Kako se pripremiti za natjecanje u lignjolovu
15 min readPRM / Broj 20 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2018.
Osim toga, znajući da sam na plitkom terenu, s dolaskom mraka promijenio sam taktiku “puzanja na dnu” za sipe i, s obzirom na plitki teren, počeo loviti sa super sporo tonućim “mrkvicama” s kojima sam uspio pokupiti još dvije-tri manje lignje pred sam kraj natjecanja…
Piše: Željko Vedernjak
I tako je opet došao travanj, vama i meni jedan od najljepših mjeseci u godini jer se napokon (najviše zbog duge zime iza nas) počinje sve otvarati. Koliko god kasne, proradit će (prići će obali) sipe, orade su se već počele javljati, plave ribe ima u izobilju, a čak su se i lignje, nakon jedne od najlošijih godina u zadnje vrijeme opet sporadično počele loviti. Svima nam je super osim mom uredniku koji me, po običaju, tražio kvalitetan tekst o ribolovu lignji i sipa, s time da “ne pričam priče”, nego da napišem tekst pun praktičnih savjeta kako uloviti najdraže nam mekušce u ovo doba godine. Naravno da sam mu odgovorio – Ivek, lignji ne da nema, nego mi svaki ribolov ispada kao da sam na tekmi i za svaku lignju se moram dobrano pomučiti! Kemijam na sve strane i umjesto da u miru puštam skosavicu da tone dok pijuckam pivicu, stvarno moram biti koncentriran i pratiti zabačaj za zabačajem gledajući oko sebe što se dešava (sigurno… – uvijek pijem pivicu – smiruje mi rad skosavice), skoro kao na tekmi! Naravno da je Begi, takav kakav je, odmah iskoristio priliku i zadao mi temu “Kako se pripremiti i loviti na natjecanju u lignjolovu da bismo ostvarili dobar rezultat?“ Kad sam mu probao objasniti da ja natjecanju u lignjolovu pristupam kao da idem na normalan lignjolov, rekao mi je: “Ne izvlači se nego napiši kako se ti i tvoja ekipa pripremate jer vam rad rukom nitko ne može oduzeti!” Ok, kad bolje razmislim, stvarno postoji puno stvari na koje obraćamo pažnju kalkulirajući vrijeme, podneblje i okoliš u kojem se nalazimo i pokušavamo izvući najbolje i najviše u vrlo kratkom periodu koliko traje natjecanje. Pa da krenemo…
Olova za drop shot
Postoje razna olova za drop shot način montiranja skosavice. Na slici možete vidjeti više vrsta i preporučam vam da ih (za razliku od mene) držite odvojeno u zasebnoj kutijici kako ih ne biste izgubili ili pomiješali. Ja uvijek imam problem što ih držim u džepovima hlača i nadam se da ću i ja jednom poslušati ovaj savjet i držati ih sortiranima u kutijici kako ne bih imao problema tijekom tekme jer nikad ne znam gdje su i tražim ih na sve strane.
Izviđanje terena
Krenuvši još od prvog Yamashita kupa koji se održavao u Šibeniku prije dosta godina, gdje smo svi došli kao da smo svemir osvojili, prva i osnovna stvar koja mi je bila bitna je bilo poznavanje staze na kojoj će se takmičenje održati (prenesite to i na običan lignjolov, shvatit ćete zašto). Takmičenje se održavalo desno od šibenske rive na gradskoj plaži koja je bila vrlo ugodna za pristup moru i zabacivanje skosavica te nam se na prvu učinila idealnim mjestom za održavanje takmičenja. Na prvu nam se uvijek sve učini dobro (pa čak i brak s voljenom), no nakon nekog vremena i više od nekoliko izgubljenih skosavica (čitaj: živaca u braku) shvatite da izgled vara. Pitoma plaža je bila pitoma samo s gornje strane dok se u moru nalazio krš i lom od grota uz naj…….ji prijelaz uz obalu s kojim sam se ikad do tad susreo. Prijelaz se nalazio na nekih desetak metara od obale, i što je najbolje, tu smo uspjeli uloviti par sipa i lignji večer prije natjecanja. Ukratko, na tom natjecanju bio sam prvi jer sam znao gdje se nalaze zadjevi i prijelazi te sam potrošio manje vremena od ostalih natjecatelja na vezanje novih fluorocarbona i skosavica. Osim toga, znajući da sam na plitkom terenu, s dolaskom mraka promijenio sam taktiku “puzanja na dnu” za sipe i, s obzirom na plitki teren, počeo loviti sa super sporo tonućim “mrkvicama” s kojima sam uspio pokupiti još dvije-tri manje lignje pred sam kraj natjecanja.
