun… Olovo bi također trebalo biti manje kod ove ješke da je nagli izbačaji i težina olova ne bi oštetili. Iz istog razloga i zabacivanje sistema treba biti što mekše.

Za velikog crva koristimo standardne udice, kao i u ostalo doba godine (1, 2, 1/0, 2/0). Od velikog crva bolje je koristiti mekane dijelove bliže repu jer nema sitne ribe da ga pojede, a zbog mekoće je atraktivniji za ribu. Iako, kad naiđete na jato podlanica sitna riba vas ne mora brinuti jer je nigdje u blizini nema.

Bibi se reže na trakice ili na komade dugačke oko 3 cm i bez ikakvog „silikoniranja“ ga se ponudi ribi. Dobro bi bilo da na ovakav ribolov idete maksimalno dobro pripremljeni jer kad riba počne gristi nemate vremena za vezanje predveza i traženje potrebnih sitnica po ribolovnoj torbi. Obavezno se dobro utoplite i zaštitite od vremenskih nepogoda jer šteta je prekidati ovakav ribolov zbog nekakve elementarne nepogode, tipa pljusak, snijeg. Zapamtite i da je dozvoljena količina ulova 5 kg i jedna kapitalna riba. Ova kvota se u ovakvom ribolovu bez problema ulovi.

Gambor – najbolja zimska ješka

Gambor se u ovom zimskom perodu pokazao kao najbolja ješka za krupne sparide

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana