Kako su lovili naši stari

PRM / Broj 14 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2016.

Lignja… svima poznata delikatesa našeg prekrasnog Jadranskog mora, dok za neke samo jako cijenjena ješka. Kroz povijest ribolova susretala se s različitim načinima lova. Od lova mrežama, kočarenja, svićarenja, tj. lova ostima, panulanja do raznoraznih verzija lova skosavicama i peškafondom…

Piše: Luka Mrvičić

• 

Povratak u prošlost

Jedan od najstarijih sistema koji se danas više ne koristi bilo je nešto nalik čeličnoj mreži kvadratnog oblika pričvršćenoj za provu broda na kojoj bi se zapalila vatra koja bi osvijetlila more ispred/ispod broda. Svijetlo je uz plankton, sitne račiće i ribu privlačilo i ono što je jelo ovaj prethodno nabrojani švedski stol. Nešto nalik tome nedavno sam vidio kod prijatelja iz Zadra koji je sličnu napravu malo preradio te mu danas koristi kao gradela koja se nalazi na provi broda. Neopisiv gušt gradelanja friško ulovljene ribe ili lignje nasred pučine!

• 

Plinski feral

Taj i tomu sličan alat zamijenili su feral, redina i plinska boca. No i to polako postaje sve manje korišteni alat i predmet prošlosti kojeg vrlo efikasno zamjenjuje podvodna lampa sa led diodama i akumulatorom. Djelić prošlosti kojeg sam zapamtio od jednog sada pokojnog starog ribara jest lov lignje i sipe pod feralom na komad iglice ili bugve koja je bila vezana na debelom najlonu sa ili bez otežanja. U to vrijeme nije bilo čekala (krunice od inox iglica) ili udica na ješki već se lignja kvačila garafljunom (dvije velike udice vezane na vrh štapa) ili sačila podmetačem, kako domaći kažu voligom, prilikom laganog povlačenja prema brodu. Kako komad ribe nije na sebi imao nikakav sistem kvačenja lignje ili sipe bilo je vrlo važno da se povlači ujednačeno i polako. Naravno da je mnogo njih pobjeglo, no u to vrijeme glavonožaca i ribe je zaista bilo mnogo. Kako bi gospodin Roko znao reći; „Ma ribe je bilo ka u priči.“

• 

Tehnike lignjolova iz barke

Lignju najčešće lovim panulom ili inačicom panule (panulam peškafondom u kružnoj laganoj ler-gas vožnji) dolaskom sumraka ili u ranim jutarnjim satima. Tada se najbolji rezultati ostvaruju u periodu jače ili jake mjesečine koja omogućava panulanje tijekom cijele noći. Naravno, uz ograničavajući faktor vremenskih nepogoda (vjetrovi) koje su učestale u ovo doba godine. Što se tiče terena to su najčešće manje i veće uvale s laganim padom u dubinu. Na takvim terenima poželjna su pjeskovita dna prošarana posidonijom koja osiguravaju mnogo hrane sitnoj ribi (najčešće gavunima kao glavnom indikatoru prisutnosti liganja i ostale grabeži). Lignju panulam od 3 do maksimalno 15-tak metara dubine. Nadolaskom noći sa dubljih dijelova pomičem se u pliće, a usporedno s time smanjujem otežanje panule. Tu su se kao vrlo korisno i kvalitetno rješenje izvrsnim pokazala „clip on“ olova koja se vrlo lako i brzo mogu mijenjati. Brzina panulanja koja varira od 1,5 do 3,5 nm za lignju ovisi o jačini kurenta i njezinom trenutnom raspoloženju. Tu se za jačeg kurenta dobro pokazala tehnika naglog oduzimanja gasa prilikom čega panula tj. Rapala zastane te laganim dodavanjem gasa ponovo kreće i upravo tada slijedi napad. Na taj način se Rapala dugo zadržava u zoni griza gdje lagano leluja lijevo desno nošena kurentom (što je prirodna kretnja ribe koja se održava u kurentu).