Ok, to je pozitivan primjer. Godinu dana kasnije smo se opet pojavili, ovaj puta na Kanji kupu u Šibeniku no takmičenje se održavalo usred šibenske luke koja je bila znatno dublja, bili su jači kurenti te je trebalo koristiti drugačije tehnike nego na plićim terenima. Taj put se, što zbog nepripremljenosti, što zbog pivice prije tekme, nisam dobro snašao i nisam poštovao taktiku koju mi je predložio moj dugogodišnji prijatelj i partner u lignjolovu Ivan Galić – Strujić, nego sam kemijao po svome. Ukratko, počeo sam loviti s dodatno otežanim skosavicama pri dnu i sa sumrakom sam se prebacio na klasične sporo tonuće skosavice. U, kakva greška! Strujko je s našom dogovorenom taktikom “puzanja po dnu” bio prvi, dok se ja nisam ni upisao. S “drop shot “ sistemom uspio je uloviti više od drugih samo zahvaljujući strpljenju i držanju dogovorene taktike gdje je tražio sipe i lignje uz samo dno čak i po mraku jer smo lovili na osvijetljenoj rivi. U čemu je fora? Čak i ako ne stignete loviti dan prije na zadanom terenu, zabacivanje s običnim olovom na vrtilici montiranom na kopču na koju biste inače kvačili skosavicu dat će vam predodžbu što se nalazi ispred vas: kolika je dubina, u kojem smjeru teče kurenat te kakva je struktura dna ispred vas. Zašto su te informacije važne? Ovisno o dubini znat ćete koliko otežanu skosavicu ili sistem s dodatnim otežanjem trebate bacati, koliko tanku upredenicu (ili monofil) trebate odabrati ovisno o strujanju mora te hoćete li odabrati klasično montiranu skosavicu (u slučaju da nema previše zadjeva) ili se prilagoditi teškom terenu kombinirajući plutajuće skosavice montirane na sistem s olovom ispod njih (tzv. drop shot sistem). Na takmičenjima s obale pretraživanje terena je “majka”. Znalo mi se dogoditi (kao na zadnjem Kanji kupu u Zadru) da u dva poluvremena lovim na dva totalno različita mjesta, tj. dubine gdje sam morao posve promijeniti i taktiku i prezentaciju skosavice. Postoji nekoliko zlatnih pravila kojih se treba držati i u natjecateljskom i u običnom lignjolovu, a poznavanje terena koji se nalazi ispred vas je po meni jedno od najvažnijih. Ako ne znate što se nalazi ispred vas, ne možete znati koju skosavicu na kakvom sistemu koristiti.
Danju – prirodne boje skosavica
Za dnevni lov i sipa i lignji u bilo koje doba godine definitivno nam se pokazalo da u većini slučajeva i lignje i sipe najbolje primaju na tzv. neutralne (prirodne) boje skosavica. To mogu biti realne „fish skin“ preslike bugve, šaruna, fratra ili se jednostavno prilagodite i koristite zagasite i tamne boje poput ovih koje možete vidjeti na slikama. Bilo koja kombinacija smeđe, tamnozelene ili koje druge neutralne boje definitivno će bolje odraditi i polučiti više uspjeha nego kričave boje po danu. Interesantno je što nam se u zadnje vrijeme odličnom i vrlo lovnom pokazala tamnoljubičasta boja koju smo našli jedino u Kanji Pro Spec varijanti u boji 52. Zašto lovi? Ne znam, ali nakon niza upita na Facebooku i u kontaktu s ljudima na licu mjesta odlučili smo ju isprobati i pokazala se više nego uspješnom – postala nam je neutralni favorit kojeg koristimo i danju i noću.
