TAI KABURA VS INCHIKU
10 min readPRM / Broj 17 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.
Dvoboj dopiranih
Piše: Milan Maleš
Konačno se pojavila i Tai kabura. Pune dvije godine nakon što sam prve njezine slike i kratke filmove iskopao na Internetu što me navelo da ju probam iskopirati u kućnoj radinosti. Tako je nastao moj „kachiku“ čijeg ste testiranja nedovršenih verzija mogli pratiti na stranicama ovog časopisa. Nedavno se pojavila još jedna slična varalica X-Paragon koja je zapravo sličan koncept samo varijacija na temu. To me poguralo da dovršim svoj kachiku koji od sada nadalje mogu zvati i home made Tai kabura jer sam tek njezinim izlaskom na tržište saznao kako se varalica zapravo zove. Ono što je mojoj nedostajalo bilo je ukrašavanje olovne glave. Mada bi najstručnije bilo koristiti boje u prahu, ja sam se odlučio na jednostavniju varijantu premaza auto lakom nakon nanošenja temeljnog premaza. Nakaradno velike oči sam nabavio iz Kine i to daje osobnost mojim varalicama vjerojatno više nego sama boja. Za završni premaz koji ima ulogu zaštite boje od oštećenja i očiju od ispadanja nosio sam varalice u centar Barka da mi ih premažu epoksidnim lakom za ribolovne štapove koji ima u sebi dozu elastičnosti kojom apsorbira veći dio udaraca pritom bivajući potpuno proziran.
Da taj koncept varalice radi čak i u nedovršenom obliku pokazao sam i ranije, a i testiranja originalne Yamashitine Tai kabure od strane kolega ribolovaca pokazala su dobre rezultate. Međutim, koliko je dobra kad se stavi rame uz rame s inchikuom, varalicom koja se kroz zadnjih nekoliko godina nametnula kao etalon u slow jiggingu, light jiggingu ili kako god hoćete zvati ribolov grupom varalica koju čine kabura, inchiku, tenya, live kab, inchiku live, tai kabura, X-Paragon i ako su još koju izmislili u međuvremenu. Ja želim napraviti sučeljavanje, usporedni test tih dviju varalica promatrajući ih kao koncepte, a ne kao taj i taj model tog i tog proizvođača. Dakle, ideja je napraviti seriju ribolova udvoje na način da ja koristim tai kaburu, a drug da koristi inchiku, pa da vidimo koju će riba odabrati kad joj se obje istovremeno pojave u vidnom polju. Uslijedio je niz izlazaka na more.
U prvom izlasku Vicko kao drug na brodu zastupa inchiku. Na mom „kompletu za goste“ koji čini Jigging Master Terminator štap za vertical do 200 g sa Shimanovom Saragosom 10000 odabrao je Hart 150 g inchiku, ako ne najbolji onda definitivno najskuplji u kutiji. On drži da je to pribor kakav bi trebao biti po pitanju štapa, role i varalice, odnosno da je ovo čime ja lovim smiješno. A ja lovim svojim prekaljenim štapićem Okuma Big Squid 40-100 g sa besmrtnom Penn Slammer 560 rolom i zastupam Tai kaburu home made kreacijom iz konobe. Obje varalice jednako dopiramo ješkom da ne bi bila nepoštena borba. Češljamo nekoliko podvodnih hridi i ubrzo dolazi prvi griz. Napalo je inchiku. Solidna riba sudeći po Jigging Masteru koji jedva da i doživljava ribe ispod par kila. Vicko prolongira bitku labavo podešenom kočnicom, ali naposlijetku uspješno finaliziramo grabeći špurtilom odličnog pagra. Bilježimo ulov i nastavljamo. Primiče se suton s upisanim samo tim jednim grizom na inchiku dok Tai kabura nije ni osjetila ribu, ali kako to često biva, baš u suton se može zabiti gol ko u produžecima i preokrenuti rezultat. Međutim, taj griz kojem sam se nadao opet dolazi Vicku i on kvači ovaj put nešto manju ribu koja svojim trzanjem do samog kraja odaje malog krunaša što se i potvrđuje izlaskom na površinu. Tako završava prvi dvoboj dopiranih varalica, inchiku : tai kabura – 2 : 0. Nisam najsretniji, volio bih da je moja varalica barem dobila griz, ali nisam izgubio vjeru tako brzo. Na malom uzorku bespredmetno je donositi ikakve zaključke pa tako ni da varalica radi ili ne radi na osnovi jednog izlaska na more. Doći će njezinih pet minuta. Svaki pas ima svoj dan.
Sljedeći izlazak jašem solo i odlučujem forsirati Tai kaburu čitavo vrijeme ribolova. Iako to ne spada u dvoboj može se kontati kao trening. Ne čekam dugo i moja vjera u varalicu se ubrzo nagrađuje jednim finim pagrom. Varalica očito radi, ali u to nisam sumnjao ni trena. Ne samo da radi nego rastura, a očigledno sam pogodio i uru od griza pa do kraja dana dobivam još par manjih krunaša i samopouzdanje da mogu suočiti svoju home made Tai kaburu bilo kojoj varalici na tržištu.
