Lampuga – akrobat među ribama
7 min readPR / Broj 54 / Rujan / 2012.
Kao vrhunskog lovca priroda je lampugu opremila savršenim vidom i velikom brzinom te jata ovih riba predstavljaju strah i trepet za sve sitnije ribe. No balans tom arsenalu po male ribe ubojitih osobina daje specifično ponašanje koje je mnoge lampuge stajalo života – i kada one same postaju lak plijen
Piše: Hrvoje Beranek
Lampuga spada u tipične pučinske ribe. U našim krajevima one se uz obalu uglavnom pojavljuju od kolovoza i ostaju tu do studenog. Kako većinu života provedu progoneći sitnu ribu, uglavnom se zadržavaju u gornjem sloju mora, brzo se kreću i vrlo brzo rastu (neki smatraju najbrže na svijetu). Sve ribe težine do 3-4 kg su stare manje od godinu dana, a najveći primjerci koji prelaze 30 kg nisu stariji od četiri godine! Kako bi osigurala takav prirast lampuga je jednostavno prisiljena stalno jesti te su njihova jata u neprestanom traženju hrane. Kao vrhunskog lovca priroda je lampugu opremila savršenim vidom i velikom brzinom te jata ovih riba predstavljaju strah i trepet za sve sitnije ribe. No balans tom arsenalu po male ribe ubojitih osobina daje specifično ponašanje koje je mnoge lampuge stajalo života i kada one same postaju lak plijen. To je njihova osobina da prate svojeg subrata iz jata kada je ovaj zakvačen na udici. Ako odmah izvučemo ulovljenu ribu iz vode druge će se vrlo kratko zadržati kraj broda i otići svojim putem i može potrajati jako dugo da ih ponovo „napipamo“. Međutim, ako ulovljenu ribu ostavimo da pliva na nekih 10 metara iza broda, oko nje će plivati sve ostale ribe iz jata. Tada počinje prava akcija i ribolovni doživljaj, naime, slobodne ribe koje plivaju oko ulovljene lakomo nasrću na ponuđeni mamac. Ako jedna vrsta varalice ne pali, obično promjena na drugi tip varalice donosi reakciju. Kako bi ih dulje zadržali neki ribolovci još drže pripremljeni brum, jer kada se ulovljena riba otima, ona izbacuje sadržaj želuca dok se druge time koriste i jedu. Ako imamo brum i bacamo ga pomalo, zadržat ćemo jato dovoljno dugo da se dobro nalovimo. Zbog tog razloga valja imati jedan pripremljen slobodan komplet pribora kojeg stavljamo u pogon tek kada se jato približi. Lampuge se lakše i duže mogu zadržati u lovnoj zoni kada je more ispod njih dublje nego na plićem terenu. Navika jata lampuga da borave uz onu koja je ulovljena otvara mogućnost za uspješan ribolovu u paru ili grupi od nekoliko ribolovaca.
Taktika lova je u tome da nakon što se ulovi prva riba ona se ne vadi dok se ne zakvači slijedeća i tako redom. U Japanu je jedna od najpopularnijih ljetnih vrsta ribolova zajednički lov lampuga s većih charter brodova. Osim umjetnih mamaca s kojima je ribolov možda najatraktivniji, veliki primjerci češće se ulove na tešku panulu na kojoj je ješkana živa riba, a nije neobično da zagrizaju i postave za lov tuna driftingom. Da lampuge vole jesti i mrtve prirodne mamce, ilustrira jedna koja je ulovljena usputno na komadić pečene ribe. Naime, dok sam ujutro nakon noćenja u uvali s broda bacao ostatke pečene ribe od protekle večere, počela se skupljati sitna riba, a među njih je doplivala i jedna lampuga. Nije reagirala na ponuđenu varalicu, no komadiće ribe uredno je sakupljala. Dobačen komadić na udici odmah je progutala i pružila nezaboravnu borbu na laganom priboru. Prijatelji koji panulaju zubace na žive mamce znaju se sresti s jatima gladnih lampuga koje im samo rastrgaju lignju. Kako su jatne lampuge uglavnom premale da se ulove na cijelu lignju namijenjenu zubacu, oni ribolovci koji ih hoće uloviti jednostavno smanje veličinu udice i na njih stavljaju komadiće iskidane lignje.