Prvo poluvrijeme i taktika po danu
Sva takmičenja u lignjolovu s obale odvijaju se u dva poluvremena. Prvo obično kreće dva i pol do tri sata prije mraka i traje dva sata s pola sata pauze, dok se drugo poluvrijeme zapravo odvija u idealno vrijeme kada su lignje i sipe manje oprezne i približavaju se obali. Osim u izuzetnim slučajevima (a takav mi se još nije dogodio) taktika je vrlo jednostavna: danju pokupiti koju sipu ili lignju ako ste takav srećković i pripremiti se za sumrak tj. večernju horu gdje možete očekivati i jedno i drugo. Jedno je neprikosnoveno pravilo: plići ili dublji teren – uvijek se držite dna! Prvi cilj koji imam na umu kad tek startam i znam konfiguraciju terena ispred mene je „puzanje po dnu“ i „lebdenje iznad dna“ kako bih što duže ostao u zoni griza i pokupio koju raspoloženu sipu ili zalutalu lignju. Cilj je zabaciti što dalje sa što manjom skosavicom (po potrebi i otežanom dodavanjem olova s vrtilicom težine 3 do 5 grama), a da ne gubim vrijeme, to jest da mi skosavica što prije završi na dnu. Inače nisam ljubitelj modela skosavica koje tonu prebrzo i namijenjene su vrlo agresivnom stilu egginga i brzom povlačenju prema sebi s velikim amplitudama štapa, pa pokušavam to isto raditi sa skosavicama koje inače ne tonu toliko brzo. Razlog tome je što takve skosavice odlično love kad su lignje super raspoložene, ali kada nisu lakše skosavice će imati puno „mekše“ kretnje i omogućiti mi puno više kretnji i pauza u povlačenju te sporije propadanje skosavice prema dnu što mogu kontrolirati kretnjama štapa i napetošću strune, a to mogu raditi čak i s dodanim otežanjem. To funkcionira na relativno čistim terenima, no na terenima poput zadarske rive gdje se održao nedavni Kanji kup to nije bilo moguće zbog velike količine „gnjalaste trave“. S obzirom na kvačenje trave neposredno uz dno tu smo na kopču pomaknutu 30 do 50 cm iznad olova montirali DTD-ove plutajuće mrkvice. U čemu je prednost tog sistema? Osnovna značajka drop shota je ta da se olovo veže na kraj osnovnog najlona dok se plutajuća ili suspend skosavica montira na kopču ili direktno na osnovu 30-tak cm ili više iznad otežanja. Te prednosti dolaze do izražaja kad lovite na mjestu prepunom oštrih grota u kombinaciji s jakim kurentom koji bi vam skosavicu inače odnio u zadjev ili bi vam rozete pokupile vlati trave, a loveći ovakvim načinom skosa ostaje na sigurnom, iznad opasne zone. Taj sistem povlačim vrlo lagano, radim velike pauze između skoseva i ne radim velike amplitude štapom. Kod korištenja ovog sistema veliku pomoć će raditi i kurenat koji će pomicati olovo po dnu zbog čega će skosavica izazovno lelujati i privlačiti pažnju raspoloženih lignji ili sipa.
Bez mrkvica nikud
Bez plutajućih ili super sporo tonućih mrkvica ne idem nikud, niti na čamac, niti u lignjolov s obale. Tu definitivno dajem prednost našem DTD-u koji realno uz sve svjetske proizvođače i dalje ima najbolji i najveći izbor mrkvica svih veličina i boja na svijetu. Mani to što je naš proizvođač, njegove skose itekako dobro love a, što je najbolje u svemu, sve boje i veličine su adaptirane našem načinu ribolova i jadranskom akvatoriju. Koliko ih lignje vole i ne opraštaju im, možete vidjeti i na slici. Tkanine na nekim modelima su toliko poderane, ali one i dalje love.