Treći izlazak ponovo Vicko i ja, ponovo dvoboj inchiku – Tai kabura. Da se ne ponavljam, lovimo istim priborima kao u prvom izlask, ali ovaj put su se karte okrenule. Vedar i sunčan dan nisu uvjeti od mahnitog griza, međutim, ja uspijevam dobiti jednu škarpinu na Tai kaburu. U drugom poluvremenu odnosno pred suton Tai kabura ponovo zabija, ovaj put lijep pagar za 2 : 0 u korist Tai kabure. Veći ponos osjećam jer je moja home made varalica dobila dvije ribe pokraj Hartovog inchikua za kojim bi svaki normalan ribolovac prije posegnuo u kutiji ili na polici dućana, ali ovo je dokaz da ribe ne razmišljaju kao ljudi i ne mora značiti da će varalica koja namami ribolovca namamiti i ribu. Treba svašta isprobati.
Četvrti izlazak kao i prethodni s Vickom na brodu, ali za razliku od prethodnog nemamo civilizirane lovne uvjete već rodeo na valovima pa smo prisiljeni odustati od dvoboja i ostaviti samo jedan pribor u moru. Kako je ovaj test/tekst više orijentiran na Tai kaburu, ostavljamo moj pribor i izmjenjujemo se na njemu svakih par spuštanja. Vicko ubrzo dobiva griz i započinje borbu podsmjehujući i rugajući se štapu. Mislim da mu se zapravo sviđa ali ne želi to priznati. Vadi lijepog pagra. Grizevi nisu brojni, ali kad opali onda to obično budu dobre ribe. Drugi griz dolazi dok sam ja na štapu i ovaj je ozbiljan. Juriša i nosi upredenicu dok rola pjeva himnu ribolova. Ovo je monstrum, ali Big Squid je to vidio već dovoljno puta i lomi ga bez poteškoća sve dok ne ispliva na površinu i uleti u špurtil. Pagar 5+! Prvi monstrum na home made Tai kaburu!
Sljedećih nekoliko izlazaka mi se nekako stopilo u glavi i ne sjećam se točnog rezultata, ali znam da sam dobio nekoliko krunaša na Tai kaburu. Vicko je imao krasnu škarpinu na inchiku. Bilo je otprilike izjednačeno. Zadnji put sam uskočio u brod i našao ga tamo kako s krme lovi a volo na kruh. Došao je prije dogovorenog vremena i bacio udicu s krme tu na vezu. Na prvu loptu odmah podivljam jer mrzim čistiti zalijepljene krušne mrvice koje ni jedna močo krpa ne može skupiti. Malo se smirujem kad mi pokaže dvije krasne ušate i krupnu salpu u jednoj od brodskih kanti koje je našao tu pri ruci. Počet ću iznajmljivati privezani brod za ribolov; ima kante, daske za rezanje ješke, noževe, krpe … i ribe ispod broda koju ja nabrumam bacajući otpatke. Ne treba ni paliti motor…
Na stranu šala, idemo mi u pravi napad. Pri izlasku iz luke kao uvijek u prolazu kupimo iz mora plastične vreće i ostalo smeće jer ja vjerujem da to donosi sreću u ribolovu. Svaka izvađena vreća – jedna riba. Vozimo se puni entuzijazma jer je nebo pokrila ona meka paperjasta naoblaka, međutim, do dolaska na poziciju već se rasplinula, a sunce je čisto i još uvijek visoko. Putem me ugnjavio s idejom da isječe ušatu i filet stavi na inchiku. Ja bih ju radije vidio na gradelama, a i poznat sam po inicijalnom otporu prema njegovim eksperimentima, no ipak nevoljko popuštam. Uz tu iznimku pribori i sistemi su nam isti kao u prethodnim dvobojima. Imamo lagani povjetarac, ali može se loviti udvoje. Zaustavljamo se i spuštamo. Dvoboj počinje. Varalice praktički istovremeno tonu, ali moja pada na golu stijenu, a njegova ravno u usta gladnog monstruma! Zateže ga prvom kretnjom štapa i kreće akcija! Na Jigging Masteru se ne vidi neko naprezanje, ali Saragosa propušta upredenicu pod silom juriša i po tome se može znati da je ozbiljna riba. Ja još neko vrijeme zadržavam dolje varalicu za slučaj da ovaj ribon nije sam, ali kad je Vicko prošao pola dubine izvlačim i pripremam špurtil. Nagađamo o kome se radi kad iz dubine izranja sjajan zubatac i upada u mrežu. Monstrum 5+. Opći ushit i veselje! Na prvom spuštanju dana zgrabio je inchiku s filetom ušate, kreaciju prema kojoj sam gajio najveću skepsu. Vicko je opet uspio progurati ideju i upalilo mu je. Tko je tu lud? Ribe zaista ne razmišljaju kao ljudi. Kaže da mu je to riba života i da odh ide na Facebook što sasijecam u korijenu pozivajući se na razum, viši čin u brodu i kapetanska prava. Ovaj zubonja ne ide na Facebook, ovaj zubonja ide u Praktični. Nedugo zatim meni grabi Tai kaburu, međutim, nakon