• 

Krajem ljeta i početkom jeseni liganja je mnogo i manjih su dimenzija, a što se tiče njihovog apetita tj. napadanja svega pa tako i naše ješke – nezasitne su! Razlog tome je vrlo kratak životni vijek. Kako bi uspjele u toj borbi za preživljavanjem i u konačnici produljenjem vrste potrebno im je mnogo hrane za rast i razvitak spolnih organa te njih samih. Dolaskom zime lignje gube taj apetit te se pripremaju za mrijest. Love se veći primjerci no mnogo rjeđe. Tada je potrebno biti vrlo pažljiv prilikom izvlačenja liganja zbog krhkosti njihova tkiva koje mekani zbog gubitka hranjivih tvari prilikom razvoja gonada.

• 

• 

Klasika

Druga tehnika koju koristim je klasičan lov skosavicama i peškafondom iz ruke (motovilo) ili štapom (ovisno o broju ljudi u brodu). Kod prenapučenosti barke ljudima u svrhu smanjivanja mršenja najlona s motovila bolje se pokazao ribolov kratkim (2.40 m, 45 g) štapovima mekanog vrha. Tada lovim tankom upredenicom (do 0.12 mm max.) i predvezom FC-a (0.30 max.) na kojem se najčešće nalaze dvije skosavice te olovce ili olovni peškafondo na kraju sistema. Kod lova iz ruke, vezano za sami sistem, nema nikakvih preinaka, jedina razlika je u osnovi koja u ovom slučaju iznosi 0.40 do 0.55 mm. Deblji najlon osnove koristim prilikom dnevnih lignjolova na većim dubinama (35m+) gdje su i sama olovna otežanja veća – od 45 g pa nadalje. Razlog debljine osnove nije naravno strah od trganja sistema prilikom napada gigantske lignje nego urezivanje tanjeg promjera u mokru kožu ruku, što nije nimalo ugodno, pogotovo za hladnijeg zimskog vremena. Nadolaskom večeri pribor mijenjam nešto finim i tanjim (0.35 mm –promjer osnove) pošto u tom periodu dana lignja prilazi plićim dijelovima. Ukoliko lovite na terenima gdje dno nije čisto te se na njemu nalaze grote kamenja, predlažem korištenje tanjeg najlona na sistemu u zadnjem segmentu (od olova do prve skosavice) kako prilikom zapinjanja za dno ne biste ostali bez svega.

• 

Sistem „klasika“

• 

Što su gušti!

Za razliku od prošle relativno“mršave“ godine što se tiče lignjolova, ove godine lignja se jako dobro lovi nevezano za tehniku ili taktiku, sa obale ili iz barke. Kako više nemam malu drvenu pasaru u kojoj sam proveo većinu djetinjstva, ribolov feralom za mene dugo nije postojao. Ove godine sam imao priliku u ugodnom društvu ponovo se vratiti u djetinjstvo i prisjetiti se tih malih stvari koje čovjeka mnogo vesele.

Neplanirani odlazak u Stinicu (podvelebitski kanal) na „team building“ čiji je sadržaj trebao biti lagana fotosinteza tj. upijanje sunca i odmaranje očiju u prekrasnom pogledu na Rab pretvorilo se sasvim slučajno (ha-ha) u lignjolov po mome guštu. Tamo sam upoznao gospodina Željka koji me u prvih pola sata razgovora tj. priča o ribarenju i ulovima toliko nafrizirao da sam doslovce prekinuo čovjeka usred priče i rekao –„Ajmo“! Nije trebalo mnogo pripreme pošto je Željko već dugogodišnji ribolovac ogromnog iskustva sa instaliranim fishfinderom u glavi.