Lokacija lova
Najbolja mjesta su pučina to jest otvoreno more ili dijelovi obale izloženiji otvorenom moru. Zalaze i u zatvorenije uvale ako će tu naći nešto za jelo, a to su uglavnom sve sitnije riblje vrste. Pokazalo se iskustvom da se lampuge vrlo rado drže blizine plivajućih objekata, kao što su bove, veći komadi raznog otpada što plutaju morem, veliki komadi morske trave… Svi ti objekti pružaju utočište sitnijim morskim organizmima i ribama, a one su pak plijen lampuge. Postoje zapisi da su od davnih vremena ribari sami radili umjetne plovne objekte od slame ili palminih grana te ih sidrili na otvorenom moru, ovo je i dan danas običaj kod lova lampuga na Malti. U prilog tome govori i činjenica da nakon što su iz uvale koju najčešće posjećujem izvukli jednu staru veliku bovu, drastično se smanjio broj napada lampuga kada lovim varalicom na tom mjestu. Iako su lampuge prisutne u samoj vali, nestala je ta mikrolokacija koja je prije bila hot-spot. Površinska aktivnost lampuga je specifična i kada se jednom nauči razlikovati teško se može zamijeniti s nekom drugom ribom. Lampuge naime ne stvaraju velike pljuskove, već jednostavno krstare ispod površine poput cipala, radeći ipak nešto veće valove (naravno da je i brzina kretanja veća nego kod cipala). Kada se izbacuju, ribolovcu se čini da iskaču iglice, samo su siluete ribe šire, no valovi i buka koju stvaraju lampuge pri skoku nisu velike. Zbog svojeg uskog tijela, kada se izbaci i pliva, lampuga more siječe kao nož i ne stvara veliko površinsko komešanje. Ako u blizinu takvog jata lampuga u „preletu“ uspijemo dobaciti varalicu i povučemo ju što brže možemo, uslijedit će žestok udarac i velik vir na površini. Ako nakon toga ulovljena riba i otpadne, redovito se kvači druga riba iz jata. Borba sa zakvačenom lampugom pravi je sportski doživljaj jer se ona bori kao malo koja riba. Ne bez razloga negdje ju nazivaju riblji akrobat. Moglo bi se reći da se dobar dio borbe s ovom ribom odvija u zraku, jer se lapuga redovito služi skokovima iz vode višim od metra, stajanjem i hodanjem na repu po površini vode i sličnim vratolomijama. Velika brzina i izdržljivost ovog srčanog borca najbolje se ocrtava u njenom havajskom imenu Mahi Mahi. Riječ „mahi“ znači snažan.
Par riječi o priboru
Pribor za lov lampuga treba biti primjeren izazovu te ovisi o veličini lovine koja se tada kreće u tom akvatoriju. Za lov s kraja varaličarski štap duljine 2,10-3,00 m srednje snage i težine bacanja u rasponu 20-60 g odradit će posao za većinu situacija na koje možete naići kod nas. Za lov iz čamca rijetko će tko slagati pribor samo za lampuge, stoga će odlično poslužiti komplet za lakšu ili srednju panulu-primjeren ribolovu brancina ili palamida. Brzina panulanja umjetnim mamcima je vrlo velika, 5-10 čvorova, a posebno ju provocira mamac koji povremeno iskače iz vode (vjerojatno ju asocira na ribe lastavice (poletuše) koje su joj omiljena hrana)). Kod izbora rola posebno za ribolov s obale jako je važno da imaju brži prijenosni odnos zbog potrebne veće brzine vođenja varalice kao i preciznu i izdržljivu kočnicu jer je bijeg lampuge silovit i nagao. Izmjereno je da lampuga u naletu borbe može zaplivati brzinom od 80 km/h, što u kombinaciji sa iskakanjem van vode može biti pogubno za strunu. Osobno koristim rolu Tica Libra 3500 sa prijenosom 6,3:1 i vrlo preciznom kočnicom. Pletena struna je Momoi Jig Line Takumi 0,20 mm, a predvez Yo-Zuri H.D.Carbon Leader 12-15lb (0,33-0,40mm).
Mijenjajte trokrake na varalicama!
Što se tiče umjetnih mamaca lampuga nije previše izbirljiva, naime, ako su raspoložene za hranjenje (a najčešće je uvijek tako) zagrist će gotovo svaku ponuđenu varalicu. Na panuli to je klasičan vobler ili silikonska lignjica. Kod spininga s obale ili iz čamca osobno preferiram lov poperima ili površinskim varalicama jer je jedan od najatraktivnijih, a lampuge površinske varalice napadaju i onda kada ih je drugima teško prevariti. Za lov sa obale, kada se primijeti aktivnost lampuga, najbolji su metalni jigovi jer osiguravaju veliku daljinu bacanja. Ostvarivanje velikog dosega varalice je u većini slučajeva neophodno jer ako i priđu kraju, lampuge se teško zadržavaju uz samu obalu, već su najčešće 50-100 m od kraja. Usta lampuge su tvrda s oblim zubima te je dosta teško ostvariti sigurno kvačenje udice. Zbog toga je uputno koristiti izrazito oštre udice i redoviti ih mijenjati. To se posebno odnosi na trokrake udice na varalicama jer su zbog žestine napada lampuga česta kvačenja s vanjske strane usta kao i kod ribolova lice. Nakon isprobanog svega što je ponuđeno na tržištu, apsolutno najbolji model je trokraka Owner ST46.
Prelijepe boje koje ova riba ima dok je živa i u borbi gotovo su nestvarne. Zeleno, zlatno i žuto pretapaju se međusobno, trbuh je posut plavim točkicama, a posebno fasciniraju i tirkizno plavi vrhovi peraja. Nažalost, nakon što ugine, lampuga gubi veći dio svojih živih boja i tijelo dobiva čelično sivu nijansu. Ako je moguće probajte se fotografirati sa živom lampugom, no tu budite oprezni, jer se živa lampuga ubačena u brod divlje otima i slobodne udice na mamcu predstavljaju opasnost za ribolovca i posadu.