prvog juriša nažalost spada. Pravimo još par puštanja istom trasom, ali nema reprize. Čak smo probali i kombinaciju u kojoj je on uzeo moj pribor s Tai kaburom, a ja teži pribor s kojim je on lovio da probam klasični vertical. Mrdamo se na drugu stranu braka i uzimamo nazad svaki svoj omiljeni komplet. Gledam rolu na kojoj mi je ostavio mali poklon – na samom početku izvlačenja pletenica mu je preskočila rub špule i sad zapinje svaki krug dok izlazi iz role. Računam da nije problem, odmotat će se do tog mjesta (koje je nekih stotinjak metara od varalice) kad potone, ali jest problem jer smo sad desetak metara pliće nego maloprije, to jest varalica je potonula a taj dio se nije odmotao. Nemam druge nego izbaciti tih desetak metara upredenice sa špule rukom i namotati ju nazad, što me ljuti i plaši jer mi struna pliva oko broda (čitaj motora), a da ne govorim kako za to vrijeme nisam u kontaktu s varalicom. Namatam mahnito taj višak iz mora da konačno započnem prezentaciju, međutim, dok sam ja slagao strunu nešto je dolje skupilo Tai kaburu! Živo čudo što ju nije ispljunuo, imao je dovoljno vremena za to dok sam ja petljao oko role. Solidna borba, ne predaje se olako. Ovoga puta na površinu izbija krasan pagar. Još jedan kojeg je Big Squid slomio. Progutao je čitavu varalicu toliko duboko da sam ju morao ostaviti mu u ustima i uzeti drugu. Vađenje bi predugo trajalo. Do kraja dana spuštali smo i jigove i inchiku i Tai kaburu dopirane filetima raznih riba i liganja, ali to je bilo to, 1 : 1 konačan rezultat.
Izjednačeno!
Ovaj niz ribolova zapravo je potvrdio ono što sam i do tada vjerovao. Na dovoljno velikom uzorku pokazalo se da je Tai kabura kao koncept podjednako dobra kao inchiku. Tim više što je home made Tai kabura stajala rame uz rame originalnim kupovnim inchiku varalicama (Hart, M&W). Obje varalice smo dopirali odnosno obogaćivali ješkom (kracima/trakama glavonožaca, cijelim glavonošcima, filetima ribe) što je definitivno smanjilo razlike u lovnosti samih varalica. Hoćemo li to zvati hibridnim tehnikama ili inverznom evolucijom varalica nije bitno, glavno da radi i da lovi. Ne bih išao tako daleko da kažem kako se postavljanjem ješke varalica maltene pretvara u puki uteg, ali da gubi na svom značaju po pitanju privlačnosti koji tada preuzima ješka to je sigurno, pa u tim kombinacijama prolaze i lošiji i jeftiniji i home made modeli varalica. To pak ne umanjuje moje zadovoljstvo i ponos Tai kaburom koju sam napravio. Uloviti ribu, pogotovo trofejnu, uistinu je sjajno, ali uloviti na varalicu iz vlastite radinosti je nešto ekstra. Svaka ta riba vrijedi dvije u srcu. A kad ta varalica ostavi u prašini kupovne onda se osjećaš najveći na svijetu. Volim se šaliti da ona svojim golemim očima nađe ribu i kad druge varalice ne nađu. Jasno, bilo je dana kad je ona ostala u prašini svojim golemim očima gledajući kako inchiku čupa dok nju neće.
Što je Tai kabura i ima li ju smisla nabavljati?
To je varalica konceptualno na pola puta između inchikua i kabure. Pošto je olovno tijelo uzela od kabure, ono je okruglo, bočno blago spljošteno i kao takvo stvara veći otpor pri izvlačenju i prezentaciji. Tone otprilike jednakom brzinom kao prosječan inchiku jer tone ravno, dok se inchiku na trenutke postavlja bočno što je dio njegove akcije u propadanju. Ovo govorim zbog usklađivanja štap-varalica jer nije isto ako ste lovili na inchiku od 150 g a onda okvačite Tai kaburu od 150 g. Za neki mekši štap to može biti previše. Originalno ju proizvodi Yamashita i prisutna je u dućanima po Hrvatskoj u svim gramažama potrebnim za naše terene. I naravno u raznim kombinacijama boja glava i suknjica. Vrijedi ju isprobati, ne zato što je ona neko revolucionarno otkriće nego zato što unosi raznolikost u lepezu varalica koje nudimo ribi. Nešto različito, nešto što će možda isprovocirati griz onda kad riba ne napada agresivno već ispituje mamac ili čak samo promatra i treba dodatni poticaj odnosno okidač za napad. Tada nam trebaju nove spoznaje, hibridne tehnike, različite varalice. Kad je „ura od griza“ to nam ne treba, tada riba grabi sve što se kreće…