• 

• 

Čim sam u portu ugledao drvenu pasaru sa veslima, Tomos četvorkom, plinskom bocom i montiranim feralom na provi udario me momentalni flashback. To je to! Isplovili smo oko pet popodne, što znači da je sunce još fino peklo. Osjećao sam se poput malog djeteta u nestrpljivom iščekivanju noći i paljenja ferala. Odmah sam zauzeo poziciju na provi koja uz luksuz prostora nudi i grijanje prilikom izgaranja plina – fenomenalno!

• 

Lignju treba tražiti

Kako sam već naveo, početak lova danju iziskivao je temeljito češljanje terena. Na svu sreću, gospodin Željko „fishfinder“ vrlo brzo je pomoću sinjala (orijentira) pronašao lokaciju. Tri jahača apokalipse istovremeno spuštaju skosavice u more na (kako je Željko rekao) 35 m dubine i istovremeno vade svaki po lignju. Tri lijepe lignje po 35-45 dag već su bile u brodu. Lovili smo puštajući se lagano po rubu skale koja je sa 30-tak metara padala lagano na 50m.

• 

• 

Noću smo lovili u prosjeku na 20+- metara, što je klasična radna dubina. Ono što je važno napomenuti jest da se u sumrak i prvi mrak lignja lovi na dnu ili tik iznad dna, a kasnije ju je bilo potrebno tražiti u vodenom stupcu podizanjem sistema metar po metar. One „neulovljive“ kako je Željko naglasio, pod samom površinom padale su na lagano propadanje skosavice (kanji narančasta) u rubnim dijelovima na prijelazu iz svjetla u mrak. Ja sam lovio na štap bez olovnog peškafonda i bio sam u mogućnosti lagano kuckati po dnu tj. dodirivati dno te na taj način pretraživati pridneni sloj, dok su Ivan i Željko lovili metar – dva iznad dna loveći na olovna peškafonda. Jedan koristan savjet, ukoliko lovite na ujednačenom terenu (što se dubine tiče) puštanjem sa štapom i takvim sistemom (olovni peškafondo na kraju) jest da u trenutku kada dotaknete dno namotate tri do četiri namotaja i zakvačite upredenicu ili najlon za onaj mali utor u špuli (line clip). Na taj način zadržavate radnu dubinu u svim sljedećim spuštanjima bez opasnosti zapinjanja za dno.

• 

Kad se lignja „baci“

Lignja, osim klasičnog otežanja prilikom držanja najlona ili štapa, zna najaviti griz koji ćete osjetiti poput laganog kvrckanja po varki. U tom slučaju potrebno je lagano podići sistem i očekivati napad, nikako naglo ili trzajući, što uglavnom odvraća lignju. Drugi tip griza je meni najdraži, a to je kada lignja prilikom napadanja i kvačenja podigne cijeli sistem. Vi tada samo izgubite kontakt sa otežanjem sistema. Potrebno je malo brže pokupiti taj višak najlona ili upredenice kako biste što brže stupili u kontakt s lignjom. Ulovljenu lignju nemojte naglo i brzo namatati ili dizati kako joj pritom ne bi puknuo krak pa biste ju vjerojatno izgubili. Ona nije neki veliki borac, no pumpanjem i nekontinuiranim dizanjem sistema prilikom izvlačenja vrlo vješto bježi sa krunice.

Nakon što ste skinuli lignju potrebno je uvijek provjeriti nalazi li se ostatak sluzi ili crnila na najlonu ili skosavicama, ako da, onda ih je potrebno ukloniti. Kako biste smanjili mogućnost zabijanja iglica krunice u ruku prilikom čišćenja peškafonda ili skosavica, predlažem korištenje stare četkice za zube.

• 

Lignjolov skosavicama je jedna vrlo opuštajuća i zanimljiva disciplina koja se u većini slučajeva (zbog hranidbenih navika lignje) odvija noću i u hladnije doba godine. Iz tog razloga predlažem da se dobro obučete kako ne biste morali ranije kući i na taj način ostatku posade skratiti vrijeme guštanja na moru.
Dobro vam more!