Tu prije svega morate pripaziti gdje vam se nalazi skosavica (što ćete vidjeti po položaju upredenice) zbog natjecatelja koji se nalaze i lijevo i desno od vas, na razmaku od svega par metara. Drop shot je odlična tehnika koja se najčešće koristi kada su struje i valovi jaki. Težina olova koje se koristi varira ovisno o dubini i strujanju mora, ali probajte se držati pravila da stavite minimalnu količinu otežanja koja je dovoljna da dovede skosavicu do dna, ali ne i da ju „zakuca“, tj. usidri na mjestu. Problem koji nastaje je kad nakon vremena poželite promijeniti sistem jer se ništa nije dogodilo ili jednostavno izgubite povjerenje u to što radite. Na tekmi je i jedno i drugo vrlo čest slučaj. Jedno od najboljih rješenja je korištenje dva pribora kako ne bismo gubili vrijeme na prevezivanje sistema. Ako vas ne ide s puzanjem po dnu, zabacite drugi štap sa sporo tonućom skosavicom i pustite malo mozak na pašu bez prevelikog opterećenja. Popijte gutljaj osvježavajućeg napitka (pa makar to bila i obična voda) te si dajte trenutak opuštajućeg odmora. Ako niste ulovili u prvom poluvremenu, dobit ćete pola sata pauze gdje se možete osvježiti, razmijeniti informacije s drugim natjecateljima i pripremiti se za Rock&Roll u drugom poluvremenu.
Kričave boje sačuvajte za mrak
90% skosavica koje se bacaju na Jadranu su kričave. S pravom jer znaju donijeti ulov i danju i noću. Na takmičenjima se ipak pokazalo da bolje rezultate daju tek s dolaskom noći, a naše omiljene boje možete vidjeti na slici. Narančasto, pinky, žuto ili crveno – stvar je na vama. Svatko ima svoje favorite i omiljene skose u bojama kojih će se teško odreći. Sve one love, samo je fora da ih koristite u pravo vrijeme.
The real Rock&Rolla
Ako je loše vrijeme na lignjolovu, pokupit ćete stvari i otići doma. Ako je bonaca i lignje ne primaju, izvadit ćete svog favorita pred susjedom koja lovi na cedevitu i (obično) posramljeni otići kući. Ako puše jaka bura ili jugo praćeno kišom, naći ćete izgovor kako bi, ako ništa drugo otišli do lokalne birtije (jer kome se ide doma ženi) i žalili se na cijenu benzina i zagađeno more. Na tekmi toga nema. Ili jesi ili nisi. Kroz dugi niz godina na takmičenjima u lignjolovu (dečki, svaka čast!) susretali smo se sa svim mogućim i nemogućim tipovima vremena. Rekao bih da jesmo prošli svakakve neprilike, ali naravno da je uvijek bilo hladno ili vjetrovito (ponekad i s kišom) no to uopće nije važno. Važno je da je došlo drugo poluvrijeme, krenuo je padati mrak koji omogućuje svakom natjecatelju da može nadoknaditi sve pehove ili zaostatke iz prvog poluvremena. S dolaskom mraka lignje su sve hrabrije i iako se prikradaju i drže dna kao zaklona, sve se češće odlučuju na brze napade na sitnu ribu koja se uglavnom drži ispod same površine. Vrijeme je za promjenu taktike i aktivno traženje raspoloženih lignji kroz sve slojeve mora. Sada definitivno treba usporiti tonjenje skosavice jer lignje više nisu toliko uz dno. Nakon što ste opet neko vrijeme “dropshotirali” i upoznali teren ispred sebe (jer se u drugom poluvremenu mičete na drugu poziciju po propisima) vrijeme je da krenete sa klasičnim “egi” skosavicama. Sada kada znate kolika je dubina i gdje se nalaze eventualni zadjevi ili pojasevi trave, možete odabrati skosu i početi pretraživati teren. Uvijek počnem sa klasikom, a to je da nakon što mi je skosa potonula dovoljno blizu dna, dva do tri puta brzo skosnem štapom namatajući najlon i pustim da varka polako propada prema dnu. Što se više približavam obali gdje se dno naglo penje, tako i štap držim u sve višem položaju kako bi što više smanjio mogućnost zapinjanja. U tim trenucima, na taj stil obično sjedne kakva sipa ili prve lignjice koje su se počele približavati obali. Ako ta tehnika ne upali i teren mi dopušta, radim sa sporo tonućim skosama vrlo dugačke pauze dopuštajući skosi da dođe skroz do dna i par sekundi nepomično leži. Na taj stil povlačenja mi je i na zadnjem Kanji kupu u Zadru stisnula najveća lignja takmičenja koja je primila na skosu veličine 1,8 koju sam pustio da lebdi iznad trave nošena kurentom uz vrlo male otklone špicom štapa koja je bila usmjerena prema dolje, prema površini mora. Kako je došlo do toga? Nakon promjene pozicija našao sam se na startnom broju gdje je ispred mene bilo puno pliće more (cca 5 do 7 m), što je sasvim dovoljno za klasičan egging, no problem je predstavljala „ljigava“ trava koja se lijepila za rozete bilo koje skosavice koju bih pustio preduboko.
Size does matter
Na slici iznad ćete vidjeti hrpu mojih favorita gdje Kanji Pro Spec 3,0 stavljam samo radi usporedbe. Tu ima i DTD-a, Yo Zurija, Yamashite kao i Kanjija i sve su mi podjednako drage. Ne treba se libiti korištenja ijedne od ovih jer upravo promjena s velikih na ovako male skose donijela mi je najbolje rezultate.
Taj problem sam odlučio riješiti tako da sam promijenio špulu montirajući najtanju upredenicu koju sam imao – Gosenov Egi Damashi 0,06 s „pojačanim“ Okuma Seamax predvezom od fluorocarbona debljine 0,285 mm te na kraju odabrao Yo Zurijevu skosu veličine 1,8. Kurenat je i dalje bio dosta jak, ali sam zabacivao u kontra smjeru računajući da će se skosa ispred mene naći na idealnoj dubini i tek onda početi s privlačenjem obali. Tanka upredenica s debljim fluorocarbonom je bila navezana namjerno kako bi i lakša skosa brže probila kurenat, a da ne ode previše u stranu tj. van zadanog boksa u kojem sam lovio. Iako većina lignjolovaca tvrdi da nema potrebe koristiti tanke strune jer to lignjama ne smeta pa koriste veće promjere strune kako bi lakše otkvačili skosu iz zadjeva, u praksi se pokazalo da što tanju strunu koristim to ću lakše održavati napetost između skosavice i vrha štapa tj. strune koju držim na prstu. Zašto je to važno? Korištenje tankih struna omogućuje nam dalji zabačaj i brže “rezanje” kroz kurenat s manjim modelima. Koliko god to smiješno i čudno izgledalo ekipi koja nas je znala gledati sa strane, brzo su znali promijeniti mišljenje kad bismo mi počeli vaditi lignje jednu za drugom dok su se oni jedva znali upisati. Što je napetija veza između skosavice i špice štapa, to ćemo prije osjetiti lagani dodir lignje te ju zategnuti na vrijeme. Nakon opetovanih zabačaja i vrlo sporog povlačenja gdje sam držao skosavicu iznad sloja trave, zagrizla je dobra lignja koja mi je bila dovoljna za drugo mjesto. Moram priznati da sam dosta vremena izgubio gledajući što rade ostali i tek kada sam to prekinuo i krenuo sa svojom taktikom, dobio sam i rezultat.
As iz rukava
Dugo sam razmišljao da li bih uopće napisao ovaj praktični savjet jer sam siguran da mi hrpa ljudi ne bi povjerovala, ali ajde! Kad urednik traži, urednik i dobije. Jedan od mojih tajnih asova iz rukava je i silikonac na kojeg montiram malu rozetu. Puno puta mi se desilo da tijekom ribolova šaruna, lokardi i ostale plave ribe imam čudne grizeve za koje sam proaktao da su lignje. Što je najgluplje, bacim skosavicu i na nju neće ali nakon ponovnog provlačenja silikonca se odmah objesi. Otkad sam stavio rozetu na udicu jig glave, realizacija mi se poboljšala skoro za 100% i to mi je jedna od tajnih aduta koji bacam kad sve ostalo zakaže. Mene je spasio iz mnogih situacija, nadam se da će i vas. Ali nemojte nikom reći – OMERTA!!!
Udica-Sonik Zadar – Kanji Challenge kup 2018.
Fotografije koje vidite uz ovaj tekst snimljene su na zadnjem Kanji kupu u organizaciji trgovine „Udica“ iz Zadra. Ovim putem se želim zahvaliti dečkima koji su nam ih nesebično ustupili.
Nakon izuzetno zahtjevnog natjecanja slavili su:
1. Stjepan Matejčić – Stiv
2. Željko Vedernjak
3. Aleksandar Žmara
